Stres i mozak Za 3 Tjedan mozga Goran

Stres i mozak Za 3. Tjedan mozga Goran Šimić, HIIM, 18. III 2004.

I dio Stres • odgovor na situaciju koja nam se čini opasnom (odnosno ako se radi o unutarnjem stresoru, npr. povećanoj razini šećera, na odstupanje od tzv. homeostatskih vrijednosti) • osoba pod stresom uglavnom nije svjesna od kuda dolazi ovo nelagodno stanje i napetost (jer nastaje kao rezultat aktivacije simpatičkog autonomnog živčanog sustava) • 3/4 svih dijagnoza koje poznajemo mogu nastati kao rezultat stresa (dijelom kao posljedica prolongirane izovolumske kontrakcije mišiće, a dijelom kao posljedica hormonalne neravnoteže) • stres je povezan sa svim vodećim uzrocima smrti i predstavlja jedan od temeljnih zdravstvenih problema (75 -90% svih posjeta liječniku opće prakse povezani su sa stresom)

Uobičajeni stres susrećemo u svakodnevnom životu svakoga čovjeka, npr. studenta prije ispita. Ovo stanje je potpuno normalno i korisno jer omogućuje stimulaciju svjesnosti na opasnost koja pomaže da u osobi izraste spremnost za akciju. Osoba koja je sigurna i puna povjerenja u sebe anticipira poteškoće, ali zna da će nekako te poteškoće savladati.

Akutni stres Nastaje kad nastupi značajna promjena, poremećaj ili gubitak u životu osobe, što prijeti njenoj sigurnosti. Npr. osobe s određenom vrstom fobije pri susretu s fobičnim podražajem proživljavaju stanje akutnog stresa. Ponajbolji primjer akutnog stresa je gubitak zaposlenja, jer osoba koja je izgubila posao osjeća da joj je ugrožena materijalna sigurnost (ako ima obitelj to je onda i dodatni stresogeni čimbenik).

Kronični stres • Nastaje kod osoba koje žive pod stresom jačeg intenziteta kroz dulje razdoblje. Osoba pod kroničnim stresom izražava tjeskobu i zbog najmanjih “sitnica” (Crna kronika: “ubio vozača ispred sebe jer nije dovoljno brzo krenuo na zeleno svjetlo na semaforu”). • Osobe pod kroničnim stresom trpe u međuljudskim odnosima i imaju slabiji uspjeh u školi/poslu.

• Djeca koja proživljavaju kroničnu tjeskobu sklona su pretjeranom reagiranju u iznenadnim situacijama, a i inače se ponašaju problematično.

Vrste stresa Mentalni/emocionalni: svi oblici tjeskobe, zabrinutosti, straha, npr. problemi s curama/dečkima, zlostavljanjem, autoritetima, roditeljima/obitelji, smrću bliskih osoba, selidbom, socijalizacijom, pubertetom, slikom vlastitog tijela (anoreksija, bulimija), školom, menadžerska bolest (različita zanimanja nisu jednako stresogena), itd. . . . Kemijski: alkohol, droge, pušenje, hrana i dodaci hrani – pretilost: 4% 1982 vs. 28 -40% pretile djece 2003; 25% od ove djece već pokazuje znakove za DM tip II, okolišni čimbenici – zagađenje, boravak u zatvorenom prostoru bez svježeg zraka, itd. . . . Fizički: sportske ozljede, prometne nesreće, loše držanje – npr. uslijed dugotrajnog sjedenja pred računalom, itd. . . .

Uobičajeni izvori stresa po dobi 0 -6 mj. – separacija od majke (gubitak prsiju ili bočice), glasan zvuk 7 -12 mj. – separacija od majke, stranci, nagli neočekivani objekti i glasni zvukovi 1 godina – separacija od roditelja, gubitak tjelesnog sadržaja, ozljede 2 godine – separacija od roditelja, životinje, glasni zvukovi, mrak, promjene 3 godine – separacija od roditelja suprotnog spola, strah od kastracije, mrak, maske, životinje, glasni zvukovi, promjene, noćne more 4 godine – separacija od roditelja suprotnog spola, strah od kastracije, životinje, “loši” ljudi, mrak, nasilje, promjene, noćne more 5 godina – nadnaravna bića, mrak, nasilje, samoća, promjene, noćne more 6 godina – škola (B. F. Skinner: “positive reinforcement”), ozljede, izgled, smrt, promjene 7 -8 godina – odnosi s drugima, izled, škola, budućnost 9 -12 – vlastita sigurnost, izgled, škola, životinje, prirodne katastrofe Pubertet i adolescencija - izgled, škola, budućnost, politički događaji, vlastita sigurnost, moralno neodobravanje, itd. Djelovanje izvora stresa se tijekom vremena kumulira!

Neke posebne vrste stresa: Trudnoća (+GH, +Prl, +b. HCG, h. PL, +progesteron, +estrogeni, itd. ) Hladnoća ( T 3, T 4) – Janica (+hiperinsolacija) Gladovanje (+GH, +glukagon, +kortizol) Dijabetes ( inzulin, +svi gore navedeni) Dehidracija (+ADH, +aldosteron, +kortizol) PTSP

Stadiji stresa (Hans Selye) 1. Stadij alarma: aktivacija simpatikusa za borbu ili bijeg (“fight or flight”) – lučenje hormona srži nadbubrežne žlijezde adrenalina i noradrenalina 2. Stadij pružanja otpora: osoba/organizam se adaptira na prijetnju, odupire joj se i na kraju vraća u normalu – povećano lučenje kortizola iz unutrašnje zone kore nadbubrežne žlijezde 3. Stadij iscrpljenja: uslijed prolongiranosti stresa osoba/organizam se ne uspijeva vratiti u normalu pa nastupaju značajni psihički i/ili fizički poremećaji

Stadij 1 Alarm Normalna razina otpora Stadij 2 Pružanje otpora Stadij 3 Iscrpljenje

Somatski (tjelesni) simptomi • Kardijalni: palpitacija (‘lupanje’) srca, ^ frekv. srca. . . • Pulmonalni: otežano disanje, povremena hiperventil. • Gastrointestinalni: suha usta, proljev/konstipacija, žgaravica, povraćanje, gastritis, ulcerozni kolitis. . . • Muskuloskeletni: povećani tonus mišića, ukočeno držanje • Genitourinarni: povećana učestalost mokrenja, gubitak kontrole sfinktera. . .

