UGOVOR O MEUNARODNOJ PRODAJI Konvencija UNa o meunarodnoj

UGOVOR O MEĐUNARODNOJ PRODAJI Konvencija UN-a o međunarodnoj prodaji robe (1980. )

OSOBINE UGOVORA O MEĐUNARODNOJ PRODAJI Konferencija UN o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe održana u Beču od 10. marta do 11. aprila 1980. godine prihvatila je Konvenciju UN o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe poznatu kao Bečka konvencija. Jugoslavija je ratifikovala ovu Konvenciju 27. 03. 1985. godine. U Jugoslaviji i u još 10 zemalja Konvencija je stupila na snagu 1988. godine. Konvenciji su prethodile dvije Haške konvencije (ULIF i ULFIS). Osobine: - najuspješnija je i najvažnija međunarodna kodifikacija iz oblasti obligacionog prava - smatra se opštim pravom međunarodne prodaje u Evropi

• Konvencija je donijeta u svrhu: • ublažavanja teškoća koje se javljaju kad je ugovor sklopljen između prodavca i kupca stvari sa sjedištem u različitim državama i pružanja savremenog pravila za međunarodnu prodaju, • smanjenja potrebe iznalaženja prava po kojem će se ugovor prosuđivati i izbjegavanje primjene kolizionih pravila.

Područje primjene Konvencija se primjenjuje na ugovore o prodaji robe (član 1. tačka 1. ), sklopljen između strana koje imaju svoja sjedišta na teritorijama različitih država: • kad su te države ugovornice ili • kad pravila međunarodnog privatnog prava upućuju na primjenu prava jedne države ugovornice.

Ugovor o prodaji Konvencija ne daje posebnu i izričitu definiciju pojma ugovora o prodaji. pojam ugovora o prodaji određuje prema odredbama koje regulišu obaveze prodavca (član 30. ) i kupca (član 53. ). Ugovor o prodaji može se definisati kao ugovor u kome se jedna strana (prodavac), obavezuje da isporuči robu, preda dokumenta i prenese pravo svojine na drugu stranu (kupca), dok se kupac obavezuje da isplati cijenu i preuzme robu onako kako je to određeno ugovorom.

Konvencija se ne bi mogla primijeniti na prodaju know-how, s obzirom da nije inkorporisan u neku tjelesnu stvar i ne može se vezati za pojam robe, zatim ugovor o intelektualnim uslugama, prodaja kompletnog posla. Primjena Konvencije bila bi isključena i činjenicom da nepokretnost čini bitan dio predmeta prodaje, goodwill koji se ne smatra robom iako je uključen u prodaju. Ovo se odnosi i na ugovore o prenosu udjela u trgovačkom društvu.

• Bečka konvencija se direktno primjenjuje u slučaju kad ugovorne strane imaju svoja sjedišta u različitim državama ugovornicama Konvencije (član 1. tačka a). • Indirektna primjena Konvencije podrazumijeva da Konvencija može biti primijenjena i onda kada strane nemaju sjedišta u različitim državama ugovornicama, ukoliko pravo međunarodnog privatnog prava upućuju na primjenu prava jedne države ugovornice (član 1. tačka b).

Konvencija se neće primijeniti (član 2. ): • kod prodaje robe kupljene za ličnu ili porodičnu upotrebu ili za potrebe domaćinstva, tzv. potrošački ugovori. Potrebno je da se radi o robi koja je kupljena u poslovne svrhe, pa se primjena Konvencije de facto svodi na trgovačke kupovine, • ugovori zaključeni na javnoj dražbi (za njih vrijede propisi zemlje u kojoj se ona obavlja- član 2. b), • na prodaju u slučaju zapljene ili nekog drugog postupka od strane sudskih vlasti (čl. 2. c), • transakcije vrijednosnih papira i novca (član 2. d), • prodaji brodova, aeroglisera i vazduhoplova (čl. 2. e), • električne energije (čl. 2. f)

Pod izričitim isključenjem podrazumijeva da ugovorne strane izričito u ugovoru navedu da se isključuje primjena Bečke konvencije. Prećutno isključenje podrazumijeva slučaj kada ugovorne strane izričito predvide da će se na njihov odnos primijeniti određeni nacionalni zakon.

