STRATEGIJSKI MENADMENT 1 GLAVA 16 STRATEGIJE STABILIZACIJE I
STRATEGIJSKI MENADŽMENT 1 GLAVA 16: STRATEGIJE STABILIZACIJE I POVLAČENJA DR VELJKO M. MIJUŠKOVIĆ
STRATEGIJE STABILIZACIJE (STATUS QUO) 1. STRATEGIJA POSTEPENOG RASTA 2. STRATEGIJA PAUZE 3. STRATEGIJA ODRŽIVOG RASTA 4. STRATEGIJA ŽETVE Kada uslovi u okruženju postanu nepovoljni pa rast više nije alternativa (saturacija tržišta, antimonopolske mere na primer) Rast se usporava, održava ili se pauzira sa rastom dok se ne 2 steknu (ako se steknu) uslovi za ponovni rast
1. STRATEGIJA POSTEPENOG RASTA Strategija inkrementalnog rasta (i “no-change strategy”) Koncentracija na postojeće proizvode i tržišta Projektovana prodaja odgovara prodaji iz prethodnog perioda uvećana za iznos inflacije Održava se tržišno učešće! Strategija karakteristična za zrele grane Medjutim, strategija može da bude i rezultat: Zadovoljsva trenutnom tržišnom pozicijom (“zašto bilo šta menjati? ”) Nesposobnosti menadžera da uvode promene Smišljenog prepuštanja rizika inovacija konkurentima 3
2. STRATEGIJA PAUZE Strategija: predah, zaustavljanje pre nego što se nastavi kretanje uzlaznim ili silaznim smerom u smislu obima aktivnosti (rast ili povlačenje) Strategija opravdana posle perioda brzog rasta kada je neophodno napraviti konsolidaciju preko povećanja efikasnosti, jer bi dalji rast mogao postati neprofitabilan To se radi kroz : smanjenje troškova, eliminacija nepotrebnih aktivnosti, smanjenje zaliha, unapređenjem finansijskog zdravlja i organizacione strukture Primer: Dell (stabilizacija posle dve godine rasta po stopi 285% godišnje) 4
3. ODRŽIVI RAST Spor rast i opreznost Ne vodi svaki rast stvaranju vrednosti! (poželjan je samo profitabilan rast) Razlozi su: Limiti sami po sebi (posle nekih granica, velika preduzeća postaju nerentabilna) Limiti okruženja (pretnje ograničavaju rast) Esterno okruženje je prepuno opasnosti i ograničenja za rast (nestašica resursa, loša ekonomska situacija, pravna regulativa- antimonopolske mere, ekološki, tehnološki, demografski faktori) – preduzeće mora poštovati ova 5 ograničenja i odmeriti adekvatan rast
4. STRATEGIJA ŽETVE Maximizacija dobitka!!! Proizvodi i usluge ulaze u fazu kada prestaju da budu nosioci rasta ( usled promena u željama i ukusima potrošača, nova konkurencija, tržište ulazi u fazu opadanja, . . ) Posledica: smanjenje obima prodaje i prihoda od prodaje i kratkoročni rast dobitka (novčanih tokova) zbog smanjenja troskova Primenjuje se samo u kratkom roku (dugoročno neodrživa) Cilj: “požeti” što više od ovih proizvoda/ usluga” Realokacija “požete” gotovine u perspektivne proizvode ili akcionarima 6 Strategija žetve korisna za izvlačenje iz privremenih teškoća
U kontektsu portfolio modela, strategija žetve se koristi kod snaznih proizvoda, dobro pozicioniranih na trzistu ali i kod “mršavih krava muzara” i “pasa” Varijante strategije žetve: Trenutno povećanje cena Smanjivanje troškova održavanja opreme Smanjenje ulaganja u IR Smanjenje ulaganja u marketing Smanjenje broja modela Smanjenje broja kanala distribucije Smanjenje usluga u vezi isporuke, . . “Koliko dugo se zadržati na tržištima koja nestaju? ” Alternativa za žetvu je dezinvestiranje (prodaja ili prestanak poslovanja – strategija povlačenja) 7
