Uredba Bruxelles I i Ia Uredba Rim I

Uredba Bruxelles I i Ia Uredba Rim I Prof. dr. sc. Davor Babić Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu XIV. Savjetovanje sudaca i sudskih savjetnika trgovačkih sudova RH Zagreb, 7. studenoga 2014.

Sadržaj izlaganja • Uvodno o uredbama EU u području pravosudne suradnje u građanskim predmetima • Uredba Bruxelles I i Ia – odnos prema unutarnjem pravu – teritorijalne, vremenske i stvarne granice polja primjene – osvrt na najvažnije odredbe za praksu trgovačkih sudova (naglasak: nadležnost) • Uredba Rim I 2

Uvod • Uredbe Bruxelles I i Rim I su mjere pravosudne suradnje u građanskim predmetima s međunarodnim obilježjem • Pravni temelj: čl. 81. TFEU • Ostali propisi u tom području, npr: – Uredba 2201/2003 o nadležnosti te priznanju i ovrsi sudskih odluka u bračnim stvarima i u postupcima o roditeljskoj odgovornosti - Bruxelles IIbis) – Uredba 1346/2000 o insolvencijskim postupcima – Uredba 805/2004 o europskom ovršnom naslovu za nesporne tražbine – Uredba 1896/2006 o Europskom postupku za platni nalog – Uredba 861/2007 o sporovima male vrijednosti – Uredba 1393/2007 o dostavi – Uredba 864/2007 o pravu mjerodavnom za izvanugovorne obveze (Rim II) – Uredba 4/2009 o uzdržavanju – Uredba 650/2012 o nasljeđivanju – Uredba 1259/2010 o pravu mjerodavnom za razvod braka 3

• Primjenjujući uredbe, sudovi neposredno primjenjuju pravo EU (čl. 288. TFEU) • Unutar svoga polja primjene, uredbe derogiraju unutarnje pravo država članica • Uredbe B 1 i R 1 treba tumačiti sukladno općim načelima tumačenja prava EU • Osobito voditi računa o odlukama Suda EU 4

Izazovi za praksu • Nedostupnost i nepreglednost izvora • Slaba kvaliteta službenog prijevoda na hrvatski • Nedostupnost starijih odluka Suda EU na hrvatskom • Određivanje vremenskih granica primjene 5

Uredba Bruxelles I i Ia • Izvori prava: – Uredba 44/2001 o nadležnosti i priznanju i ovrsi sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (Uredba Bruxelles I) – Uredba 1215/2012 o nadležnosti i priznanju i ovrsi sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (Uredba Bruxelles Ia) – Uredba 517/2013 o prilagodbi nekih uredaba i odluka u određenim područjima zbog pristupa Republike Hrvatske – Luganska konvencija o nadležnosti i priznanju i ovrsi sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima iz 2007. 6

• nasljednica Bruxelleske konvencije iz 1968. • règlement double: – nadležnost – priznanje i ovrha sudskih odluka 7

Odnos prema drugim izvorima • Unutarnji izvori – unutar svoga polja primjene, Uredba derogira unutarnje propise: • ZRSZ • ZPP – prema trećim državama vrijedi unutarnje pravo. • Međunarodni izvori – uredba ne dira u primjenu višestranih konvencija koje uređuju nadležnost ili priznanje i ovrhu u posebnim područjima (čl. 71. ), npr. CMR, COTIF, CIM, CIV 8

Teritorijalne granice primjene • Uredbe B 1 i B 1 a vrijede u državama članicama EU: – poseban položaj Danske • Luganska konvencija: – države članice EU – Island, Norveška, Švicarska 9

Stvarno polje primjene (čl. 1) • primjenjuje se u “građanskim i trgovačkim stvarima” – autonomni pojam prava EU – uglavnom pravne stvari koje se odnose na privatnopravne odnose – pojmovi „građanski” ili „trgovački” nemaju značenje kao u nacionalnom pravu • “bez obzira na vrstu suda” – Uredba se primjenjuje kako u postupcima pred redovnim, tako i pred trgovačkim i drugim sudovima, ako je riječ o građanskim i trgovačkim stvarima 10

• ne primjenjuje se u postupcima koji se odnose na: – status fizičkih osoba i bračnu stečevinu – insolvencijske stvari – socijalno osiguranje – arbitražu – uzdržavanje – nasljeđivanje 11

Vremenske granice primjene • Čl. 66. Uredbe Bruxelles I: – uredba se primjenjuje na “postupke koji su pokrenuti nakon njezinog stupanja na snagu”. • Čl. 66. Uredbe Bruxelles Ia – uredba se primjenjuje na “postupke pokrenute dana 10. siječnja 2015. ili nakon toga dana”. • Čl. 2. Akta o uvjetima pristupanja RH EU: – „Od dana pristupanja, odredbe izvornih ugovora i akata koje su donijele institucije pristupanja, obvezujuće su za Hrvatsku i primjenjuju se u Hrvatskoj pod uvjetima utvrđenima u tim ugovorima i u ovom Aktu. 12