Sklapanje ugovora • Odredbom člana 14. stav 1. Konvencije definisana je ponuda kao prijedlog za sklapanje ugovora upućen jednoj osobi ili više određenih osoba koji je dovoljno određen što znači da označava robu i izričito ili prećutno utvrđuje količinu i cijeni ili sadrži elemente za njihovo utvrđivanje. • Prijedlog upućen neodređenom broju lica ne smatra se ponudom već samo kao poziv da se učine ponude (stav 2). • Ponuda proizvodi učinak od trenutka kad stigne ponuđenom (član 15).

• Prihvat ponude je izjava ili drugo ponašanje ponuđenog iz kojeg proizilazi saglasnost s ponudom, a šutnja ili nečinjenje sami po sebi ne znače prihvat. Prihvat ponude proizvodi učinak od trenutka kada izjava o saglasnosti stigne ponudiocu i to u razumnom roku. • Trenutak sklapanja ugovora o ponudi je trenutak prihvatanja ponude prema odredbama ove Konvencije. Trenutak sklapanja ugovora je posebno važan jer od njega zavisi od kad teku prava i obaveze stranaka kao i momenat od kad počinju teći različiti rokovi ugovora. Konvencijom je određeno da usmena ponuda mora biti prihvaćena odmah ako okolnosti ne ukazuju na suprotno (član 18. stav 2. ).

Obaveze prodavca • Obaveze prodavca određene su članom 30. Konvencije, pa je prodavac dužan isporučiti robu, predati dokumente koji se na nju odnose, i prenijeti na kupca vlasništvo nad robom. Roba se mora isporučiti u skladu sa ugovorom u pogledu i kvaliteta i količine, bez ikakvih nedostataka.

• Mjesto isporuke robe po Konvenciji • Ako prodavac nije dužan isporučiti robu u nekom drugom određenom mjestu, njegova obaveza isporuke se sastoji: • Ako je ugovoren prevoz robe, mjesto isporuke smatraće se mjesto u kojem je prodavac dužan predati robu prvom prevozniku radi dostave kupcu (član 31. a); • Ako su u slučajevima na koje se odnose odredbe člana 31. a) Konvencije, predmet ugovora individualno određene stvari, ili stvari određene po rodu koje treba izdvojiti iz određene mase ili ih treba proizvesti ili izraditi, a u vrijeme zaključenja ugovora stranke su znale da je roba u određenom mjestu ili je treba izraditi ili proizvesti u određenom mjestu, pod isporukom se smatra obaveza prodavca da robu stavi na raspolaganje u tom mjestu (član 31. b);

• U svim drugim slučajevima u kojima je obaveza isporuke ne obuhvata obavezu prevoza robe, prodavac je dužan robu staviti na raspolaganje kupcu u mjestu u kojem je prodavac u vrijeme zaključenja ugovora imao svoje sjedište (član 31. c)

Obaveze kupca • plaćanje cijene i preuzimanje robe • Kupac je dužan platiti cijenu po isporuci robe ili po predaji dokumenata na osnovu kojih može raspolagati robom. • Ako kupac nije preuzeo obavezu da plati cijenu u bilo koje drugo određeno vrijeme, dužan je tu cijenu platiti kad prodavac u skladu sa ugovorom i Konvencijom stavi kupcu na raspolaganje bilo robu ili dokumente. • Kupac je obavezan da obavi sve radnje koje se razumno od njega očekuju kako bi omogućio prodavcu da izvrši isporuku robe i dužan je da preuzme robu.

