Unakrsno ispitivanje u krivinom postupku Predava Slavica Matija

Unakrsno ispitivanje u krivičnom postupku Predavač Slavica Matijaš, okružni javni tužilac Banja Luka, 03. 06. 2019. godina

I Uloga unakrsnog ispitivanja n n n Adversarni sistem Sukob mišljenja Unakrsno ispitivanje u kontekstu - Konstruktivna funkcija unakrsnog ispitivanja, - Destruktivna funkcija unakrsnog ispitivanja

II Pouzdanost iskaza n Uvod - ”Svjedoci su oči i uši pravde”- (Bentham) - Greške u iskazu svjedoka: - greške u opažanju, - događaj, stepen izloženosti, - kretanje, - broj lica, - nasilje, - dvosmislenost, - istaknute činjenice, - zvukovi, - govor, dodir, miris, okus, - apstraktne osobine, - uslovi opažanja, - osvjetljenje, - udaljenost, - vremenski uslovi, - prepreke, - odvraćanje pažnje.

- Taktika unakrsnog ispitivanja: n Vrste iskrenih iskaza: - tačan i potpun; - pogrešan; - nepotpun; - nepouzdan;

Ispitivanje iskaza o opažanju i osjećanju -Fleksibilni principi kod ispitivanja poštenih svjedoka - Pristupite svjedoku prijateljski, ljubazno i taktično, - Održite profesionalnu nepristrasnost, - Kontrolišite svjedoka na prijatan i nenametljiv način, koristeći sugestivna pitanja, - Obična pitanja mogu da se koriste za razne stvari i to kada ne postoji rizik od neželjenih odgovora Primjer: P: ” Vidjeli ste to kroz vjetrobran, po jakoj kiši. Je li tako, g-đo Ristić? O: ”Da”. P: ”Brisači su radili, zar ne? ” O: ”Da, jesu”. P: ”Da li je bilo mračno u to doba noći? ” O: ”Naravno, bilo je skoro 23: 00 sata”.

a) ispitajte osnovu iskaza, tj. kako se svjedok našao u položaju da opazi ono o čemu govori; b) tačno utvrdite šta je opazio. Cilj je da se ogoli svaki element tumačenja kako bi se korigovao; c) ispitajte izvore grešaka u opažanju ili sjećanju o kojima je ovdje bilo riječi; d) ispitajte sporedne činjenice i okolnosti događaja da biste razotkrili nejasnoće ili nesigurnost u opažaju ili sjećanju svjedoka u pogledu povezanih činjenica.

Cilj je da se izazove nepovjerenje u njegove iskaze o glavnim činjenicama. - Prilikom unakrsnog ispitivanja svjedoka, treba imati na umu analizu uvjerenja, koju dajemo u narednom poglavlju. Ukratko, da bi se iskazu dalo povjerenje, mora važiti i slijedeće: a)svjedoku se vjeruje; b)iskaz je razuman tj. nije ni nedosljedan, niti nevjerovatran; c)iskaz se mora u cjelini ocijeniti, što obuhvata poređenje sa drugim iskazima u pogledu uzajamnog potkrepljivanja ili kontradikcije. Ukoliko opsesivan advokat pokuša nepotrebno uljepšavanje dodatnim pitanjima, svjedok može povući ili ograničiti koristan iskaz. Povoljan trenutak za završetak unakrsnog ispitivanja bio bi, kada se otkrije neka nedosljednost u svjedokovom iskazu, ili između njegovog i nekog drugog iskaza. Ovdje bi bilo najbolje ne tražiti od svjedoka da objasni nedosljednost, što bi on mogao uraditi. To se može ostaviti za završnu riječ. Povoljan završetak ispitivanja bio bi i otkrivanjem nekog značajnog izvora nepouzdanosti. Tada je neophodno i nerazumno nastaviti u nadi da će se pozitivno utvrditi da je iskaz pogrešan. Pozitivno dostignuće je i kad svjedok tvrdi da je njegov iskaz bio pogrešan ili nepouzdan.

