Statusna prava nacionalnih manjina poseban osvrt na romsku

Statusna prava nacionalnih manjina (poseban osvrt na romsku manjinu) Igor Lekić, dipl. iur. Savjetnik pučke pravobraniteljice za pravne poslove 24. 04. 2018.

Sadržaj � Uvod � Državljanstvo � Nacionalna manjina � Zakon o hrvatskom državljanstvu � Reguliranje statusa stranca � Romi - specifičnosti u reguliranju statusa

Uvod Nacionalna struktura stanovništva (popis iz 2011. ) � Hrvati 90, 42%, � Srbi 4, 36%, � Bošnjaci 0, 73%, � Talijani 0, 42%, � Albanci 0, 41%, � Romi 0, 40%, � udio ostalih pripadnika nacionalnih manjina pojedinačno manji od 0, 40%

Uvod � Romi = 16. 975 izjašnjenih � prosječna starost = 21, 9 godina � procjena ukupnog broja Roma = 30. 000 - 40. 000 (Izvor: Izvješće pučkog pravobranitelja o pojavama diskriminacije za 2012. godinu)

Državljanstvo � Državljanstvo se može definirati kao posebna pravna spona koja veže pojedinca i državu, a karakterizira ga složeni splet prava i obveza koje nastaju između državljanina i države. (V. u: Medvedović, D. , Federal and republican citizenship in the former SFR Yugoslavia at the timeof its dissolution, Croatian Critical Law Review, vol. 3, br. 1 -2, 1998. , str. 21. ) � Državljanstvo je pravno pripadanje nekoga čovjeka određenoj državi. Državljanstvo znači naročitu, trajnu pravnu vezu, koja veže pojedinca s određenom državom, dajući mu posebno pravno stanje (status), tj. krug prava i dužnosti. (V. u: Krbek, I. , Upravno pravo FNRJ, Izdanje biroa za izradu obrazaca izdavačko-štamparskog preduzeća, Beograd, 1955. , str. 203. )

Državljanstvo � Državljanstvo. . . predstavlja pravni odnos (pravnu vezu) između konkretnog pojedinca i određene države, koje se zasniva i uređuje pod pretpostavkama propisanim posebnim zakonom (Zakonom o hrvatskom državljanstvu) i iz kojeg nastaju uzajamna prava i obveze između dotičnog pojedinca i države. Državljanstvo, prema tome, ne treba miješati niti vezati uz nacionalnu pripadnost pojedinca ili uz njegovo etničko podrijetlo, vjersku pripadnost, osjećaj domoljublja i slično, osim ako posebnim zakonom neko od tih svojstava ne bude utvrđeno kao pravna pretpostavka za zasnivanje određenog pravnog odnosa, sve u skladu s Ustavom i odredbama međunarodnog prava. (V. u: U-III/500/2000 od 5. srpnja 2000. - NN br. 70/00)

Državljanstvo Neka od prava državljana: � pravo na zapošljavanje i pravo na ulazak u državnu službu � diplomatska zaštita � pravo neograničenog boravka na državnom području � izdavanje osobnih isprava � prava na socijalnu, zdravstvenu i drugu zaštitu � . . .

Državljanstvo Pripadnost Republici Hrvatskoj � . . . Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta. (Ustav, Izvorišne osnove)

Nacionalna manjina � Nacionalna manjina, u smislu Ustavnog zakona, je skupina hrvatskih državljana čiji pripadnici su tradicionalno nastanjeni na teritoriju Republike Hrvatske, a njeni članovi imaju etnička, jezična, kulturna i/ili vjerska obilježja različita od drugih građana i vodi ih želja za očuvanjem tih obilježja. (članak 5. Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama)

Nacionalna manjina Ustav Republike Hrvatske: Članak 3. (ustavne vrednote): � Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Nacionalna manjina Članak 14. : � Svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. � Svi su pred zakonom jednaki. Članak 15. stavak 1. i 2. : � U Republici Hrvatskoj jamči se ravnopravnost pripadnicima svih nacionalnih manjina. � Ravnopravnost i zaštita prava nacionalnih manjina uređuje se ustavnim zakonom koji se donosi po postupku za donošenje organskih zakona.

