SVETI VASILIJE OSTROSKI O ZIVOTU VASILIJA OSTROSKOG Sveti

  • Slides: 20
Download presentation
SVETI VASILIJE OSTROSKI

SVETI VASILIJE OSTROSKI

O ZIVOTU VASILIJA OSTROSKOG Sveti Vasilije Ostroski je hriscanski svetitelj. Rodjen je u Hercegovini

O ZIVOTU VASILIJA OSTROSKOG Sveti Vasilije Ostroski je hriscanski svetitelj. Rodjen je u Hercegovini 1610 godine, a umro 1671. Kada je odrastao otisao je u manastir Uspenija Presvete Bogorodice I tu se zamonasio, a kasnije je izabran I za episkopa. Kao arhijerej ziveo je u manastiru Tvrdosu, I odatle utvrdjivao u pravoslavlju svoje vernike. Kada su Turci unistili Tvrdos, Vasilije se preselio u Ostrog, gde je nastavio svoj strogi zivot, moleci se za svoje vernike. Njegove cudiotvorne mosti se cuvaju I danas u manastiru Ostrog. U njihovu moc veruju podjednako I hriscani I muslimani.

KAKO JE DOBIO IME VASILIJE Roditelji Vasilija su bili veoma pobozni ljudi. Na krstenju

KAKO JE DOBIO IME VASILIJE Roditelji Vasilija su bili veoma pobozni ljudi. Na krstenju je dobio ime Stojan. Iako siromasan, manastij Tvrdos je imao veoma bogatu kulturnu delatnost. Dosta je vremena provodio u biblioteci citajuci stare knjige. Brzo je shvatao bukvar, prve molitve…Monasi su se aktivno bavili prepisivanjem bogosluzbenih knjiga i izradom umetnickih predmeta. U toj atmosferi duboke duhovnosti primio je iskusenik Stojan monaski postrig dobivsi ime Vasilije. Nedugo zatim postaje djakon, a potom dobija i svestenicki cin. Kao pridvorni monah otišao je na Cetinje, gde ga je primio i zadržao mitropolit Mardarije. Vasilije je na Cetinju ostao nepunu godinu, napuštajući ga zbog stava mitropolita Mardarija prema uniji. Vraća se u Tvrdoš gde biva unapređen u arhimandrita.

OBUCAVAO SVESTENSTVO Sa Svete gore Vasilije odlazi u Rusiju da se pokloni tamošnjim svetinjama.

OBUCAVAO SVESTENSTVO Sa Svete gore Vasilije odlazi u Rusiju da se pokloni tamošnjim svetinjama. Iz Rusije se vraća u Tvrdoš sa mnogobrojnim darovima, bogoslužbenim knjigama i predmetima koje je dobio od ruskih monaha, mitropolita, episkopa, ali i samog ruskog cara Mihaila Romanova. Po povratku iz Rusije postaje episkop, da bi na Preobraženje gospodnje, posvećen od patrijarha Pajsija, u Peći bio proglašen mitropolitom zahumskim. Posle stradanja mitropolita istočnohercegovačkog Pajsija, patrijarh srpski Gavrilo I, izdajući patrijaršijsku diplomu, postavlja mitropolita Vasilija na eparhiju koja se naziva: Nikšić, Plana, Kolašinoviće i Morače. Kao mitropolit, Vasilije je bio veoma aktivan u obilaženju i podučavanju sveštenstva

CUVAR PRAVOSLAVLJA U ta, za pravoslavni živalj veoma teška, vremena mitropolit Vasilije je imao

CUVAR PRAVOSLAVLJA U ta, za pravoslavni živalj veoma teška, vremena mitropolit Vasilije je imao veoma veliku i važnu ulogu. Brinuo se, osim o svom narodu, i o pripadnicima rimokatoličke vere, s obzirom na to da je opasnost od Turaka pretila jednako jednima i drugima. Ipak, uz istinsko posvećenje i pastirsku brigu za ljude, mitropolit Vasilije težio je daljem podvizavanju i duhovnom uzrastanju. Neizrecivo su ga privlačile monaške kelije na Ostrogu, gde je, po svedočenju ostroških monaha, proveo petnaest godina. Tako je u Gornjem Ostrogu podigao crkvu posvećenu Vavedenju Presvete Djeve Bogorodice.

