TRGOVAKO PRAVO EFOS KAMATE I PRESTANAK OBVEZA OBJEDINJENJI

TRGOVAČKO PRAVO EFOS KAMATE I PRESTANAK OBVEZA OBJEDINJENJI NASTAVNI MATERIJALI ZA PREDAVANJE I SEMINAR ZA STRUČNI STUDIJ 28. 5. 2020.

KAMATE VRSTE KAMATA: • ZATEZNE (PLAĆAJU SE ZA SLUČAJ ZAKAŠNJENJA) • UGOVORNE (PLAĆAJU SE ZA KAO NAKNADA ZA KORIŠTENJE TUĐEG NOVCA) • PROCESNE (PLAĆAJU SE SUDSKIM I DRUGIM POSTUPCIMA)

ZATEZNE KAMATE • KRITERIJ ZA ODREĐIVANJE- je svojstvo stranaka, odnosno je li riječ o trgovačkom ugovoru ili ugovoru sklopljenom između trgovca i osoba javnog prava ili građanskom ugovoru. Zato imamo različite stope zateznih kamata. • One se određuju prema sljedećim PARAMETRIMA: 1. STOPA ZATEZNIH KAMATA ZA ODNOSE IZ TRGOVAČKIH UGOVORA IZMEĐU TRGOVCA I OSOBA JAVNOG PRAVA određuje se, za svako polugodište, uvećanjem REFERENTNE STOPE ZA 5 POSTOTNIH POENA. 2. STOPA ZATEZNIH KAMATA za OSTALE ODNOSE (građanske ugovore) određuje se, za svako polugodište, uvećanjem REFERENTNE STOPE ZA 3 POSTOTNIH POENA.

UGOVORNE KAMATE 1. Stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata. Ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, uvećane za polovinu te stope. 2. Stopa ugovornih kamata između trgovaca, odnosno trgovca i osobe javnog prava ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je za te odnose vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, uvećane za tri četvrtine te stope 3. Ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata. 4. Ako su ugovorene više kamate od dopuštenih, primijenit će se najviša dopuštena kamatna stopa. Stopa ugovornih kamata odnosi se na razdoblje od jedne godine. Osobe javnog prava su osobe koje su obvezne postupati po propisima o javnoj nabavi, osim trgovačkih društava.

PRESTANAK OBVEZA Obveze mogu prestati: 1. Suglasnošću volje sudionika 2. Ispunjenjem 3. Prijeboj 4. Otpust duga 5. Sjedinjenje 6. Nemogućnost ispunjenja 7. Protek vremena, otkaz 8. Smrt

ISPUNJENJE OPĆA PRAVILA O ISPUNJENJU I. TKO MOŽE ISPUNITI I TROŠKOVI ISPUNJENJA Ispunjenje od strane dužnika ili treće osobe Obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba. Vjerovnik je dužan primiti ispunjenje od svake osobe koja ima neki pravni interes da obveza bude ispunjena, čak i kad se dužnik protivi tom ispunjenju. Vjerovnik je dužan primiti ispunjenje od treće osobe ako je dužnik s tim suglasan, osim kad prema ugovoru ili naravi obveze ovu treba ispuniti dužnik osobno. Vjerovnik može primiti ispunjenje od treće osobe bez dužnikova znanja, pa i u slučaju kad ga je dužnik obavijestio da ne pristaje da treći ispuni njegovu obvezu. Ali ako mu je dužnik ponudio da sam ispuni odmah svoju obvezu, vjerovnik ne može primiti ispunjenje od treće osobe.

II. KOME SE MOŽE ISPUNITI OBVEZA? Ovlaštena osoba (1) Obveza se mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik. (2) Ispunjenje je pravovaljano i kad je učinjeno trećoj osobi, ako ga je vjerovnik naknadno odobrio ili ako se njime koristio.

VAŽNO!!!! Novčana obveza kod trgovačkih ugovora Članak 174. Prestao vrijediti, ZAMIJENIO GA JE Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza iz NN 125/11. koji je prestao vrijediti pa sad imamo: Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi iz NN 108/12…. POJMOVI IZ ZFPPN: • 1. » poduzetnik « jest fizička i pravna osoba, koja samostalno obavlja gospodarsku ili profesionalnu djelatnost radi ostvarivanja prihoda, dohotka, dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi, • 2. » osobe javnog prava « jesu javni naručitelji kako su uređeni propisima o javnoj nabavi i sektorski naručitelji kako su uređeni propisima o javnoj nabavi, osim trgovačkih društava koja odgovaraju definiciji poduzetnika.

Rokovi ispunjenja novčanih obveza u poslovnim transakcijama između poduzetnika (ZFPPN) Članak 11. (NN 81/13) (1) U poslovnim transakcijama među poduzetnicima može se ugovoriti rok ispunjenja novčane obveze do 60 dana. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako ne postoje okolnosti iz članka 14. stavka 5. ovoga Zakona, kod ugovora o robno trgovačkom kreditu može se ugovoriti u pisanom obliku i dulji rok ispunjenja novčane obveze, a koji rok ni u kojem slučaju ne može biti dulji od 360 dana. (3) Ako ugovorom među poduzetnicima nije ugovoren rok za ispunjenje novčane obveze, dužnik je dužan, bez potrebe da ga vjerovnik na to pozove, ispuniti novčanu obvezu u roku od 30 dana. (4) Rok za ispunjenje novčane obveze počinje teći od: 1. dana kad je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu, ili 2. dana kad je vjerovnik ispunio svoju obvezu: – ako nije moguće sa sigurnošću utvrditi dan primitka računa ili drugog odgovarajućeg zahtjeva za isplatu ili, – ako je dužnik primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije negoli je vjerovnik ispunio svoju obvezu, ili 3. dana isteka roka za pregled predmeta obveze, ako je ugovorom ili zakonom predviđen određeni rok za takav pregled, a dužnik je primio račun ili drugi odgovarajući zahtjev za isplatu prije isteka toga roka.

