UENJE SAMOPOUZDANJE I FORMIRANJE ZDRAVE LINOSTI PREDAVANJE PRIPREMILA

UČENJE, SAMOPOUZDANJE I FORMIRANJE ZDRAVE LIČNOSTI PREDAVANJE PRIPREMILA MIRJANA ĐUMIŠIĆ

Sadržaj l Učenje i šta utiče na učenje l Motivacija l Kako organizovati učenje l Mnemotehnike l 10 riječi i fraza koje bi trebalo koristiti najmanje jednom dnevno l Samopouzdanje l Nezadovoljstvo zbog izgleda

Sadržaj • • • Samopouzdanje – kako ga steći Ø u društvenom životu Ø na radnom mjestu Traženje vlastitog identiteta Pripadanje grupi vršnjaka

Sadržaj • Samostalnost • Bliskost • Kako vidis sebe • Pozitivan odnos prema sebi • Šta nije dobro činiti • Dobro je znati, ”Imati na umu”

Učenje l Učenjem se mijenjamo, razvijamo, stičemo iskustvo, širimo vidike i interesovanja. Međutim, učenje može biti i naporno, dosadno, teško i nezanimljivo. I često učimo samo za školu, a ne za život. Okreni ovu izreku u svoju korist, ne uči samo za školu, nego zbog vlastite koristi. Da bi to uspio moraš najprije naučiti kako učiti.

Šta utiče na učenje l motivacija – ono što hoću l sposobnosti – ono što mogu l prethodno znanje – ono što znam l Zbog različite motivacije, sposobnosti i prethodnog znanja, učenici postižu različite rezultate čak i kada uče isto gradivo i u istim uslovima.

Motivacija nas pokreće na aktivnost i navodi na učenje. l Učenik je motivisan ukoliko je gradivo koje uči razumljivo, pregledno, prilagođeno njegovom uzrastu i popraćeno korisnim primjerima. l Na učenje utiču i lični interesi učenika, npr. ako volite košarku, vjerovatno ćete biti posebno aktivni na časovima fizičkog, ili ako visite na internetu, informatika će vam biti jedan od najdražih predmeta. l

Motivacija zavisi i od učenikovih stavova prema školi, učenju, pojedinom profesoru, predmetu, sudjelovanju u nastavi, atmosferi na času, itd. Ako su ti stavovi negativni, vjerovatno nećeš ni imati pretjeranu želju za učenjem. l Učenik uspješnije uči ako ima usvojene radne vrijednosti, odnosno zna kako rasporediti svoje vrijeme, kada i kako učiti, šta će time postići, kako mu to može koristiti, itd. l

l Na motivaciju utiču i očekivanja, npr. ako očekujes da ćes proći na kontrolnom iz fizike, a noć prije si samo pogledao par zadataka, naravno da se možeš razočarati, izgubiti daljnju motivaciju za učenjem (i mrziti fiziku : )

l Motivisati nas mogu i nagrade, npr. dobre ocjene, pohvale od roditelja, profesora, posebne povlastice, novac, itd. S druge strane, kazne, kao što su ukori, loše ocjene, ukidanje povlastica, zabrane, učenika mogu obeshrabriti i nepovoljno uticati na njegovo samopouzdanje i volju za učenjem.

l Učenik ne bi trebao učiti samo da udovolji roditeljima ili dobije dobru ocjenu, nego zbog vlastitih interesovanja, radoznalosti, informisanja i širenja vidika.

Kako organizovati učenje l 1. Preporučuje se da učenik ima svoj prostor za učenje. l 2. Za vrijeme učenja potrebno je ukloniti sve što ometa koncentraciju. To znači imati čist stol, ne gledati kroz prozor, ugasiti radio i tv, isključiti mobitel, zamoliti druge da vas ne ometaju i ne zapričavaju.

