Svjetska knjievnost Klasicizam i prosvjetiteljstvo Prosvijeeni apsolutizam Razdoblje
Svjetska književnost Klasicizam i prosvjetiteljstvo
Prosvijećeni apsolutizam �Razdoblje prihvaćanja humanističkih ideala prosvjetiteljstva od strane europskih apsolutističkih vladara (17. /18. st. ) �Jačanje monarhija – naslijeđeno pravo, feudalizam i staleži – samovolja ili prosperitet �Neograničena vlast monarha – česti ratovi – ugovor o vlasti – prenošenje suvereniteta (Thomas Hobbes) �I dalje vjerski sukovi – protestantske i katoličke države �‘Božji namjesnici’ ili služenje narodu
APSOLUTISTIČKI VLADAR �LUJ XIV. – Kralj Sunce, Francuska – europska velesila – agresivna vanjska politika – ogromna vojska – sjaj Versaillesa i vrhunac ekstravagancije – ratno siromaštvo – progon hugenota u kolonije – 17. /18. st. PROSVIJEĆENI APSOLUTISTI �MARIJA TEREZIJA – Habsburška monarhija, nasljednik Josip II. – sitno plemstvo i građanstvo – smanjenje ovlasti feudalaca – unutarnja reorganizacija �FRIDRIK II. – Pruska, 18. st. – reformator države – pjesnik, filozof, pokrovitelj književnika – sluga državi
AUTORI �Montesquieu – ‘Duh Zakona’ – ideja ustavne monarhije – trodioba vlasti (zakonodavna, sudska, izvršna) �Rousseau – ‘Društveni ugovor’ – čovjek se rađa slobodan i onda pristaje na ograničenja – vlast uvijek pripada narodu �Voltaire – kontrovezna ‘Filozofska (ili Engleska) pisma’ i ‘Rasprava o toleranciji’ – načela slobode pojedinca, njegovog dostojanstva i uzajamne tolerancije
Klasicizam �NICOLAS BOILEAU – djelo Pjesničko umijeće – povratak antičkim vrstama – stroga pravila kako treba pisati – stroga hijerarhija i razgraničenje književnih vrsta – najvrjednija tragedija, traži njeno normiranje �Kreativna energija mora biti pod nadzorom razuma (racionalizam) i već uspostavljenih formi �Filozofija racionalizma + antički uzori �Vraćanje pravilnoj formi nakon baroka �Naglašena moralna komponenta – čast, hrabrost, dostojanstvo �Komedija može biti visoka, ali pročišćavanjem
PIERRE CORNEILLE �Francuski pjesnik i dramatičar, 17. st. – prvi velikan klasicističkog kazališta – uzor antička tragedija, ali slobodnije obrade – u svoje vrijeme popularan kao komediograf (Lažljivac), ali je upamćen po tragediji Cid �CID – nazvao ‘tragikomedijom’ (tragedija o herojstvu koja nema tragičan rasplet i motivi nisu preuzeti iz antičke tragedije) – publika oduševljena, napad kritičara zbog odstupanja od antičkih pravila (tri jedinstva radnje)
�Tema – unutarnji sukobi nakon kojih prevladavaju razum i volja nad neracionalnim emocijama (strast, strah, ljubomora) �Junak – Cid (Gospodar) iz španjolskog srednjevj. epa �Radnja – Rodrigo (Cid) je braneći očevu čast ubio oca ljubljene Himene; ona traži njegovu smrt iako pati zbog ljubavi za njim; on bježi u boj protiv Maura �Uzvišen stil – dosljedni likovi – povijesne teme – moralne vrline
MOLIERE (Jean Baptiste Poquelin) �Francuski dramatičar, 17. st. – ostavio pravo, pridružuje se glumačkoj družini – pokrovitelj njegovih djela Luj XIV. – napisao 30 komedija – uzor rimski komediograf Plaut �Podjela komedija: farse (Umišljeni rogonja) komedije/baleti (Umišljeni bolesnik) komedije intrige (Scapinove spletke) komedije karaktera ili društva (Kaćiperke, Don Juan, Mizantrop, Škrtac, Tartuffe)
�Društveni problemi i psihološke karakteristike koje obrađuje: - Kaćiperke – snobizam žena visokog društva - Tartuffe – lažna pobožnost i nemoralnost - Mizantrop – površnost, ljubavne spletke �Zabavljao i polemizirao �Glavni princip karakterizacije likova – društvena prijetvornost (lažni moralisti, bolesnici, učenjaci) �Jezik – heterogensto izraza! – jezik približava karakter, svaki lik jezično individualiziran
JEAN RACINE �Francuski dramatičar, 17. st. – bez roditelja, odgajan u samostanu (strogi moral) – najveći klasicistički tragičar – teme: mračni dijelovi ljudske duše (neostvarene želje, opsesije); nelegitimna sredstva za nedostižne ciljeve – snažni likovi u krvavim sukobima �Djela: Fedra, Ifigenija, Andromaha �FEDRA – Fedra zaljubljena u pastorka Hipolita, Tezejevog sina; iz ljubomore uzokuje njegovu smrt; iz očaja počini samoubojstvo
JEAN DE LA FONTAINE �Francuski književnik, 19. st. – pisao basne po uzoru na Ezopa – namijenjene sinu Luja XIV. – inspiracija antička, ali dosta izmjena �Zbirka ‘Basne i bajke’ - razrađena radnja; blisko poeziji (stih); elementi satire; psihološka složenost �Poznati citati: ‘Laskavci uvijek žive o trošku svojih slušatelja’ ‘Razlozi jačega uvijek su najbolji’ ‘Mnogo je bolje biti sam, nego s budalama’
