STILOVI RODITELJSTVA DOIVLJAJ RODITELJSTVA Subjektivan doivljaj roditeljstva opisuje

STILOVI RODITELJSTVA

DOŽIVLJAJ RODITELJSTVA Subjektivan doživljaj roditeljstva opisuje se s pomoću tri dimenzije: n n RODITELJSKO ZADOVOLJSTVO ZAHTJEVI I STRES RODITELJSKE ULOGE OSJEĆAJ RODITELJSKE KOMPETENCIJE

RODITELJSKO PONAŠANJE § Različiti su pokušaji opisivanja roditeljskog ponašanja. § Istraživači su desetljećima pokušavali odrediti i opisati oblike ponašanja roditelja za koje bi se unaprijed moglo znati kakav će utjecaj imati na razvoj djeteta. § Tri su najvažnija pojma u definiranju roditeljskog odnosa i ponašanja prema djeci:

§ RODITELJSKI CILJEVI I VRIJEDNOSTI – ciljevi koje roditelj želi postići u odgoju svoje djece. § RODITELJSKI ODGOJNI STIL - predstavlja klimu u kojoj se odvija interakcija roditelj – dijete. § RODITELJSKA AKTIVNOST – odnosi se na roditeljsko ponašanje koje je određeno odgojnim ciljevima.

RODITELJSKI ODGOJNI STIL Razlikujemo četiri stila roditeljstva: § AUTORITARAN – veliki roditeljski zahtjevi, nadzor nad djetetom, ne pružaju dovoljno topline i ljubavi § AUTORITATIVAN – postavljaju granice i provode nadzor, ali pokazuju toplinu i ljubav. § PERMISIVAN ( POPUSTLJIV) – roditelji od djece zahtijevaju malo, daju im preveliku slobodu. § ZANEMARUJUĆI (RAVNODUŠAN) – mali roditeljski nadzor, ne pokazuju interes za djetetove potrebe, ne pokazuju ljubav.

Stilovi roditeljstva razlikuju se s obzirom na dvije dimenzije: §RODITELJSKA TOPLINA – odnosi se na potporu, ohrabrivanje i ljubav koju roditelji pružaju djetetu. §RODITELJSKI NADZOR ILI KONTROLA to je želja roditelja da upravlja životom djeteta, kontrolira njegovo ponašanje i to pomoću mehanizma kažnjavanja, snage i deprivacije.

Razlikuju se dva oblika nadzora: § VANJSKI ILI NADZOR PONAŠANJA - odnosi se na postavljanje pravila ponašanja i dopuštenih granica. Njime se želi izbjeći nepoželjno ponašanje djeteta. § UNUTARNJI ILI PSIHOLOŠKI NADZOR - nastoji pratiti djetetove unutarnje doživljaje, emocije i misli. Svi oblici nadzora, posebno psihološki, nadzor, pritisak i ograničavanje povezani su s lošim razvojnim rezultatima kao što su depresija, delikvencija, a nadzor ponašanja je povezan sa agresivnim ponašanjem.

Druga klasifikacija odgojnog stila pretpostavlja samo jednu dimenziju odgojnog stila RODITELJSKU TOPLINU. Koja podrazumijeva: §RODITELJSKO PRIHVAĆANJE - izraženo je kao ljubav i toplina, a može se iskazati tjelesno ili verbalno. §RODITELJSKO ODBIJANJE - izraženo je kao neprijateljstvo/agresija, indiferentnost/zanemarivanje i nediferencirano odbacivanje.

UTJECAJ RODITELJSKOG PRIHVAĆANJA ILI ODBIJANJA NA DIJETE Roditeljsko prihvaćanje ili odbijanje povezano je sa : - problemima u ponašanju i lošom slikom o sebi - lošim školskim postignućima - pokazuju u većoj mjeri neprijateljstvo prema drugima - slabije samopoštovanje i osjećaj kompetentnosti - u dječjoj dobi efekti vidljivi u interakciji s vršnjacima - u odrasloj dobi vidljive posljedice na ličnost i ponašanje pojedinca - odbijaju roditelje i ne mogu ostvariti kvalitetne prijateljske odnose

UTJECAJ RODITELJSKOG ODGOJNOG STILA NA DIJETE § Autoritativan odgojni stil pokazuje blagotvorni utjecaj na psihosocijalnu prilagodbu djece. Manja upotreba alkohola i droga, rjeđe devijantno ponašanje, bolji školski uspjeh, dobri odnosi s vršnjacima.

§ Krut autoritaran odgoj povezuje se sa školskim neuspjehom, slabijom psihosocijalnom prilagodbom mladih, te s konzumiranjem droge i alkohola. § Indiferentni i permisivni odgojni stilovi povezani su pušenjem i konzumiranjem droga i alkohola.

§ Subjektivan doživljaj kompetentnog roditeljstva utemeljen na pozitivnim samoprocjenama roditelja utjecat će na učinkovitost roditeljskih postupaka i stvorit će emocionalnu klimu koja će pozitivno djelovati na djetetov razvoj. § Negativan doživljaj roditeljstva, izražen kao manjak roditeljske kompetencije i stres roditeljske uloge, može ugroziti djetetov razvoja zbog negativnog utjecaja na roditeljske postupke i odgojni stil, tj. neosjetljivost na dječje potrebe, agresivnost, kažnjavanje, što sve proizvodi neželjene posljedice u dječjem ponašanju i razvoju.

DOBRO RODITELJSTVO Istraživanja su pokazala da roditeljstvo, odgojni stilovi i postupci znatno utječu na djetetove razvojne rezultate. § U prve dvije godine života dobro roditeljstvo usmjereno je na zdrav socioemocionalni razvoj djeteta i razvoj kognitivno-motivacijske kompetencije.

§Tijekom predškolskog razdoblja (3– 6 godina) dobro roditeljstvo usmjereno je na razvijanje djetetovih socijalnih vještina, tj. izražavanje prijateljstva kao i sposobnosti da bude snalažljivo u okolini i motivirano za postizanje rezultata. § U tijeku osnovnoškolskog razdoblja odgojni ciljevi jesu postizanje unutarnje kontrole (vladanja sobom), prosocijalna orijentacija, razvijanje socijalnih vještina uspostavljanja prijateljstva i suradnje s vršnjacima, razvijanje pozitivne slike o sebi i samopoštovanja, i intelektualni razvoj.

§ Za razumijevanje promjena u odnosima adolescenata i roditelja osobito je važno da su neminovni sukobi roditelj-adolescent ako roditelji primjenjuju autoritarni i nedosljedan stil. §Znatno se manje negativnih odnosa među adolescentima i roditeljima događa u onim obiteljima koje su, unatoč prkosnom odnosu svojih adolescenata, uspjele zadržati karakteristike autoritativnog stila: neposredne i pozitivne metode nadzora, uz nagrađivanje dobrog ponašanja.

ZAKLJUČAK Odgojni stil roditelja i ponašanje roditelja prema djeci ima važnu ulogu u njihovu socijalnom i kognitivnom razvoju. Nije svejedno koji će odgojni stil koristiti roditelji, jer istraživanja pokazuju da je autoritativni stil najbolji. Svaki roditelj bi trebao, hvaljenjem, davanjem komplimenata, upućivanjem lijepih riječi pokazati djetetu da ga prihvaća i da je voljeno. Nerazumijevanje, agresivan stav prema djetetu, te zanemarivanje djetetovih potreba ostavlja negativne posljedice kako na razvoj djeteta tako i na interakciju dijete – roditelj.