Simptomi poremećenog ponašanja • Izbjegavanje određenih aktivnosti, uznemirenost, prepodražljivost / svadljivost, napetost / nemogućnost opuštanja, nervozne geste i ekspresije lica, drhtanje, agitiranost, plač, gubitak apetita (anoreksija) / prekomjerno jedenje (bulimija), poteškoće u koncentraciji / zaboravljivost, zbrkan govor / drhtav glas / mucanje, itd.

Kognitivni simptomi • Osjećaji straha, panike, nesigurnosti, nelagode, brige, beznadnosti, negativno i prekritično mišljenje o samom sebi, depresija (>5% stanovnika RH, tj. >220 000 godišnje!) • Pojačana budnost / nesanica

II dio Uslijed stresa dolazi do povećanog lučenja ACTH i drugih POMC peptida, PRL, GH, glukagona, opioida, a smanjenog lučenja TSH, LH, FSH i inzulina KORTIZOL: + Glukoneogeneza + sinteza glikogena = + razina GUK + imunosupresivni je sprejem uštrcan u učinci Adenovirus nos 400 dobrovoljaca Carnegie-Mellon sveučilištu. - AA. . . na Dvostruko više osoba koje su imale izmjerenu višu razinu stresa oboljelo je od prehlade od onih koje su imale nisku razinu svakodnevnog stresa. + nakon prolongirane povišenog stvaranja i lučenja: ekscitotoksična smrt zrnatih stanica girusa dentatusa i CA 1 neurona hipokampalne formacije uslijed prejakog utijeka kalcija putem prekomjerne stimulacije glukokortikoidnih receptora koje ove živčane stanice posjeduju (dakle prekomjerne aktivacije neurona) (R. Sapolsky; eksp. model u majmuna)

Simptomi deficijencije kortizola (Addison) • • • Hipotenzija Mišićna slabost Depresija Anoreksija Hipoglikemija Nemogućnost pružanja otpora fizičkom stresu, hiperpigmentacija. . .

Poremećaji do kojih dovodi hiperkortizolemija (Cushing), tj. kronični stres • • • Hipertenzija Nereaktivnost na inzulin i dijabetes Pretilost Dislipidemija i ateroskleroza Osteoporoza, hirzutizam, akne, facijalna pletora, porem. menstr. cikl. • Disfunkcija imunološkog sustava, psihičke promjene

III dio Mehanizmi obrane od stresa • Adaptivno korištenje mehanizama obrane pomaže smanjenju mentalnog/emocionalnog stresa uz postizanje zadanih ciljeva na prihvatljiv način (u tzv. klasičnoj interpretaciji, mehanizmi obrane štite ego).

Zrela obrana (infantilni ciljevi i agresivni porivi se zamjenjuju zrelijim ciljevima) - Altruizam - Sublimacija - Humor - Supresija

Kognitivna terapija stresa Ø Kognitivna rekonstrukcija – pomoći bolesniku odrediti izvore stresa i vlastite negativne misli i osjećaje povezane s njim ü Pomoći bolesniku da realistično sagleda situaciju i podržati ga u njegovim naporima da ih pozitivno riješi + Emile Coux • Monitoriranje panike • Vježbe disanja • Postepeno svladavanje strahova od objekata i situacija

Terapija ponašanja Ø Terapija relaksacijom • relaksacija => smanjenje napetosti • Bio-feedback Ø Modeliranje: bolesnik uči oponašanjem zdravog ponašanja ØSistematska desenzitizacija: bolesnik se suočava sa stresom u točno određenoj okolini, a objekt se postepeno predstavlja od najmanje do najjače zastrašujućeg ØTerapija ekpozicijom/preplavljivanjem: bolesnik se suočava s velikom količinom neželjenog podražaja: a tjeskoba se postepeno smanjuje kondicioniranjem odgovora na podražaj • U trenutcima jakog stresa većina osoba izvodi neki oblik ritualnog ponašanja nadajući se da će time smanjiti tjeskobu – ovakvo ponašanje treba prepoznati i zabraniti + Prevenirati loše misli: naučiti bolesnika da kaže “STOP” kad se suoči s opsesivnim mislima

Psihofarmakologija stresa • Anksiolitici (benzodiazepini) -cave: ne prije ispita! • Antidepresivi • Beta blokatori • Antihistaminici

Ocjenjivanje uspjeha: • Da li se bolesnik: ü Osjeća manje stresnim ü Prepoznaje simptome ü Izvršava aktivnosti kojima smanjuje stres (npr. tjelovježba) ü Ima normalne odnose s drugima ü Razumije kako koristiti usvojene načine ponašanja

Možemo li i trebamo li živjeti bez stresa? • Zaključak: Ne, jer je stres prirodan i neophodan dio svakodnevnog života. Evolucijski se razvio kao reakcija na realnu opasnost (tj. specifične objekte) • Neprirodan je i štetan samo onda kad kroz dulje vremensko razdoblje prelazi mogućnosti naše prilagodbe (tada tipično strah i frustracije postaju difuzne i nerealistične)