CUDOTVORNA ISCELJENJA Svetitelj Vasilije javio se tri puta starešini manastira Župe igumanu Rafailu. Doneta

CUDOTVORNA ISCELJENJA Svetitelj Vasilije javio se tri puta starešini manastira Župe igumanu Rafailu. Doneta je odluka da se grob svetitelja otkopa, kada se dogodilo čudo. Telo svetitelja bilo je „celokupno i sveto". Tako su svetiteljeve mošti stavljene u kivot i položene u Malu crkvu. Seljene su više puta zbog opasnosti od Turaka, na Cetinje, zatim manastir Gornji Ostrog, gde su mu na poklonjenje, kao i dan-danas, dolazili vernici svih nacionalnosti i veroispovesti. Brojna su svedočanstva čudotvornih isceljenja onih koji su zadobili milost našeg velikog svetitelja.

CUDA SVETOG VASILIJA Preko stotinu čuda zabeležili su ostroški monasi samo u poslednje vreme

CUDA SVETOG VASILIJA Preko stotinu čuda zabeležili su ostroški monasi samo u poslednje vreme i ona se čuvaju u rukopisnoj zbirci manastira Ostroga, neka su i objavljena. Neka od ovih objavljenih čuda, koja je sredio jeromonah Irinej Gavrilović, i mi ovde objavljujemo, a ostala dostavio je prota Vaso Ivošević. *** U februaru 1942. godine, za vreme bombardovanja manastira Ostroga, jedna granata iz brdskog topa nemačkog udari u kameni zid iznad Gornjeg manastira, razbi vrata na crkvici Časnog Krsta, ali, za čudo, tom prilikom ne eksplodira. Granata se od pada razbila na dvoje, upaljač je pao na jednu, a barutno punjenje na Drugu stranu crkvenog kamenog poda. Stručnim ispitivanjem docnije utvrđeno je da je granata bila sasvim ispravna i kao takva trebala je da eksplodira. Očigledno je svima da Svetitelj to nije dopustio, jer bi time bila naneta velika šteta svetoj crkvi i njegovoj isposnici. Ova granata se i danas čuva cela u Gornjem manastiru.

MANASTIR OSTROG Manastir Ostrog je manastir Srpske pravoslavne crkve, smešten na skoro vertikalnom terenu,

MANASTIR OSTROG Manastir Ostrog je manastir Srpske pravoslavne crkve, smešten na skoro vertikalnom terenu, visoko u ogromnoj Ostroškoj Gredi, u blizini Nikšića. Manastir Ostrog je posvećen Svetom Vasiliju Ostroškom. Sa manastira Ostroga se pruža veličanstven pogled na Bjelopavlića ravnicu. Manastir Ostrog je najvažnije mesto hodčašća u Crnoj Gori. Manastir Ostrog je u 17. veku osnovao hercegovački mitropolit Vasilije Ostroški i tvrdoški čudotvorac je bio vladika Zahumsko-hercegovački od 1639. do 1671. godine. Vladika Vasilije je došao sa monasima u ovo udaljeno mesto, iz hercegovačkog manastira Tvrdoša, koji su porušili Turci. Vasilije Ostroški je umro 1671. godine i posle dve godine osvećen. Njegovo telo - svete mošti se nalaze u kovčegu u pećinskoj crkvi manastira Ostrog, posvećenoj Ulasku Bogorodice u hram /Vavedenju svete Bogorodice/.

Manastir Ostrog je manastir Srpske pravoslavne crkve smješten uz skoro vertikalnu liticu, visoko na

Manastir Ostrog je manastir Srpske pravoslavne crkve smješten uz skoro vertikalnu liticu, visoko na planini Ostroška greda u Crnoj Gori. Posvećen je Svetom Vasiliju Ostroškom. Nalazi se nadomak Nikšića i smješten je u okomitoj stijeni, sa koje se pruža pogled na ravnicu Bjelopavlića. Osnovao ga je hercegovački mitropolit Vasilije u 17. vijeku. Rođen 1610. , a umro 1671. godine. On je tu i sahranjen i proglašen svecem čudotvorcem nakon smrti. Tijelo mu počiva u ćivotu u pećinskoj crkvi. Sam manastir je obnovljen 19231926. godine, poslije požara, kojeg su bile pošteđene pećinske crkvice. One predstavljaju glavnu spomeničku vrijednost. Crkva Sv. Vavedenja (u donjem manastirskom nivou) je zadužbina Vasilija Ostroškog kao i Crkva svetog Krsta. Crkva svetog Vavedenja je oslikana freskama krajem 17. vijeka. Crkva Sv. Krsta se nalazi u gornjem manastirskom nivou i nju je živopisao majstor Radul prilagođavajući freske prirodnom obliku stijena. Oko crkve su konaci i zajedno čine objekat skladno sjedinjenim sa prirodnim ambijentom. Manastir Ostrog spada među najposjećenije na Balkanu. U njega dolaze vjernici svih religija iz svih krajeva svijeta.