3. Bitno je napraviti rezime gradiva, izdvojiti ga u svesku i više puta ponoviti. Ako treba, za ponavljanje se mogu iskoristiti i kratki trenuci slobodnog vremena, npr. vožnja u autobusu, čekanje u nekom redu, itd. l 4. Gradivo treba učiti sa razumijevanjem. Novu lekciju možemo povezati sa prijašnjim gradivom i informacijama iz drugih predmeta. Najteže je učiti napamet, bez razumijevanja. l

l 5. Za pamćenje novih i neobičnih dijelova gradiva mogu se koristiti različite mnemotehnike. l 6. Dešava se da nam dok čitamo sve zvuči poznato a kasnije to ne znamo ponoviti. Zato se trebamo češće ispitivati kako bi bili sigurni da gradivo nije samo površno usvojeno.

l 7. Bitno je prepričavati gradivo svojim riječima, na taj način dublje razumijevamo ono što učimo. l 8. Možemo se igrati profesora i učenika i samom sebi postavljati i odgovarati na pitanja. Na taj način smanjuje se i nervoza koja se javlja kod ispitivanja

l 9. Važno je odvojiti bitne od nebitnih informacija. Ako se preopteretimo nebitnim informacijama, teško ćemo se sjetiti onih bitnih. l 10. Treba izbjegavati kampanjsko učenje. Kao posljedica kampanjskog učenja javlja se napetost, rastresenost i umor, a gradivo se brzo zaboravlja. Najbolje je sastaviti raspored u kojem će se, pored učenja, naći vremena i za izlaske i sve ostale aktivnosti.

MNEMOTEHNIKE l l l 1. skraćivanje - pamtimo samo prva slova • UN (Ujedinjeni Narodi), ASL (age, sex, location), POPP (prijem, obrada, pohrana, prijenos) 2. elaborirano kodiranje – proširujemo, dodajemo informacije • VIP (Very Important Person) možemo zapamtiti kao Veze I Poznanstva • redoslijed u spektru boja (ljubičasta, modra, zelena, žuta, narandžasta, crvena) možemo zapamtiti tako što od prvih slova izmislimo rečenicu, npr. “ljepotica miluje zlatnu žabu na cigli”

l • formulu E = mc 2 možemo zapamtiti kao rečenicu “Einstein miriše cvijeta dva” l 3. rečenični mnemonici – nepovezane riječi lakše pamtimo ako ih složimo u priču l 4. rime – gradivo povezujemo u rimujuće rečenice l • formulu ubrzanja možemo zapamtiti kao “mala moja, dajem ti na znanje - sila masi daje ubrzanje

10 RIJEČI I FRAZA KOJE BI TREBALO KORISTITI NAJMANJE JEDNOM DNEVNO l l l HVALA TI (zahvalite za pažnju, brigu i pomoć drugih) MOLIM TE (iskazujte poštovanje) BRAVO (pohvalite) MOGU LI TI POMOĆI (ne čekajte da vas se pita, ponudite sami pomoć) TO JE STVARNO LIJEPO (primjećujte pozitivno)

l l l OPROSTI (ponekad i nenamjerno povrijedimo nekoga, a ako želite uvijek biti u pravu živite sami PRIČAJ MI O TOME(pokažite zainteresovanost) MOŽE ZAGRLJAJ (ne zaboravite na važnost dodira) HAJDEMO ZAJEDNO (družite se, nudite drugima priliku da im posvetite svoje vrijeme) VOLIM TE (nemojte pretpostaviti da druga osoba to zna, recite joj)

SAMOPOUZDANJE l Samopouzdanje je najvažniji faktor ličnog uspjeha. Kad imamo samopouzdanje, osjećamo se kreativno i ispunjeno. Kada nemamo samopouzdanja, koče nas nesigurnost, sumnje i strahovi. Veoma je značajno da osoba ima pozitivnu sliku o sebi. Ako to ostvari male su šanse da će doživjeti krizu identiteta ili da će pasti pod negativan utjecaj vršnjaka.

NEZADOVOLJSTVO ZBOG IZGLEDA Nezadovoljstvo zbog izgleda obično dolazi do izražaja zbog opšteg nezadovoljstva životom. l Ono što osjećaš prema svom tijelu predstavlja refleksij u tvog emotivnog i duhovnog stanja. Postoji naravno i opcija da si konkretno nezadovoljan/na nekim dijelovima tijela na kojima moraš poraditi. l Šta učiniti? Redovna vježba i pravilna prehrana sigurno pomažu. Ali ipak, ako dovedeš u red svoj život, izgled će doći sam po sebi. Ako ne, razmisli o neki drugim životnim promjenama. Umjesto da jedeš i piješ kada si nesretan/na, razmisli u čemu je problem. l

l - Trikovi za samopouzdanje l Ne uspoređuj se s top-modelima, oni predstavljaju vrlo mali postotak populacije pa prema tome ne mogu predstavljati normu; l - Ignoriši dijelove tijela kojima nisi zadovoljan/na, umjesto toga koncentriši se na one kojima jesi zadovoljan/na.