LA ROCHEFOUCAULD �Francuski pisac, 17. st. – postao ugledni velikaš, miljenik visokog društva, ali i pobunjenik – ‘mali opus koji je formirao ukus francuske publike’ (Voltaire) �‘Maksime’ – knjižica mudrosti u jednoj rečenici – poznavanje psihologije i britka kritika – višeznačni iskazi usmjereni protiv ljudske gluposti – kontekst: književni salon �‘Memoari’ – iznimna književna vrijednost – objavljeni bez autorovog znanja
Prosvjetiteljstvo FRANCUSKI ENCIKLOPEDISTI �Denis Diderot i D’Alambert(18. st. ) – projekt francuske Enciklopedije – reprezentativno djelo francuske znanosti i umjetnosti – sinteza ukupnog ljudskog znanja �Trajanje – 30 god; Opseg – 35 svezaka �Humanist i matematičar u pokušaju sinteze neorganiziranog i rasutog znanja �Intelektualni impuls kao priprema za rušenje Bastille �Ostali mislioci: Voltaire, Rousseau, Montesquieu
KNJIŽEVNOST PROSJETITELJSTVA �Nije važna forma (klasicizam), nego sadržaj – ideje, misli, svjetonazor �Književnost ispituje moguću primjenu znanja/ znanosti – korisna i angažirana književnost �Obrazovani filozofi – produženo djelovanje – književne ambicije �Pokušaj plasiranja ideja kroz popularne forme i motive �Teme: kritika društva, veličanje razuma i sposobnosti
VOLTAIRE �Francuski književnik i filozof, 17. /18. st. – sklon poduzetništvu i sumnjivoj zaradi – sukob s dvorom – često u izbjeglištvu – protivnik Crkve – uzor: Engleska �Djela: drame – Edip, Cezarova smrt romani – Candide, Zadig ep – Henrijada filozofske rasprave – Rasprava o snošljivosti, Filozofski rječnik
�CANDIDE – filozofski + pustolovno-sentimentalni + trivijalno-zabavni roman – bestseller – filozofske ideje kroz fabulu – parodija (Leibniz) – epizode i avanture �Voltairovo stoljeće – protiv institucija, vlasti i sustava u korist ljudskih sloboda
CARLO GOLDONI �Talijanski komediograf, 18. st. – nemiran duh – elementi comedie dell’arte – odvjetnik, spletkama protjeran u Pariz – 200 dramskih djela �Dvije vrste: komedije karaktera – Gostioničarka Mirandolina komedije ambijenta – Kavana, Poljana �Prirodni jezik, simpatije prema puku – zabavno i poučno – teme iz svakodnevnog života – prevladava optimizam i razboritost
�Goldonijev ‘realizam’ – racionalistički nazor, moralizam, težnja za reformama + zrcaljenje aktualnog društvenog trenutka, životnih uvjeta �Gostioničarka Mirandolina – gostioničarka se poigrava osjećajima trojice markiza (dva već zaljubljena, treći ženomrzac kojeg ‘preobrati’), da bi na kraju izabrala sobara – Mirandolinina samosvijest kao žene i pripadnice nižeg sloja – žrtva koja postaje nositelj radnje – pobjeda vrline
DANIEL DEFOE � Engleski pisac, novinar i trgovac, 17. /18. st. – pripadnik nižeg sloja u potrazi za visokim društvom – napisao više stotina različitih tekstova – zbog pamfleta dospio u zatvor � Robinson Crusoe – pustolovni roman – temeljeno na istinitom događaju – snalažljivost u surovim uvjetima prirode nakon brodoloma; borba s ‘divljacima’, prijateljstvo s Petkom – otuđenost od prirode, uloga razuma i kulture � Moll Flanders – roman kao društvena kronika – junakinja koja se pokušava probiti u više dr. slojeve svim sredstvima – zabavan i prilično realističan tekst – u prvom licu – kritika dr. problema (prostitucija i krađa)
JONATHAN SWIFT � Irski pjesnik i prozaik – svećenik i političar, mizantrop – zgrožen aktualnim engleskim društvenim stanjem – potkraj života pomračenje uma � Gulliverova putovanja – pustolovni roman, vrlo kritičan, ali zabavan zbog pustolovina (danas dječja književnost? !) – oštra politička satira � Radnja u 4 dijela: - među sitnim zajedljivim Liliputancima (parlament) - među dobroćudnim divovima - među znanstvenicima o njihovim nedostacima - među ‘razumnim konjima’ kao ‘savršenim prazninama’
PIERRE BEUMARCHAIS �Francuski dramatičar, političar, trgovac, glazbenik (18. st. ) – uključen u sumnjive poslove za vrijeme Američkog rata za neovisnost – sudjelovao i u Francuskoj revoluciji �Napisao drame Seviljski brijač i Figarov pir �Učestao ženski lik kontesa Almaviva je osmišljena prema njegovoj suputnici kroz Španjolsku, a ostali likovi polu-autobiografski ili karikature njegovih suvremenika
- Slides: 21