TERENSKA NASTAVA 3 razred Kuo moja od kamena

TERENSKA NASTAVA 3. razred „Kućo moja od kamena” 19. 03. 2015.

Ciljevi i zadatci: -PID-Izgled starih kuća i „varoša” u Rovanjskoj, (GOO) -izgrađivanje pravilnog stava prema potrebi zaštite i očuvanja povijesno-kulturne baštine, -upoznati običaje i tradiciju gradnje u primorskim mjestima, -uspoređivati stare kamene kuće s kućama nove, suvremene arhitekture.

CILJEVI I ZADATCI • PID-Vode-ponavljanje • U neposrednoj stvarnosti upoznati vodu stajaćicu-baru „Obaljenica” • upoznati različite načine vodoopskrbe- gusterne; razlikovati čistu od pitke vode-uzeti uzorak vode za mikroskopsko promatranje; • uočiti utjecaj čovjeka na onečišćenje vode • razlikovati i imenovati vode u zavičajnom području, prepoznati najpoznatije biljke i životinje u vodama-krocanj, ako ima punoglavaca

Ciljevi i zadatci: • SR-(GOO) • INA-”Kreativna radionica” • Kako se gradila kuća • Prikupljanje materijala u neposrednoj stvarnosti nekada-Intervju s za rad u Kreativnoj. didon Božon -sakupljanje komadića -osvijestiti globalnu pločastog kamena za potrebu za prepoznavanjem djelatnosti predaka te njihov izradu kamene kućice, utjecaj na potomke školjkica, pužića, naplavina -prikupljati materijale za razrednu mapu

• NOSITELJI: -učenici 3. razreda centralne škole, učiteljica, vanjski suradnici. • TROŠKOVNIK: -nema troškova za učenike • NAČIN VRJEDNOVANJA I KORIŠTENJA REZULTATA VRJEDNOVANJA: -samovrjednovanje, analiza rada, plakati, fotografije, ppt. . • NAČIN REALIZACIJE: -terenska nastava • VREMENIK: • -19. ožujka 2015. , trajanje oko četiri školska sata. • -polazak oko 7. 20 školskim autobusom, povratak oko 11. 00 ispred škole u Maslenici Učiteljica: Antonija Basa

KUĆA BOŽE BASE, ROVANJSKA IZGRAĐENA 1927.

INTERVJU S DIDON BOŽON • • • • TREĆAŠI: Dide Božo kad je ova kuća građena? Božo: Napravljena je 1927. godine. TREĆAŠI: A tko ju je gradio? Božo: Moj did Nikola, ćaća Krste i stric Luka. A ziđali su majstori: pok. Martin Basa(Stankov did) i pok. Nikolica Bucić( Mirov ćaća). TREĆAŠI: Kako se to radilo? Odakle kamen? Božo: Kamen se dovozija s druge strane ceste. Vozija se na „saonicama”(drvena podloga koju je vukla mazga). Kamen se kresa čekićin i macama. TREĆAŠI: A čime se povezivao taj kamen? Božo: Veza se mišavinon boksita i kreča. TREĆAŠI: Kako je napravljen ovako zanimljiv krov? Božo: U to vrime su se radili i taki krovovi. Napravija bi se šalung od dasaka i unda bi se nalila ploča. Beton se miša na ruke, a šoder se dogunija na magaradi u kašetama. Kupija se gori iznad Rovanjske na staroj cesti. TREĆAŠI: Kako ste živjeli u toj kući? Božo: Kuća je bila pola mog ćaće a pola strica Luke. U prizemlju je bilo blago(krava i mazga) a na katu soba u kojoj smo spavali. Između nije bila ploča nego daske. Kuća pokraj je bila kužina-vatrenica u kojoj smo kuvali na ognjištu ili i boravili. Kad san se oženija živili smo na tavanu i ziđali ovu kuću u koju smo priselili 1970. /1971.