III Direktno ispitivanje n Uvod odnos prema unakrsnom ispitivanju, ciljevi direktnog ispitivanja uvjeravanje

Svjedoci - Odabir svjedoka; Redosljed svjedoka; Uznemireni svjedoci; Nepovoljni svjedoci.

Pitanja Sugestivna pitanja sugeriraju željene odgovore tako što su u pogledu odgovora suviše konkretna, kao na primjer: P: ”Da li je optuženi ušao u kafić oko 9 navečer? ” 0: ”Da, jeste” Ako se izostavi aluzija na odgovor, pitanje će se postaviti u opširnoj i otvorenoj formi: P: Da li je iko ušao u kafić nakon vas? ” O; ”Jeste, nekoliko ljudi” P: ”Da li ste ikoga posebno primijetili? ” O” Jesam, ušao je g. Popović, optuženi” P: ”Oko koliko sati je to bilo? ” O: ”Oko 9 sati” P: ”Jeste li sigurni da je to bio g. Popović? ” O: ”Siguran sam. Odlično ga poznajem”

Kontrolisano ispitivanje Svjedoka se može ispitati pod strogom kontrolom, može mu se dozvoliti da slobodno priča svoju priču, ili se ta dva metoda mogu kombinirati. U praksi, kontrolisani metod se koristi u direktnom ispitivanju, uz mali broj izuzetaka, kao npr. kod davanja iskaza vještaka: P: ”Doktore, kakvi su bili vaši nalazi? ”

Slobodno pripovijedanje P: ”Molim Vas da sudu svojim riječima kažete šta ste vidjeli, kada ste pogledali kroz prozor”. Međutim, dozvoliti da se iskaz daje slobodno, rijetko je lišeno opasnosti od štetnih otkrića, npr. ako svjedok tužilaštva otkrije neku raniju osudu optuženog ili svjedok odbrane oda neku inkriminisanu činjenicu. Zbog toga je to relativno neuobičajeno kao tehnika postavljanja pitanja u suđenjima u krivičnim predmetima

Svrha pitanja Poznavanje odgovora –racionalno pravilo Brzina ispitivanja – bez žurbe Javna stavka P: ”Šta je prozora? ” svjedok doviknuo P: ”Da li je išta uradio? ” O: ”Doviknuo je sa prozora P: ”Šta je doviknuo? ” sa

Sažetost P: ”Šta se zatim desilo? ” P: ”Dakle, g-đo Laura, da li bi bili ljubazni i vratili se malo u prošlost, u noć 1. juna? ”(OVAKVA PITANJA BI TREBALO IZBJEGAVATI) Jasnoća Detalji Komentiranje odgovora O: ”On je rekao: “Daj mi ključeve automobila” P: ”Kada je on rekao: ”Daj mi ključeve automobila, što ste vi učinili? ”

Predviđanja u unakrsnom ispitivanju - otkrivanja slabosti; - pojačavanje iskaza

IV Svjedoci koji podliježu unakrsnom ispitivanju (svjedok koga pozove suprotna strana) n n n Predmet unakrsnog ispitivanja Redosljed Sažetost Priča Taktike (alternative) Pitanja: svrha, oblik, kontola, sugestivna pitanja

Sugestivna pitanja n n n Jasnoća Ponavljanje odgovora Pitanja koja dovode u zabludu, Serija pitanja Brzina postavljanja pitanja

V Unakrsno ispitivanje - konstruktivne tehnike n n Uvod Naglašavanje (primjer) Primjena ove tehnike može se ilustrirati u suđenju po optužbi za razbojništvo gdje maskirani ljudi ulaze u trgovinu, zastrašuju zaposlene pištoljem, prazne blagajnu i bježe u automobile. Kasnije, osumnjičeni su uhapšeni i od zaposlenih u trgovini se traži da svjedoče. Trgovkinja, koja tvrdi da je prepoznala jednog razbojnika kao kupca po njegovoj građi, boji kose i tipičnom načinu hoda i kretanja, tokom glavnog svjedočenja napominje: ”Sve se tako brzo odigralo”. Nova značenja n Nove činjenice n Alternativna argumentacija

