Van Gend en Loos Doc dr sc Snjezana

+ Van Gend en Loos Doc. dr. sc. Snjezana Vasiljevic 1

+ 2 STATUS OSNIVAČKIH UGOVORA n Danas je jasno da se pravni poredak Zajednice razlikuje, kako od pravnog poretka međunarodnog prava, tako i od pravnih poredaka država članica. n Međutim, Osnivački ugovori nastali su kao klasični ugovori međunarodnoga prava, te su se na taj način i interpretirali. n To znači da je među državama članicama vladalo shvaćanje da su za primjenu i interpretaciju Osnivačkih ugovora nadležni nacionalni sudovi. n Pri tome svaka država članica, prema svojim ustavnim odredbama, uređuje status međunarodnih ugovora u nacionanom pravnom poretku.

+ 3 LAW & ORDER

+ odnos međunarodnog prava i nacionalnog prava objašnjava se konceptima pravnoga monizma ili pravnoga dualizma. Pravni monizam razumije da nacionalno pravo i međunarodno pravo čine jedinstven pravni sustav, te da se pravna pravila međunarodnoga prava mogu izravno primjenjivati pred sudovima i drugim državnim tijelima, bez dodate regulatorne djelatnosti parlamenta ili vlade. Pravni dualizam gleda na pravni sustav međunarodnog i pravni sustav nacionalnog prava kao na dva odvojena pravna poretka, te sukladno tome, da bi neko pravno pravilo međunarodnoga prava moglo imati primjenu u nacionalnom pravnom poretku, mora postojati pravna norma koja to dopušta. 4

+ U stvarnosti niti jedan pravni poredak nije u potpunosti monistički, odnosno dualistički. n Za razumijevanje razlike između ova dva modela bitno je da monistički sustavi ne inzistiraju na formalnoj transformaciji norme međunarodnog prava u nacionalnu pravnu normu. n Suprotno tome, dualistički sustavi inzistiraju na takvoj transformaciji. n Primjerice da bi norma međunarodnog prava mogla imati primjenu u Engleskoj i Walesu, mora biti pretvorena u akt Parlamenta. U oba slučaja primjenu norme međunarodnog prava u nacionalnom pravnom poretku kontrolira nacionalna pravna norma koja je obično ustavnog karaktera. O primjeni takve pravne norme odlučuju nacionalni sudovi. Isto tako, o nacionalnom pravu ovisi i položaj međunarodnog prava u nacionalnoj pravnoj hijerarhiji. 5

+ 6 Ustav RH / obveza nacionalnih sudova n Odredba Cl. 145(2) Ustava RH je cirkularna. Ona upucuje na obavezu nacionalnih sudova da primjenjuju pravo na nacin sukladan pravu Europske unije. n Obveza proizlazi iz opceg nacela međunarodnog prava pacta sunt servanda. n Stoga se Cl. 145(2) Ustava RH moze shvatiti kao norma koja implicitno propisuje izravni ucinak i nadređenost prava EU hrvatskom pravu. n C lanak 145(3) propisuje da hrvatski sudovi imaju s tititi subjektivna prava koja se temelje na pravnoj stec evini EU.

+ 7 Ustav RH/obveza administrativnih tijela n Odredba Cl. 145(4) temeljem koje drzavna tijela, tijela jedinica lokalne i podrucne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima izravno primjenjuju pravo Europske unije propisuje tzv. administrativni izravni ucinak. n izravni ucinak normi prava EU obvezuje ne samo sudove, vec i upravna tijela. Ovu odredbu valja interpretirati funkcionalno, te se mora uzeti da pojam "drzavnog tijela" obuhvaca ne samo ona koja su navedena u ovoj ustavnoj odredbi, vec sva tijela koja su u s irem smislu pod nadzorom drzave ili imaju javne ovlasti, ukljucujuci i tijela lokalne vlasti.

+ 8 KAKVI SU PRAVNI SUSTAVI U STVARNOSTI? MONISTICKI DUALISTICKI KOMBINIRANI? ?

