TEORIJA SISTEMA I RIZIKA NASTAVNICI DR BOJANA ZLATKOVI
TEORIJA SISTEMA I RIZIKA NASTAVNICI DR BOJANA ZLATKOVIĆ DR GORAN JANAĆKOVIĆ ASISTENT BOJAN BJELIĆ
LITERATURA Osnovna literatura: n Savić, S. , Stanković, M. (2012). Teorija sistema i rizika. Beograd: Akademska misao. Pomoćna literatura: n Keković, Z. , i dr. (2011). Procena rizika u zaštiti lica, imovine i poslovanja. Beograd: Centar za analizu rizika i upravljanje krizama. n Černiček, I. (2000). Uvod u teoriju globalnog razmišljanja: Opšta teorija sistema za menadžere i za sve profesionalce koji se bave kompleksnim pojavama. Novi Sad: Prometej.
STICANJE POENA Ocena znanja (maksimalni broj poena 100) Predispitne obaveze Poena: 60 Ispit Aktivnost u toku predavanja 5 pisani ispit Praktična nastava 5 usmeni ispit Kolokvijum-i Seminarski rad 2 x 15 20 Poena: 40 40 -
ISPITNA PITANJA OBAVEŠTENJA n n Web stranica Fakulteta http: //www. znrfak. ni. ac. rs Studije – OAS – Prezentacija predmeta - II godina – Teorija sistema i rizika
1. OSNOVI TEORIJE SISTEMA
SPECIJALIZACIJA I INTEGRACIJA NAUKA Posledice specijalizacije nauka: n Produbljivanje uskih područja istraživanja n Gubitak predstave o celini n Gubitak interesa za sagledavanje celovite slike sveta/sistema n Gubitak mogućnosti proveravanja i korekcije hipoteza n Ozbiljni problemi sporazumevanja Način prevladavanja posledica – integracija nauka: n Uvođenje interdisciplinarnosti (sveobuhvatno metodološko sagledavanje stvarnosti i formiranje novih saznanja na osnovu pojedinačnih / ekspertskih znanja)
KIBERNETIKA Kibernetika je interdisciplinarna nauka koja se bavi otkrivanjem opštih zakona i principa upravljanja i koja uopštava analitičko-istraživačke metode različitih naučnih oblasti i primenjuje ih na upravljanje sistemima različitih fizičkih karakteristika, kako na prirodne (žive, biološke) tako i na veštačke (tehničke, ekonomske, društvene).
KIBERNETIKA je nauka o upravljanju složenim dinamičkim sistemima. n n n OBJEKT PROUČAVANJA – složeni dinamički sistem PREDMET PROUČAVANJA – upravljanje (i komunikacija) CILJ PROUČAVANJA – otkrivanje opštih metoda, principa i tehnika za dostizanje ciljeva upravljanja
OPŠTA TEORIJA SISTEMA je nauka o nastanku, razvoju i upravljanju sistemima. Predstavlja opštu teoriju sistemskih disciplina i sistemskog pristupa. n n n OBJEKT PROUČAVANJA – (složeni, dinamički) sistem PREDMET PROUČAVANJA – nastanak, razvoj, upravljanje CILJ PROUČAVANJA – otkrivanje opštih zakonitosti ponašanja sistema
OPŠTA TEORIJA SISTEMA n n n OPŠTA TEORIJA SISTEMA se zasniva na sledećim zakonima: zakonu zavisnosti (svaki sistem je, sa određenog aspekta posmatranja, u vremenski zavisnoj relaciji ili funkcionalnoj zavisnosti sa drugim sistemima); zakonu razlike (za bilo koja dva sistema, sa određenog aspekta i nivoa istraživanja, postoji najmanje jedno obeležje po kome se razlikuju); zakonu promene (svaki sistem je podložan promenama u toku vremena).
OPŠTA TEORIJA SISTEMA U proučavanju sistema opšta teorija sistema koristi: n sistemsko mišljenje kao osnovu sistemskog pristupa, n sistemski pristup kao metodološki pristup naučnom istraživanju, n sistemsku analizu kao metodološki postupak saznavanja sistema.
