U svijetu svakih 40 sekundi U Hrvatskoj prosjeno

U svijetu svakih 40 sekundi. . .

U Hrvatskoj prosječno 1000 ljudi. . .

U SAD-u svakih 20 minuta 10. 000 studenata. . .

Svaka 2 sata, jedna mlada osoba počini. . .

�Dolazi od latinskog SUI CAEDERE, što znači ubiti se, čin svjesnog i namjernog oduzimanja života samome sebi

�U svijetu se svakih 40 sekundi dogodi samoubojstvo, godišnje u prosjeku milijun ljudi. �U Hrvatskoj se u posljednjih desetak godina, svake godine ubije prosječno 1000 ljudi, a na svako izvršeno samoubojstvo dolaze još tri osobe koje o samoubojstvu razmišljaju ili ga planiraju.

Žene pokušavaju suicid tri puta češće od muškaraca a muškarci izvršavaju suicid četiri puta češće od žena. Svaki 20 minuta se ubije u SAD-u, a taj broj više od 30. 000 godišnje vjerojatno je vrlo podcijenjen. U općoj populaciji osoba, samoubojstvo je osmi po redu uzrok smrtnosti; no čak treći po redu (nakon prometnih nesreća i ubojstava) u populaciji osoba mlađih od 24 godine.

�Tinejdžersko samoubojstvo �Eutanazija �Pojedinačna, dvojna, višestruka (masovna) samoubojstva �Ritualna samoubojstva �Samoubojstvo pod utjecajem nekog kulta �Samoubojstvo prema metodi, mjestu i vremenu

Smišljena i afektna samoubojstva Naprasna i polagana samoubojsta

Samoubojstva adolescenata su u porastu u cijelom svijetu, svaka dva sata jedna mlada osoba počini samoubojstvo. Samoubojstvo odnosi više mladih života nego tumori, AIDS i srčane, plučne i urođene bolesti zajedno. Znakovi upozorenja: • razgovor o samoubojstvu • preokupiranost smrću i umiranjem • znakovi depresije • promjene ponašanja

• poklanjanje dragih stvari i dogovaranje nedovršenih poslova • poteškoće sa snom i spavanjem • poduzimanje pretjeranih rizika • povečana upotreba droga • gubitk zanimanja za uobičajene aktivnosti Rizični čimbenici za samoubojstvo: • prethodni pokušaj samoubojstva • članovi obitelji koji su počinili samoubojstvo • prethodna smještanja u bolnicu zbog psihijatrijskih bolesti • nedavni veliki stresovi • društvena izolacija • ovisnost o drogama i alkoholu

• izloženost nasilju u domu ili društvenom okolišu • vatreno oružje u kući Tipovi samoubilački nastrojene mladeži Prema određenim istraživanjima, dva su tipa samoubilački nastrojene mladeži. 1. -osobe boluju od dugotrajne depresije ili Anorexie nervouse -samoubojstvo planirano i promišljeno 2. -osobe s impulzivnim suicidalnim ponašanjem -česti poremečaji pozornosti -impulzivno agresivno ponašanje prema drugim osobama

o Kod 65% samoubojica prisutna su dugoročna stanja poput tuge, apatije, beznađa o Kod 30% samoubojica prisutne su nesanice, promjene raspoloženja, strahovi, prehrambeni poremećaji i razni oblici anksiznosti o Smatra se da su 15% onih koji boluju od depresije kandidati za samoubojstvo (određeno na temelju slučajeva kod kojih je bolest dijagnoszicirana) o Švedski su znanstvenici pronašli na mrtvima koji su počinili samoubojstvo smanjenu moždanu koncentraciju 5 -hidroksiindoloctene kiseline, koja je metabolit serotonina o SEROTONIN-neurtransmiter koji djeluje na stanice koje reguliraju spavanje, pamčenje, impulzivno ponašanje i oni s manjkom serotonina skloniji su depresiji, naglim odlukama i teže se suočavaju s problematičnim situacijama

