Suita Suita je viestavana instrumentalna kompozicija od najmanje

Suita

• Suita je višestavačna instrumentalna kompozicija od najmanje 3 stavka, do uglavnom 7 ili 8 stavaka • Postoje slučajevi i s puno više stavaka (Händelove suite imaju i do 20 stavaka) • Stavci uglavnom predstavljaju manje glazbene oblike. Unutarnja glazbena povezanost stavaka suite nije tako čvrsta kao kod sonate ili koncerta • Postoje 2 tipa suite: barokna (stara) suita koja je svoj procvat zabilježila u 17. stoljeću i prvoj polovini 18. stoljeća, i novija (moderna) suita iz 19. i 20. stoljeća

• Naziv suita je francuskog podrijetla (suite [suit] - slijed, niz), ali se uglavnom upotrebljavao i u Njemačkoj i Engleskoj, dok se u Italiji upotrebljavao naziv partita • Barokna suita predstavlja u osnovi niz starih plesova. Ti su plesovi u ranom baroku imali u znatnoj mjeri plesni karakter, ali se s vremenom sve više stiliziraju i postaju višekoncertni repertoar, nego glazba uz koju se pleše • Plesovi su međusobno poredani po principu kontrasta (kontrast je jedna od glavnih odrednica baroka uopće), i to prvenstveno što se tiče tempa i vrste takta (dvodobna i trodobna mjera). Zajednička karakteristika svih stavaka je tonalitet; svi su stavci u istom tonalitetu • Suite su skladane za instrumentalne sastave i za solo instrumente. Od solo instrumenata u početku se najčešće susreće lutnja, dok sredinom 17. stoljeća glavni instrument za kojeg se skladaju suite postaje čembalo

Najznačajniji skladatelji koji su pisali suite bili su: Francois Couperin i Jean Philippe Rameau u Francuskoj, i Johann Sebastian Bach, Georg Friedrich Händel i Georg Philipp Telemann u Njemačkoj