Mošti Vasilija su smestili u Ćivot gde i danas počivaju. Na mestu gde je

Mošti Vasilija su smestili u Ćivot gde i danas počivaju. Na mestu gde je izdahnuo iznikla je vinova loza, iz kamena, gde i danas rađa slatke plodove, iako nema ni prirodnih ni klimatskih pogodnih uslova za rast. Pri dolasku u manastir prvo se obilaze mošti Sv. Vasilija koje se nalaze u crkvici Vavedenja Bogorodice. Nakon obilaska moštiju, stepenicama se penje do crkve Krsta. U njoj se nalaze ruke mučenika Stanka, koji je bio čoban, a ruke su mu, po predanju, odsečene jer je javno Turcima priznao da je hrisćanin. One se mogu videti otkrivene ali se nalaze se ispod stakla. Levo od ruka nalaze se okovi, koje je po legendi jedan covek ostavio u manastiru nakon sto je ozdravio prenoćivši ispod svetiteljevih mošti. Bolovao je od umne bolesti, pa su mu trebali okovi kako bi u miru stigao do Ostroga. Zatim je tu izlečen, a okovi su ostali da podsećaju poklonike na čudo koje se desilo u Ostrogu.

Pored okova, ovde se nalazi i granata, koja je u februaru 1942. g, za

Pored okova, ovde se nalazi i granata, koja je u februaru 1942. g, za vreme bombardovanja manastira, iz nemackog topa udarila u kameni zid iznad Gornjeg manastira, razbila vrata na crkvi Časnog Krsta. Ali začudo, tom prilikom nije eksplodirala. Granata se od pada razbila na dva dela, upaljac je pao na jednu, a barutno punjenje na drugu stranu crkvenog kamenog poda. Stručnim ispitivanjem kasnije je utvrđeno da je granata bila ispravna i kao takva trebala je da eksplodira. Veruje se da Svetitelj to nije dopustio, jer bi time bila naneta velika šteta svetoj crkvi i njenim isposnicima. Preko puta crkvice Časnoga Krsta nalazi se sveta loza, koja je iznikla na mestu gdje je sveti Vasilije izdahnuo, a vjeruje se da i ona ima isceliteljske moći. Sa tog balkona se pruza predivan pogled na okolni ambijent i na mali ograđeni deo ispod manastira gde se nalazio grob sv. Vasilija. Na izlasku s desne strane se nalazi česma sa svetom vodicom za koju se smatra da poseduje lekovita svojstva.

Svetog Vasilija poštuju čak i bezbožnici. Praznikom i radnim danom, iz bliza i iz

Svetog Vasilija poštuju čak i bezbožnici. Praznikom i radnim danom, iz bliza i iz daleka, ka Svetitelju hrle poklonici. Crkvica u kojoj leze njegove mošti ispunjena je prijatnim mirisom koji zadivljuje svakog poklonika. Izmedu Gornjeg i Donjeg manastira je šuma kroz koju vodi asfaltni put dug 5 km, a poprečni put za pešake je mnogo kraći i može se preći za 20 - 25 minuta. Konaci pri manastiru mogu da prime i po 300 ljudi. Poklonička putovanja su zapocela još za zemaljskog života sv. Vasilija i ne prestaju sve do danas. Na dan sv. Vasilija i Uspenja Presvete Bogorodice, okupi se i po 20. 000 pobožnih poklonika. Oni koji nisu u mogucnosti da dovedu svoje bolesnike ćivotu Svetitelja, donose njihovu odeću i ostavljaju je pod ćivot da tu prenoći bar jednu noć. O tim mnogim isceljenjima svedoce zapisi u manastirskim knjigama i jos više neizbrisivi zapisi u srcima vernih. Mnoga od tih čuda sv. Vasilija narod prepričava i kazuje širom naše zemlje. Manastir Ostrog ne možemo smatrati samo sakralnim objektom vec je to i kulturno - istorijski spomenik. On svedoči o vremenu prošlom, sadašnjem i budućem, svedoči o jednom verovanju, o kulturi, tradiciji naroda koji vekovima živi na ovom prostoru.