Uvod u kolegij Metode supervizije Kristina Urbanc i
Uvod u kolegij Metode supervizije Kristina Urbanc i Marijana Majdak 2018.
• Voditeljice kolegija: prof. dr. sc. Kristina Urbanc i izv. prof. dr. sc. Marijana Majdak (predavanja + vježbe) • Vježbe: Silvia Rusac, Maja Laklija, Branka Sladović Franz, Ljiljana Rogić Šneperger, Tatjana Vlašić • Izvođenje nastave: interkativna predavanja – 25 sati (u pet termina po pet sati) i vježbe 20 sati – izvode se u obliku supervizijskih grupa do 10 studenata. • Način polaganja ispita: studenti polažu pismeni ispit koji se sastoji od pet pitanja esejskog tipa (maksimalni broj bodova koji je moguće postići je 10); • Izvanredni studenti dužni su prisustvovati svim vježbama te jednom predavanju
POPIS OBAVEZNE LITERATURE • • • Predavanja Ajduković, M. (2004) Određenje grupne supervizije. U: Ajduković, M. i Cajvert. Lj. (ur. ) Supervizija u psihosocijalnom radu. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć, 121 -153. Cicak, M. (2011) Etička pravila u superviziji. Ljetopis socijalnog rada 18 (2) 185 -216. Tatschl, F. (2009). Reflektiranje – ključna kompetencija u superviziji. U: Ajduković, M. (ur. ), Refleksije o superviziji: međunarodna perspektiva. Zagreb: Biblioteka socijalnog rada, Pravni fakultet u Zagrebu i Društvo za psihološku pomoć, 49 – 66 Urbanc, K. (2004) Supervizija studenata. U: Ajduković, M. and Cjavert, Lj. (Ur. ) Supervizija u psihosocijalnom radu. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć, 303 -330. Žorga, S. (2009). Specifičnosti procesa učenja u superviziji. U: Ajduković, M. (Ur. ) Refleksije o superviziji. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć, 7 - 39.
DOPUNSKA LITERATURA • • Bezić, I. (2007). Supervizija kao način razvijanja samopouzdanja i sposobnosti podnošenja konfrontacije. Ljetopis socijalnog rada, 14 (2), 443 -451. 20. Čačinović Vogrinčič, G. (2009). Supervizija u socijalnom radu: su-stvaranje supervizije kroz suradni odnos. U: Ajduković, M. (Ur. ) Refleksije o superviziji. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć, 91 - 100 Lundsby, M. i Sandell, G. (2002). Supervizija u psihsocijalnom radu Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada, 9, 1, 161 -174. Van Kessel, L. (1999). Supervizija - neophodan doprinos kvaliteti profesionalnog postupanja - primjer nizozemskog modela supervizije. Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada, 6, 59 -76. Urbanc, K. i Kletečki Radović, M. (2007). Aktivno učenje i kritičko mišljenje u kontekstu supervizijskog, edukacijskog i pomažućeg odnosa. Ljetopis socijalnog rada, 14, 2, 355 -366. Ajduković, M. , Cajvert, Lj. , Judy, M. , Knopf, W. , Kuhn, H. , Madai, K. i Voogd, M. (2016). ECVision. A European Glossary of Supervision and Coaching. Wien: Facultas Verlags – und Buchhandels AG Davys, A. M. i Beddoe, L. (2009). The Reflective Learning Model: Supervision of Social Work Students. Social Work Education, 28, 8, 919 – 933. Cajvert, L. (2004). Prvi susret i dogovor o radu. U: Ajduković, M. & Cajvert, L. (ur. ), Supervizija u psihosocijalnom radu. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć, 155177
NASTAVA I ISPITNI ROKOVI Ispitni rokovi: • 06. 2018. • 20. 06. 2018. • 04. 07. 2018. • 05. 09. 2018. • 19. 09. 2018. PROGRAM RADA • srijeda: 14. 00 – 17. 00 (interaktivna predavanja) • Napomene: četiri predavanja odvijaju se prije odlaska studenata na praksu, a peto nakon dolaska s prakse. • Vježbe u malim grupama (supervizija) odvijaju se prema dogovoru grupe i supervizora.
