Uredba Vijea EZ broj 42009 od 18 prosinca

Uredba Vijeća (EZ) broj 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnja u stvarima koja se odnose na obvezu uzdržavanja

Područje primjene i definicije Poglavlje I. (čl. 1. -2. ) Ø Usvojena krajem 2008. Stupila na snagu 18. lipnja 2012. (Odluka EU o jednostranoj primjeni HP/2007). Ø Primjenjuje se u svim država članicama EU s određenim razlikama (Velika Britanije u travnju 2009. ušla u sustav Uredbe, ali ne i u sustav HP/2007, Danska nije iskoristila tu mogućnost). U RH od 1. srpnja 2013. - Zakon o provedbi Uredbe broj 4/2009 (Narodne novine, broj: 127/2013). Ø Samo na obveze uzdržavanja koje proizlaze iz obiteljskih odnosa, krvnog srodstva, braka ili tazbinskog srodstva (čl. 1. st. 1. ). Ø Određivanje obiteljskih odnosa i srodstva na kojima se temelji Uredba i nadalje je obuhvaćeno nacionalnim pravom države članice uključujući njihova pravila međunarodnog privatnog prava. Ø Za potrebe Uredbe izraz „obveza uzdržavanja” treba tumačiti kao autonoman pojam /t. 11. Preambula/.

Neki od ciljeva Uredbe 4/2009 Ø Omogućiti uzdržavanoj osobi da u državi članici lako dobije odluku koja će automatski biti izvršiva u drugoj državi članici Ø Isto postupanje prema svim uzdržavanim osobama Ø Primjenjivost na sudske odluke i odluke upravnih tijela, pod uvjetom da odluke upravnih tijela osiguravaju jamstva (nepristranost i pravo strana na saslušanje) Ø Osigurati priznanje i izvršenje sudskih nagodbi i autentičnih isprava, bez utjecaja na pravo bilo koje strane takve nagodbe ili isprave na pobijanje pred sudovima države članice podrijetla Ø Djelovanje javnog tijela kao „uzdržavane osobe” Ø Određivanje supsidijarne sudske nadležnosti, mogućnost sporazuma o nadležnosti, izuzev uzdržavanja djeteta mlađeg od 18 godina Ø Prihvaćanje nadležnosti za spor koji je tjesno povezan s trećom državom forum necessitatis – primjerice – nije moguće voditi spor zbog građanskog rata (poveznica – primjerice –državljanstvo jedne od strana) Ø Mogućnost proglašenja privremene ovršivosti

Međunarodna nadležnost Poglavlje II. (čl. 3. – 14. ) Ø Sudovi država članica EU zanivaju svoju nadležnost samo na temelju pravila o direktnoj nadležnosti iz Urebe: ü OPĆA MEĐUNARODNA NADLEŽNOST /čl. 3. / 1. država članica uobičajenog boravišta tuženika, 2. uobičajenog boravišta vjerovnika, 3. sud koji odlučuje o osobnom stanju osobe o čijem se uzdržavanju odlučuje – tzv. povezane nadležnosti, 4. sud koji odlučuje o roditeljskoj odgovornosti (čl. 3. st. 4. ) - nema prioriteta ü SPORAZUM O MEĐUNARODNOJ NADLEŽNOSTI (čl. 4. ) ü PREŠUTNA PROROGACIJA (čl. 5. ) ü SUPSIDIJARNA NADLEŽNOST (čl. 6. ) ü FORUM NECESSITATIS (čl. 7. ) ü PROMJENA ODLUKE ILI DONOŠENJE NOVE ODLUKE O UZDRŽAVANJU (čl. 8. ) uz odredbe postupovne naravi vezano za međunarodnu nadležnost (trenutak kad se postupak smatra pokrenut pred sudom, litispendencija, ispitivanje nadležnosti i dopuštenosti, povezani predmeti, privremene mjere ( čl. 9. – 14. )

Mjerodavno pravo Poglavlje III. (čl. 15. ) Ø Utvrđuje se u skladu s Haškim protokolom od 23. studenog 2007. o pravu mjerodavnom za obveze uzdržavanja u državi članici koju taj instrumen obvezuje (preambul i 30 odredbi): ü pravo uobičajenog boravišta vjerovnika uzdržavanja (središte životnih interese osobe) ako HP ne predviđa dugačije. U slučaju promjene uobičajenog boravišta vjerovnika i od nastupanja te promjene, pravo države novog uobičajenog boravišta vjerovnika; ü sustav poveznica (do primjene podrednog dolazi samo ukoliko prehodno postavljena poveznica uskraćuje vjerovniku pravo na uzdržavanje); ü ograničena stranačka autonomija po HP/2007 - prije započetog ili postupka koji će započeti stranke biraju polazno pravo /čl. 7. / HP/2007, i veže se samo za taj postupak - izbor koji se ne veže za konkretan postupak /čl. 8. HP/2007, pravo države čiji je državljanin jedna od stranaka u vrijeme izbora, uobičajenog boravišta u vrijeme izbora, pravo koje odrede kao mjerodavno ili se primjenjuje na njihov imovinski režim, te razvod ili rastavu