Nacionalna manjina Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina : Članak 3. : � Prava i slobode osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama (u daljnjem tekstu: pripadnici nacionalne manjine), kao temeljna ljudska prava i slobode, nedjeljiv su dio demokratskog sustava Republike Hrvatske i uživaju potrebnu potporu i zaštitu, uključujući pozitivne mjere u korist nacionalnih manjina. � Etnička i multikulturna raznolikost i duh razumijevanja, uvažavanja i tolerancije doprinose promicanju razvoja Republike Hrvatske.

Nacionalna manjina Članak 4. , stavak 2. i 4. : � Pripadnici nacionalnih manjina ostvaruju, jednako kao i drugi građani Republike Hrvatske, prava i slobode utvrđene Ustavom Republike Hrvatske, te prava i slobode propisane ovim Ustavnim zakonom i posebnim zakonima. � Zabranjuje se bilo kakva diskriminacija temeljena na pripadnosti nacionalnoj manjini. Pripadnicima nacionalnih manjina jamči se jednakost pred zakonom i jednaka pravna zaštita.

Zakon o hrvatskom državljanstvu � Hrvatsko državljanstvo, njegovo stjecanje i prestanak uređuje se zakonom. (članak 9. stavak 1. Ustava) � Zakonom o hrvatskom državljanstvu (ZHD) uređuje se hrvatsko državljanstvo, pretpostavke za njegovo stjecanje i prestanak. (članak 1. stavak 1 ZHD) � ZHD stupio je na snagu dana 08. 10. 1991. godine.

Zakon o hrvatskom državljanstvu Načini stjecanja hrvatskog državljanstva: � podrijetlom � rođenjem na području Republike Hrvatske � prirođenjem (naturalizacija) � po međunarodnim ugovorima

Zakon o hrvatskom državljanstvu � Podrijetlo se odnosi na krvnu vezu roditelja – hrvatskih državljana i njihovog djeteta Stjecanje državljanstva podrijetlom temelji se na pravilu da dijete u času rođenja stječe državljanstvo svojih roditelja po sili zakona bez obzira na to koje su roditelji nacionalnosti, gdje je dijete rođeno, gdje je prebivalište roditelja u času djetetova rođenja i gdje će ono i njegovi roditelji živjeti. � Hrvatsko državljanstvo stječe dijete koje je rođeno ili nađeno na području Republike Hrvatske, ako su mu oba roditelja nepoznata ili su nepoznatog državljanstva ili su bez državljanstva.

Zakon o hrvatskom državljanstvu � Prirođenjem se u hrvatsko državljanstvo primaju punoljetni i poslovno sposobni stranci koji podnošenjem pisanog zahtjeva izraze pravnu voju za primitkom u hrvatsko državljanstvo. � Uvjeti za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem: 1. da je navršio 18 godina života te da mu nije oduzeta poslovna sposobnost 2. da ima otpust iz stranog državljanstva ili da podnese dokaz da će otpust dobiti ako bude primljen u hrvatsko državljanstvo

Zakon o hrvatskom državljanstvu 3. da živi u Republici Hrvatskoj s prijavljenim boravkom 8 godina neprekidno do podnošenja zahtjeva i ima odobren status stranca na stalnom boravku 4. da poznaje hrvatski jezik i latinično pismo, hrvatsku kulturu i društveno uređenje; (izuzetak osobe starije od 60 godina) 5. da se iz njegova ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj (članak 8. stavak 1. ZHD-a)

Zakon o hrvatskom državljanstvu Beneficirana naturalizacija: Blaži (povoljniji) zakonski uvjeti za primitak u hrvatsko državljanstvo propisani su za: � za osobe koje su rođene u RH (uvjet: odobren stalni boravak i da žive u RH) � za strance koji su u braku s hrvatskim državljaninom (uvjet: odobren stalni boravak i da žive u RH) � za iseljenike (strance koji su se iselili iz Hrvatske u namjeri da u inozemstvu stalno žive) i njihove potomke do 3. stupnja srodstva u ravnoj liniji (ne toč. 1. , 2. , 3. članka 8. stavka 1. ZHD-a)

