VJERUJEM U BOGA OCA SVEMOGUEGA STVORITELJA PRESVETO TROJSTVO

„VJERUJEM U BOGA OCA, SVEMOGUĆEGA, STVORITELJA“; PRESVETO TROJSTVO (KKC 198 -278)

4. Hodimo pod težinom križa, tragom tvojih stopa. Ustao si u zori Uskrsa, Živi si koji ne umire. Credo, Domine! Vjerujem, Gospodine! S poniznima, željnima preporoda, Gospodine, prosimo te: Umnoži nam vjeru!

�Vjerujemo u „jednoga Boga Oca, Svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga…“ �Kršćanski Bog kojega je objavio Isus Krist jest Bog Otac. �Ljubi nas očinskom/majčinskom ljubavlju!

�Bog izvor svega što postoji, Onaj koji jest u punini, tj. koji ima puninu bitka (postojanja). �Njega priznajemo izvorom svega, „vidljivoga i nevidljivoga“.

OBJAVA BOGA KAO TROJSTVA �„Središnje otajstvo kršćanske vjere i života jest otajstvo Presvetoga Trojstva. Kršćani se krste u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ (Kompendij KKC, 44). �Isusov život je objava trojstvenog Boga: objavljuje sebe kao Sina Božjega; Boga kao svoga Oca (svoga Tatu) i našega Oca (ali ne našeg Tatu!); i Duha Svetoga, treću božansku osobu koja proizlazi od Oca i Sina; objavljuje ga kao onoga koji daje život, vodi, nadahnjuje; �Bog jest jedan, i kao jedan je trojstven, u trima osobama.

Pitanje o Bogu �monoteizam: Bog je jedan i jedini �Drugi element je specifično kršćanski: Bog u kojega vjerujemo je Trojedini Bog �Teologija ide za tim da otajstvo Boga razumije i izreče kao otajstvo. Bog? ! posljednji, beztemeljni (neutemeljeni) temelj svekolike stvarnosti, koji sve nosi i pokreće krajnji cilj koji sve upravlja i uređuje najveće dobro na kojem sudjeluju sva ograničena bića koja on samutemeljuje

Bog Otac �iskon, začetnik života; darovatelj, hranitelj i čuvar života; moć, autoritet, životnu potporu i dobrotu, skrb i pomoć �očinstvo i majčinstvo su korelativi �Patrijarhalna slika oca? Negativno iskustvo ljudskog oca? Kako tada govoriti o Bogu Ocu? �Papa Benedikt XVI. – nije uvijek lako govoriti o očinstvu, posebno na zapadu, gdje se obitelji sve više raspadaju, radne obveze sve više iscrpljuju čovjeka…

Bog – Otac u Starom zavjetu �Izrael počinje izričito govoriti o Bogu kao Ocu relativno kasno zbog politeizma okolnih naroda – opasnost za izraelski monoteizam. �motiv vjerovanja u njegovo očinstvo je izabranje: on je izabrao Izraela i sklopio s njime Savez; očinska briga. �Bog je Otac ne zato što bi rađao sinove/kćeri, nego zato što slobodno izabire Izraela kao svoga „sina“. Hoš 11, 1 -9; Jer 31, 20; Iz 49, 15

Bog – Otac u Starom zavjetu �“Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. ” Iz 49, 15 �“Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti. ” Iz 66, 13

Bog – Otac u Novom zavjetu Novost Bog je naravni Otac i njegovo očinstvo ne temelji se samo na izabranju nekog naroda ili na savezu, nego je Otac koji ima Sina i taj Sin doista je odvijeka rođen od Boga Oca. �Bog Otac u jedinstvu sa Sinom i Duhom Svetim

Isus - objavitelj Oca �Abbà jedinstven odnos, bliskost i „familijarnosti” s Bogom Ocem. �Bog je sveopći Otac, Otac svih ljudi, ali ipak na poseban način očinski privilegira „posljednje”. �Božje očinstvo je preobilno i besplatno �Božja milost je “besplatna ali nije na rasprodaju. ” „Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođena c, Bog, koji je u krilu Očevu on nam ga obznani. ”

Svemogući �Može sve što mu „dođe na um“? ? ? �Božja svemoć ne očituje se kao automatska i svojevoljna sila, već je označena milosrdnom i očinskom slobodom. �Stvarajući slobodna bića, odrekao se dijela svoje moći, ostavljajući moć naše slobode. Tako on ljubi i poštuje slobodan odgovor ljubavi na svoj poziv. �Svemoć u ljubavi, milosrđu, opraštanju!