q Kada netko govori da će se ubiti obično to ne učini q Osobe koje su počinile samoubojstvo su željele umrijeti q Samoubojstvo se dogodi bez upozorenja q Osobe koje pokušaju počiniti ili počine samoubojstvo su psihički bolesne osobe q Ako je osoba odlučila počiniti samoubojstvo nemoguće ju je u tome spriječiti q Svako samoubojstvo se može spriječiti q Osobe koje spominju samoubojstvo zapravo samo žele privuči pažnju q Kada se osoba počne osjećati bolje nako što je željela ili što je pokušala počiniti samoubojstvo, rizik je prošao

q. Razgovor o samoubojstvu samo će potaknuti osobu da samoubojstvo i počini q Suicidalne osobe bez dvoumljenja žele umrijeti q Samoubojstvo je uglavnom karakteristično za bogatije ili siromašne q Pripadnost određenoj religijskoj skupini ljude prilično dobro štiti od iskušenja samoubojstva q Motive samoubojstva lako je utvrditi q Svi samoubojice su depresivne osobe q Na samoubojstva utječu godišnja doba q Na samoubojstvo utječu kozmički čimbenici, kao što su Sunčeve pjege i Mjesečeve faze q Osobe koje pokušaju počiniti samoubojstvo bezopasnim sredstvima nisu se ozbiljno namjeravale ubiti

Gledišta o samoubojstvu susrećemo u mnogim područjima. Književnici, npr. Tolstoj i Melville, također su nam ostavili neki uvid o samoubojstvu, kao i književnici samoubojice – npr. Virginia Woolf i Sylvia Plath. Mnogi filozofi također su propitujući pisali o samoubojstvu, npr. Descartes, Voltaire, Kant, a posebice egzistencijalisti poput Heideggera i Camusa.

Freud, Sigmund Rođen 6. svibnja 1856. u Moraviji, u Češkoj. 1900. objavljuje svoje najznačajnije djelo, “Tumačenje snova”. Nakon nje slijede: “Psihopatologija svakodnevnog života” (1901. ), “Tri eseja o seksualnosti” (1905. ) i “Šale i njihova povezanost s nesvjesnom” (1905. ). 23. rujna 1939. godine umire nakon smrtonosne doze morfija koju je sam zatražio. FREUDOVA PSIHOANALITIČKA TEORIJA SAMOUBOJSTVA -- dvije glavne hipoteze o samoubojstvu -1. Teorija depresije 2. Instinkt smrti može se okrenuti prema vlastitoj unutrašnjosti

-Problem prikupljanja podataka prije pokušaja samoubojstva -Nemoguće je prikupiti informacije, osim biografskih prikaza od strane srodnika i malobrojnih drugih izvora, nakon što je samoubojstvo počinjeno -I uz vrlo pouzdane testove, mnoga samoubojstva ostaju nezabilježena, a s druge strane proglasi se budućim samoubojicama mnoge ljude koje kasnije ne počine samoubojstvo

ISTRAŽIVANJA Inventar razloga za življenje • upitnik samoiskaza, što ga je razrađivala sa suradnicima Marsha Linehan • skupine pitanja odnose se na stvari značajne za pojedinca, kao što su odgovornost prema obitelji i briga o djeci Drugi skup istraživanja usmjeren je na kognitivna obilježja ljudi koji pokušavaju počiniti samoubojstvo.