Zakon o hrvatskom državljanstvu � za strance koji su u braku s iseljenicima koji su stekli hrvatsko državljanstvo � za strance čiji bi primitak u hrvatsko državljanstvo predstavljao interes za Republiku Hrvatsku � za strance koji su u braku s osobama koje su stekle hrvatsko državljanstvo temeljem toga što je njihov primitak u hrvatsko državljanstvo bio od interesa za Republiku Hrvatsku � za osobe koji su pripadnici hrvatskog naroda

Zakon o hrvatskom državljanstvu � Osoba koja je rođena na području Republike Hrvatske i živi u Republici Hrvatskoj te ima odobren stalni boravak, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 1. , 3. i 4. ZHD-a. (članak 9. ZHD-a) � Stranac koji je u braku s hrvatskim državljaninom i kojem je odobren stalni boravak i živi na području Republike Hrvatske, može prirođenjem steći hrvatsko državljanstvo iako ne udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točaka 1 -4. ZHD-a. (članak 10. ZHD-a)

Zakon o hrvatskom državljanstvu POSTUPAK STJECANJA HRVATSKOG DRŽAVLJANSTVA � Osobe koje su hrvatsko državljanstvo stekle podrijetlom ili rođenjem na području Republike Hrvatske, u evidenciju o državljanstvu upisuju se prilikom upisa u maticu rođenih u nadležnim uredima državne uprave, odnosno gradskim uredima Grada Zagreba. � Zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem podnosi se osobno u policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji, te putem diplomatske misije ili konzularnog ureda Republike Hrvatske u inozemstvu.

Zakon o hrvatskom državljanstvu � Prirođenjem se hrvatsko državljanstvo stječe danom uručenja rješenja o primitku u hrvatsko državljanstvo � Rješenje donosi Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP)

Zakon o hrvatskom državljanstvu OPREČNA MIŠLJENJA I vezano za članak 30. stavak 2. ZHD-a: (1) Hrvatskim državljaninom smatra se osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ZHD-a. (2) Hrvatskim državljaninom smatra se pripadnik hrvatskog naroda koji na dan stupanja na snagu ovog zakona nema hrvatsko državljanstvo, a na dotični dan ima prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj, ako da pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom.

Zakon o hrvatskom državljanstvu � Načelo kontinuiteta (čl. 30. st. 1. ) – prema propisima koji su vrijedili u bivšoj SFRJ, uz savezno državljanstvo građani su imali i republičko državljanstvo (npr. SR Hrvatske) čija se promjena mogla izvršiti u posebnom postupku i samo na zahtjev zainteresirane stranke. Tako npr. preseljenje i promjena prebivališta iz jedne u drugu republiku nije automatski značila promjenu republičkog državljanstva. � Dakle, danom stupanja na snagu ZHD-a sve osobe koje nisu imale regulirano državljanstvo SR Hrvatske postale su – STRANCI i njihov se status regulirao sukladno odredbama tadašnjeg Zakona o kretanju i boravku stranaca (npr. 3 godine u radnom odnosu u RH – mogućnost stjecanja stalnog boravka, brak s hr. državljaninom najmanje 1 god. – mogućnost stjecanja stalnog boravka, . . . )

Zakon o hrvatskom državljanstvu � mogućnost koja je čl. 30. st. 2. ZHD-a bila propisana za pripadnike hrvatskog naroda s prebivalištem u RH nije postojala i za pripadnike drugih naroda u RH � status pripadnika drugih naroda s prebivalištem u RH regulirala je odredba članka 79. stavka 1. ZAKONA O KRETANJU I BORAVKU STRANACA (NN, 53/91): Status trajno nastanjenog stranca priznat će se, pod uvjetima reciprociteta, osobama koje su se prema dosadašnjim propisima smatrale jugoslavenskim državljanima ako danom stupanja na snagu ovog zakona imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj. � stupanje na snagu - 08. 10. 1991. , isto kao i ZHD

Zakon o hrvatskom državljanstvu � glavna kritika S obzirom da čl. 30. st. 2. ZHD-a propisuje mogućnost samo za pripadnike hrvatskog naroda, osobe koje nisu hrvatske nacionalnosti a koje su imale prebivalište u RH na dan 8. 10. 1991. ili neku drugu čvrstu poveznicu s RH (npr. rođenje u RH, dugogodišnji život u RH. . . ), stavljene su u položaj da su za stjecanje hrvatskog državljanstva morale ispunjavati uvjete propisane za naturalizaciju stranaca. Ovakvim zakonskim rješenjem navedeni stanovnici RH zatekli su se u otežanoj pravnoj i životnoj situaciji