�Objava Božje svemoći na križu Isusa Krista. �Kada kažemo „Vjerujem u Boga Oca svemogućega“ mi izražavamo svoju vjeru u moć Božje ljubavi koji u svome umrlom i uskrslom Sinu pobjeđuje mržnju, zlo, grijeh i otvara nas vječnom životu, životu djece velikoga Oca. �Bog Otac, Sin i Duh Sveti su u savršenom zajedništvu i jedinstvu (jedna božanska narav), ali i u savršenoj različitosti (tri božanske osobe).

Priprava objave Trojstva �“Tragovi Trojstva” u: „Načinimo čovjeka nama na sliku i priliku” (Post 1, 26); Božja teofanija Abrahamu u liku triju muškaraca (Post 18); Izaijino viđenje anđela pored prijestolja Božjega; Trishagion (trostruki „svet”) serafina (Iz 6, 1)? Neodrživo! Bog se tada još nije objavio kao trojstven (progresivnost objave). �Anđeo Jahvin, Riječ, Mudrost i Duh Jahvin – Božja prisutnost starozavjetna slika o Bogu nije konačna niti dovršena, nego otvorena za konačnu objavu Boga.

Isus Krist i Bog Otac �Bog koji dolazi ususret čovjeku je Otac Isusa iz Nazareta, Krista: �Isusove molitve �Krštenje �Preobraženje

Duh Sveti �prisutnost i djelo Duha Svetoga u Isusovu mesijanskom djelovanju. �Kod sinoptika (Marko, Matej i Luka) Isus je predstavljen kao Mesija, tj. kao Pomazanik Božji na kojem počiva punina Duha. �U nastupu i djelovanju, u životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista prisutan je i djelatan Duh Sveti (Duh Božji, Duh Kristov, Duh Oca i Sina).

�čitava Isusova egzistencija predstavljena je kao krštenje u Duhu, kao trajna prisutnost Duha u Isusu kao Mesiji �Lukine figure pune su Duha: Marija (1, 35; Isusovo začeće događa se po Duhu), Ivan Krstitelj (1, 51), Elizabeta (1, 45), Zaharija (1, 67), Šimun (2, 25). Poslije uskrsnuća, Duh se „razlijeva” na apostole (Lk 24, 4849; Dj 1, 4 -8; 2, 1 -4), a šalje ga Isus od Oca.

U sinoptičkoj tradiciji nalazimo tri važna izričaja o Duhu Božjem: Mk 3, 28 -30; usp. Mt 12, 3132; • a) „Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No, pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga. ” • b) „Ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k Mt 12, 28; vama kraljevstvo Božje. ” Lk 11, 20 Mk 13, 11; Mt 24, 4 -14; Lk 21, 10 -19 • c) „Kad vas budu vodili na izručenje, ne brinite se unaprijed što ćete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj čas. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti. ”

Dakle, prema sinoptičkim evanđeljima, svekoliko Isusovo djelovanje prožeto je Duhom pneumatološka perspektiva �U Djelima Duh obilježava vrijeme Crkve između Kristova Uzašašća i njegova konačnog dolaska. On je darovan Crkvi (Dj 2, 1 -13) kako bi vodio kršćansku zajednicu. �I prema Pavlovim spisima Duh Sveti ima presudnu ulogu za Crkvu kao zajednicu i za svekoliku kršćansku egzistenciju. �Ivanovo evanđelje i ostali ivanov(sk)i spisi gledaju Duha kao Božju silu koja proistječe iz Uskrsloga i koja je temelj Crkve, izvor njezine svetosti i posvećenja. Paraklet (Branitelj) i Duh istine