VI Unakrsno ispitivanje - destruktivne tehnike n n n Uvod, Obezvređivanje iskaza, Vjerovanje i nevjerovanje, Pobijanje, Kada osporavati - negativne indikacije - pozitivne indikacije n n n Kada stati, Osporavanje svjedoka Osporavanje iskaza

Osporavanje svjedoka a) b) c) Odnos prema iskazu, Procjena svjedoka, Svjedok koji griješi: npr - “G. Petroviću, kada ste vidjeli broj registracije, zar se nije smrkavalo”? Ovim se sugeriše prihvatanje činjenice da je primijetio broj registracije iako se sam prijavljeni broj ne prihvata.

Ispitivanje tačnosti opažanja može se uvesti pitanjem koje pokazuje razumijevanje: “G-đo Lidija, imali ste posla u kuhinji i niste imali posebog razloga da gledate te ljude kroz prozor, zar ne? ” Ako svjedokovo pamćenje blijedi, moguće je početi ovako: ” Gđo Lidija, ovo se desilo prije više od godinu dana, zar ne? ”. Svi u sudnici to znaju, ali G-đa Lidija, kao i većina svjedoka, obradovaće se svakoj prilici da kaže da se taj incident desio davno, čime se objašnjava njena zaboravnost, ili se daje prostora njenog nesigurnsoti. Poštivanje svjedokovih ljudskih reakcija pojačava tu vezu: ” Jeste li bili šokirani kada ste vidjelo šta su oni radili? ” Ohrabrenje u cilju pomoći svjedoku da pređe prepreku, trebalo bi da predhodi ključnim pitanjima vrste: ”Možda taj čovjek samo liči na optuženog? ” Ovdje bi se svjedok mogao zabrinuti oko toga da se ne udalji od odlučnog svjedočenja o prepoznavanju, te ga je potrebno umiriti. Kod unakrsnog ispitivanja nepristrasnog svjedoka, da bi se pokazalo da je iskaz pogrešan, taktika je uglavnom direktna i otvorena. Obično nema potrebe da se prikrije cilj ispitivanja. Nije potrebno da advokat obmani ili iznenadi svjedoka, ili da ga odvede u zamku, kao što može biti slučaj sa svjedocima koji govore istinu. Cilj je često prilično očigledan, čak od prvog pitanja: ”Koliko daleko ste bili od tuče? ”. Ovo je jasna osnova za osporavanje tačnosti opažanja. Ali otvorena taktika ne podrazumijeva besmisleno ponavljanje direktnog iskaza, koje bez ikakave primjene ili osnove kulminira ovako: ”Pretpostavljam da griješite. Nije li tako? ”

Svjedok koji laže Većina žrtava većine krivičnih djela nema razloga da laže. Kada se svjedoci – policajci osporavaju da govore istinu, obično nema osnova u njihovoj prošlosti za napad na karakter. Nadalje, odbrana obično ima teškoća da prikaže motiv laganja, kada nema očiglednih razloga za to, a posebno u pogledu katastrofalnih posljedica otkrivanja svjedoka. Često se javljaju dvije vrste motiva kod osporavanja policijskog iskaza. 1. pogrešno vjerovanje u krivicu optuženog navodi da pretjeruju ili čak izmišljaju dokaze da bi osigurali osudu, 2. motiv koji se obično sugeriše je zloba. Takva zloba možda proističe iz prethodnog kontakta neprijatne prirode između nekih svjedoka - policije i nekih optuženih.