Zakon o hrvatskom državljanstvu Kako su to riješili drugi? Prema članku 40. Zakona o državljanstvu Republike Slovenije (u prijelaznim odredbama) slovensko državljanstvo stekao je državljanin druge republike bivše SFRJ, ako je: � imao prijavljeno stalno prebivalište u Republici Sloveniji na dan plebiscita o neovisnosti i samostalnosti Republike Slovenije 23. 12. 1990. godine � stvarno živio u Republici Sloveniji � podnio molbu za stjecanje slovenskog državljanstva u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu Zakona o državljanstvu Republike Slovenije, koji je istekao 25. 12. 1991. godine

Zakon o hrvatskom državljanstvu � po toj osnovi podneseno je ukupno 174. 168 zahtjeva za stjecanje slovenskog državljanstva � pozitivno je riješeno 170. 996 molbi državljana drugih republika bivše SFRJ � 8, 7% ukupnog stanovništva u Sloveniji (Izvor: Ratko Bubalo 2007. , “Statusni položaj državljana drugih republika bivše SFRJ”)

Zakon o hrvatskom državljanstvu � ublažavanje problema: članak 19. ZHD-a (od 2011. godine): Smatra se da osobe koje su na dan 8. listopada 1991. imale prebivalište u Republici Hrvatskoj i kojima je odobren stalni boravak, ispunjavaju pretpostavke potrebnog boravka u postupcima stjecanja hrvatskog državljanstva

Zakon o hrvatskom državljanstvu međutim… Prije doneseni Zakon o strancima (2003. ) u članku 115. propisuje: Osobama iz članka 79. stavka 1. Zakona o kretanju i boravku stranaca, koje nisu regulirale status u Republici Hrvatskoj po odredbama toga Zakona, prestaje stalni boravak nakon proteka roka od godine dana od dana početka primjene ovoga Zakona. � sporno… „koje nisu regulirale status… po odredbama toga Zakona…” Naime, iz članka 79. stavka 1. Zakona o kretanju i boravku stranaca proizlazi da su imali regulirani status po sili zakona ako su na dan stupanja na snagu imali regulirano prebivalište RH. �

Zakon o hrvatskom državljanstvu � ublažavanje problema II: Članak 2. ZID ZHD (NN, 110/15) propisuje da se hrvatskim državljaninom smatra i osoba koja je upisana u evidenciju o državljanstvu u razdoblju od 01. 03. 1978. do 08. 10. 1991. , a izdana mu je javna isprava kojom se dokazuje hrvatsko državljanstvo (osobna iskaznica, putovnica ili domovnica).

Zakon o hrvatskom državljanstvu OPREČNA MIŠLJENJA II vezano za članak 16. stavak 1. ZHD-a: � Pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako se iz njegova ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u Republici Hrvatskoj � Pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje se ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.

Zakon o hrvatskom državljanstvu � Posljedica: - samo pripadnicima hrvatskog naroda omogućeno je na jednostavan način steći hrvatsko državljanstvo - takva odredba ne postoji za osobe koje imaju čvrstu poveznicu s RH, npr. za potomke pripadnika nacionalnih manjina (dakle, hrvatskih državljana) koji hrvatsko državljanstvo nisu stekli do svoje punoljetnosti i ne potpadaju pod druge pravne osnove za beneficiranu naturalizaciju

Zakon o hrvatskom državljanstvu Mišljenje Ustavnog suda: „…Budući da se osporava odredba članka 16. stavka 1. ZHD-a koja prirođenje pod povoljnijim uvjetima vezuje uz pripadnost stranca hrvatskom narodu, Ustavni sud napominje i to da je zakonodavac bio ovlašten toj kategoriji stranaca priznati pravnu mogućnost primitka u hrvatsko državljanstvo pod povoljnijim uvjetima. Radi se o uobičajenoj pravnoj osnovi za beneficiranu naturalizaciju poznatoj u državljanstvom naturalizacijskom pravu velikog broja europskih država. . . “ (Izvor: Ustavni sud, U-I-1559/2000, NN 44/03)