�osobnost Duha Svetoga? nije samo neosobni Božji dar, nego je - prema našem Vjerovanju – osobni darovatelj svih darova, treća božanska osoba. �Novi zavjet služi se određenim izričajima o Duhu Svetom u strogo osobnim kategorijama: govori se o uzdisajima Duha i o njegovoj molitvi u nama; on nas zastupa kod Boga i zauzima se za nas (usp. Rim 8, 26); on je susvjedok s našim duhom (usp. Rim 8, 16), dijeli darove kako hoće (usp. 1 Kor 12, 11), govori već u Pismu Starog zavjeta (usp. Hebr 3, 7; 1 Pt 1, 11 s; 2 Pt 1, 21) i u Crkvi (usp. 1 Tim 4, 1), poučava u zajednici (usp. Otk 2, 7).

�Otac ga šalje u Isusovo ime, ali on stupa pred Oca također i samostalno (usp. 1 Iv 2, 1). Dakle, u svemu tome možemo vidjeti jasne naznake samostojnosti i osobnog razumijevanja Duha Svetoga u Novom zavjetu �U svezi s tim su i novozavjetni trinitarni obrasci (usp. Mt 28, 19; 2 Kor 13, 13).

Trinitarni izričaji u Pavlovim poslanicama „Mi moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas, braćo od Gospodina ljubljena, što vas je od početka odabrao za spasenje, posvećenjem u Duhu i vjerom u istinu. Da, na to vas pozva po našem Evanđelju - na posjedovanje slave Gospodina našega Isusa Krista” 2 Sol 2, 13 -14 „Ali kada dođe punina vremena, posla Bog Sina svoga. . . da primimo posinjenje. A jer ste zaista sinovi, odasla Bog u vaša srca Duha Sina svoga koji kliče: Abba-Oče!” Gal 4, 46 „Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima” 1 Kor 12, 4 -6 „Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga neka bude s vama” 2 Kor 13, 13

Ivanovi spisi o Duhu Svetom �U prvom dijelu Ivanova Evanđelja (1 -12) središnja tema je: odnos Sina prema Ocu (prva i druga božanska osoba) � u drugom dijelu (tzv. oproštajni govori: 14 -17) radi se o slanju drugog Parakleta (14, 16), o njegovu izlaženju od Oca (15, 26), o njegovu slanju (poslanju) po Sinu (16, 7 -15) i o njegovoj zadaći da podsjeća na Kristovo djelo i da ga stalno uprisutnjuje (14, 26; 15, 26; 16, 13). �Glede trinitarnih izričaja u Ivanovu evanđelju možemo navesti sljedeće: 14, 26; 15, 26; 16, 7 -15 i 17 (Isusova velikosvećenička molitva).

�U govorima o Parakletu i ovdje je Duh Sveti opisan na osoban način (kao osoba). �On izvire, kao dar, od Boga Oca i po Sinu je poslan u srca vjernika. „On će od mojeg uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zato vam rekoh: od mojeg uzima i navješćivat će vama” (16, 14 -15) �Ivan naglašava dovršenost i potpunost objave koju je donio Isus. On je „dovršio djelo” koje mu je povjerio Otac (17, 4); saopćio je učenicima „sve što je čuo od Oca svojega” (15, 15), objavio je ljudima „Božje ime” (17, 6. 26). Dakle, ne može se raditi o nekoj novoj objavi po Duhu nego se radi o „podsjećanju” na ono što je Isus rekao (14, 26).

Zaključak �Objava otajstva Presvetog Trojstva u Novom zavjetu je formalna i eksplicitna (izravna), ali u isto vrijeme je implicitna (neizravna) i iznenadna. Bog se objavljuje što i tko on jest: Otac, Sin i Duh Sveti. �Božja imena u Novom zavjetu objavljena su izravno: Bog odnosno Otac, zatim Sin, te Duh, odnosno Duh Sveti ili Duh Božji ili Duh Kristov. �U Novom zavjetu nalazimo temelje vjere u Presveto Trojstvo. �novozavjetna svjedočanstva uvijek ostaju norma i za sva buduća, postnovozavjetna, razmišljanja o kršćanskom Bogu.