U L K E J I R O

U L K E J I R O P I Č E J I R .

Književni (standardni) jezik normiran je gramatičkim i pravopisnim pravilima dok neknjiževni (nestandardni) jezik ne podliježe nikakvim normama upotrebe. Zato leksička struktura jezika sadrži više kategorija leksema.

Riječi po upotrebi Po upotrebi, riječi su opšte i posebne. Opšte riječi se koriste u svakodnevnom životu i svim vidovima upotrebe, poznate su svim članovima jezičke zajednice. Posebne riječi svojstvene su pojedinim djelatnostima i stilovima izražavanja. Evo nekoliko parova opšte i posebne riječi: RIJEČ : LEKSEMA, GOVOR : BESEDA, PRIČANj. E : PRIPOVIJEDANj. E, PRELOM: FRAKTURA.

Riječi po starini Po starini razlikuju se istorizmi, arhaizmi i neologizmi. Istorizmi su riječi koje su nekada bile u upotrebi u književnom jeziku. Kada je prestala upotreba predmeta koje su te riječi označavale ili su nestale pojave koje su te riječi imenovale, prestala je i njihova upotreba u savremenom književnom jeziku: Ove riječi su izgubile aktuelnost, ali se upotrebljavaju u istorijskim spisima i umjetničkoj prozi (to je učinio Miloš Crnjanski u romanu Seobe) da bi se dočarao duh i atmosfera vremena.

Arhaizmi (grč. arhaismos = star) su riječi koje su se prestale upotrebljavati u savremenom književnom jeziku jer ih zamenjuju savremene riječi koje označavaju iste predmete, pojave ili osobine. LJUBA - SUPRUGA ZDANJE - ZGRADA VISPREN - DUHOVIT JAKO - SADA TERZIJA - KROJAČ ŠANAC - ROV VOJNA - RAT UBOG - SIROMAŠAN

Neologizmi (grč. neos = nov + logos = reč) nove riječi (novoskovane riječi) i nova značenja već postojećih riječi. Stvaranje novih riječi prirodna je pojava u svakom jeziku kao posledica razvitka nauke, kulture, civilizacije. Među neologizmima onih koji su dopušteni jer ih pisana praksa i nauka o jeziku usvajaju te postaju sastavni dio jezičkog blaga. Razvitak društva, nauke, tehnike, umetnosti i ljudske misli uopšte neminovno uvodi u jezik nove riječi, izraze i rečenične konstrukcije koje odgovaraju duhu našeg jezika: PAROBROD, PRIRUČNIK, VAZDUHOPLOV.

Riječi po pripadanju i prostiranju Po pripadanju i prostiranju sve riječinašeg jezika dijele se na dvije velike grupe. Na jednoj strani su riječi koje pripadaju leksici književnog (standardnog) jezika, iskonske riječi, koje su nastale u procesu autohtonog razvoja srpskog jezika (RUKA, NOGA, GLAVA, STO), riječi crkvenoslovenskog porijekla (OLTAR, ČESNICA, MOŠTI, APOSTOL) i internacionalizmi (FAKULTET, UNIVERZITET, GIMNAZIJA, TELEVIZIJA, DEMOKRATIJA, ATMOSFERA, RADIO, TELEFON).

Na drugoj strani su riječi koje pripadaju neknjiževnom(nestandardnom) jeziku: dijalektizmi, provincijalizmi, žargonizmi, vulgarizmi.

Dijalektizmi su riječi koje se upotrebljavaju u narodnom govoru jednog područja, koji se odlikuje nekim jezičkim osobenostima različitim od književnog jezika i od narodnog govora nekog drugog područja iste jezičke zajednice: LEB, KRMAK, SIKIRA, KURUZ. U dijalekatskim govorima mnogo različitih riječi za isti predmet. Tako, na primer, za žensku maramu upotrebljavaju se nazivi MARAMA, POVEZAČA, UBRADAČA, ŠAMIJA, JAGLUK, VEZOGLAVKA. Dijalekat je prvi jezik koji pojedinac nauči i on se ne zaboravlja bez obzira na stepen obrazovanja: svaki pojedinac će spontano u nekim situacijama upotrijebiti neki dijalektizam. Dijalektizmi se koriste u književnoumetničkom tekstu kako u govoru pripovijedača (manje) tako i u govoru likova (više) kao kod Stevana Sremca, Petra Kočića, Borisava Stankovića.

Provincijalizmi ili regionalizmi su riječi preuzete iz provincijskog (pokrajinskog) govora. Njihova upotreba u savremenom govoru i pisanju smatra se stilskom pogreškom. U književnom umetničkom djelu provincijalizmi imaju umjetničku funkciju da dočaraju prostor i vrijeme, atmosferu i mentalitet ljudi. I ovdje se pravi greška kada se pretjeranom upotrebom provincijalizama ide u jezički naturalizam koji otežava razumevanje. Provincijalizama ima u djelima Stjepana Mitrova Ljubiše, Sime Matavulja, Stevana Sremca, Borisava Stankovića, Ive Andrića. Mnogi dijalektizmi i provincijalizmi u stvari su i arhaizmi ili pozajmljenice kao što su italijanizmi u primorju, germanizmi i mađarizmi u Vojvodini, turcizmi u južnim djelovima Srbije.