+ 9 Van Gend en Loos Europski sud počeo je razlikovati pravni sustav Europske zajednice od pravnog sustava međunarodnog prava počevši od odluke u predmetu Van Gend en Loos. Kao prvo, njome je ES definirao pravni poredak Europske zajednice kao novi pravni poredak koji je različit od međunarodnog prava, ali i od prava država članica.

+ 10 Kako ES vidi EP? EP MP Nacionalno pravo

+ 11 KRITERIJI ZA IZRAVAN UCINAK Drugo, u istom je predmetu ES odredio kriterije za izravni učinak prava Europske zajednice u nacionalnom pravnom poretku. Pored toga, odluka predstavlja dobar primjer teleološke interpretacije prava Zajednice (interpretacije prema ciljevima koje norma nastoji ostvariti), te kao primjer supstancijalne pravne analize, za razliku od formalne.

+ Iz odluke je također moguće razabrati shvaćanje Europskog suda o ulozi različitih grana nadležnosti: 1. posebice nadležnosti za odlučivanje o povredi prava Zajednice temeljem članaka 226 ili 227 UEZ i 2. nadležnosti za odlučivanje o prethodnim pitanjima temeljem članka 234 UEZ. Konačno, odluka može poslužiti i kao uvod u raspravu o diobi nadležnosti između ES i nacionalnih sudova u postupku odlučivanja o prethodnim pitanjima (čl. 234 UEZ). 12

+ 13 Van Gend & Loos

+ 14 Predmet 26/62, Van Gend en Loos, [1963] ECR 1 n Poduzeće Van Gend en Loos uvezlo je određenu količinu urea formaldehida (UFD) iz Njemačke u Nizozemsku. n Pri uvozu je naplaćena carina u iznosu od 8% vrijednosti robe. Odluka se temeljila na nizozemskoj carinskoj tarifi koja je stupila na snagu 1960. (nakon stupanja na snagu Ugovora o EEZ). n Kao posljedica primjene nove carinske tarife, carina je povećana s 3% na 8%. Do povećanja je došlo, ne zbog povećanja carinskih stopa, već zbog prebacivanja UFD iz jednog carinskog razreda u drugi. n Na taj način nije povećana carinska stopa na uvoz UFD, već je UFD prebačen u drugi carinski razred u kojemu se primjenjuje viša carinska stopa. n Van Gend en Loos pokrenuo postupak pred nizozemskim carinskim sudom (Tariefcommissie) tražeći poništenje odluke carinske uprave pri čemu se pozivao na tadašnji čl. 12. Ugovora o EEZ.

+ 15 Cl 12. Ugovora o EEZ n. Navedeni n"Države članak propisivao je slijedeće: članice će se suzdržati od međusobnog uvođenja novih carina na uvoz (…) i od povećanja onih koje se već primjenjuju u njihovoj međusobnoj trgovini. "

+ 16 PP ČL. 234. -Interpretacija cl. 12. Ugovora o EEZ „ 1. Ima li čl. 12 Ugovora o EEZ izravnu primjenu na području Države članice, odnosno, mogu li se državljani takve države, temeljem toga članka, pozivati na zaštitu subjektivnih prava koja su sudovi dužni štititi? “; te „ 2. U slučaju da je odgovor pozitivan, predstavlja li primjena uvozne carine od 8% na uvoz ureaformaldehida s porijeklom iz SR Njemačke, koja je naplaćena tužitelju u postupku pred nacionalnim sudom, nezakonito povećanje carine u smislu čl. 12 Ugovora o EEZ, ili je riječ o razboritoj promjeni carine primjenjive prije 1. ožujka 1960. godine, koju, iako je urodila povećanjem s aritmetičke točke gledišta, svejedno ne treba smatrati zabranjenom temeljem čl. 12. “

+ 17 Prvo pitanje n Prvo pitanje koje upućuje Carinski sud jest ima li članak 12 Ugovora izravnu primjenu u nacionalnom pravu u smislu da građani država članica mogu temeljem tog članka postavljati zahtjev na prava koja nacionalni sud mora štititi. n Da bi se utvrdilo mogu li odredbe nekog međunarodnog ugovora imati tako široke učinke, nužno je razmotriti duh, opću schemu i tekst tih odredaba. n Cilj je Ugovora o EEZ da se uspostavi zajedničko tržište čije je funkcioniranje od izravnog interesa za stranke u Zajednici. n To implicira da je ovaj Ugovor više od ugovora koji stvara tek uzajamne obaveze između država koje su mu stranke. n To proizlazi iz preambule Ugovora koja se poziva ne samo na vlade, već i na narode. To je također još preciznije potvrđeno osnivanjem institucija kojima su dodjeljena suverena prava, što utječe ne samo na države članice, već i na njihove građane.

