Uvod u knjievnost 20 vijeka MODERNA KNJIEVNOST Moderna

Uvod u književnost 20. vijeka MODERNA KNJIŽEVNOST

Moderna ili modernizam * obuhvata razdoblje s kraja devedesetih godina XIX vijeka do početka Prvog svjetskog rata. * Ovo nije jedinstven pokret, različito je idejno, estetski i nacionalno obilježen. • Najizrazitiji pravci ili struje u književnosti i umjetnosti moderne su: larpurlartizam, parnasizam, simbolizam, impresionizam, kubizam, ekspresionizam i futurizam.

Modernu su uslovili: 1. Nezadovoljstvo stvarnošću u kojoj se živi (klasna podjela društva, siromaštvo, učmalost malograđanskog duha koji tone u sopstveni egoizam jer teži da živi raskošno i bogato). 2. Nezadovoljstvo realističkom književnošću koja je u opisivanju stvarnosti i ponavljanju tema postala jednolična, dosadna, suvoparna i lišena ljepote. 3. Pojava idealističkih i filozofskih učenja u kojima je težište na intuiciji i nesvjesnom ( filozofi Šopenhauer, Niče).

Odlike moderne: 1. Nezadovoljstvo životom; 2. Bježanje od stvarnosti i zatvaranje u sebe; 3. Isticanje osjećajnosti; 4. Važna je forma: izraz, sklad pa otud i načelo umjetnost radi umjetnosti (larpurlartizam); 5. Traženje svega novog (novo osjećanje izraženo inovativnim umjetničkim sredstvima i oblicima, inovativnim izražajnim formama i raznolikim motivsko-stilskim obilježjima); 6. Kult subjekta, u djelima dominira vlastito JA

LARPURLARTIZAM (fran. L’art pour l’ art – umjetnost radi umjetnosti) * Teoriju larpurlartizma razvio je Teofil Gotje. U osnovi ima shvatanje da umjetnost ne treba da služi ničemu drugom sem ljepoti, da je sama sebi svrha i cilj. , , Lijepo ne može ničemu da služi, sve je ružno što je korisno’’- Teofil Gotje

Predstavnici larpurlartizma : Edgar Alan Po, Šarl Bodler, Oskar Vajld.

PARNASIZAM * Naziv potiče iz grčke mitologije , u kojoj je planina Parnas- visoki vrh posvećen Apolonu, ali i muzama – boginjama poezije, umjetnosti i nauke. * Preteča ovog pokreta je francuski pjesnik i pripovjedač Teofil Gotje, koji u predgovoru svog romana “Gospođica Mopen” ističe to da umjetnost ne može biti sredstvo, nego cilj samoj sebi. * Ovo će biti osnovno polazište parnasovaca Lekonta de Lila, Verlena i Malarmea (kasnije poznati i kao simbolisti). Kao grupa javili su se 1866. a 1871. i 1876. izdali su dvije zajedničke zbirke pod naslovom “Savremeni Parnas” čime je promovisan pravac u pjesništvu parnasizam.

ODLIKE PARNASIZMA - Odmjerenost i suzdržanost u pjevanju; - Hladnoća izraza i težnja ka aristokratizmu; - Potiskuje se odveć lični doživljaj i vlastito JA iz pjesme. - Bezosjećajan odnos prema prirodi i hladna misaonost o bilo kom problemu; - Kult čiste i savršene forme koja izvire iz sklada riječi i zvuka. -Insistiranje na detaljima. Na tragove parnasizma u srpskoj književnosti nailazimo kod Jovana Dučića i u pjesmama Milana Rakića. Dučić i Rakić

IMPRESIONIZAM * Impresionisti u književnost unose nove slike, nove ritmove, nove vibracije duševnih stanja i osjećanja i krajnji subjektivizam. * Osnovno geslo impresionističkog pjesnika je : , , Stvari imaju onakav oblik kakav im dadne naša duša. ’’ (Jovan Dučić). * Francuski pjesnik, rodonačelnik impresionističke kritike, Anatol Frans kaže: , , Dobar je kritičar onaj koji pred umetničkim delom priča avanture svoje duše. ’’

IMPRESIONISTIČKA DRAMA je drama atmosfere i psiholoških sudara; lišena je herojske tragične fabule koja se do tada podrazumijevala. Impresionističku dramu određuje: 1. Odsustvo naglašene radnje koja bi se gradila na spoljašnjim sukobima i krupnim zbivanjima; 2. Daje se atmosfera življenja i kolorit društvene sredine; 3. Junaci drame, su često, intelektualci sa umjetničkim predispozicijama, osjetljivi na svijet oko sebe; 4. Ističe se hedonizam, sklonost ka uživanju, ali i statičnom životu; 5. Nijansiranja se vrše na nivou psihologija junaka koji su bliski po srodnosti ili se pak kontrastiraju po vrijednostima. Anton Pavlovič Čehov

SIMBOLIZAM * Potiče od grčke riječi simbol = znak, znamenje; * Simbolizam kao pravac javlja se u Francuskoj, u drugoj polovini 19. vijeka. * On je u stvari reakcija na realizam i naturalizam. U osnovi simbolističke poetike leži shvatanje da svi predmeti, pojave i opažaji spoljašnjeg svijeta nisu ništa drugo nego simboli čovjekovih ideja, misli i osjećanja. * Manifest simbolizma napisao je Žan Moreas i objavio ga 1886. godine. * Preteča simbolističke škole je francuski pjesnik Šarl Bodler. Prema Bodleru, sve stvari i pojave u prirodi, materijalne i duhovne, korespondiraju (kontaktiraju) jedna sa drugom, usaglašavaju se. Mirisi, boje i zvuci miješaju se i stapaju, objedinjeni sinestezijom (sposobnost jednog čula da osjeti nadražaj drugog čula) na novi način govore o vezi između naših čula i našeg duha. Šarl Bodler

Osnovne karakteristike simbolizma kao pravca: 1. Bježanje pjesnika od stvarnosti koja se nudi kao odveć surova, zastrašujuća i dosadna, zbog čega se subjekt povlači u sebe, bivajući zaokupljen samo svojim unutrašnjim svjetovima. 2. Pjesme nastanjuju samoća, tuga, pesimizam, bolest duše i smrt. 3. Težnja ka sanjarenju i misticizmu, obuzetost daljinama i egzotičnim svjetovima. , , Nazvati jednu stvar pravim imenom, znači uništiti tri četvrtine uživanja u pjesmi. ’’(Stefan Malarme)

Za domaći zadatak: 1. Podsjetite se Malarmeove pjesme , , Labud’’ i odredite šta je u ovoj pjesmi: a) prividna tema? b) stvarna tema? 2. Utvrdite istovjetnosti slika, simbola i poruka u pjesmama , , Albatros’’ i , , Labud’’.