SISTEMSKO MIŠLJENJE Osnovne karakteristike sistemskog mišljenja su: n n n Premeštanje vizure od pojedinih delova ka celini Proučavanje odnosa, a ne posmatranje objekata Posmatranje događaja u kontekstu u kome se odvijaju Fokusiranje na međusobnu povezanost događaja Otkrivanje uzroka i mogućnost predviđanja događaja
Analitički pristup SISTEMSKI PRISTUP • izoluje, koncentriše se na elemente • ujedinjuje i koncentriše se nа interаkciju među elementimа • ispituje prirodu interakcija • ispituje efekte interаkcijа • naglašava precizno detalje • naglašava globalne percepcije • menja jednu promenljivu u vremenu • simultano menja grupu promenljivih • koristi vremenski invarijantni prilaz, fenomene shvata reverzibilnim • integriše trajanje u vremenu i ireverzibilnost • dokazuje činjenice eksperimentalnim ispitivanjima unutar određene teorije • dokazuje činjenice upoređivanjem ponašanja modela i realnog sistema • koristi precizne i detaljne modele koji su malo korisni u realnim slučajevima • koristi nedovoljno rigorozne modele kao bazu znanja, ali koji su korisni kod odlučivanja i akcija • ima izvodljiv prilaz kod linearnih i slabih interakcija • ima izvodljiv prilaz kod nelinearnih i jakih interakcija • vodi ka monodisciplinom obrazovanju • vodi ka multidisiplinarnom obrazovanju • vodi akcijama programiranim do detalja • vodi akcijama prema ciljevima • procesira znanja o detaljima loše definisanih ciljeva • procesira znanja o ciljevima fazi detaljima
SISTEMSKA ANALIZA n n Sistemska analiza je opšta metodologija istraživanja sistema čiji je cilj da: definiše probleme u sistemu i utvrdi načine i puteve njihovog rešavanja; definiše ciljeve sistema, ograničenja, raspoložive resurse, funkcionalne interakcije i interakcije sistema i okruženja; ukaže na informacije i podatke koje treba prikupiti, obraditi i upotrebiti radi upoznavanja karakteristika sistema ili poboljšanja njegovog funkcionisanja; uputi na metode ocenjivanja i verifikacije izabranih rešenja ili donetih odluka.
OSNOVNI SISTEMSKI POJMOVI n n n n n SISTEM Struktura Okruženje Stanje Proces Ponašanje Razvoj KVALITET MODEL UPRAVLJANJE
KVALITET SISTEMA n n Kvalitet je pokazatelj usaglašenosti sa ciljem. JUS ISO 8402: kvalitet predstavlja ukupnost svih karakteristika nekog entiteta koje se odnose na mogućnost zadovoljenja utvrđenih ili indirektno izraženih potreba. JUS ISO 9000: 2000 definiše kvalitet kao poželjno svojstvo skupa inherentnih karakteristika proizvoda, sistema ili procesa da može da ispuni zahteve kupaca i ostalih zainteresovanih strana. Srpski standard SRPS ISO 9000: 2007 definiše kvalitet kao nivo do kojeg skup svojstvenih karakteristika ispunjava zahteve. Pod zahtevima se podrazumeva potreba ili očekivanje koji su iskazani, u principu podrazumevani ili su obavezni.
KVALITET SISTEMA Kvalitet se, kao agregatni pokazatelj ostvarivanja funkcije cilja sistema, predstavlja vektorom čije su komponente parcijalni pokazatelji sistemskih obeležja, odnosno atributi, performanse ili indikatori kvaliteta.
KVALITET SISTEMA n n POKAZATELJI KVALITETA treba da budu: sadržajni (da sadrže sve relevantne karakteristike kvaliteta, odnosno sistemskih obeležja kvaliteta); informativni (da se iz njih mogu dobiti informacije o usaglašenosti tekućih i zahtevanih vrednosti kvaliteta, odnosno sistemskih obeležja kvaliteta); merljivi (da se mogu kvalitativno ili kvantitativno izraziti u odgovarajućim skalama); da odražavaju odnos donosioca odluke prema različitim stanjima okruženja.
