Subjekti obveza Razdijeljene obveze Na koordinirani nain sudjeluje

Subjekti obveza

Razdijeljene obveze • Na koordinirani način sudjeluje u obveznom odnosu više dužnika i vjerovnika • Svaki dužnik ima dužnost ispuniti dio obveze (pars virilis) • Samo kod djeljivih činidaba • Br. pojedinačnih obveza jednak je broju dužnika, odn. vjerovnika

Solidarne obveze • Više osobana dužničkoj i vjerovničkoj streani kod nedjeljive činidbe (aktivna – više vjerovnika, pasivna - više dužnika) • Korealnost • Ukoliko je izvršena obveza prema jednom od vjeronika, ili ukoiko ju je izvršio jedan od dužnika, utrnjuje za sve – ipso iure (accepilatio, datio in solutum, novatio, slučajna nemogućnost)

Solidarne obveze • Litikontestacija (klas. pravo) temeljem tužbe jednog vjerovnika (dužnika) oslobađa sve ostale – ukinuo Justinijan • Pravo diobe, regresa – ovisi o internim odnosima među sudužnicima (suvjerovnicima) • Beneficium cedendarum actionum • Beneficium divisionis – Justinijan • Kumulativna solidarnost – svaki od počinitelja dužan an platež cijele svote Elektivna solidarnost

Adstipulatio • Uzgredni vjerovnik (adstipulator) • Adstipulatorova tražbina – akcesorna, nenasljediva • Ukoliko na štetu glavnog dužnika otpusti dug akcepilacijom prema lex Aquilia odogoran vjerovniku na naknadu štete, kasnije odgovara temeljem mandatnog odnosa • Nestaje kod Justinijana

Poručastvo (Jamstvo) • Treće osobe se obvezuju uz glavnog dužnika zbog vjerovnikove sigurnosti na istu činidbu • Akcesornost i supsidijarnost • Povijesni razvoj – tri oblika obveze – sponsio, fideipromissio i fideiussio (pristupačna peregrinima) • Služile osiguranju obveze iz stipulacije (Sponsio i fideipromissio)

Poručanstvo (Jamstvo) • Sponsio, fidepromissio – obveza ne prelazi na nasljednike • Fideiussio – prelazi na nasljednike, jedina se održala kod Justinijana • Akcesorna narav - poruk se ne može obvezati na više od gl. dužnika i ima iste prigovore kao i dužnik, utrnućem dužnikove obveze trnjuje i porukova

Poručanstvo (Jamstvo) • Princip supsidijarnosti – (beneficium excussionis sive ordinis) • Ukoliko ima više poruka svaki odgovara za srazmjerni dio • Lex Appuleia • Lex Furia de sponsu • Legisakcija per manus iniecticionem pro iudicato • Pravo regresa ukoliko bi poruk platiop dug umjesto gl. dužnika (lex Publilia – samo sponzor) • Beneficium cedendarum actionum – ustum vjerovnikove tražbine

NEFORMALNI PRAVNI POSLOVI ZA OSIGURAVANJE TUĐE OBVEZE Mandatum qualificatum - vrsta mandata (naloga), nalogoprimac pozajmljuje trećem novac, nalogodavac u položaju jamca (poruk), odgovara u slučaju akcije mandati contraria Constitutum debiti alieni - neformalno obećanje plaćanja nečijeg duga u određenom roku, vjerovnik konstituenta može tužiti akcijom de pecunia constituta Receptum argentarii - neformalno obećanje novčara (argentarius) da će platiti dug svog klijenta, utuživo akcijom recepticia

INTERCESIJA I SENATUS CONSULTUM VELLAEANUM Intercesija je svako obvezivanje u korist trećega, uključujući i sve oblike poručanstva. 46. g. n. e. odredbom senatus consultum Vellaeanum ženama zabranjena mogućnost intercesije pod obrazloženjem neiskustva u pravnim poslovima. Pod zabranom uključeno: 1) kumulativna intercesija 2) privatna intercesija 3) tiha intercesija (intercessio tacita) Ekscepcija senatus consulti Vellaeanum Justinijan dozvoljava intercesiju žene ukoliko je taj pravni posao sklopljen putem javne isprave koju potpisuju 3 svjedoka

OSTALA SREDSTVA OSIGURANJA OBVEZA Krediti: Personalni – osobno jamstvo, poručanstvo i intercesija, mnogo češći oblik od realnog kredita. Realni – stvarno jamstvo, vjerovnik drži založnu stvar dužnika (fiducia, pignus, hypotheca) Stipulacija obveze iz neformalnog kauzalnog pravnog posla (npr. dužnost plaćanja za stvar u kupoprodaji) Prisega (cautio iuratoria) 1. Osoba mlađa od 25 godina (minor) prisegom potvrđuje sklopljenu obvezu. 2. Tuženik prisegom obećava svoj dolazak na sud.