• C-514/10, Wolf Naturprodukte Gmb. H v SEWAR spol. s r. o. , 21. lipnja 2012. - odredbe Uredbe o priznanju sudskih odluka primjenjuju se od dana kada je Uredba stupila na snagu kako u državi članici u kojoj je donesena odluka tako i u državi priznanja. 13

Nadležnost • Postupak pokrenut u RH – prije 2. srpnja 2013. → uredbe se ne primjenjuju – od 2. srpnja 2013. do 9. siječnja 2015. → primjenjuje se Uredba 44/2001 – 10. siječnja 2015. ili kasnije → primjenjuje se Uredba 1215/2013 14

Priznanje i ovrha • Priznanje odluka sudova drugih država članica u RH: – ako je postupak u kojemu je odluka donesena pokrenut od 2. srpnja 2013. do 9. siječnja 2015. → prema Uredbi 44/2001 – ako je postupak u kojemu je odluka donesena pokrenut dana 10. siječnja 2015. ili kasnije → prema Uredbi 1215/2012 – ako je postupak u kojemu je odluka donesena pokrenut prije 2. srpnja 2013. , → primjenom Uredbe 44/2001, ali samo ako su donesene nakon 1. srpnja 2003. i ako udovoljavaju pretpostavkama iz čl. 66. st. 2(b) Uredbe (nadležnost zasnovana sukladno Uredbi). • Potrebno utvrditi datum pokretanja postupka u državi odluke. • Otvoreno pitanje: ocjenjuje li se taj datum – primjenom procesnog prava države suda koji je donio odluku ili – primjenom odredaba uredbe o pokretanju postupka u smislu odredaba o dvostrukoj litispendenciji? 15

Uređenje nadležnosti prema Uredbi • Uredba u pravilu uređuje – međunarodnu nadležnost („nadležnost suda RH”), – ali vrlo često i mjesnu nadležnost! • Načelo: – osobe s prebivalištem na području države članice EU mogu biti tužene u nekoj državi članici samo temeljem Uredbe (čl. 5. st 1. B 1 a) • Primjer: tuženik je Gmb. H sa sjedištem u Münchenu ima u RH imovinu ne postoji nadležnost prema Uredbi prema čl. 54. ZRSZ, sud RH je nadležan ako tuženik u RH ima imovinu, ali se ta odredba ne primjenuje jer tuženik ima prebivalište u državi članici EU – rezultat: sud RH nije nadležan – – 16

• U odnosu na tuženike s prebivalištem u trećim državama, Uredba se načelno ne primjenjuje (čl. 6. B 1 a) • Među iznimke spadaju odredbe o isključivoj i prorogiranoj nadležnosti 17

Vrste nadležnosti • Opća nadležnost • Posebna nadležnost • Protektivna nadležnost – ugovori o osiguranju – potrošački ugovori – pojedinačni ugovori o radu • Isključiva nadležnost • Prorogirana nadležnost 18

• Odredbe koje će u postupcima pred trgovačkim sudovima vjerojatno češće primjenjivati: – Čl. 4: opća nadležnost – Čl. 7. st. 1: posebna (=izberiva) nadležnost prema mjestu ispunjenja ugovorne obveze – Čl. 25. i 26: prorogirana nadležnost 19

Opća nadležnost (čl. 4. ) • Čl. 4. st. 1: Sud države članice tuženikovog prebivališta • Čl. 62: Prebivalište fizičkih osoba ocjenjuje se prema lex teritorii 20

• Čl. 63: Pravna osoba ima prebivalište (ne, nije pogreška) u mjestu u kojem ima (a) sjedište prema statutu; (statutory seat, satzungsmäßiger Sitz) ili (b) mjesto glavne uprave (central administration, Hauptverwaltung); ili (c) glavno mjesto poslovanja (principal place of business, Hauptniederlassung). • Mogućnost pozitivnog sukoba nadležnosti 21

Posebna nadležnost (čl. 7. st. 1. B 1 a) Osoba s prebivalištem u jednoj državi članici može biti tužena u drugoj državi članici: 1. (a) u sporovima iz ugovora, pred sudom mjesta u kojemu je obveza o kojoj je riječ ispunjena ili u kojemu je trebala biti ispunjena; (b) u smislu ove odredbe, osim ako nije drugačije ugovoreno, mjesto ispunjenja obveze o kojoj je riječ je: - ako se radi o kupoprodaji robe, mjesto u državi članici u kojemu je, prema ugovoru, roba isporučena ili je trebala biti isporučena, - ako se radi o pružanju usluga, mjesto u državi članici u kojemu su, prema ugovoru, usluge pružene ili su trebale biti pružene, (c) ako se ne primjenjuje podstavak (b), primjenjuje se podstavak (a); 22