Osuda koju svjedok pobija, može se iskoristiti protiv svjedoka. Samo pokazivanje da je svjedok ranije osuđen ne dokazuje da on sada laže, ali iznošenje te činjenice moglo bi da umanji povjerenje u njega, što je ključno za vjerovanje u njegov iskaz. Taj proces mogao bi se započeti ležernim i naizgled nebitnim pitanjima o tome da li je svjedok ikada bio u nevolji, kao i nagovještajem neznanja o njegovoj ranijoj situaciji. P: “Neću vas dugo zadržavati, g. Jović, vjerovatno vam nije drago što ste ovdje, zar ne? ” O: “Ne, ne baš”. P: “Je li vam ovo novo iskustvo ? ” Lažov, ohrabren odvokatovim očiglednim neznanjem i blagim stavom, može to potvrditi: O: “Da”.

Počevši sa obmanjivanjem svjedoka bi trebalo navesti da nastavi u istom smjeru: P: “Znači, nikada niste bili na sudu? ” O: “Nikad” P; “ Znači, nikada ranije niste bili u nevolji? ” O: “Ne”. Zatim bi trebalo svjedoku iznijeti samo jednu prethodnu osudu koju mora da prizna. Njegovu laž zatim je moguće ispitivati pitanjima poput: P: “Zašto ste rekli da ranije nikada niste bilu u nevolji? ” O: “Zašto ste ovo zaboravili? ” P: “Bili ste uslovno pušteni na slobodu, zar ne? ” Poenta ovakve taktike nije samo da se pokaže da svjedok ima loš karakter. Ona pokazuje njegovu volju da laže na suđenju, tako da će vjerodostojnost njegovog iskaza biti uništena.

Čak i kada takav svjedok prizna svoje prethodne osude, isti pristup može se koristiti u pogledu svih aspekata koje on nije otkrio: P: “Dakle, priznajete da ste tom prilikom bili osuđeni za krađu automobila? ” O: “Da, jesam” P: “Jeste li se izjasnili krivim? ” O: “Ne P: “ Dakle, porekli ste svoju krivicu, a sud vas je ipak proglasio krivim? ” O: “Sud je pogriješio”

Rješenje je da se postave pitanja koja tjeraju svjedoka da otkrije cijelu istinu, kao alternative lažnom iskazu, što on ne želi da uradi. Ograničena sugestivna pitanja mogu dati svjedoku priliku da izbjegne dilemu kao što je: P: ”Jeste li vidjeli kako stavlja sat u svoju torbicu? ” O: ”Ne” Ovo je istina, ali je izostavljen vitalan podatak koji bi se mogao izvući širim sugestivnim pitanjima: P: ”Je li uzela sat sa pulta? ” O: ”Da” P: ”Šta je uradila sa njim? ” O: ”Dala ga je dječaku, koji ga je stavio u svoj džep” Ova pitanja daju svjedoku priliku da bira da li da dâ ovu informaciju ili da laže.

Osporavanje iskaza Bilo da destruktivno unakrsno ispitivanje izvodi tužilaštvo ili odbrana, ključna je svrha osporavanje iskaza o centralnim pitanjima u postupku, tj. o pitanjima: da li je krivično djelo počinjeno, ili je optuženi počinilac; osporavanje svjedoka u pravcu da griješe, ili da govore neistinu kao i druga pitanja koja su u ovom kontekstu sprovedena.

VII Unakrsno ispitivanje uobičajeni problemi sa svjedocima n Svjedoci tužilaštva - policija, - podnosioci prijave Podnosilac prijave ne mora nužno biti očevidac počinjenja krivičnog djela (npr. ) Vlasnica kuće u kojoj se desila provalna krađa dok je ona bila odsutna i čije je porodično srebro pokradeno. Ona može biti podvrgnuta unakrsnom ispitivanju o nekoj relevantnoj činjenici, npr. prepoznavanju svijećnjaka, koji je nađen kod optuženog.