Područje primjene Poglavlja IV. Uredbe broj 4/2009 priznavanje, ovršnost i ovrha Ø Odjeljak 1. (čl. 17. – 22. ) za odluke donesene u državi članici koju obvezuje HP iz 2007. - ukinuta egzekvaturu (nije potrebno proglašavati njezinu izvršivost), nema mogućnosti protivljenja priznavanju, sud ovrhe ovlašten je donositi sve mjere osiguranja (čl. 18. ), obveznik uzdržavanja ima pravo na podnošenje zahtjeva za preispitivanja odluke u stadiju ovrhe (čl. 19. ) – izvanredan i ograničen pravni lijek Ø Odjeljak 2. (čl. 23. – 38. ) za odluke donesene u državi članici koju ne obvezuje HP iz 2007. – načelni pristup automatskog priznanja (čl. 23. st. 1. ), svaka zainteresirana stranka može tražiti proglašenje ovršnosti (čl. 23. st. 2. , čl. 28. – 38. ), ne isputuju se razlozi odbijanja priznanja iz čl. 24. , zastajanje s ovrhom (čl. 25. ), ovršnost (čl. 26. ), postupak (čl. 28. – 38. ) Ø Odjeljak 3. (čl. 39. – 43. ) – primjenjuje se na oba modela, a odnosi se na privremenu ovršnost, izjednačenost postupka ovrhe, zabrana ispitivanja merituma, prednost naplate uzdržavanja pred troškovima, obveze podnositelja zahtjeva na predočenje dokumenata i standardnih obrazaca

Ovrha odluke o uzdržavanju po Uredbi broj 4/2009 Provedba Mjerodavna ovršna pravila RH (čl. Ø 41. ) Zabranjeno razmatranje sadržaja Ø ovršne odluke (čl. 42. ) Pravna pomoć (čl. 45. – 47. ) Ø Suradnja među središnjim tijelima (čl. 49. – 63. ) Ø Javna tijela kao podnositelji zahtjeva (čl. 64. ) Opće i završne odredbe (čl. 65. – 76. ) Odbijanje, obustava zaštitni mehanizmi Nespojiva s odlukom donesenom u državi članici ovrhe ili trećoj državi Pokrenut postupak preispitivanja u državi podrijetla odluke Odlučeno o obustavi u državi podrijetla Tražbina djelomično ili potpuno prestala zbog proteka roka zastare ili prekluzivnog roka (po pravu države podrijetla odluke ili ovrhe – kojim pravom je predviđen duži rok )

Odnos Uredbe broj 4/2009 s drugim pravnim instrumentima Zajednice Ø Mijenja Uredbu broj 44/2001 vezano za postupke pokrenute poslije 18. lipnja 2012. Ø Zamjenjuje Uredbu broj 805/2004, izuzev za europske ovršne naslove o obvezama uzdržavanja izdanim u državama članicama koje ne obvezuje HP iz 2007. Ø Ne dovodi se u pitanje primjena Direktive broj 2003/8/EZ podložnu poglavlju V. niti Direktive 95/46/EZ Postojećim međunarodnim konvencijama i sporazumima Ø Ne utječe na primjenu bilateralnih i multilateralnih konvencija i sporazuma Ø Ne isključuje primjenu Konvencije iz 1962. o naplati uzdržavanja stranke koju su Švedska, Danska, Finska, Island i Norveška Ø U odnosima država članica Uredba ima prednost nad konvencijama i sporazumima koji se odnose na stvari uređene Uredbom koje su države članice stranke

Predmetna Uredba važan je instrumenti zakonodavstava EU, a time i Republike Hrvatske kao jedne od članice EU i nedvojbeno predstavlja pozitivan iskorak ka cilju cjelovite i učinkovite zaštite djeteta u ostvarivanju prava na uzdržavanje, a time i izgradnji međusobnog povjerenja i pravne sigurnosti kroz područje suradnje u obiteljskim stvarima koje imaju prekogranične posljedice. Hvala na pažnji!