+ 18 CILJ Čl. 234. UEZ n Pored toga, zadaća koju Europskom sudu dodjeljuje članak , 234čiji je cilj da se osigura jedinstvena interpretacija Ugovora od strane nacionalnih sudova i sudišta, potvrđuje da su države prihvatile da pravo Zajednice ima autoritet na kojega se njihovi građani mogu pozivati pred tim sudovima i sudištima.

+ 19 ODLUKA SUDA n. Odluka suda “Zajednica predstavlja novi pravni poredak …čiji subjekti nisu samo države članice nego i njihovi državljani. Neovisno o zakonodavstvima država članica, pravo Zajednice ne samo da pojedincima nameće obveze nego je i njegov cilj dati pojedincima i prava. ”

+ 20 RAZLIKA IZMEĐU POZITIVNIH I NEGATIVNIH OBVEZA DRŽAVE n Tekst članka 12 sadrži jasnu i bezuvjetnu zabranu koja nije pozitivna već negativna obaveza (“DC ce se suzdrzati od medjusobnog uvodjenja novih carina. . . ”). n Sama narav ove zabrane čini je idealno prilagođenom da bi mogla proizvoditi izravne učinke u pravnim odnosima između država članica i njihovih subjekata. Primjena članka 12 ne iziskuje nikakvu zakonodavnu intervenciju država članica (bezuvjetnost). n Činjenica da su adresati obaveze ovoga članka države članice koje su time podvrgnute negativnoj obavezi, ne implicira da njihovi građani ne mogu imati korist od takve obaveze.

+ 21 IZRAVAN UČINAK ČL. 12. n MOGU LI SE POJEDINCI IZRAVNO POZVATI NA ODREDBE UGOVORA? n Iz rečenoga proizlazi da, prema duhu, općoj schemi i tekstu ugovora, Članak 12 valja interpretirati na način da on proizvodi izravne učinke i stvara subjektivna prava koja nacionalni sudovi moraju štititi.

+ 22 Drugo pitanje – nadležnost suda n Temeljem primjedaba belgijske i nizozemske vlade, tekst ovog pitanja iziskuje ocjenu Suda o carinskoj klasifikaciji ureaformaldehida uvezenog u nizozemsku. n Stoga Sud nema nadležnost razmatrati prethodno pitanje koje mu je uputio Carinski sud. DAKLE NE ODLUČUJE O CARINAMA!

+ 23 O meritumu predmeta n Iz teksta i opće scheme članka 12 Ugovora proizlazi da se, kako bi se utvrdilo jesu li carine ili pristojbe s istovrsnim učinkom bile povećane suprotno zabrani sadržanoj u rečenom članku, mora voditi računa o carinama i pristojbama koje su se stvarno primjenjivale na dan stupanja na snagu Ugovora. n nezakonito povećanje može proizići iz promjene carina koje dovode do klasifikacije proizvoda u razred koji je jače ocarinjen, te iz stvarnog povećanja carinske stope. n Od male je važnosti na koji je način povećanje carine nastupilo, kada je, nakon što je Ugovor stupio na snagu, isti proizvod u istoj državi članici bio opterećen višim iznosom carine.

+ 24 NADLEŽNOST NACIONALNOG SUDA n Primjena članka 12, u skladu s gore navedenom interpretacijom, ulazi u nadležnost nacionalnog suda, koji mora ispitati je li proizvod koji se carini, u ovom slučaju ureaformaldehid, koji potječe iz SR Njemačke, ocarinjen temeljem carinskih mjera koje je uvela Nizozemska, a koje propisuju višu carinu od one koja se primjenjivala 1. siječnja 1958. godine. n Sud EU nije nadležan provjeravati valjanost sukobljenih shvaćanja koja su mu podnesena o tom pitanju, te o njima moraju odlučiti nacionalni sudovi.