- Djeca, - Vještaci, q Svjedoci odbrane - optuženi Tipični metod unakrsnog ispitivanja optuženog od strane tužioca je obično otvoreno i direktno osporavanje njegove iskrenosti, koje se koncentriše na njegove motive, ponašanje, bilo koje nevjerovatne činjenice o kojima govori, i na bilo koje nedosljednosti, koje se mogu uvidjeti u njegovom iskazu, ili koje se mogu pojaviti upoređivanjem njegovog, sa iskazima drugih svjedoka odbrane.

Član 274. ZKP-a - pouke optuženom - stav 2. “Sudija, odnosno predsjednik vijeća će poučiti optuženog da može dati iskaz u toku dokaznog postupka u svojstvu svjedoka i ako odluči dati takav iskaz, da će biti podvrgnut direktnom i unakrsnom ispitivanju u smislu člana 277. ovog zakona, odnosno da će biti opomenut i upozoren u smislu člana 151. ovog zakona. U tom slučaju optuženi kao svjedok ne polaže zakletvu, odnosno ne daje izjavu. Sud će omogućiti da se o tom svom pravu optuženi predhodno konsultuje sa braniocem, a ukoliko nema branioca, sud će pažljivo ispitati da li mu je branilac neophodan.

Član 277. - Direktno i unakrsno ispitivanje svjedoka Član 288. stav 3. ZKP-a – “Ako se tokom glavnog pretresa optuženi koristi pravom da nije dužan iznijeti svoju odbranu ili odgovarati na postavljena pitanja, zapisnik o iskazu optuženog koji je dat u istrazi može se po odluci sudije ili predsjedniku vijeća pročitati ili iskoristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo ako je optuženi prilikom saslušanja u istrazi bio upozoren u skladu sa članom 143. stav 2. tačka b) ovog zakona. ”

U vezi sa članom 143 stav 2. tačka v) Da se može izjasiti o djelu koje mu se stavlja na teret, i iznijeti sve činjenice i dokaze koje mu idu u korist i, ako to učini u prisustvu branioca, da je takav njegov iskaz dopušten kao dokaz na glavnom pretresu i da bez njegove saglasnosti može biti pročitan i korišten na glavnom pretresu.

Primjeri sudske prakse Vrhovnog suda RS ( broj -14 0 K 000135 09 KŽ): “Kada Okružni tužilac u svojoj žalbi osnovano ukazuje da je sud u toku glavnog pretersa nepravilno postupio kod izvođenja dokaza ispitivanjem opuženog u svojstvu svjedoka na glavnom pretresu, jer tužiocu nije data mogućnost unakrsnog ispitivanja optuženog, kao svjedoka, pa je sud na ovaj način postupio protivno odredbi člana 14. stav 1. i člana 269. ZKP-a (277. ZKP-a – prečišćen tekst) čime je počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 303. stav 2. ZKP-a – (311 prečišćen tekst).

Mišljenje je Vrhovnog suda da je načinjena povreda odredaba krivičnog postupka, jer je “žalba okružnog tužioca takođe osnovano ukazuje da je sud u toku glavnog pretresa nepravilno postupio kod izvođenja dokaza ispitivanjem mogućnosti unakrsnog ispitivanja optuženog kao svjedoka, pa je sud na ovaj način postupio protivno odredbi člana 14. stav 1. i člana 269. ZKP-a čime je počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 303. stav 2. ZKP-a. Ovo iz razloga što je noveliranim odredbama člana 14. ZKP-a (“jednakost u postupanju”) uvedeno načelo ravnopravnosti stranaka tako da svaka stranka u postupku treba imati iste mogućnosti da izloži svoje argumente i da ni jedna stranka u sporu ne smije imati prednost u odnosu na svog protivnika. Osim toga odredbama člana 269. stav 1 ZKP-a (277) koji propisuje tok i način direktnog i unakrsnog ispitivanja svjedoka, pitanja svjedoku od suprotne stranke ograničavaju se odnose na pitanja koja su predhodno postavljena tokom ispitivanja svjedoka od strane koja je pozvala svjedoka i pitanja u korist vlastitih tvrđenja. Prema tome, zakon dozvoljava stranci, u konkretnom predmetu, okružnom tužiocu, prilikom unakrsnog ispitivanja svjedoka suprotne stranke, ne samo da postavlja pitanja u okviru predhodno obavljenog direktnog ispitivanja, već to pravo proširuje i u korist sopstvenih utvrđenja.

