U ogledalu udesnog fantastini elementi u bajkama I
U ogledalu čudesnog: fantastični elementi u bajkama I. Brlić-Mažuranić Dr. sc. Sanja Grakalić Plenković Veleučilište u Rijeci
Ivana Brlić-Mažuranić (1884. – 1938. ) Priče iz davnine (1916. , 1920. , 1926. ) • Kako je Potjeh tražio istinu • Ribar Palunko i njegova žena • Regoč • Sunce djever i Neva Nevičica • Šuma Striborova • Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica ----- • Lutonjica Toporko i devet župančića • Jagor
Bajke u časopisima • Priča o goropadnom Mili i šestorici ptića rodovića, Smilje, Zagreb, 1913, br. 4. i br. 5; • Zlatna ptica i dijete ubogarsko, Naša deca, Beograd, 1923, br. 8; • Trgovac Nav, Književni sever, Subotica, 1927, br. 11; Trgovac Nav, Hrvatsko kolo, Zagreb, 1927, knjiga VIII: 135– 143; • Priča o Zorku Bistrozorkom i o Sreći, Hrvatsko kolo, Zagreb, 1932, knjiga XIII: 28– 35. 1943. - Ivana Brlić Mažuranić, Basne i bajke, crteže risao Vladimir Žedrinski • Priča o sultanu Abdali, • Zašto se rodila bijedna Lera i njezino siroče, • Djevojčica i neman; 1993. - Basne i bajke / Ivana Brlić-Mažuranić ; <ilustracije domislio i redizajnirao Krešimir Bauer prema crtežima Vladimira Žedrinskog>, Zagreb : Konzor : "Katarina Zrinska", 1993. 2011. - Bajke i basne / priredili Tvrtko Vuković i Ivana Žužul] Slavonski Brod : Matica hrvatska, Ogranak, 2011. – kritičko izdanje; prvi put su sve bajke IBM zajedno ukoričene.
Ivana Brlić-Mažuranić između klasične bajke i fantastične priče • Antologija hrvatske fantastične proze i slikarstva / B. Donat, I. Zidić. Zagreb : Liber, 1975. • Guja u njedrima : panorama novije hrvatske fantastične proze / ur. I. Župan. Rijeka : IC, 1980. • Prodavaonica tajni : izbor iz hrvatske fantastične proze / prir. J. Pogačnik. Zagreb : Znanje, 2001. • Antologija hrvatske znanstveno-fantastične priče / izbor Ž. Milenić. Rijeka : DHK, 2005.
Likovi u bajkama Ivane Brlić-Mažuranić - ishodište
Astralno-mitološko tumačenje svijeta; fantastični antropomorfizirani likovi prirode Uhvatiš li na mjesečini lubina, olakšat ćeš jade tvom Palunku… Kad o mladom mjesecu stane dan svitati, ti sjedni u čun, čekaj vjetra i otiđi vjetrom prema istoku. … … Isplivale na mjesečinu Morske Djevice, poletjele u noć lake prekomorke, poslali hitre skoroteče, da probude straže u pećini. . . (Ribar Palunko) …Ništa ne reče, nego ode u kolibu, iznese korito na mjesečinu, nastre u njega krevetac od slame, položi onaj grabov panjić u korito, te stane zibati. … Ne nosi me, bako, u kolibu. Ostavi me na ledini i na mjesečini, da mi rosa krijepi verižice, da mi noćca hladi ruke i nožice. (Lutonjica Toporko…)
Protrnuše braća od čuda, a ona svjetlost iščezne s brda i stvori se bliže povrh jednoga velikog kamena, zatim još bliže povrh stare lipe i napokon zasjaji kao čisto zlato upravo pred njima. I ukaza im se prekrasno momče u blistavu odijelu, a oko njega zlatna kabanica trepti kao zlatan barjak. Ne mogu braća ni da pogledaju u lice momčetu, nego pokriše oči rukama od velikog straha… Kad oni tamo, ali navrh onoga brda sinu sjajnost, kakve još nikada ne bijahu vidjeli, a treptjela je kao zlatan barjak. (Kako je Potjeh tražio istinu)