Izričita prorogacija (čl. 25. B 1 a) Ako su se stranke bez obzira na njihovo prebivalište sporazumjele da će sud ili sudovi neke države članice biti nadležni za rješavanje nekog spora koji je nastao ili bi mogao nastati u vezi s određenim pravnim odnosom taj sud ili ti sudovi bit će nadležni osim ako je taj sporazum ništav u pogledu sadržaja po pravu te države članice. 23

Sporazum o nadležnosti može se sklopiti: (a) u pisanom obliku ili usmeno s pisanom potvrdom; ili (b) u obliku koji odgovara praksi koja se ustalila između stranaka; ili (c) u međunarodnoj trgovini, u obliku koji odgovara običajima koji su strankama bili poznati ili su im morali biti poznati, a opće su poznati u međunarodnoj trgovini i redovito ih poštuju stranke ugovora iste vrste u branši o kojoj je riječ. S pisanim oblikom je izjednačeno svako priopćenje elektroničkim sredstvima koja omogućuju trajni zapis sporazuma. 24

Prešutna prorogacija (čl. 26. B 1 a) • Ukoliko sud neke države članice nije nadležan prema drugim odredbama ove Uredbe, nadležan je ako se tuženik pred njime upusti u postupak. To ne vrijedi ako se tuženik pred sudom pojavio da prigovori njegovoj nadležnosti ili ako je neki drugi sud isključivo nadležan prema članku 22. 25

Ispitivanje nadležnosti po službenoj dužnosti Samo u dva slučaja: • isključiva nadležnost suda druge DČ (čl. 27. B 1 a). • ako se tuženik ne upusti u spor (čl. 28. B 1 a) 26

Uredba Rim I • Teritorijalne granice primjene: – države članice EU osim Danske • Stvarne granice primjene: – čl. 1. st. 1: „ugovorne obveze u građanskim i trgovačkim stvarima koje su povezane s pravima više država” – čl. 1. st. 2. isključenje iz polja primjene pojedinih vrsta ugovora – Uredba se uglavnom primjenjuje samo na ugovore obveznoga prava • Vremenske granice primjene: – u RH: ugovori sklopljeni nakon 1. srpnja 2013. 27

Načelo univerzalne primjene • Čl. 2: „Pravo mjerodavno prema ovoj uredbi primjenjuje se i onda kada ono nije pravo neke države članice. ” – Uredba se primjenjuje i na ugovorne odnose koji su povezani s trećim državama. • Uredba, unutar svog polja primjene u cijelosti derogira unutarnje propise, npr. – ZRSZ (čl. 19. -23. ) – kolizijske norme Pomorskog zakonika iz 2004. – kolizijske norme Zakona o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnoj plovidbi iz 1998. 28

Stranački izbor mjerodavnog prava (čl. 3) • Oblik izbora: – izričit – prešutan („ako jasno proizlazi iz odredaba ugovora ili okolnosti slučaja”) • Primjer: stranke su se u raspravi pred prvostupanjskim sudom pozivale na odredbe hrvatskog prava. Jesu li time prešutno izabrale primjenu prava RH? • Stranke mogu izabrati mjerodavno pravo za cijeli ugovor ili za neki njegov dio. 29

Stranački izbor i prisilni propisi • Ako ugovor nema međunarodno obilježje, stranačkim izborom ne mogu se isključiti prisilni propisi (čl. 3. st. 3. ) • Ako je ugovor povezan samo s državama članicama, ne mogu se isključiti prisilni propisi EU (čl. 3. st. 4. ) 30

Podredno mjerodavno pravo: opće pravilo (čl. 4) • Stavak 1: katalog ugovora, npr. – – kupoprodaja – pravo prodavatelja pružanje usluga – pravo pružatelja usluge ugovori o nekretninama – pravo mjesta nekretnine ugovor o distribuciji – pravo distributera • Stavak 2: – ugovori kojih nema u katalogu: pravo karakterističnog sadržaja • Stavak 3: – izbjegavajuća klauzula: primjena prava s kojim je ugovor „očito uže povezan”. • Stavak 4: – ako se ne može odrediti mjerodavno pravo primjenom stavaka 1. ili 2. : pravo države s kojom je ugovor najuže povezan 31

• Čl. 25. st. 1: Višestrani međunarodni ugovori i dalje vrijede: – npr. CISG 32

Uobičajeno boravište 1. U smislu ove uredbe, uobičajeno boravište društava, udruga i pravnih osoba je mjesto njihove glavne uprave. Uobičajenim boravištem fizičke osobe koja djeluje u okviru svojeg poslovanja smatra se njezino glavno mjesto poslovanja. 2. Ako se ugovor sklapa u okviru poslovanja podružnice, zastupstva ili drugog poslovnog nastana, ili ako je prema ugovoru za ispunjenje odgovorna neka podružnica, zastupstvo ili poslovni nastan, uobičajeno boravište je mjesto gdje se podružnica, zastupstvo ili drugi poslovni nastan nalazi. 3. Za određivanje uobičajenog boravišta mjerodavno je vrijeme sklapanja ugovora. 33