Shneidman, Edwin -Definicija samoubojstva -Prototipno suicidalno stanje -Deset zapovjedi samoubojstva: svrha, cilj, podražaj, stresor, emocija, kognitivno stanje, opažajno stanje, akcija, interpersonalni čin, konzistentnost Prevencija samoubojstva “Izvadio sam list papira i počeo proširivati njezine sužene vidike. Kazao sam nešto poput: “Sad da vidimo: mogli biste pobačaj obaviti ovdje, u našem mjestu”. Odgovorila je: “To ne bi mogla učiniti”. Nastavio sam: “Mogli biste otići u neki dugi grad i tamo pobaciti”. “To ne bi mogla učiniti”. “Mogli biste roditi djete i zadržati ga”. “To ne bi mogla učiniti”. “Mogli biste roditi djete i dati ga na usvajanje”. I ostale mogućnosti bile su odbijene na sličan način. Kad sam kazao: “Uvijek se možete ubiti, no očigledno nema potrebe da to učinite danas”, nije bilo odgovora. Potom sam kazao: “Sad pogledajmo zajedno ovaj popis i razvrstajmo navedene mogućnosti prema stupnju njihove prihvatljivosti, uzimajući u obzir da niti jedna nije optimalna”. (Shneidman, 1987. )

Centri za prevenciju samoubojstva -Pružaju non-stop savjete suicidalnim osobama -Zaposlenici su tipično nestručnjaci dragovoljci pod nadzorom stručnjaka; oni se čvrsto oslanjanju na demografske čimbenike -Rasprostranjen postupak preispitivanja u cilju razumijevanja samoubojstva je psihološka autopsija, razvijena u Los Angeles Centru za prevenciju samoubojstva. Jack Kevorkian, liječnik iz Michigana, pomagao je nekolicini bolesnika da si oduzmu život. Rasprave potaknute njegovim postupkom usmjerile su pozornost na moralna pitanja u vezi sa samoubojstvom. ( posebno zanimljiv slučaj Jo Roman )

Tablica 9. 6 – Smjernice za terapiju suicidalnih pacijenata Opći postupci 1. Otvoreno i činjenično razgovarati o samoubojstvu. 2. Izbjegavati pejorativna objašnjenja suicidalnog ponašanja i motiva. 3. Izložiti teoriju suicidalnog ponašanja kao rješavanja problema, te zadržati stav da je samoubojstvo neprilagođeno i/ili neučinkovito rješenje. 4. Uključiti druge značajne osobe, uključiti druge terapeute. 5. Dovoljno često sastajati se s pacijentom, te održavati disciplinu na sastancima tako da je bar dio terapijskog vremena namijenjen dugoročnim terapijskim ciljevima. 6. Budno motriti na brojne varijable što djeluju na pacijenta, te izbjegavati svemoćno uzimanje ili prihvačanje odgovornosti za pacijentovo suicidalno ponašanje. 7. Trajno se profesionalno savjetovati sa kolegama. 8. Održavati povremene kontakte sa osobama koje odbijaju terapiju. Postupci planiranja prije krize 1. 2. 3. 4. 5. Predvidjeti krizne situacije i pripremiti se za njih. Trajno procjenjivati rizik suicida i parasuicida. Biti dostupan. Koristiti usluge lokalnih službi za hitna stanja/krize/samoubojstva. Dati bolesniku kriznu karticu: telefonske brojeve i adrese pacijenata, policije, hitne službe, bolnice, drugih značajnih osoba. 6. Nositi sa sobom telefonske brojeve i adrese pacijenta i drugih za njih značajnih osoba. 7. Načiniti kratkoročni antisuicidalni ugovor i pridržavati se zadanih rokova. 8. Posavjetovati se s bolesnikovim liječnikom u pogledu rizika pretjeranog davanja lijekova

Postupci terapijskog održavanja 1. 2. 3. 4. Ne tjerati pacijenta na suicidalni govor ili ideaciju da bi zadobio vašu pažnju. Otvoreno izraziti vašu brižnost; pružiti nenametljivu toplinu i pažnju. Razjasniti i poticati nesuicidalne reakcije na probleme. Ukazati pacijentu na vjerojatne reakcije terapeuta na njegovo siucidalno ponašanje (npr. ako pacijent umre, terapeut će biti tužan, ali će nastaviti svoj život) 5. Pobrinuti se da pacijent ima realistična očekivanja o reakcijama drugih ljudi na buduće suicidalno ponašanje.