KAKO STEĆI SAMOPOUZDANJE U DRUŠTVENOM ŽIVOTU l l Pruži i drugima ohrabrenje i podršku, to će i tebe i ostale činiti zadovoljnijim. Dobar društveni život i lijepa prijateljstva odlično djeluju na naše samopouzdanje, a obrnuta situacija djeluje suprotno. Šta učiniti, kako to ostvariti? Sve što potiče tvoj društveni život, pa i uključivanje u različite aktivnosti, pomoći će ti da se osjećaš dobro. No, šta učiniti ako te društveni život katkada čini nervoznim. . . Trik je u tome da se ponašaš što prirodnije. Ljudi vole biti okruženi ljudima koji su iskreni, otvoreni i zainteresovani za njih.

l Trikovi za samopuzdanje l - Provodi više vremena s ljudima koji te inspirišu i s kojima se osjećaš ugodno; l - Ne boj se prekinuti prijateljstva koja više nemaju smisla; l - Ako razgovaraš s nekim koga si tek upoznao/la, nastoj da razgovor teče pozitivno.

KAKO STEĆI SAMOPOUZDANJE NA RADNOM MJESTU Zbog čega možemo uživati u ispunjenom društvenom životu, ravnopravnoj vezi, te finansijskoj nezavisnosti i uspješnoj karijeri, a ipak ne vjerovati dovoljno u sebe? l Kako bismo se zaista dobro osjećali, potrebno nam je unutrašnje samopuzdanje, ali i ono vanjsko. Stručnjaci tvrde da pravo samopouzdanje čine četiri komponente: ljubav prema sebi, poznavanje sebe, osjećaj smjera, te optimizam. Mnogi ljudi djeluju sigurno, ali to ne znači da se tako uvijek osjećaju i u sebi. l

Sigurnost osobe uključuje sposobnost za dobru komunikaciju, kompetentan nastup, te sposobnost kontrole emocija. Jedan od glavnih "rušitelja" samopouzdanja zasigurno je stres. Dokle god si pod stresom, ne možeš se osjećati sigurnim/om. l Ljudi započinju život s potencijalom za samopouzdanje, ali vrlo lako se ti pozitivni osjećaji mogu "uništiti". Osim toga, ako si kao dijete bio/la zapostavljan/a, odbijen/a u ljubavi ili su te prijatelji izigrali, postoji velika vjerovatnoća da će tvoje samopouzdanje biti poljuljano i da ga moraš popraviti. l

Danas je za mnoge karijera na vrhu ljestvice prioroteta i to je, tvrde psiholozi, dobro. Posao nam daje osjećaj vrijednosti i sigurnosti pa je stoga dobar za psihičko zdravlje. No, situacije u kojima se na poslu osjećaš loše, zbog nemogućnosti napredovanja, neke vrste ugnjetavanja ili nečega drugog, imaju negativan utjecaj na tvoje samopouzdanje. l Šta učiniti? Učini svoj posao važnim dijelom životnoga plana. Budi hrabar/ra i ako osjetiš da te tretiraju nepravedno, jasno izreci svoje mišljenje i argumente. Ako i dalje nema pomaka, razmisli o prelasku na novo radno mjesto. l

l Trikovi za samopouzdanje l - Dolazi na posao svakodnevno 15 minuta ranije - to će ti dati vremena za planiranje, a time ćeš dobiti na samopouzdanju; l - Bori se za sebe i svoja prava na smiren i pristojan način; l - Pruži i drugima osjećaj ohrabrenja i podrške, to će i tebe i ostale činiti zadovoljnijima.