Žargon je jezik neke društvene grupe, sredine, profesije: đaci, vojnici, zanatlije, zatvorenici, kriminalci, uličari imaju svoj specifični jezik za međusobno sporazumevanje. Zato ovaj jezik "oscilira od jezika struke do jezika ulice". Žargon je podložan promenama: svaka generacija oblikuje nove riječi a starima daje novu nijansu značenja. Veoma je popularan u govoru mladih, neke riječi ulaze u svakodnevni govor. Žargonska leksika je gruba i vulgarna ali ima u njoj slikovitosti i bogate metaforike. Za žargon se koriste i termini argo, sleng, šatrovački govor, frajerski jezik. Matori, matora, keva, singerica (djevojka), zmija (zla žena), prikolica (žena), amfer, matiš, njupa, maca, mačka, mandov, dasa, badža, balvan, diša, kec, lova, zdimiti, zglajzati, koka (žena), alamunja, juga, jogos, profa, faks, som. . .

Vulgarizmi ili prosta leksika ili tabu riječi jesu nazivi za riječi koje se ne mogu upotrijebiti u javnoj komunikaciji (usmenoj ili pisanoj) jer se smatraju nepristojnim. Tih riječi nema u rječnicima književnog jezika jer se označavaju kao bezobrazne, sramotne, skaredne, lascivne. Ima ih u , , sočnim psovkama i masnim vicevima“. Ponekad se pojave u umjetničkoj prozi, češće na filmu. U vulgarizme se ubrajaju i ružne, pogrdne, uvredljive riječi tipa STARKA (stara žena), LAŽE, LUDNICA (psihijatrijska bolnica), PIJANAC, ISPIČUTURA, BITANGA, LOPOV.

Upotreba vulgarizama izbjegava se pomoću eufemizama kojima se na pristojan i prihvatljiv način mogu izraziti i najnepristojniji sadržaji. To je figura riječi, podvrsta metonimije, koja se zasniva na zamjeni riječi: kada se mjesto prave riječi koja imenuje nešto ružno, oštro ili neprijatno, upotrebi blaža riječ. Koristi se kao zamjena za riječi koje su prećutnim dogovorom zabranjene za kolokvijalnu upotrebu. Jezik, kako govorni tako i pjesnički, bogat je eufemizmima: obilazi istinu (=laže), dobro se nakitio (=napio se), mokra braća (=pijanice), sklopio oči (=umro), noćna ptica (=prostitutka - i ova riječ objašnjenje jeste eufemizam!), žuta Gošća (=tuberkuloza), čovjek u Godinama (=starac), veselnik (=jadnik, nesrećnik)

Ostale riječi Posebnu leksičku grupu čine kalkovi, kolokacije, klišei i pomodni izrazi. Kalkovi (franc. calgue = precrtana slika), prevedenice, doslovno prevedene riječi iz stranog jezika: riječi građene od formanata našeg jezika ali po gramatičkom modelu jezika iz koga potiču pa tako čuvaju strukturu izvornog izraza: RUKOPIS (lat. manuskriptum), PRAVOPIS (grč. ortografija), ŽIVOTOPIS (grč. biografija), NOĆNI KLUB (eng. night club), NATČOVEK (eng. supermen).

Klišei i klišetirani izrazi često se upotrebljavaju u govornom jeziku: VODITI RAZGOVOR mjesto RAZGOVARATI, MORAM DA KAŽEM, PO MENI, PO MOM MIŠLj. ENj. U. Klišei su česti u administrativnom stilu: POKRENUTI POSTUPAK, NA OS- NOVU ČLANA, GOREPOMENUTI, KAKO JE NAVEDENO U DISPOZITIVU. Sve više se javljaju i pomodni izrazi koji djeluju rogobatno: LIČNI DOHODAK umjesto PLATA, RADNA ORGANIZACIJA umjesto PREDUZEĆE, OBRAZOVNI PROFIL umjesto ZANIMANj. E, OBRAZOVNOVASPITNA USTANOVA umjesto ŠKOLA, NASTAVNIK RAZREDNE NASTAVE mjesto UČITELj.

Termini su stručni izrazi koji se upotrebljavaju u pojedinim strukama, naukama, umjetnostima za tačno i precizno označavanje predmeta, radnji, postupaka, pojava, procesa, relacija i pojmova: književnost: SIŽE, MOTIV, FABULA, PRIČA; gramatika: FONEMA, PADEŽ, GLAGOL, PARADIGMA; hemija: MOLEKUL, BAZA, KISELINA, ELEKTROLIT; fizika: ATOM, VEKTORI, MEHANIKA, DINAMIKA; medicina: ĆELIJA, PROCES, HIPERTENZIJA, TERAPIJA; informatika: KOMPJUTER, PROGRAM, FAJL, SOFTVER; pravo: PODNESAK, ADVOKAT, TUŽBA, PROCES.

Frazeologizmi (grč. phrasis = izraz, govorenje, govorni obrt+ logos = učenje, nauka), ustaljeni skupovi od dvije ili više riječi sa posebnim i jedinstvenim značenjem: ISPOD ŽITA (skriveno), MAČJI KAŠALj (beznačajno), LUDA KUĆA (haos), OMASTITI BRK (dobiti, okoristiti se).