Rokovi ispunjenja novčanih obveza u poslovnim transakcijama između poduzetnika i osoba javnog prava Članak 12. (NN 81/13) ZFPPN (1) U poslovnim transakcijama između poduzetnika i osoba javnog prava u kojima je osoba javnog prava dužnik novčane obveze, može se ugovoriti rok ispunjenja novčane obveze do 30 dana. (2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako ne postoje okolnosti iz članka 14. stavka 6. ovoga Zakona, može se ugovoriti u pismenom obliku i duži rok ispunjenja novčane obveze, ako je to objektivno opravdano posebnim značajkama i naravi ugovora, ali ne duži od 60 dana. (3) Ako ugovorom između poduzetnika i osobe javnog prava u kojem je osoba javnog prava dužnik novčane obveze nije ugovoren rok za ispunjenje novčane obveze, dužnik je dužan, bez potrebe da ga vjerovnik na to pozove, ispuniti novčanu obvezu u roku od 30 dana.

• VI. MJESTO ISPUNJENJA • Opća pravila • Članak 178. • (1) Dužnik je dužan ispuniti obvezu, a vjerovnik primiti ispunjenje, u mjestu određenom pravnim poslom ili zakonom. • (2) Kad mjesto ispunjenja nije određeno, a ne može se odrediti ni po cilju posla, naravi obveze ili ostalim okolnostima, obveza se ispunjava u mjestu u kojem je dužnik u vrijeme nastanka obveze imao svoje sjedište, odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta, svoje boravište. • (3) Ali ako dužnik ima više jedinica u raznim mjestima, mjestom ispunjenja smatra se sjedište jedinice koja treba obaviti radnje nužne za ispunjenje obveze, ako je vjerovniku ta okolnost pri sklapanju ugovora bila poznata ili morala biti poznata.

Mjesto ispunjenja novčanih obveza Članak 179. (1) Novčane obveze ispunjavaju se u mjestu u kojem vjerovnik ima sjedište, odnosno prebivalište, a u nedostatku prebivališta, boravište. (2) Ako se plaća virmanom, novčane obveze ispunjavaju se u sjedištu pravne osobe kod koje se vode vjerovnikova novčana sredstva. (3) Ako je vjerovnik promijenio mjesto u kojem je imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u vrijeme kad je obveza nastala te su zbog toga povećani troškovi ispunjenja, to povećanje pada na teret vjerovnika.

Odsjek 2. ZAKAŠNJENJE I. ZAKAŠNJENJE DUŽNIKA Kad dužnik dolazi u zakašnjenje Članak 183. (1) Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. (2) Ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze. II. ZAKAŠNJENJE VJEROVNIKA Kad vjerovnik dolazi u zakašnjenje Članak 184. (1) Vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi. (2) Vjerovnik dolazi u zakašnjenje i kad je spreman primiti ispunjenje dužnikove istodobne obveze, ali ne nudi ispunjenje svoje dospjele obveze. (3) Vjerovnik ne dolazi u zakašnjenje ako dokaže da u vrijeme ponude ispunjenja, ili u vrijeme određeno za ispunjenje, dužnik nije mogao ispuniti svoju obvezu.

OSTALI NAČINI PRESTANKA OBVEZA 1. PRIJEBOJ (KOMPENZACIJA) Dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele. Izjava o prijeboju Prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to.

Slučajevi kad je prijeboj isključen Ne može prestati prijebojem: 1) tražbina koja se ne može zaplijeniti, 2) tražbina stvari ili vrijednosti koje su dužniku bile dane na čuvanje ili posudbu, ili koje je dužnik uzeo bespravno ili ih bespravno zadržao, 3) tražbina nastala namjernim prouzročenjem štete, 4) tražbina naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili prouzročenjem smrti, 5) tražbina koja potječe iz zakonske obveze uzdržavanja.

2. OTPUST DUGA Obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi. Za pravovaljanost toga sporazuma nije potrebno da bude sklopljen u obliku u kojem je sklopljen posao iz kojega je obveza nastala. 3. SJEDINJENJE Obveza prestaje sjedinjenjem kad jedna te ista osoba postane i vjerovnik i dužnik. 4. NEMOGUĆNOST ISPUNJENJA Prestanak obveze Obveza prestaje kad njezino ispunjenje postane nemoguće zbog okolnosti zbog kojih dužnik ne odgovara. Dužnik mora dokazati okolnosti koje isključuju njegovu odgovornost. 5. PROTEK VREMENA, OTKAZ VAŽNO!!!!! Rok u trajnom obveznom odnosu Trajni obvezni odnos s određenim rokom trajanja prestaje kad rok istekne, osim kad je ugovoreno ili zakonom određeno da se poslije isteka roka obvezni odnos produljuje za neodređeno vrijeme, ako ne bude pravodobno otkazan. Otkaz trajnoga obveznog odnosa (1) Ako trajanje obveznog odnosa nije određeno, svaka ga strana može okončati otkazom. (2) Otkaz mora biti dostavljen drugoj strani. (3) Otkaz se može dati u svako doba, samo ne u nevrijeme. (4) Otkazani obvezni odnos prestaje kad istekne otkazni rok određen ugovorom, a ako takav rok nije određen ugovorom, odnos

6. SMRT Smrću dužnika ili vjerovnika prestaje obveza samo ako je nastala s obzirom na osobna svojstva koje od ugovornih strana ili osobne sposobnosti dužnika.

HVALA NA PAŽNJI