Vrijeme isporuke robe po Konvenciji • U skladu sa članom 33. Konvencije prodavac je dužan robu isporučiti: • ako je datum određen ili se može odrediti na osnovu ugovora, tog datuma, • ako je razdoblje određeno ili se može odrediti na osnovu ugovora, u vrijeme u okviru tog razdoblja, • u svakom drugom slučaju, u razumnom roku nakon sklapanja ugovora.

Prelaz rizika u slučaju propasti stvari • Ako je ugovoren prevoz robe a prodavac nije obavezan da je preda u određenom mjestu, rizik prelazi na kupca kad je roba predata prvom prevozniku, tj. kupac snosi rizik za slučajnu propast stvari u vrijeme prevoza od strane treće osobe. • Pitanje rizika kod prevoza robe najčešće se u ugovoru reguliše Incoterms klauzulama koje imaju prednost u odnosu na odredbe Konvencije. • Ukoliko se prodavac nije obavezao predati robu prevozniku, jer se kupac nalazi u blizini sjedišta prodavca, rizik prelazi na kupca u trenutku preuzimanja robe ili u trenutku kada je roba kupcu stavljena na raspolaganje.

Opšti uslovi poslovanja i trgovački običaji (razlika) • U ugovor unose se opšti uslovi poslovanja po izboru budućeg korisnika, bilo prodavca bilo kupca. • Običaji i uzanse su postojeća opšta dispozitivna pravila koja su nastala u praksi i primjenjuju se sve dok se ne isključe iz primjene. • Opšte uslove donose preduzeća ili njihove asocijacije, dok trgovački običaji nastaju na osnovu prakse i primjene u situaciji ako se dovoljno koriste i ako služe svim subjektima privrednog poslovanja odnosno svim zainteresovanim licima. • Opšti uslovi primjenjuju se sporazumom ugovornih strana a trgovački običaji se primjenjuju uvijek ako nisu ili izričito ili putem konkludentnih radnji isključeni iz primjene.

Unidroit principi za međunarodne trgovinske ugovore • Unifikacija privatnog prava, saidejom da se izvrši reorganizacija prava međunarodnih trgovinskih ugovora. - Unidroit (Međunarodni institut za unifikaciju privatnog prava), sa sjedištem u Rimu. • Unidroit principi su usmjereni na prevazilaženje brojnih teškoća sa kojima se susreće međunarodno trgovinsko pravo, a koje su prouzrokovale razlike u nacionalnim propisima ugovornog prava. Principi se sastoje od 10 poglavlja: opšte odredbe; zaključenje ugovora i sposobnost za zastupanje; punovažnost ugovora; tumačenje ugovora; sadržina ugovora i prava trećih; izvršenje ugovora; neizvršenje ugovora; kompenzacija; ustupanje (cesija) potraživanja, ustupanje duga i ustupanje ugovora; rokovi zastarjelosti.

Principi Evropskog ugovornog prava • Princip se sastoje od 17 poglavlja: opšte odredbe; zaključenje ugovora; ovlašćenje za zastupanje; punovažnost ugovora; tumačenje ugovora; sadržinu i dejstva ugovora; izvršenje ugovora; neizvršenje ugovora i opšte odredbe o pravnim sredstvima u slučaju neizvršenja; posebna pravna sredstva za slučaj neizvršenja ugovora; obaveza sa više subjekata; ustupanje potraživanja; promjena dužnika i ustupanje ugovora; kompenzacija; zastarjelost; nezakonitost; uslovi; i pretvaranje kamate u glavnicu. •

• Unidroid principi se primjenjuju kada su ugovorne strane prihvatile da se na njihov ugovor primijeni „opšti principi prava“, „lex mercatoria“ ili neka slična formulacija. Istu odredbu predviđaju i Evropski principi ugovornog prava, prema kojoj, principi se mogu primijeniti kada su se stranke saglasile da se na njihov ugovor primijene „opšti principi prava“, „lex mercatoria“ ili neki sličan izraz.

HVALA NA PAŽNJI