Zakon o hrvatskom državljanstvu Mišljenje Europske komisije za borbu protiv rasizma (ECRI) � Pitanje stjecanja hrvatskog državljanstva osoba koje nisu hrvatske nacionalnosti, a koje su vezane uz Republiku Hrvatsku ili uslijed činjenice da su dugoročno prebivale u Republici Hrvatskoj ili cijelo vrijeme prebivaju u Republici Hrvatskoj, ali do sada nisu stekle hrvatsko državljanstvo, ogleda se u svim ECRI izvješćima o Republici Hrvatskoj, budući se postupak stjecanja hrvatskog državljanstva ovih osoba, koje nisu hrvatskog nacionalnog podrijetla, razlikuje od načina stjecanja državljanstva za osobe hrvatske nacionalnosti.

Zakon o hrvatskom državljanstvu � nije sporno… da se pripadnicima hrvatskog naroda omogućuje stjecanje hrvatskog državljanstva pod povoljnijim uvjetima � ali nema zapreka… da se takva mogućnost pruži i osobama koje imju čvrstu poveznicu s RH, a koje hrvatsko državljanstvo ne mogu steći pod drugim pravnim osnovama beneficirane naturalizacije

Zakon o hrvatskom državljanstvu � Broj osoba koje su u 2016. g. stekle hrvatsko državljanstvo: 18 - temeljem rođenja u RH (čl. 9. ZHD) 721 - temeljem braka s hrvatskim državljaninom (čl. 10. ZHD) Podatak da je relativno mali broj osoba rođenih u RH primljen u hrvatsko državljanstvo može se objasniti otežanom mogućnošću ispunjavanja propisanih uvjeta, budući da temeljem ZHD-a osoba mora živjeti u RH, imati odobren stalni boravak, odreći se stranog državljanstva te da se iz njenog ponašanja može zaključiti da poštuje pravni poredak i običaje u RH. (Izvor: Izvješće pučke pravobraniteljice za 2016. godinu)

Zakon o hrvatskom državljanstvu � � osobito su pogođeni Romi rođeni u RH, koji nemaju osigurana sredstva za uzdržavanje, nisu zdravstveno osigurani te ne mogu pribaviti strane putne isprave, što je uvjet za reguliranje stalnog boravka, kao preduvjeta za stjecanje hrvatskog državljanstva. prema podatcima UNHCR-a, u RH je 2. 886 osoba obuhvaćeno njihovim mandatom, među kojima i oni neregistriranog državljanskog statusa. Od toga, Romi čine veliku većinu osoba bez državljanstva ili neregistriranih osoba (de facto apatrida), a budući da su nedvojbeno dio hrvatskog društva, većina ih je rođena i neprekidno živi ovdje, a neki sudionici Domovinskog rata. Međutim, zbog različitih okolnosti na koje objektivno sami nisu mogli utjecati ili su se zbile krivnjom drugih ili greškama u radu državnih tijela, potrebno im je omogućiti primitak u državljanstvo uz propisivanje uvjeta koje mogu ispuniti, primjerenih njihovoj životnoj situaciji, a obveza pomoći im postoji jer je RH 2011. ratificirala Konvenciju UN-a o smanjenju slučajeva bezdržavljanstva iz 1961. godine. Dodatno, to bi bilo u skladu s mišljenjem Europske komisije za borbu protiv rasizma o potrebi poduzimanja mjera kako bi se riješili problemi stjecanja državljanstva osoba koje dugotrajno žive u RH, a nisu hrvatske nacionalnosti. (Izvor: Izvješće pučke pravobraniteljice za 2016. godinu)

Zakon o hrvatskom državljanstvu Kako su to riješili drugi? Članak 23. stavak 1. i 3. Zakona o državljanstvu Republike Srbije: � Pripadnik srpskog naroda koji nema prebivalište na području Republike Srbije ima pravo biti primljen u državljanstvo Republike Srbije bez otpusta iz stranog državljanstva, ako je navršio 18 godina života i nije mu oduzeta poslovna sposobnost i ako podnese pisanu izjavu da Republiku Srbiju smatra svojom državom. � Pod uvjetima iz stavka 1. u državljanstvo Republike Srbije može biti primljen pripadnik drugog naroda ili etničke zajednice sa područja Republike Srbije.