+ 25 Predmet 6/64 Costa v. ENEL n. U ovome predmetu Europski sud definirao je načelo nadređenosti prava Zajednice u odnosu na nacionalno pravo. n Također, nakon predmeta Van Gend en Loos, dodatno su definirane odrednice „novog pravnog poretka“.

+ 26 Činjenice: n Mirovni sudac iz Milana (Giudice Conciliatore) zastao je s postupkom i uputio Europskom sudu temeljem članka 177 EEZ [sada 234 UEZ] pitanja vezana uz interpretaciju odredaba UEZ o državnim monopolima komercijalne naravi.

+ 27 Cinjenice n Spor je nastao kada je Flaminio Costa odbio platiti jedan bagatelni račun za potrošnju električne energije obrazlažući to tvrdnjom da je nacionalizacija talijanskih poduzeća za proizvodnju i distribuciju električne energije bila suprotna odredbama Ugovora o EEZ kojima se zabranjuju državni monopoli komercijalnog karaktera.

+ 28 Osnova n Temeljem rješenja od 16. siječnja 1964. koje je ispravno dostavljeno sudu, Mirovni sudac iz Milana, uzimajući u obzir Čl. 177 [sada 234] Ugovora od 25. ožujka 1957. o osnivanju EEZ, koji je inkorporiran u talijansko pravo Zakonom br. 1203 od 14 listopada 1957. , i uzimajući u obzir tvrdnju da su Zakon br. 1643 od 6. prosinca 1962 i Predsjednički dekreti doneseni za njegovu provedbu suprotni člancima 102, 93, 53 i 37 spomenutog ugovora, zastao je s postupkom i odluči da se sudski spis dostavi Europskom sudu.

+ 29 PRIMJENA ČL 234 n. O prigovoru da je namjera koja stoji iza pitanja da se uz pomoć Čl. 234 dobije odluka o sukladnosti nacionalnog prava s ugovorom

+ 30 PRIMJENA ČL 234 n nacionalni sudovi protiv čijih odluka ne postoji pravno sredstvo, moraju se obratiti Europskom sudu, tako da može donijeti odluku o prethodnom pitanju interpretacije Ugovora, uvijek kada mu se takvo pitanje postavi. n Ta odredba ne daje Sudu nadležnost niti da primjenjuje Ugovor na konkretni slučaj, niti da odlučuje o valjanosti odredbi nacionalnog prava u odnosu na Ugovor, kao što bi to mogao učiniti temeljem Čl. 169 [sada čl. 228 UEZ].

+ 31 O ČEMU ODLUČUJE ES? n Međutim, Sud je ovlašten iz neprikladno formuliranog pitanja nacionalnog suda izdvojiti ona pitanja koja se tiču interpretacije Ugovora. n Posljedično, sud mora donijeti odluku ne o pravovaljanosti talijanskog zakona u odnosu na Ugovor, već samo o interpretaciji gore spomenutih članaka u kontekstu pravnih pitanja koje je naveo Mirovni sudac.

+ 32 O prigovoru da interpretacija nije potrebna n Prigovara se da je milanski sud zatražio interpretaciju Ugovora koja nije potrebna za rješenje spora o kojemu odlučuje. n. S obzirom da je Čl. 234 utemeljen na jasnoj podjeli funkcija između nacionalnih sudova i Europskog suda, on ne može ovlastiti Europski sud niti da utvrđuje činjenice spora, niti da kritizira osnovu i svrhu zahtjeva za interpretaciju.

+ 33 O prigovoru da sud ima obvezu primjeniti nacionalno pravo n Talijanska vlada ističe da je zahtjev Mirovnog suca apsolutno nedopušten stoga što nacionalni sud koji ima obavezu primjeniti nacionalno pravo ne smije koristiti pravno sredstvo iz Čl. 234. n Za razliku od običnih međunarodnih ugovora, Ugovor o EEZ je stvorio vlastiti pravni sustav koji, stupanjem Ugovora na snagu, postao sastavni dio pravnih sustava država članica te koji su njihovi sudovi obvezni primjenjivati.