RASPORED PREDAVANJA PO TEMAMA 07. 03. 2018. (Urbanc) • Dogovor o radu na kolegiju; Očekivanja od kolegija; Određenje supervizije; Odnosi u superviziji. Literatura: Ajduković, M. (2004) Određenje grupne supervizije. U: Ajduković, M. i Cajvert. Lj. (ur. ) Supervizija u psihosocijalnom radu. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć, 121 -153 14. 03. 2018. (Majdak) • Komunikacija u superviziji; Značaj feedbacka /povratne informacije; Refleksija u superviziji; Kako biti supervizant; Rasprava o pročitanim člancima. Literatura: Žorga, S. (2009). Specifičnosti procesa učenja u superviziji. U: Ajduković, M. (Ur. ) Refleksije o superviziji. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć, 7 - 39. 21. 03. 2018. (Urbanc) • Etika u superviziji; Specifičnosti supervizije studenata; Rasprava o pročitanim člancima. Literatura: Cicak, M. (2011) Ljetopis socijalnog rada 18 (2) 185 -216. ; Urbanc, K. (2004) Supervizija studenata. U: Ajduković, M. and Cjavert, Lj. (Ur. ) Supervizija u psihosocijalnom radu. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć, 303 -330. 28. 03. 2018. (Majdak) • Preventivna uloga supervizije; Supervizija i kompetencije; Prvi susret; Rasprava o pročitanim člancima. Literatura: Tatschl, F. (2009). Reflektiranje – ključna kompetencija u superviziji. U: Ajduković, M. (ur. ), Refleksije o superviziji: međunarodna perspektiva. Zagreb: Biblioteka socijalnog rada, Pravni fakultet u Zagrebu i Društvo za psihološku pomoć, 49 – 66. 12. 04. - 02. 05. 2018. • Praksa 9. 05. 2018. (Urbanc i Majdak) • Osvrt na superviziju, zaključak, evaluacija (Urbanc i Majdak)
VJEŽBE: SUPERVIZIJSKI SUSRETI 1. supervizijski susret u tjednu od 02. 04. 2018. do 11. 04. 2018. , prije odlaska na praksu 2. supervizijski susret: za vrijeme prakse 3. supervizijski susret: za vrijeme prakse ili nakon prakse 4. supervizijski susret: nakon završetka prakse (poželjno u roku 7 -10 dana)
Odnos i odgovornosti u superviziji Tamara Kaiser (1996) Supervisory Relationships – Exploring the Human Element
RAZVOJ POMAŽUĆIH PRISTUPA TIJEKOM 20. ST. Moderna - nastojanje da se ideje prirodnih znanosti prenesu na društvene - istinito je ono što je dokazivo znanstvenim metodama - provjerljivo - racionalno - fokus na pojedincu i njegovoj prošlosti, neovisno o soc. kontekstu - pomagač je bio objektivan, bez osobnog uključivanja - Decartes “Mislim, dakle jesam” Početkom dvadesetog stoljeća započinje se naglašavati fenomenološki pristup (promatranje pojedinca iz njegovog kuta gledanja) - Adler-individualna psihologija - Frankl- 40 -50. ih god. -egzistencijalistička terapija - Rogers – humanistički pokret- pristup usmjeren na osobu - Maslow- humanistička psihologija - geštalt terapija, ovdje i sada - sistemski pristup- usmjerenost na recipročnost odnosa, podijeljenu odgovornost, što i kako (ne više zašto); iz sistemskog pristupa proizašlo je više vidova obiteljskih terapija Postmoderna - podrazumijeva postojanje više istina, razvija se paralelno s demokratizacijom društva - terapeut ne zna ishod interakcije s klijentom - zauzima poziciju neznanja: pitanja postavlja temeljem klijentovih odgovora, a ne svoje kognitivne mape - pristup omogućava da u prvi plan izbije kvaliteta odnosa (u superviziji – ravnopravno dostojanstvo, partnerstvo), a ne znanje (npr. stručnjaka) - umjesto koncepta pomoći, naglašava se koncept podrške i osnaživanja
