VETINA BESEDNITVA I JAVNI NASTUP Doc dr Danijela
VEŠTINA BESEDNIŠTVA I JAVNI NASTUP Doc. dr Danijela Bjelja
POLITIČKO BESEDNIŠTVO Govor je modus operandi politike. Govor javni ili tajni, slatkorečiv ili surov, iskren ili pretvoran, pomiriteljski ili hušački, govor prijateljstva ili govor mržnje.
Politika, političari i besedništvo Političari često govore ono što, u stvari, ne misle i misle ono što ne govore. Najšire značenje pojma politika može podrazumevati svako interaktivno odlučivanje grupe ljudi u kome se usklađuju različiti interesi, prvenstveno se vezuje za proces odlučivanja i učestvovanja u vlasti.
Politika je često sinonim za vlast, upravljanje i vladavinu društvom i državom, a Veber je definisao da vlast podrazumeva mogućnost (sposobnost) nametanja volje drugima. Čovek društveno biće (zoon politikon) – mora učestvovati u političkom životu, takav život uključuje potrebu da se drugi uveravaju u opravdanost sopstvenih stavova, viđenja pa i interesa.
Ethos u političkom govoru Cilj doborog političkog govornika je da se njegovo obraćanje auditorijumu zasniva na snazi argumenata i ličnom autoritetu, a ne na autoritetu snage i trenutne moći. Ø Svesno iznošenje neistine, što je već viđen fenomen, nažalost često i u našoj nedavnoj političkoj prošlosti. Ø Politički govor pribegava različitim kompromisnim varijantama: no comment pristup - spasavaju političare od saopštavanja javnosti neprijatne istine. Ø
Ruiniranje govorničkog ethos-a i autoriteta u političkom govorništvu i samoj politici može voditi ka političkoj smrti. Ø Veber i poznate podele: tradicionalni, harizmatični i pravno-racionalni. Ø Dobar politički besednik objediniti sve tipove autoriteta. Ø De Golova otrovna opaska da je politika suviše ozbiljna stvar da bi bila prepuštena političarima. Ø
Vrste političkog besedništvo Nušić je političke govore delio na državničke, parlamentarne i partijske. Ø Dejan Milić razlikuje politički govor u širem smislu (sudski, prigodni, vojnički govor, duhovna beseda, svaka od tih vrsta govora mora sadržavati političku poruku). Ø Opredeljujemo se za podelu na politički govor u užem smislu, onaj koji je tesno vezan za državnu vlast i njeno osvajanje ili očuvanje, i politički govor u širem smislu, koji teži ostvarivanju bilo kog drugog interesa ili cilja. Ø
Politički govor u užem smislu-mnoštvo različitih povoda i sadržaja, koji su neposredno vezani za osvajanje ili vršenje vlasti. Ø Skupštinski govor je u fokusu naše javnosti, zbog relativno mlade prakse višepartijskog sistema i televizijskih prenosa parlamentarnih zasedanja. Nenapisan i neposredno izazvan govor traži od govornika smirenost i vladanje situacijom. Ø Ciceron je davao savjet da se u takvim prilikama govornik naročito mora sačuvati padanja u vatru. Ø
U skupštinskom životu – • pokušaji da se neželjene odluke opstruišu i spreči njihovo donošenje; • miniranje glasanja o odluci se postiže neprimerno dugim govorima kada je jasno da će predlagač imati dovoljnu većinu da je izglasa; • na skupštinske odluke se može uticati snažnim govorima, ili u odlučivanju pretežu partijski interesi.
Ø Partijski govor je, po pravilu, govor prijateljskom auditorijumu, u uslovima unutarpartijske borbe može se zaoštriti, kada poprima elemente agitacionog govora. Agitacioni – predizborni govor je omiljena ali najnapornija sportska disciplina mnogih političara. Ø Diplomatski govorni diskurs zahteva odmerenost, uglađenost, poverljivost, mudrost, kulturu ophođenja, govornik mora biti dovoljno sugestivan da angažuje auditorijum i utiče na slušaoce. Ø Govor na mitingu postavlja pred govornika drugačije zahteve- obraćanje masovnom auditorijumu zahteva krajnje oprezan i specifičan pristup.
Ø Ko se odluči da govori pred masom, neophodno je da pored besedničkog talenta i harizme prouči i bogatu literaturu. Ø Limerman je, u vezi sa političkim govorom, naročito isticao dve osobine mase: da gomila lako reaguje na duševna pokretanja i da pokazuje slabu moć rasuđivanja. Ø Dijalog sa publikom, zamišljenim „protivnikom“, stil rasprave tokom protesta ili ubeđivanja prilikom obraćanja masi, u atmosferi povišene emocionalnosti, zahtjevaju osmišljen pristup. Govor masi najzahtjevniji oblik političkog obraćanja.
Ø Politički govor je postao neka vrsta javne zabave za široke narodne mase, glad za polemičkim tonovima i dijaloškom formom. Ø Za TV duele je neophodna veoma temeljna priprema. Neozbiljnost u pogledu pripremljenosti može biti ubitačna. Ø Revolucionarni govor odvija se po prilično prepoznatljivoj matrici, bez obzira o kojoj je revoluciji reč. Ø Druge vrste političkog govora: prilikom stupanja na funkciju (inaugralni govor), uličnog susreta sa građanima, obraćanja naciji povodom značajnih dešavanja, podnošenja ekspozea u parlamentu. . .
- Slides: 12