Ovakvo zakonsko rješenje sprečava moguće procesne zloupotrebe jedne od stranaka, odnosno branioca u namjernom zaobilaženju pojedinih pitanja prilikom direktnog ispitivanja i takvom zloupotrebom ograničavanje obima unakrsnog ispitivanja, a osigurava se i jednakost stranaka i pravo na ispitivanje svjedoka pod istim uslovima u svakoj fazi krivičnog postupka, pa i u fazi ispitivanja svjedoka u dokaznom postupku na glavnom pretresu. Iz navedenog proizilazi da su osnovane žalbe tvrdnje okružnog tužioca o učinjenoj bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka kada je predsjednik vijeća na glavnom pretresu, po prigovoru branioca optuženog, ograničila obim unakrsnog ispitivanja tužioca na ono što je branilac pitao optuženog kao svjedoka prilikom direktnog ispitivanja. Na ovaj način počinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz noveliranog člana 311. stav 2. ZKP-a koja je, po mišljenju suda, bila od uticaja na zakonito i pravilno donošenje presude.

Posebne vrste svjedoka odbrane Neki svjedoci, na neki način povezani sa optuženim, spadaju u posebne vrste prema pravilima odokazivanju i to: - supružnik optuženog, - saoptuženi, - supružnici saoptuženih. Član 148. ZKP-a RS decidno navodi koji svjedoci mogu odbiti svjedočenje.

Ostali svjedoci odbrane n - Praktična podjela po važnosti je: na one koji su na bilo koji način povezani optuženim, - na one koji su nezavisni. sa

Polazna osnova za tužioca je da otkrije povezanosti između svjedoka i optuženog, te između njih samih. Oni mogu biti prijatelji, rođaci ili komšije ili radne kolege. Primjer: P: ”Rekli ste da niste vidjeli g-dina Branka od onoga dana nezgode od prije godinu dana? ” O: ”Tako je” P: ”Ali g-din Branko je rekao da Vas viđa nekoliko puta sedmično u restoranu “Bele noći”.

Ako su, npr: svjedok i optuženi braća, koji stanuju u istoj kući, bilo bi nevjerovatno, čak nemoguće, da nisu razgovarali o nekom dramatičnom incidentu, npr. smrti djeteta koje je preminulo, nakon što ga je pregazio vozač, koji je pobjegao sa lica mjesta, za šta se tereti optuženi. Ova tema se može istražiti na slijedeći način: Primjer: P: ”Da li ste razgovarali o bratovom suđenju? ” O: ”Ne? P: ”To Vam je samo tričarija, nešto se svaki dan dešava, za šta niste smatrali da je vrijedno razgovora? ” O: ”To nisam rekao” P: ”Pa, šta ste rekli? ” O: ”Možda smo to samo jednom ili dvaput spomenuli” P: ”Zašto to niste odmah rekli? ” O: ”Nisam razumio šta ste me pitali”

Ako tužilac dobije informaciju od policajca da su svjedoci odbrane viđeni, bilo u zgradi suda, ili u krugu zgradi suda, bilo u obližnjoj ulici u društvu različitih lica koji su bili prisutni u sudnici, mogao bi postaviti pitanja - iz razloga koji su očigledni. P: ”Kako ste jutros došli na sud? ” P: ”Ko je bi sa Vama? ” P: ”Gdje ste danas ručali? ” P: ”Ko je bio tamo? ” P: ”Zar tamo nije bila osoba X ? ” P: ”Da li ste znali da je osoba X bila u sudnici cijelo jutro? ” P: ”Zašto ste se mimoišli? ” P: ”O čemu ste razgovarali? ” P: ”Da li ste razgovarali o ovom predmetu? ” P: ”Šta je rečeno o predmetu? ” P: ”Da li ste razgovarali o iskazu koje upravo dajete? ” P: ”Da li je išta što je rečeno u tom razgovoru utjecalo na Vaš iskaz na bilo koji način? ”