Reguliranje statusa stranca BORAVAK DRŽAVLJANA TREĆIH DRŽAVA Stranac u Republici Hrvatskoj može boraviti na: � kratkotrajnom boravku (do tri mjeseca) � privremenom boravku (do godine dana) � stalnom boravku (neograničeno)

Reguliranje statusa stranca � Preduvjet za stjecanje hrvatskog državljanstva je, osim u pojedinim slučajevima beneficirane naturalizacije, reguliran boravak u RH. � Uvjeti ulaska, boravka i rada stranaca u RH propisani su Zakonom o strancima (NN 130/11 i 74/13). Razlikujemo: � boravak državljana država Europskog gospodarskog prostora (EGP = Europska unija, Lihtenštajn, Norveška, Island i Švicarska) � boravak državljana trećih država

Reguliranje statusa stranca Privremeni boravak za državljane trećih država može se odobriti u svrhu: � spajanja obitelji � rada � srednjoškolskog obrazovanja i studiranja � znanstvenog istraživanja � humanitarnih razloga � rada raspoređenog radnika � u druge svrhe

Reguliranje statusa stranca Strancu će se odobriti privremeni boravak ako: � dokaže svrhu privremenog boravka � ima valjanu putnu ispravu � sredstva za uzdržavanje � zdravstveno osiguranje � nema zabranu ulaska i boravka � ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje

Reguliranje statusa stranca Članu obitelji hrvatskog državljanina izdat će se „Boravišna iskaznica za člana obitelji državljanina Unije“ (na rok od 5 godine) ako: � ima valjanu putnu ispravu � priloži ispravu kojom dokazuje da je član obitelji � prilozi ispravu kojom se potvrđuje da je uzdržavani član obitelji ili kućanstva državljanina RH ili priloži dokaz o postojanju zdravstvenih razloga zbog kojih je potrebno da se o njemu osobno skrbi � ne predstavlja prijetnju za javni poredak ili nacionalnu sigurnost � nema zabranu ulaska i boravka u RH

Reguliranje statusa stranca Stalni boravak za državljane trećih država � Stalni boravak može se odobriti strancu koji do dana podnošenja zahtjeva u Republici Hrvatskoj ima neprekidno pet godina zakoniti boravak, što uključuje odobren privremeni boravak, azil ili supsidijarnu zaštitu � U trenutku odlučivanja o zahtjevu za odobrenje stalnog boravka stranac mora imati odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj � Zahtjev za odobrenje stalnog boravka podnosi se i o njemu odlučuje nadležna policijska uprava / postaja

Reguliranje statusa stranca Iznimno, stalni boravak može se odobriti i: � strancu koji do dana podnošenja zahtjeva ima neprekidno 3 godine odobren privremeni boravak, a u statusu izbjeglice je bio najmanje 10 godina, što se dokazuje potvrdom nadležnog državnog tijela za izbjeglice � strancu koji je imao prebivalište u Republici Hrvatskoj na dan 08. 10. 1991. godine, a koji je korisnik programa povratka ili obnove ili stambenog zbrinjavanja, što se dokazuje potvrdom nadležnog državnog tijela za izbjeglice i za kojeg je utvrđeno da se vratio s namjerom da trajno živi u Republici Hrvatskoj (problem=pritužbe na način provođenja terenskih provjera prebivališta)

Reguliranje statusa stranca � djetetu koje živi u Republici Hrvatskoj: ◦ čija oba roditelja u trenutku rođenja djeteta imaju odobren stalni boravak ◦ čiji jedan od roditelja u trenutku rođenja djeteta ima odobren stalni boravak (uz suglasnost drugog roditelja) ◦ čiji jedan roditelj, u trenutku rođenja djeteta, ima odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj, a drugi je roditelj nepoznat, umro, proglašen umrlim, lišen roditeljske skrbi ili potpuno, odnosno djelomično lišen poslovne sposobnosti u odnosu na roditeljsku skrb

