to je etika ETIKA filozofska disciplina koja se

Što je etika?

ETIKA • filozofska disciplina koja se bavi podrijetlom, motivima, normama i svrhom moralnoga djelovanja i prosuđivanja.

Zašto podrijetlom?

Gdje se nalazi izvor morala?

Što su motivi moralnog djelovanja?

Motivi su u čovjeku ili izvan njega?

Autonomna etika

Izvor morala je u samom čovjeku

Ako se ne slažete s ovom tezom odgovorite • Što Vas pokreće na djelovanje? • Razmišljate li naknadno da se moglo i drugačije učiniti? • Razgovarate li o svome činu? • Kako drugi prosuđuju Vaš čin? • Prosuđujete li Vi čin drugoga? • Prosuđujete li čin nekog drugog bića, osim čovjekovog?

Možete li na temelju izrečenog zaključiti da se o svom djelovanju može promišljati i prije učinjenog?

PROMETEJ onaj koji misli unaprijed Prethodna savjest

EPIMETEJ onaj koji misli unazad naknadna savjest

Što je savjest? skup načela moralnog prosuđivanja

“Ljudi nemaju savjest!” Pustite druge; o Vašoj savjesti je riječ!

• • Vi gubite zadovoljstvo! Nestaje ponos! Samosvijest! Završava kajanjem! Ili se pretvara u samoprez! …Grižnja savjesti! Skrupulama!

Heteronomna etika

Izvor morala je nešto izvan čovjeka (društvene norme, autoritet, korist, užitak. )

Nametnuto društvenim normama • • Odgoj građana Za dobro uređeno društvo Poslušnost podanika Zahtjeva božja institucija

Autoritet • • Bog Vladar crkva tradicija

korist • Za korist većeg broja članova društva • Za korist pojedinca

užitak

Koja je svrha moralnog djelovanja i prosuđivanja?

Hedonizam cilj moralnog djelovanja je dosezanje ugode (užitka) i izbjegavanje neugode (boli)

Utilitarizam cilj moralnog djelovanja je ostvarivanje koristi svih koji su djelovanjem zahvaćeni

Perfekcionizam cilj moralnog djelovanja je usavršavanje, napredak u znanju o dobrom djelovanju rezultira dobro djelovanje (Sokratov etički intelektualizam)

Eudaimonizam cilj moralnog djelovanja je sreća (blaženstvo) onoga koji djeluju

Etika je filozofija morala

Što je moral?

Što je moral? Moral je skup nepisanih pravila i običaja koji određuju međusobne odnose ljudi, oblik ponašanja i određeni oblik života u nekoj društvenoj zajednici. Moral uvijek uključuje prosuđivanje i vrednovanje naših postupaka kao moralnih (dobrih) i nemoralnih (zlih). (Kalin, Povijest filozofije, Zg. Od 1968. sve do danas)

Koja je razlika između morala i etike?

Moralno djelovanje i suđenje nekog čina je predteorijski stav Pitanje moralnosti nekog čina u domeni je savjesti onoga pojedinca koji djeluje i prosuđuje.

Imaju li moralni sudovi spoznaju vrijednost ili izražavaju vrijednosni stav?

Moral je društveno povijesno uvjetovan • • • interesima, tradicijom, običajima, navikama, religijama

RAZLIČITI MORALI? ! Čini se da ne postoji jedinstveni, općeprihvaćeni, općevažeći, općeljudski moral.

Moralni predteorijski stav, sam po sebi još nije etički promišljen stav. Prosuđivanje etičnosti (ćudorednosti) predmet je rasprave i obrazlaganja.

Postoji li neko univerzalno moralno načelo ili se postupci mogu opravdati samo u vrijednosnom kontekstu?

Pitanje postavlja NORMATIVNA ETIKA

Moral može naći svoje opravdanje u političkom ili religijskom fanatizmu (strastveno i netrpeljivo opredijeljen)

Mogu li opravdati svoje djelovanje pozivajući se na dobre posljedice?

Namećem li svoj moral ako tvrdim da ćemo se složiti da je danas za moral karakteristično: • • poštovanje ljudskog dostojanstva, zajedništvo, snošljivost (tolerancija) odricanje prisile i nasilja?

Moralne vrednote • dobro, • ispravno, • pravedno

Jesu li moralni ljudi sretni ljudi? Na to pitanje mogući odgovor daje EUDAIMONIZAM

Je li izvor morala u ljudskom razumu ili osjećajima (srcu)?

Etika vrlina grč. areté, lat. virtus

Što je vrlina? Stalno usmjeravanje volje na dobro, moralno, ćudoredno.

Dakle, sposobnost pojedinca da valjano djeluje, da se pridržava moralnih načela i vrijednosti

U upotrebi je i pojam krjeposti Postojano i čvrsto raspoloženje činiti dobro

Vrline uključuju čvrste stavove, stalna raspoloženja, trajne savršenosti razuma i volje.

Zapovijedaju ljudskim strastima i omogućuju čovjeku vladanje nad sobom.

Stječu se ljudskim nastojanje činiti dobro. Potreban je dugotrajan trud i vježba.

Na koji način, po Aristotelu, stječemo etičke vrline?

Čemu služe dijanoetičke vrline (sposobnosti)?

Vrline su rezultat temeljitog zahvata u načinu razmišljanja i djelovanja.

Aristotel kaže da će nam one pripasti ako ustrajemo u tome da određene postupke koje smatramo dobrima stalno iznova činimo, tako da oni postanu navika.

Navike su poput užeta, svaki dan istkamo po jednu nit i uže postaje neprekidljivo. .

Vrline nam mogu biti i neprivlačne, ali samo onda kad ih nemamo ili kad ih ne možemo vidjeti kod drugih.

Ali, kad ih prepoznamo, one nas privlače. Čovjek vrline se ne mora posebno truditi da nas pridobije.

On čak može i griješiti. Čovjek bez vrline koji se služi samo vanjskim tehnikama i onda kad je u tome najuspješniji, može nas od sebe odbijati.

Vještine nisu trajne, ako ih stalno ne uvježbavamo zaboravit ćemo ih. Ali vrline, kao crte našeg karaktera, stalno su prisutne.

Kad treba djelovati one su tu i ne moramo se truditi da ih uključimo u aktivnost.

No, to ne znači da u stjecanju vrlina možemo doći do savršenstva. Čovjek nikad ne može biti savršen.

On često dolazi u situacije za koje nema dostatne moći i vrlina te pada jer nije dorastao izazovu koji mora prihvatiti.

Ne smijemo posustati, vrlina se može usavršavati i to upravo tako da hrabro ulazimo u nove izazove. Prostor naše slobode i naših moći će tako porasti.

Najveća hrabrost i najveći izazov je suočiti se sa istinom o vlastitom djelovanju, s onim što jesmo i s onim što bismo htjeli biti a nismo.

Suočavanje sa svojim slabostima • Jesmo li mi cjeloviti ljudi, ljudi vrlina, uspješni, jedinstveni, sretni, samostalni? • Koliko je jaka ta naša cjelovitost? • Kojim smo situacijama dorasli, a u kojima bi se naša cjelovitost mogla izgubiti? • Posustajemo li kad shvatimo kako je teško napredovati? • Možemo li mi biti potpora drugima?

Vrline nas čine cjelovitima. One nam omogućuju takvo djelovanje koje se podudara s našim unutarnjim bićem.

Kao vrli ljudi slažemo se sami sa sobom, a možemo se slagati i s drugima. Sebe lakše prihvaćamo, a ne moramo se dodatno truditi da i drugima budemo privlačni.

Vrline koje imamo i njih će privlačiti.