P: ”Da li je išta što je rečeno u tom razgovoru utjecalo na Vaš iskaz na bilo koji način? ” P: ”Zašto niste razgovarali o predmetu? ” P: ”Zar Vam nije rečeno šta je policajac “Y” izjavio jutros prilikom svjedočenja? ” P: ”Ako vam nije rečeno ništa o tom iskazu, možete li objasnit kako to da ste se maloprije baš izrazili riječima koje je upotrijebio g-din “Y”? ” Cilj nije očekivanje da će oni priznati da su lagali i da su o tome bili u dosluhu; realni cilj je ukazati na njihove loše namjere izvlačenjem izbjegavajućih poricanja, te objelodanjivanjem nedosljednosti i nevjerovatnoća u njihovom iskazu. Ovo će poljuljati vjeru u njih i zacrniti njihov iskaz čim bude osporeni i na objektivnim osnovama.

Dodatno ispitivanje I Uvod II Dopuštene teme III Sugestvna pitanja IV Kada izvesti dodatno ispitivanje

Primjer sugestivnog pitanja o nespornim činjenicama: P: ” 30. juna prošle godine, naveče, da li ste optuženog poslužili pićem u lokalu “Bjele Noći”- gdje ste radili? ” Ono je efikasno i eliminiše niz dugotrajnih, nesugestivnih pitanja slijedećeg tipa: P: ”Gdje ste bili 30. juna prošle godine, naveče? ” P: ”Šta ste tamo radili? ” P: ” Da li biste, molim vas, pokazali tu osobu? ” P: ” Da li ste tad vidjeli osobu koju danas vidite u sudnici? Kada su neke činjenice utvrđene, dok su druge sporne, mogu se kombinovati sugestivna i nesugestivna pitanja.

U prethodnom primjeru, moguć je spor oko toga da li je dok je optuženi posluživan pićem, on u tom momentu držao bilijarski štap koji je kasnije upotrebljavan kao oružje prilikom napada na svjedoka. Ovdje, nesugestivna pitanja mogu ovako izgledati: P: ”Gdje je bio optuženi, kad ste ga posluživali? ” P: ”Čime ste ga posluživali? ” P: ”Možete li se sjetiti kojom je rukom uzeo čašu? ” P: ”Šta je radio sa drugom rukom? ” Ako je odgovor da je optuženi nešto držao, sljedeće nesugestivno pitanje bilo bi: P: ”Šta je držao? ”

Sljedeći izuzetak od zabrane sugestivnih pitanja se sastoji u tome da ih advokat može iskoristiti da bi izvukao poricanje od svojih vlastitih svjedoka, kao sto sljedi: P: ”Gospodine Branko, da li ste tom prilikom udarili konobara bilijarskim štapom u glavu? ” Ponekad, formulirajući pitanje u smislu alternative, sugestivno pitanje može očigledno biti preokrenuto u sugestivno pitanje: P: ”Da li ste bili vozač ili suvozač u tom automobilu? ”

Kada izvesti dodatna ispitivanja - Rijetko, a i tada, veoma kratko; - Suština je saniranje, popravka štete, koju je načinilo unakrsno ispitivanje

Zaključak Novim Zakonima o krivičnom postupku na području Bi. H primijenjuje se princip adversarnog sistema sudskog postupka, u kojem tužioci i advokati sami odlučuju koje dokaze će sakupiti, kako će ih prezentirati, da li će iskoristiti dokaze suprotne strane ili će ih osporavati. Unakrsno ispitivanje je od fundamentalnog značaja u krivičnom postupku jer od njegovog ishoda zavisi ishod cijelog slučaja. H V A L A N A P A Ž NJ I