Reguliranje statusa stranca � strancu koji je rođen i od rođenja živi na području RH, ali zbog opravdanih razloga na koje nije mogao utjecati, nije imao reguliran boravak ● dokazivanje: izvodom iz matične knjige rođenih, dokazom o pohađanju predškolske i školske ustanove… drugim dokazima kojima stranac potkrepljuje činjenicu življenja na području RH ● problem: propust pri izmjeni ZS-a 2013. , tako da su u ovom slučaju mo rali biti ispunjeni uvjeti: valjana strana putna isprava, sredstva za uzdrža vanje, zdravstveno osiguranje, poznavanje hr. jezika i pisma…, ne predsta vlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost i javno zdravlje ● ispravljeno: izmjenom ZS-a 2017. (čl. 96. st. 2. i 3. )

Reguliranje statusa stranca Stalni boravak odobrit će se strancu koji: � 1. ima valjanu stranu putnu ispravu � 2. ima sredstva za uzdržavanje � 3. ima zdravstveno osiguranje � 4. poznaje hrvtski jezik i latinično pismo te hrvatsku kulturu u društveno uređenje � 5. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje

Reguliranje statusa stranca Stalni boravak stranca – člana obitelji hrvatskog državljanina � Član obitelji hrvatskog državljanina, koji nije državljanin države članice EGP-a, a neprekidno zakonito boravi najmanje 5 godina s u Republici Hrvatskoj ima pravo na stalni boravak. � Neprekidnost boravka dokazuje se bilo kojim dokazom koji se može prihvatiti u upravnom postupku, a kontinuitet se prekida izvršnom odlukom o protjerivanju

Romi - specifičnosti u reguliranju statusa Većina Roma koji su bez hrvatskog državljanstva : � potomci 2. ili 3. generacije (rođeni u RH) osoba porijeklom su iz drugih republika bivše SFRJ ali koji dugotrajno žive u RH (čak i prije stjecanja neovisnosti RH) Procjena: 500 Roma u RH bez državljanstva 1000 osoba u opasnosti da ne ostvare pravo na državljanstvo, jer ne mogu zadovoljiti uvjete propisane zakonom ili podzakonskim aktima. (Izvor: Izvješće pučkog pravobranitelja o pojavama diskriminacije za 2012. godinu)

Romi - specifičnosti u reguliranju statusa Poteškoće pri reguliranju statusa Roma: � prikupljanje isprava iz drugih država koje su potrebne u postupku odobravanja boravka i stjecanja hrvatskog državljanstva � pribavljanje valjane strane putne isprave � podmirenje troškova obveznog zdravstvenog osiguranja � tražena visina sredstava za uzdržavanje � tumačenje nadležnog tijela zakonskog uvjeta da osoba ne smije predstavljati opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost i javno zdravlje

Romi - specifičnosti u reguliranju statusa � dugotrajnost postupaka stjecanja hrvatskog državljanstva i odobravanja stalnog boravka � neregulirano državljanstvo niti jedne države � Jedan od ciljeva Nacionalne strategije za uključivanje Rome do 2020. godine: potpuno (100%) reguliran status u skladu sa zakonskim okvirom (državljanstvo ili stalni boravak) Roma koji imaju čvrstu poveznicu s Republikom Hrvatskom (ili bivšom SRH) do 2020. godine, uz značajnu potporu nadležnih tijela.

Romi - specifičnosti u reguliranju statusa - Značajan problem u 2014/15/16. : Osobama koji žive u RH odbijaju se zahtjevi za produženje privremenog boravka zbog neposjedovanja valjane strane putne isprave, iako im je prethodnih godina, u istoj situaciji, bio uredno produžavan (prema čl. 52. st. 3. i 4. ZS-a) � u diplomatskim predstavništvima država čiji su državljani putovnice se ne izdaju, osobe su prisiljene napustiti RH radi pribavljanja nove putovnice � osobit problem za strance kojima je prethodni boravak bio odobren zbog spajanja obitelji ili iz humanitarnih razloga. � Zakon o strancima = strancu koji nema valjanu stranu putnu ispravu, a zahtjev za privremeni boravak podnese u RH, izdaje se rješenje o odobrenju privremenog boravka, dok je pri produženju privremenog boravka dužan priložiti stranu putnu ispravu (dakle, ne spominje se „valjanu“) – čl. 52. st. 3. i 4.