KVALITET SISTEMA n n MERENJE je postupak poređenja elemenata (objekata, sistema) po određenim pokazateljima, odnosno osobinama. Neka je: empirijski sistem, skup elemenata (pokazatelja, atributa kvaliteta), skup binarnih relacija nad D, numerički sistem, skup brojeva, skup binarnih relacija nad N.
KVALITET SISTEMA Preslikavanje za koje važi: empirijskom sistemu pridružuje numerički sistem. n Određivanje preslikavanja koje empirijskom sistemu pridružuje numerički sistem, tako da relacije među brojevima numeričkog sistema zadržavaju relacije među elementima empirijskog sistema, predstavlja merenje u najširem smislu. Osnovni tipovi skala: nominalna (klasifikaciona) skala, skala poretka (redosledna), intervalna skala, skala odnosa i apsolutna skala.
KVALITET SISTEMA MERNI SISTEM KVALITETA se izražava kao uređeni skup informacija u prostoru stanja u kome mogu da se nađu intenziteti pokazatelja kvaliteta. Broj dimenzija prostora stanja odgovara broju posmatranih pokazatelja kvaliteta. Svaki pokazatelj ima svoju skalu. Za merenje intenziteta kvantitativnih pokazatelja koriste se intervalna, apsolutna i skala odnosa. Za merenje kvalitativnih pokazatelja – nominalna i redosledna skala (skala poretka). Grafička interpretacija kvaliteta
KVALITET SISTEMA NIVOI KVALITETA: n stabilnost, n upravljivost, n funkcionalnost i n samoorganizovanost.
KVALITET SISTEMA 1. STABILNOST n Stabilnost je osnovni nivo kvaliteta i egzistencijalno svojstvo sistema. n Stabilnost podrazumeva sposobnost sistema da se vrati u ravnotežno stanje ili ravnotežno ponašanje, ukoliko je dejstvom poremećaja iz njega izveden.
KVALITET SISTEMA Trajektorije sistema u prostoru stanja Trajektorije stabilnog (a) i nestabilnog (b) sistema
KVALITET SISTEMA U KIBERNETICI, stabilnost karakteriše sposobnost sistema da funkcioniše u stanjima koja su bliska ravnoteži. Ravnoteža sistema je dinamička, te se ne karakteriše samo kao stanje, već i kao proces koji ima uravnoteženu trajektoriju kretanja sistema. Trajektorija je uravnotežena ukoliko vodi sistem do cilja. Ravnotežno stanje se, stoga, može smatrati izuzetkom, odnosno granicom kojoj se sistem može samo približiti. Približavanje takvom graničnom stanju moguće je samo kod stabilnih sistema.
KVALITET SISTEMA 2. UPRAVLJIVOST Upravljivost je svojstvo sistema da pod uticajem upravljačkog dejstva prelazi iz jednog u drugo zahtevano stanje.
KVALITET SISTEMA n n UPRAVLJIVOST je svojstvo sistema da pod uticajem upravljačkog dejstva prelazi iz jednog u drugo zahtevano stanje. UPRAVLJAČKO DEJSTVO je dejstvo na upravljani sistem ili okruženje koje poboljšava funkcionisanje ili razvoj sistema, a koje je izabrano iz skupa mogućih dejstava, na osnovu raspoloživih informacija. UPRAVLJAČKI PROCES je proces prikupljanja, obrade, distribuiranja (ali i čuvanja, arhiviranja i aktualizovanja) informacija i njihovo realizovanje u vidu izvršnih aktivnosti. UPRAVLJANJE je skup upravljačkih procesa kojima se realizuje funkcija cilja sistema.
KVALITET SISTEMA 3. FUNKCIONALNOST Funkcionalnost je nivo kvaliteta sistema koji izražava njegovu sposobnost postizanja zadatog cilja.
KVALITET SISTEMA 4. SAMOORGANIZOVANOST Samoorganizovanost je najviši nivo kvaliteta sistema. Podrazumeva sposobnost promene strukture, parametara i ponašanja sistema u cilju povećanja efektivnosti. n n Svojstva samoorganizovanih sistema su: sloboda izbora rešenja, adaptivnost, samoobučavanje, samorazvojnost.
- Slides: 29