STARO-NOVO STARI NEOBNOVLJENI VAROŠ NAJNOVIJA GRADNJA-VILLA GWADLOUP

STARO-NOVO

KUĆA-APARTMANI OBITELJSKA KUĆA APARTMANI UZ MORE

VAROŠ MATEKOV OBNOVLJENA KUĆA STARA, JOŠ NEOBNOVLJENA

BARA OBALJENICA ODPANTIVIKA JE TAMO. NE PRISUŠUJE. SVI SU TAMO GUNILI BLAGO NA NAPOJ, POSLE PAŠE. OVCE SU SE „SLAVILE” UZ MORE. A I KUPALI SMO EDNU PO EDNU U MORU, LITI, POSLE ŠIŠANJA. DID BOŽO I BABA EVA

OBALJENICA KROCANJ U BARI UZIMANJE UZORKA VODE IZ BARE

NAŠA PRVA KUĆICA -poslije terenske nastave Domar Maćo nam je pomogao izraditi našu prvu kamenu kućicu.

PRIČA ZA KRAJ ZIDANJE STANA NA LIBINJAMA Sedmicami se prije na traljami dovlačilo kamenje sa obližnji glavica. Nosilo ga staro i mlado, Nosili su veće i manje kamenje. Planinski kamen je čudan: vrlo je osjetljiv na udar pa se lako mrvi. Ćiro Baričević je kresa kantune. Slaga i je usuvo, bez cimenta. Argetali su mu svi ukućani. Što bi reka da mu triba , istog časa bi mu bilo pri ruci. Domaćini nisu dozvoljavali da mu, nedaj Bože, ponestane kamena. Toga je bilo. Ćiro je lagano kreska i tako obrađenog, ugrađiva na misto predviđeno za baš ta kamen. Najviše vrimena odnosila mu je obrada kamenja oko vrata i prozorčića. Tija je da na oba mista budu pragovi od ednog, najviše dva kamena. Primicala se kraju prva šetemana otkada su počeli ziđati stan pod prirodnom monolitnom stinom. Una će biti prirodna zaštita stanu od buretina, a zimi od sniga. Ćiro je osta priko nedilje u planini. Naravno da nediljon niko nije radija. Svi bi se dobro odmorili. U ponediljak, nastavili su posa. Kako je učetvrtija stan, potpuno se sad vidilo kako će izgledati i kolko će biti velik. Dogovor je bija između majstora i vlasnika da će stan biti na „ednu vodu“. To znači da će južna strana biti niža od sjeverne. U sridu su završavali sa zidovin. Ukućani su samo škaljali zidove i dovaćali samo što bi zatražija majstor Ćiro! Grede su davnije, još jesenas dovučene iz gore i složene isprid stana. Dobro su se ošušile. Nisu se kulembale nego su ostale drite ka sviće. Ranije su ozda, od kuće dugnali ciglu na mazgami. Po ciglu se išlo više dana s više mazaga. Sutradan, u četvrtak, majstor je Ćiro naređiva di će postaviti koju gredu. Sve što je bilo duglje pilali su žagon. Nakon ujamčeni greda pristupili su letvanju. To je išlo malo sporije jer je svaku letvu tribalo razmiriti. Toga dana je završeno i to! Sve je pripravno za završno, a to je : sutrašnje stavljanje cigle! Cigla se slagala baš lipo. Svaku su veživali žicon i brukvon prišitu za žioku. Nijedna bura ne bi je smila dirnuti! Majstor Ćiro se tijekom postavljanja cigle nikolko puta izmica da vidi kako izdaljeg figura. Izdaljeg se lipše vidi ako je di koja zinila il nije najbolje legla. Sada smo imali novi stan. Njime smo se svi ponosili. Ćaća i stric napravili su krevete: od bukovine rasoje a samo ležište od bukovi dasaka. Svaki krevet ima je svoju slamnjaču i kušin napunjen nikin mekin vrškon trave. Za spavati je bilo milina. Osobito za kiše kad uspavljujući šuška po našoj novoj cigli. IVAN BUCIĆ