PRIPADANJE GRUPI VRŠNJAKA l U adolescenciji se javlja potreba za oslobađanjem od zavisnosti o roditeljima, a istovremeno i pokušaj održavanja veze s njima. Adolescenti, s obzirom da još nisu razvili svoj identitet, imaju značajnu potrebu pripadati nekoj grupi, a pripadanje nekoj grupi uvijek zahtijeva prilagođavanje ponašanja, razmišljanja i osjećanja grupnim standardima. Mladi uglavnom dijele vrijednosti svoje vršnjačke grupe. Vršnjačka grupa se može odnositi na dva najbolja prijatelja, malu grupu bliskih prijatelja ili parova.

l Ako je adolescent povezan sa grupom vršnjaka koja ima pozitivne norme i vrijednosti i on sam će takve vrijednosti prihvaćati. S druge strane, ako njegovi prijatelji imaju devijantne norme, postoje velike šanse da će i on sam prihvatiti takve norme. Iako se u ranoj adolescenciji povećava podložnost pritiscima grupe vršnjaka, a opada oslanjanje na mišljenje roditelja, adolescenti se razlikuju u tome koliko su podložni uticaju drugih.

l Roditelji direktno utiču na to s kim će se djeca družiti ako biraju naselje u kojem žive, školu, vjerske, kulturne i druge organizacije u kojima adolescenti sudjeluju. Oni i posredno tj. indirektno utiču na izbor prijatelja i vršnjaka s kojima će se dijete družiti tako što potiču razvoj određenih osobina ličnosti i oblika ponašanja svoje djece. Adolescenti se ne priključuju slučajno određenoj grupi vršnjaka, već ih biraju prema sličnosti. Pritisci grupe samo pojačavaju već postojeće sklonosti na temelju kojih je adolescent izabrao baš tu grupu.

TRAŽENJE VLASTITOG IDENTITETA l Stvaranje identiteta tokom mladenačke dobi svodi se na definisanje sebe samog kao jedinstvenog bića koje u društvene odnose ulazi sa odgovornošću i ličnom slobodom. Ukoliko preuzimamo pravila i stavove ili nam se oni nameću ili prihvatamo vrijednosti drugih bez ličnog promišljanja, onda ne djelujemo u skladu sa svojim identitetom, već identitetom autoriteta ili grupe za kojom se povodimo. Mi smo tada samo kopija drugih.

SAMOSTALNOST Izgrađivanje identiteta u bliskoj je vezi sa postizanjem samostalnosti. l Emocionalna samostalnost se odnosi na samostalnost u bliskim odnosima, prije svega prema roditeljima. Odnos između roditelja i djece prolazi tokom života kroz različite promjene, što zavisi, između ostalog, i od toga ko odlučuje, kakav je uticaj roditelja i djeteta jednih na druge, koliko često se viđaju i u kojoj mjeri su zavisni jedni o drugima. Može se činiti kao da su tinejdžeri potpuno nezavisni, oni se čak mogu i odricati roditelja ili onog što oni zastupaju, ali je ispod površine psihološka zavisnost još uvijek velika. l

. Tinejdžer vremenom preuzima sve veću odgovornost za samoga sebe i svoje postupke, a što je emocionalno zreliji, roditelji ga više doživljavaju kao odraslu osobu. l Samostalnost postupaka se odnosi na sposobnost donošenja odluka i njihovog sprovođenja. Postoji popularna, ali nešto iskrivljena slika o tinejdžerima kao buntovnicima bez razloga. Motiv te borbe je rijetko postizanje nezavisnosti, a puno češće rezultat uticaja vršnjaka. Što je tinejdžerova težnja za nezavisnošću od roditelja veća, to se zavisnost o vršnjacima povećava. U kasnijoj dobi ipak jača sposobnost mladih da se odupru pritisku društva. Istinska samostalnost odnosi se na nezavisnost u donošenju odluka i vlastitih izbora. l

Tokom tinejdžerskog doba znatno se poboljšava sposobnost donošenja ličnih odluka, npr. procjena rizika, promišljanje o posljedicama, odlaganje trenutnog zadovoljenja potreba, upoređivanje različitih mogućnosti izbora, itd. l Samostalnost vrednovanja odnosi se na razvijanje sistema vrijednosti, normi za moral, politiku i vjeru. Mladi postaju sve sposobniji da apstraktno razmišljaju, sve više se interesuju za različite političke i vjerske ideologije, što im olakšava ovaj oblik samostalnosti. l