RAZINE ODGOVORNOSTI U SUPERVIZIJSKIM ODNOSIMA • VRSTE ODGOVORNOSTI: • Osobna odgovornost • Odgovornost za odnos a) društvena/za posao b) odgovornost za ljude s kojima surađujemo; kojima smo nadređeni
RAZINE ODGOVORNOSTI U ODNOSU Uloge u kojima netko ima: veću moć • manju moć •
MOĆ I AUTORITET • Moć-sposobnost pojedinca ili grupe da utječe na ponašanje drugih pojedinaca ili grupa (Ajduković, 1997) • Autoritet- moć i obveza da nešto učinimo ili tražimo od drugih da nešto učine (Pregrad, 2006) RAZUMIJEVANJE ZAJEDNIČKOG ZNAČENJA • Suglasnost i razmjena mišljenja između supervizora i supervizanta; što čišća i nedvosmislenija komunikacija POVJERENJE • Izgrađuje se iskazivanjem poštovanja; poštovanje se iskazuje vjerom u supervizantove sposobnosti čime se stječe osjećaj sigurnosti
MOĆ I AUTORITET Vrste moći: legitimnu moć – moć uloge stručnjačku moć – počiva na znanjima referentna moć – proizlazi iz pozitivnog odnosa; osoba predstavlja model moć prisile; moć nagrađivanja; moć informiranja • Suradni odnos : djelovanje putem etike sudjelovanja (sustvaranje priče) i osnaživanjem moći sugovornika • Autoritet – referentna moć • Postavljanje granica – općih i osobnih
VJEŽBA 1. : MOJA OČEKIVANJA OD KOLEGIJA METODE SUPERVZIJE • Individualno i u malim grupama: Koja su vaša očekivanja, nadanja i tjeskobe vezane uz izborni kolegij? • Željela/lio bih: • Ne bih nikako voljela/lio: • Pitanja na koja bih želio/željela dobiti odgovor • Moja očekivanja od supervizora
VJEŽBA 2: ISKUSTVO SA SUPERVIZIJOM Individualno i u malim grupama: • Jeste li ikada imali iskustvo kao supervizirant? Opišite ga. Koliko je dugo trajala? Traje li još? • Kako stekli prva znanja o superviziji? • Temeljem svojih dosadašnjih iskustava, navedite neka obilježja koja određuju superviziju, odnosno, što jest, a što nije supervizija: • SUPERVIZIJA JE …. . • SUPERVIZIJA NIJE ….
ŠTO JE SUPERVIZIJA? • Supervizija prije svega služi razvoju pojedinaca, timova i organizacija. • Poboljšava profesionalni život pojedinaca i timova s obzirom na njihove uloge u institucionalnom kontekstu. • Također se usredotočuje na osiguravanje i razvijanje kvalitetne komunikacije među zaposlenicima i na metode suradnje u različitim radnim kontekstima. • Osim toga, supervizija pruža podršku u različitim procesima promišljanja i odlučivanja te u izazovnim i zahtjevnim profesionalnim situacijama i konfliktima. • Podržava razjašnjavanje i analizu zadataka, funkcija i uloga. • Pomaže u postupanju s procesima promjena, u traženju inovativnih rješenja za nove izazove i mjera za borbu protiv zlostavljanja i izgaranja na radnom mjestu. (http: //www. anse. eu)
Prvi supervizijski susret § Prvi supervizijski susret obuhvaća inicijalni intervju (upoznavanje) nakon kojeg grupa i supervizor, svatko za sebe odlučuju odgovara li im zajednički rad § Svrha prvog susreta je dobiti informaciju o grupi i o očekivanjima (za supervizora), odnosno saznati o načinu rada i supervizoru (za grupu)
Plan prvog supervizijskog susreta Prvi susret ima tri faze: Ø Predstavljanje sudionika Ø Provjeravanje očekivanja Ø Dogovor o radu • • • Fokus Priprema slučaja i raspored predstavljanja slučajeva Trajanje Napuštanje i prekid Evaluacija Problemi