“Vjerujem da osoba koja izvrši samoubojstvo ostavlja svoj psihološli konstur u emocionalnom ormaru preživjelog – on preživjele osuđuje na suočavanje s mnogim negativnim osjećajima i, još više, da postanu opsjednuti mislima o vlastitoj stvarnoj ili mogućoj ulozi u pospjrrešivanju čina samoubojstva ili neuspješnosti da ga spriječe. To može bizi težak teret. ”, Edwin Shneidman, koji se smatra ocem prevencije samoubojstva u Sjedinjenim Državama. “Samoubojstvo je najteža kriza gubitka s kojom se bilo koja obitelj mora suočiti i razriješiti je na djelotvoran način. ”, Richard Mc. Gee, ravnatelj velikog centra za preveciju samoubojstva. na Floridi. Sram - jedan od najdominantnijh osjećaja kod osoba koje su doživjele gubitak zbog samoubojstva. Krivnja - kod osoba koje dožive samoubojstvo nekog bliskog javlja se osjećaj da su trebali ili mogli učiniti nešto da spriječe smrt Ljutnja - snažan osjećaj koji doživljavaju ljudi kojima je netko blizak počinio samoubojstvo Nisko samopoštovanje - “Doživjeti gubitak zbog samoubojstva znači biti odbačen”, Lindemann. Strah - Faberow i suradnici su kod osoba kojima jenetko blizak počinio samoubojstvo našli više razine tjeskobe nego kod onih kojima je bliska osoba umrla prirodnom smrću.

Iskrivljeno mišljenje – još jedno obilježje ljudi nakon samoubojstva bliske osobe. Savjetovanje nakon samoubojstva bliske osobe - Provjeravanje utemeljenosti krivnje i okrivljavanja - Pomoć u ispravljanju poricanja i iskrivljavanja - Istražiti maštanja o budućnosti - Rad na ljutnji - Provjeravanje utemeljenosti osjećaja napuštenosti - Pomoć u potrazi za nalaženjem smisla u smrti

Durkheim, Emile Rođen 15. travnja 1858. , upisao elitnu školu u Parizu koju je vodio tadašnji istaknuti sociolog Faustel de Coulanges. Na studiju upoznaje Jeana Jaurès, kasnije karizmatskog vođu francuskih socijalista, demokrata i pacifistu. Pod njegovim utjecajem zainteresirao se za pitanja socijalne pravednosti i društva. Preminuo je 1917. godine. Glavna djela: O društvenoj diobi rada (1893. ) Pravila sociološke metode (1895. ) Studij o samoubojstvu (1897. )

Tablica 14. 1 – Stopa samoubojstava na milijun stanovnika u europskim zemljama Brojčano stanje u: Razdoblje razdob. 1866. -70. 1871. -5. 1874. -8. 1 2 3 Italija 30 35 38 1 1 1 Belgija 66 69 78 2 3 4 Engleska 67 66 69 3 2 2 Norveška 76 73 71 4 4 3 Austrija 78 94 130 5 7 7 Švedska 85 81 91 6 5 5 Bavarska 90 91 100 7 6 6 Francuska 135 150 160 8 9 9 Pruska 142 134 152 9 8 8 Danska 277 258 255 10 10 10 Saska 293 267 334 11 11 11 Izvor: E. Durkheim (1970. ) Suicide: A Study in Sociology

Tipovi samoubojstva ALTRUISTIČKO Pretjerana integriranost ANOMIJSKO Nedostatna reguliranost FATALISTIČKO Pretjerana reguliranost EGOISTIČKO Nedostatna integriranost

Pozitivističke reakcije na Durkheima Maurice Halbwachs 1930. ustvrdio je da je Durkheim bio u stanju dati potpuno obuhvatan prikaz fenomena samoubojstva, koje može biti modificiran i kojim se još ponešto može dodati, ali koji je u načelu neoboriv. Jack P. Gibbs i Walter T. Martin 1964. su se složili sa Durkheimom i Halbwachsom da se samoubojstvo treba proučavati pomoću znanstvenih metoda i statističkih podataka, no držali su da Durkheim nije rabio dostatno rigorozne metode. - predložili su da se kao inidikator društvene integriranosti rabi “statusna integracija”, koja se tiče razmjera u kojem pojedinci zauzimaju skupove društvenih uloga koje se obično nalaze zajedno.