BLISKOST l Bliskost u smislu bliskog odnosa koji se zasniva na zajedništvu, solidarnosti i brizi, predstavlja veoma bitno područje za tinejdžere. Bliskost je također povezana sa pitanjem ličnog identiteta. U bliskom odnosu dvije osobe djelomično srastaju, ali i dalje zadržavaju svoje zasebne lične identitete. Bitno je i unutar zajedništva zadržati svoju individualnost. Tinejdžeri najprije moraju razviti svoj identitet pa tek onda mogu postati bliski s nekim drugim – u suprotnom postoji opasnost da ih bliskost zaplaši time da će biti progutani od strane drugog bića i izgubljeni kao ličnost. U odnosu između dva ljudska bića koja još nisu razvila svoje identitete ili svoju samostalnost, može se izvana činiti kao da su veoma bliski, iako je zapravo riječ o površnoj bliskosti.

l TO KAKO VIDIMO SEBE, KAKO OPISUJEMO SEBE I SVOJA UNUTRAŠNJA STANJA zove se SLIKA O SEBI ILI SPOZNAJA SEBE. l Spoznavanje sebe je težak i složen zadatak. Dijete počinje spoznavati sebe već u prvim mjesecima života, kada gradi povjerenje u svoje roditelje.

l Dijete upoznaje sebe igrom, a odnos prema sebi gradi ponajprije na osnovu roditeljskog reagovanja prema njemu - na osnovu komentara koje mu odrasli upućuju, na osnovu onoga što roditelji o njemu misle, kada i kako ga hvale, kada i zbog čega ga kude. .

l TI RODITELJSKI KOMENTARI, MIŠLJENJA, POHVALE, POKUDE, PRIMJEDBE. . . ODLUČUJUĆI SU ZA DJETETOVO VIĐENJE SEBE, ILI KAO VRIJEDNE ILI KAO MANJE VRIJEDNE OSOBE.

KADA DIJETE IMA ZDRAV, POZITIVAN ODNOS PREMA SEBI (pozitivnu sliku o sebi) ono: l poznaje sebe, poznaje svoje najbolje i najslabije strane, poznaje svoje prednosti i ograničenja, zna što može, a što ne može, zna u čemu je dobro, a na čemu još treba raditi. . l prihvaća sebe takvim kakvo jest l voli sebe

POZITIVAN ODNOS PREMA SEBI (pozitivna slika o sebi) PRIDONOSI DJETETOVU: l l l samopouzdanju, samopoštovanju, njegovoj sigurnosti u sebe boljem školskom uspjehu skladnijim odnosima s drugima, pozitivnom odnosu prema drugima, povjerenju u druge razvoju emocionalne stabilnosti povećanju vjerovatnoće uspješnog "nošenja" sa stresom u životno nepovoljnim situacijama.

ŠTO NIJE DOBRO ČINITI, jer stvara kod djeteta osjećaj manje vrijednosti i nesigurnosti: l l l govoriti mu i stvarati osjećaj da nikada nije dobro posramljivati ga uspoređivati ga s drugom djecom, s braćom, sestrama upozoravati ga samo na nespretnost govoriti takozvane "ubijajuće tvrdnje", naprimjer: - "To je glupa ideja. To su gluposti. Ti znaš da to nije moguće. "

l l l l l - "Jesi li lud ? Šališ se. " - "Ti si stvarno čudan. " -"Nemam vremena za tebe. " - "Nikada se nećeš promijeniti. " - "Stidim te se. " - "Sram te bilo. Stidi se. " - "Ništa ti ne možeš napraviti dobro. " - "Opet ti. Znala sam. " - "Ti to ne možeš. "

DOBRO JE ZNATI I "IMATI NA UMU": l djetetu su potrebna pravila i nadzor, ali i NEZAVISNOST I SLOBODA IZBORA l dijete je DOBRONAMJERNO l dijete je DIVNO I DRAGO U SVOJOJ VLASTITOJ JEDINSTVENOSTI, IZVORNOSTI I NEPONOVLJIVOSTI i onda kada je drukčije od nas i naše vizije "poželjnog djeteta".

l RODITELJSKA LJUBAV I PRIHVAĆANJE NAJVAŽNIJI SU ZA STVARANJE DJETETOVA POZITIVNOG ODNOSA PREMA SAMOME SEBI.

l HVALA NA PAŽNJI