Predstavljanje sudionika Započinje predstavljanjem supervizanata, a na kraju se predstavi supervizor Uključuje predstavljanje u profesionalnom smislu: § Profesionalno; dosadašnja prof. iskustva, teorijska polazišta; što je utjecalo na vaše profesionalno opredjeljenje; iskustva s korisnicima sustava socijalne skrbi; iskustva na praksi; jake strane koje su vam do sada bile od pomoći u učenju i radu; koje su konkretno vaše dužnosti; uloge na praksi; s kakvim klijentima radite; vaša pozicija u ustanovi; što vas potiče i daje vam inspiraciju kada vam je teško; kako bi vas opisali vaši klijenti? Navedite jednu situaciju koja vas dobro opisuje, neke vaše bitne osobine. . . § Poželjno je da predstavljanje ima obilježja dijaloga
Očekivanja • Supervizor provjerava očekivanja supervizanata od supervizije • Provjerava što supervizija znači za svakog člana grupe; što bi supervizanti željeli dobiti za sebe na superviziji i nešto nikako ne bi željeli doživjeti na superviziji; Kako će supervizoru dati do znanja što ne valja, što ih muči; Što je bitno da supervizanti znaju o supervizoru da bi dobro surađivali. . .
Dogovor o radu • Potrebno je dogovoriti o strukturi, formi i sadržaju zajedničkog rada • Što znači fokus u superviziji i tko ili što može biti u fokusu (klijent, proces, terapeut) • Redoslijed i način predstavljanja slučajeva • Izostanci, vremensko trajanje, prostor, povjerljivost, neplanirani završetak, evaluacija i završetak supervizije
Problemi • Između supervizora i supervizanta – odgovornost je supervizora da pokrene razgovor o tome i pokuša naći zadovoljavajuće rješenje • Supervizori sudjeluju na metasuperviziji gdje također dobiju stručnu pomoć i podršku za svoj rad • Supervizanti imaju mogućnost izreći i napisati svoja iskustva sa supervizorom i supervizijskom grupom
Rad na slučaju § Prikaz slučaja, da svi mogu razumijeti, supervizor pomaže pitanjima i potpitanjima § Supervizijsko pitanje – formulira supervizant uz pomoć supervizora, a može i grupe § Odrediti tko/što je u fokusu § Supervizor vodi superviziju, odnosno supervizanta i grupu i koristi znanja, vještine i kompetencije da pomogne u boljem razumijevanju slučaja, razumijevanju supervizanta i osiguravanju potrebne pomoći supervizantu uz korištenje grupe
Evaluacija i završetak supervizije Evaluacija supervizije: § usmena na kraju svakog susreta, na sredini susreta i na završetku supervizije § pismena na završetku supervizije
Iz studentskih eseja (Metode supervizije, 2014. , Urbanc) • • Da prepoznam problem koji se može odnositi na manjak razumijevanja, manjak teorijskog znanja u nekom konkretnom slučaju, manjak povjerenja u grupi… Da znam formulirati pitanje koje me muči (“Što mogu naučiti iz ovog slučaja? Moram li nužno svaki puta naučiti nešto iz s vakog slučaja? “Koja su moja očekivanja od ovog supervizora, ove grupe? Što ne želim iskusiti u ovoj grupi? ”) Biti sposoban pitati za pomoć (“Za mene nije mala stvar pitati nekoga da mi treba pomoć…) Biti sposoban nositi se s neizvjesnošću (“To znači čekati do slijedeće supervizije da bih ispričala što mi se događa”) Biti sposoban naučiti nešto o sebi osobno (“Kako se ponašam u kriznoj situaciji? “Koja su mi ograničenja, koji su mi kapaciteti? Što radim kada mi netko gazi po crti? ) Biti svjestan da ne moram prihvatiti sve što mi supervizor kaže ili ponudi grupa ( “To je samo jedna opcija, mišljenje supervizora” ). Biti podržavajući u odnosu na grupu (“Čak i kada mi se netko ne sviđa, pokušati vidjeti svijet iz njegovih cipela i reći nešto pozitivno”)
- Slides: 25