+ 34 OGRANIČENJA SUVERENIH PRAVA DRŽAVA ČLANICA n Stvarajući Zajednicu na neodređeno vremensko razdoblje, s vlastitim institucijama, vlastitom osobnošću, vlastitim pravnim nadležnostima te nadležnošću zastupanja na međunarodnoj razini te, posebno, stvarnim ovlastima koje proizlaze iz ograničavanja suverenosti ili prijenosa ovlasti s država na Zajednicu, države članice su ograničile svoja suverena prava, iako unutar ograničenog broja područja, te su tako stvorile pravni sustav koji obvezuje kako njihove državljane, tako i njih same.

+ 35 JEDINSTVENO TUMAČENJE PRAVA n Izvršna snaga prava Europske zajednice ne može se razlikovati od jedne države do druge zbog pridržavanja naknadnih domaćih zakona, a da to ne ugrozi ostvarenje ciljeva Ugovora koji su navedeni u čl. 5(2) i dovede do diskriminacije koja je zabranjena čl. 7.

+ 36 PRIMAT PRAVA ZAJEDNICE n Prvenstvo prava Zajednice potvrđeno je čl. 189 kojim je uredba "obvezujuća" te "izravno primjenjiva u svim državama članicama". n Ova odredba koja ne podliježe nikakvom ograničenju, bila bi posve besmislena kada bi neka država mogla jednostrano poništiti njene učinke pomoću zakonske mjere koja bi mogla imati jaču pravnu snagu od prava Zajednice.

+ 37 NAČELO IZRAVNOG UČINKA PRIMARNOG PRAVA n pravo koje proizlazi iz Ugovora, neovisnog izvora prava, ne bi moglo, zbog svoje posebne i originalne prirode, biti zamijenjeno domaćim zakonskim odredbama bez obzira na to kako su one formulirane, a da pri tome ne izgubi svoj karakter prava Zajednice te da se pri tome ne dovede u pitanje sam pravni temelj Zajednice.

+ 38 PRIMJENA ČL 234. I TRAJNO OGRANIČENJE SUVERENIH PRAVA n Prijenos prava i obveza koji proizlaze iz Ugovora, sa pravnih sustava država članica na pravni sustav Zajednice, povlači za sobom trajno ograničenje njihovih suverenih nad čimene može prevladati naknadni jednostrani akt koji nije u skladu s pojmom Zajednice. n Shodno tome se čl. 234 mora primjeniti bez obzira na bilo koji domaći zakon svaki put kada se pojave pitanja koja se odnose na tumačenje Ugovora.

+ 39 Costa v Enel - zakljucno n uvođenje načela nadređenosti prava EZ u odnosu na nacionalno pravo- pitanje: n talijanski zakon nije u skladu sa članicima ugovora, koja pravna norma ima pravo prednosti? → ugovor ima prednost pred bilo čim u nacionalnom pravu- uveden koncept nadređenosti europskog prava nacionalnom pravu- pravni poredak zajednice razvio se u samostalni pravni poredak

+ 40 SAŽETAK odlučujuće je da su države članice prenijele suverena prava na tijela zajednice države članice su ograničile svoja suverena prava i stvorile pravnu osobu koja obvezuje njih i njihove pripadnike- pravo koje izvire iz Ugovora ne može biti nadvladano odredbama domaćeg prava jer bi se tako doveo u pitanje pravni temelj same Zajednice - izravan učinak, nadređenostugovor o EEZ je stvorio vlastiti pravni sustav koji, stupanjem Ugovora na snagu, postao sastavni dio pravnih sustava država članica te koji su njihovi sudovi obvezni primjenjivati

+ 41 TELEOLOŠKA INTERPRETACIJA n - teleološka interpretacija – integracija odredbi koje proizlaze iz Zajednice u zakone država članica te, općenitije, odredbe i duh Ugovora, logično skraćuju državama članicama mogućnost da daju prednost jednostranoj i naknadnoj mjeri pred pravnim sustavom koji su prihvatile na temelju reciprociteta. n Takva mjera stoga ne može biti tu protuslovna tom pravnom sustavu- važni članci: 102. , 93. , 53. i 37. Ugovora o EZZ