Fantastični likovi pretkršćanskog, slavenskog mitološkog ishodišta Sjedi Sitivrat, velik, silan, dobar i tužan. U ruci mu dugačka palica od bjelokosti, a uz prijestolje četiri malene hrpe: hrpa žita, hrpa konoplje, hrpa prosa i hrpa lana. Desna noga Sitivratova počiva na stepenici prijestolja, a lijeva se spustila niže do na tla. I tuj mu k lijevoj nozi prilazi povorka mravi i odatle se ovija kao vrpca sasvim uz podnožje i podnožje prijestolja, tako da cijelo podnožje i sav prijestol na ramenima povorke počiva – i uvijek se povorka pomiče, i uvijek prijestolje na novim ramenima počiva. A onda opet, obašavši prijestolje prilazi povorka mravi k nozi Sitivratovoj, i prihvativši svaki po zrnce s onih hrpica, ulaze pod zemlju i nestaje ih – nestaje ih sviju, koji su dosad bili. A hrpice nikad manje ne bivaju, ma koliko hiljada zrnaca od njih odbrali. (Zašto se rodila bijedna Lera i njezino siroče)
Fantastični likovi kao izraz individualnog autorskog pristupa Jasenka po djetinju: sa utvicom vas dan po gori šeće i planduje, te njih dvije, ko dvije gospoje, šečuć razgovor vode. Već stotinu stazica šečući utapkale, stotinu razgovora razvele, a svakim danom Jasenja utvicu čišće razumije i više je miluje. Al utvica ne reče ništa, nego usliša molbu jasenkinu. Udari ona kljunom o ledinu i učini se odmah poveća jamica, u koju sa svih strana iz zemlje stane uvirati voda; voda tako bistra, kao da se alem truni. (Zašto se rodila bijedna Lera i njezino siroče)
KIKIMORI Kopa ona dalje i još jednom strugnula, još jednom odgurnula za prst zemlje - a ono, čudo čudnovato, uzduž grabe otvorile se rupice, sve jedna uz drugu, njih desetak – a iz svake rupice viri glava, rutava i nasmijana te veselo klima djevojčici. - Tko ste vi? što radite ovdje? – zapanji se ona. Mi smo kikimori, mala naša! Kikimori!( … ) poiskakaše sada kikimori, sićušni i tanašni stasom, a strahoviti snagom – kikimori, što zubima kamen grizu, a rukama gvožđe savijaju. (Djevojčica i neman)
NEMAN Odjedared, kao da to nije više isto ono more. Zamutilo se, uskipilo kao iz kotla, a pocrnjelo kao oblak tučeni. Hu! hu! – isplivala gadna grdosija, je li golemi pas, ili je morsko tele – što je, da je, ali je golemo, nevidjeno, ružno – a djevojčica samcata. Nakaza isplivala iznenada, puhala, duvala, uspela se na strmu stijenu i legla tamo pod maslinu. Pa kako legla, tako više ni makac odande. (…) A neman leži na suncu na vrh kamena: tijelo glomazno, naduveno, otegnuta slabašna uda, malena, nekuda naherena glavica, što ju je preprečila velika usta – a na glavi greben, obrašten raščerupanim perjem, koje titra na vjetru. (…) Dok oni pod jabukom, narasla neman još veća, i podigla joj se grba na leđima. (…) Dok oni pod mušmulom, a neman se već strahotno nadula i treća joj grba na leđima narasla još veća, i podigla joj se grba na leđima. (Djevojčica i neman)
Ilustracije korištene u prezentaciji izradili su: Cvijeta Job (za Priče iz davnine) Vladimir Žedrinski (Basne i bajke)
- Slides: 14