Vladimir Nazor (Postira na Braču, 1876. – Zagreb, 1949. ), pjesnik, pripovjedač, dramski pisac, političar i akademik. Djetinjstvo je proveo na rodnom otoku Braču koji ima posebno mjesto u njegovom književnom stvaralaštvu i nepresušan je izvor nadahnuća. Živio je među ribarima, težacima i još kao dječak je stvorio svoje prve dojmove o životu na otoku koje je zabilježio u svojim autobiografskim djelima.
Bavio se književnim stvaranjem više od 50 godina. Napisao je mnogobrojne književne vrste: pjesme, epove, novele, romane, putopise, priče i igrokaze za djecu, eseje, feljtone i kritike.
Poznatija su mu djela: Slavenske legende, Lirika, Nove pjesme, Intima i Niza od koralja; romani Krvavi dani i Šarko; pripovijetke Priče iz djetinjstva i Priče s ostrva, iz grada i sa planine te Istarske priče.
„Rodih se u gradiću na žalu morskoga kanala. Pred njime more s jedrenjačama i parobrodima koji prolaze a da – ponajviše i ne ulaze u pristanište; s one strane vode daleko ljubičasto kopno s dugom gorskom kosom; za gradićem krševit kraj, našaran zelenilom vinograda i maslinika. ” Vladimir Nazor, Anđeo u zvoniku
Nazorovi dani � kulturni susret koji se održava u Postirama na otoku Braču, Nazorovom rodnom mjestu
Nagrada Vladimira Nazora � nagrada „Vladimir Nazor” dodjeljuje se za umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i kazališne umjetnosti