Interpretativne teorije samoubojstva J. D. Douglas jedan od najpoznatijih interpretativnih kritičara Durkheima -kritizira korištenje službenih statistika u proučavanju samoubojstava, dovodeći u pitanje njihovu valjanjost. -upozorava da odluku o tome je li neka iznendadna smrt samoubojstvo donosi mrtvozornik i da je ona pod utjecajem drugih ljudi, poput članova obitelji i prijatelja preminulog. -njegova druga glavna kritika jest da je smiješno što je Durkheim smatrao sva samoubojstva istom vrstom čina, a da nije istražio značenja koja samoubojice pripisuju tom činu. - tvdi da su najčešća društvena značenja samoubojstva u zapadnom industrijskom društvu: preobrazba duše, transformacija jastva, samoubojstvo kao sredstvo stjecanja naklonosti i samoubojstvo kao način osvete time što će se drugi osjećati krivima.

Jean Baechler -Francuski sociolog -Korisiti se studijama pojedinačnih slučajeva samoubojstava u postojećoj literaturii klasificira ih prema značenjima. -Dijeli samoubojstva na 4 tipa: 1. Eskaptistička samoubojstva 2. Agresivna samoubojstva 3. Požrtvovna samoubojstva 4. Ludička samoubojstva J. Maxwell Atkinson – kategoriziranje smrti Usredotočuje se na metode kojima se služe mrtvozornici i njihovi službenici da bi kategorizirali smrt. Tvrdi da mrtvozornici imaju “zdravorazumsku teoriju” samoubojstva. Ako se informacija o preminulom uklapa u teoriju, oni će kategorizirati smrt kao samoubojstvo. U smislu te teorije mrtvozornici drže relevantnima za donošenje zaključka sljedeća četiri tipa dokaza:

1. Postoji li ili ne “oproštajno pismo” i je li prije smrti dotični prijetio samoubojstvom 2. Drži se da su određeni načini umiranja više ili manje vjerojatno načini samoubojstva 3. Mjesto i okolnosti smrti se smatraju relevantnim. 4. Mrtvozornici razmatraju biografiju preminulog, a naročito mentalno stanje preminulog i njegovu socijalnu situaciju. Steve Taylor Proveo je istraživanje o “osobama pod vlakovima” – ljudima koji su umrli pod vlakovima londonske podzemne željeznice. Tijekom 12 mjesečnog razdoblja otkrio je 32 slučaja u kojim ništa nije snažno upućivalo na razlog smrti. Nije bilo “oproštajnih pisama” ni svjedoka koji bi potvrdili da je čovjek skočio namjerno pod vlak. Zapravo, nije bilo moguće sa sigurnošću reći radi li se o samoubojstvu ili ne. Ipak, 17 slučajeva je proglašeno samoubojstvom, 5 je klasificirano kao slučajna smrt a ostalih 10 je ostalo otvoreno.

Teorija samoubojstva Stevea Taylora drugi ne mogu reći osobi ono što želi znati Ektopično (samoubilačka akcija “usmjerena na sebe”) Tanacija (Tko sam? ) drugi ne mogu odgovoriti osobu od onoga što misli Podčinjavanje (Mrtav sam) Neizvjesnost (samoubilačka akcija kao mučna pokora) Apel (Tko si ti? ) drugi su učinili pojedinčevu egzinstenciju problematičnom Izvjesnost (namjerna samoubilačka akcija) Žrtvovanje (Ubijen sam) Simfizčko (samoubilačka akcija “usmjerena na druge”) drugi su odredili pojedinčevu egzinstenciju

NIĆ IVANA BIĆA LJAK U VEDRANA Č IĆ V ANA MITRO PEK LO ZRINKA SA KRAJ