STRATEGIJE POVLAČENJA (RETRENCHMENT) 1. STRATEGIJA ZAOKRETA 2. STRATEGIJA DEZINVESTIRANJA 3. STRATEGIJA DOBROVOLJNE LIKVIDACIJE 4. + STEČAJ (PRINUDA, NE STRATEGIJA) Negativan rast – smanjenje obima aktivnosti ili prestanak rada preduzeća Skoro uvek se vezuju za uslove krize! Usmerene su na oporavak ili likvidaciju 8
1. STRATEGIJA ZAOKRETA (TURNAROUND) Prvi odgovor na krizu (nakon kriznog menadžmenta, a pre programa prestrukturiranja) – to je dakle faza procesa upravljanja krizom STRATEGIJSKI ZAOKRET: Dugoročne strategijske opcije (kada biznis nije pred bankrotstvom, samo je došlo do gubljenja pozicije i pada performansi) Promena konkurentske strategije u postojećem biznisu Ulazak preduzeća u novi biznis OPERATIVNI ZAOKRET: Kratkoročne strategijske opcije (kada je biznis pred bankrotstvom) : Ne menja se strategija već: Sniženje troškova - “stezanje kaiša” (br. zaposlenih, održavanje, službena putovanja itd. ) – kada je poslovanje blizu BEP Smanjenje imovine – (zemljište, zgrade, oprema) – posl. daleko od BEP Povećanje prihoda – povećanje cena, agresivna ali fokusirana promocija itd. Kombinacija 9 Veliki procenat neuspešnosti u implementaciji ove strategije
2. STRATEGIJA DEZINVESTIRANJA (DIVESTMENT) Prodaja ili likvidacija značajnog dela imovine preduzeća (SPJ, divizije, proizvodne linije). Prodaja nerentabilnih delova imovine (ili koji ne doprinose sinergetskom efektu) Prodaja nekada spojenih/pripojenih preduzeća Prodaja nekada uspešnih “krava muzara” Prodaja delova usled pretnje preuzimanjem Prilagođavanje antimonopolskim merama Zaustavljanje anergije (4 – 1 = 5) Neprijatna strategija – dolazi vreme da menadžeri priznaju svoj neuspeh 10
3. STRATEGIJA DOBROVOLJNE LIKVIDACIJE § Likvidacija – dobrovoljna prodaja celokupne imovine preduzeća § Odluku donose vlasnici. Likvidacija se isplati više nego održavanje u životu (npr. biznis u neatraktivnoj grani sa lošom pozicijom) § Strategija se isplati kada je gotovina po akciji koja se može realizovati u likvidacionom postupku veća od tržišne vrednosti akcije § Menadžeri se transformišu u likvidacione upravnike § Ukoliko se proceni da likvidaciona imovina nije dovoljna za isplatu poveriocima pokreće se stečaj § Ukoliko postoji, likvidacioni ostatak deli se vlasnicima u skladu sa prevenstvom prava različitih kategorija 11
4. STEČAJ (BANKRUPTCY) Legalan način izmirenja potraživanja poverilaca preduzeća ukoliko dužnik ne plaća obaveze ili je izgledno da neće biti u stanju da plati svoje obaveze (preteća nelikvidnost) Stečajni postupak može imati oblik bankrotstva ili programa reorganizacije (zavisi od stadijuma krize) Bankrotstvo podrazumeva prodaju celokupne imovine kojom se finansiraju troškovi stečajnog postupka i potraživanja poverilaca Program reorganizacije obuhvata postupak poslovnog ozdravljenja preduzeća – zatvaranje neprofitabilnih pogona, odlaganje isplate dugova, pretvaranje duga u akcije, otpuštanje i sl. Poverioci se isplaćuju prema programu reorganizacije 12
Prodaja imovine vrši se putem: 1) aukcije (javno nadmetanje) ili 2) tendera (javno prikupljanje ponuda)u najvećem broju slučajeva 3) neposredna pogodba (samo izuzetno) Glavna uloga u stečajnom postupku pripada stečajnom upravniku (dozvolu daje Agencija za licenciranje stečajnih upravnika) – O njegovim nadležnostima pročitati u knjizi 13
- Slides: 13