Vjebe iz predmeta MIKROEKONOMIJA Vjebe br 5 Ass

Vježbe iz predmeta MIKROEKONOMIJA Vježbe br. 5 Ass. Lejla Dacić

TEORIJA PROIZVODNJE

TEORIJA PROIZVODNJE �Cilj svakog preduzeća je ostvarivanje profita. �U toku proizvodnje se koriste fiksni (mašine, zemljište, zgrade) i varijabilni inputi (materijal, radna snaga, električna energija) �Proizvodna funkcija izražava odnose između korištenih količina inputa u proizvodnji i maksimalnih veličina outputa pri datoj tehnologiji. �U opštem obliku proizvodna funkcija se može predtaviti kao: �Gdje su x, y, z. . , q>0 i predstavljaju inpute u procesu proizvodnje.

�U analizi proizvodnje razlikujemo tri funkcije prinosa u odnosu na angažovane inpute: 1. Funkija rastućih prinosa Ako proporcionalno povećamo oba faktora (npr. za 50%), a ukupna proizvodnja se poveća 70%, tada se radi o funkciji rastućeg prinosa s obzirom na obim proizvodnje. 2. Funkcija konstantnih prinosa Ako proporcionalno povećamo oba faktora (npr. za 50%), a i ukupna proizvodnja se poveća 50%, tada se radi o funkciji konstantnih prinosa s obzirom na obim proizvodnje. 3. Funkcija opadajućih prinosa Ako proporcionalno povećamo oba faktora (npr. za 50%), a ukupna proizvodnja se poveća za 30%, tada se radi o funkciji opadajućeg prinosa s obzirom na obim proizvodnje.

� Matematički se funkcija proizvodnje može predstaviti na sljedeći način:

Kratki i dugi vremenski period �U kratkom vremenskom periodu neki proizvodni faktori su fiksni, a neki varijabilni. �U dugom vremenskom periodu svi proizvodni faktori su varijabilni, čak i tehnologija. �Ukupni-Total product-TP , prosječni-Average product -AP i granični (fizički) proizvod-Marginal product-MP

Ukupni, prosječni i granični proizvod • Preduzeća obično proizvode u prve dvije zone, najčesči slučaj je da preduzeća proizvode u II zoni. • Optimum proizvodnje bi bio u tački gdje je ukupna proizvodnja maksimalna (tačka C).

�Proces proizvodnje predstavlja kombinaciju faktora potrebnih da se proizvede jedinica nekog proizvoda. �Proizvodna funkcija se može prikazati u dvodimenzionalnom i trodimenzionalnom prostoru, gdje od količine i broja angažovanih faktora ovisi i nivo ukupne proizvodnje.

Uz različite kombinacije inputa x i y dobijaju se različiti rezultirajući obimi proizvodnje .

�Prosječan fizički proizvod je količnik ukupnog outputa sa angažovanim varijabilnim faktorom proizvodnje. �AP=TP: V � Granični fizički proizvod predstavlja prirast ukupnog proizvoda angažovanjem dodatne jedinice varijabilnog inputa.

Zakon opadajućih prinosa �Zakon opadajućih prinosa kaže da ukoliko se utrošak jednog faktora sukcesivno povećava u jednakim količinama, a utrošci ostalih faktora ostaju isti, ”iza neke tačke” rezultirajući prirasti proizvoda će se početi smanjivati. �Ovo važi kada je: 1. Tehnika proizvodnje data i ne mijenja se, 2. Utrošak bar nekih proizvodnih faktora fiksan, 3. Postoji mogućnost zamjene variranja jednog ili više faktora, 4. “Iza neke tačke”, odnosno iza uobičajenog utroška.

�Izokvanta predstavlja pokazatelj za identifikaciju svih mogućih alternativnih kombinacija količina utrošaka datih faktora proizvodnje što su tehnički kadre proizvesti output istog nivoa. �Što je izokvanta udaljenija od koordinatnog početka ona pokazuje veći obim proizvodnje.

�Granična stopa supstitucije pokazuje da ukoliko želimo povećati korištenje određenog proizvodnog inputa uz zadržavanje istog nivoa proizvodnje, drugi proizvodni input mora biti smanjen u određenoj mjeri. �Koja kombinacija faktora najmanje košta? �Izotroškovni pravac čini geometrijsko mjesto koje pokazuje sve kombinacije faktora x i y koje preduzeće može kupiti pri datim cijenama faktora proizvodnje, uz jednaki novčani izdatak.

�U tački u kojoj je izotroškovni pravac tangenta na izokvantu preduzeće je u ravnoteži i ima optimalnu kombinaciju proizvodnje datog nivoa outputa.

�Ako se posmatraju ravnoteže u dugom vremenskom periodu dobijemo putanju ekspanzije preduzeća.

�Tehnološke promjene utječu na izokvante preduzeća (u vidu inovacija, novih proizvoda, novih izvora energije, novih i boljih materijala, itd. ). �Tehnološke promjene i unapređenja smanjuju potrebu za resursima, a istovremeno zadržavaju nivo proizvodnje na istom nivou. (npr. drvni sektor). �Bi. H i Japan-komparacija �Pri svim obimima korištenja smanjuje se angažovanje potrebnih resursa bez promjene rezultirajućeg nivoa proizvodnje.

HVALA NA PAŽNJI