ARRHA (KAPARA) Preuzeta iz grčkog prava, tj. grčke kupoprodaje U klasičnom pravu: Arrha confirmatoria - vanjski vidljivi znak/dokaz da je sklopljen valjan ugovor U Justinijanovom pravu: 1. Arrha poenitentialis – prepuštanje ili povrat kapare u slučaju odustajanja od ugovora 2. Arrha poenalis – kapara sa značajem ugovorne kazne kojom se osigurava izvršenje ugovorenih postupaka i obveza

UGOVORI U KORIST TREĆIH OSOBA Pacta in favorem tertii – ugovori (stipulacijom) koji djeluju prema trećim osobama koje kod postanka obveze nisu sudjelovale Rimski pravnici postavljaju pravilo: ‘Alteri stipulari nemo potest’ Iznimke: 1. Stipulator može u obliku ugovorne kazne koja dolazi uz stipulaciju za korist trećega osigurati promissorovu obvezu prema trećem. 2. Iznimke u postklasično doba za stipulacije koje služe kao ugovori za osiguranje života, u korist nasljednika.

UGOVORI NA TERET TREĆIH OSOBA Putem ugovora temeljenog na stipulaciji, obećaje se činidba treće osobe Rimski pravnici zaključuju da je takva stipulacija također nevaljana, iako postoje određene iznimke: 1. Dužnik (promissor) obvezuje se putem stipulatio poenae da će se založiti da treći ispuni svoju obvezu - utuživo akcijom ex stipulatu 2. Obveze nametnute nasljedniku (pro herede) su valjane, nasljednik je jedini treći kojeg se moglo obvezivati

ACTIONES ADIECTICIAE QUALITATIS Tužbe protiv imaoca vlasti, odnosno tužbe kojima je otac obitelji ili gospodar odgovarao za obveze, dugove sina obitelji odnosno naturalne obveze roba. Imaoc vlasti nije odgovarao umjesto njih već uz njih.

Actiones adiecticiae qualitatis Actio de in rem verso Actio quod iussu Actio institoria Actio de peculio Actio exercitoria Actio tributoria

PROMJENA SUBJEKTA PRIJENOSOM TRAŽBINA I DUGOVA

CESIJA Ustup (cesija) je ugovor kojim je vjerovnik (cedent) prenosio svoju otuđivu tražbinu na drugoga ( cesionara). Rimsko pravo je počivalo na načelu neprenosivosti tražbina, priznavalo je samo prenošenje obveznih odnošaja univerzalnom sukcesijom, ali s vremenom je to načelo narušeno.

POVIJESNI RAZVOJ CESIJE U najstrije doba nije postojao prijenos tražbine već se taj učinak postizao novacijom obveze promjenom osobe vjerovnika (aktivna delegacija). U vrijeme formularnog postupka je uvedeno procesualno zastupanje, ali niti to nije bila cesija tražbine nego cesija akcije. Zato cesionar mora tužiti u ime prvog, dosadašnjeg vjerovnika ali časom litikontestacije je posao dominus litis. Takav postupak je imao mnogo nedostataka.

Da bi se riješili ti nedostaci cesionaru se davala actio utilis (u vrijeme Antonina Pija) a u postaklasično doba je uvedena ustanova denuncijacije. Potpuni učinak cesije za vrijeme Justinijana.

ZNAČAJKE I ODNOS CEDENTA I CESIONARA Cesija – apstraktan pravni posao, bitan je konsenzus a pravni razlog se tiče samo cedenta i cesionara , ne i ustupljenog dužnika. Cedent odgovara cesionaru samo za dolus ako je pravni razlog darovanje a ako je razlog kupnja odgovarat će samo za veritet , ne i za bonitet tražbine. Tražbina se prenosi u istom opsegu i sa istim uzgrednim pravima. Nemo plus iuris. . . U carsko doba – lex Anastasiana

PRIJENOS DUGOVA Vrlo negativan stav prenošenju dugova bez pristanka vjerovnika. U početku se odvijao putem novacijske stipulacije , promjena dužnika je expromissio, odnoso dolazi do pasivne delegacije Kasnije uvedeno procesualno zastupanje. Pri tome bi “novi” dužnik morao dati vjerovniku cautio iudicatum solvi i morao se dobrovoljno upustiti u litikontestaciju.

HVALA NA PAŽNJI! Prezentaciju izradili : Marcel Mlinarić Fabijan Martinić Renato Matijević