Romi - specifičnosti u reguliranju statusa Mišljenje pučke pravobraniteljice na ZID Zakona o strancima 2016. : - reguliranje privremenog boravka stranca koji je član obitelji hrvatskog državljanina: da ne mora ispunjavati uvjet posjedovanja valjane putne isprave kada se ona ne može pribaviti u diplomatskom predstavništvu strane države u RH ili kada postupak pribavljanja strane putne isprave ima za posljedicu razdvajanje obitelji, te sredstva za uzdržavanje (usvojeno 2017. ) - stranci koji ispunjavaju uvijete za „privilegirano” reguliranje stalnog boravka (čl. 94. st. 1. ): da ne moraju ispunjavati uvjete: posjedovanja valjane putne isprave kada se ona ne može pribaviti u diplomatskom predstavništvu strane države u RH ili kada postupak pribavljanja strane putne isprave ima za posljedicu razdvajanje obitelji, osiguranih sredstava za uzdržavanje i zdravstvenog osiguranja (usvojeno 2017. ) �

Romi - specifičnosti u reguliranju statusa UMJESTO ZAKLJUČKA. . . „Romi koji su rođeni u Republici Hrvatskoj ili koji već duže vremensko razdoblje žive na hrvatskom državnom teritoriju, a koji još nisu stekli hrvatsko državljanstvo, nedvojbeno su dio hrvatskog društva. Te osobe sukladno zakonu smatraju se strancima, ali je iz sadržaja pritužbi pučkom pravobranitelju vidljivo njihovo neslaganje okolnošću da ih se ne smatra hrvatskim građanima. Valja istaknuti kako njihov neregulirani status ne proizlazi iz njihove nezainteresiranosti, već je determiniran brojnim drugim okolnostima na koje te osobe nisu mogle

Romi - specifičnosti u reguliranju statusa utjecati, primjerice, nisu im bile dostupne informacije o mogućnostima reguliranja statusa ili uslijed lošeg imovinskog i socijalnog stanja nisu u mogućnosti podmiriti spomenute troškove. Trajno reguliranje statusa navedenih osoba, osim što je od interesa za njih same, također je od šireg društvenog interesa jer takvi postupci nepotrebno dugo značajno opterećuju upravu i sudove te predstavljaju ozbiljan trošak za državni proračun. “ (izvor: Izvješće o radu pučkog pravobranitelja za 2012. godinu)

Romi - specifičnosti u reguliranju statusa - slučaj � R. N. � rođena u Novoj Gradiški 1984. g. , upisana u matici rođenih kao državljanka SR Bi. H, majka državljanka RH, otac državljanin Bi. H � bez valjanih isprava, nikada nije napuštala RH � prilikom prvog kontakta s PU rečeno joj je da je stranac te zbog straha od protjerivanja više se nije obraćala PU radi reguliranja statusa. � stalni boravak joj je prestao po sili zakona 2005. godine (? „reguliranje statusa stalnog boravka”) � mogućnost reguliranja privremenog boravka iz humanitarnih razloga � potrebno reguliranje državljanstva Bi. H i pribavljanje svih isprava

Romi - specifičnosti u reguliranju statusa - slučaj � K. H � rođen 1992. g. u Zagrebu, nikada nije napuštao RH � cijela obitelj živi u Zagrebu još od prije 1990. g. , ocu odobren stalni boravak, majci i 8 -ero braće i sestara odobren privremeni boravak iz humanitarnih razloga � prema uputi MUP-a K. H. je 2011. g. regulirao Bi. H državljanstvo i pribavio putovnicu � 2012. g. želio je podnijeti zahtjev za odobravanje privremenog boravka iz humanitarnih razloga

Romi - specifičnosti u reguliranju statusa - slučaj � u PU su odbili zaprimiti zahtjev (protivno ZUP-u) uz obrazloženje da prvo na rok od 3 mjeseca mora napustiti RH i onda ponovo ući u RH � također, izdana je i pisana zapovijed o napuštanju RH u roku od 30 dana � od strane UPP-a ukazano MUP-u na moguće povrede ZUP-a i Zakona o strancima � Rezultat: odobren privremeni boravak iz humanitarnih razloga

Romi - specifičnosti u reguliranju statusa - slučaj � O. I. � rođen 1986. godine u Puli, nikada nije napuštao RH, prijava njegovog rođenja nije bila izvršena sve do 2007. kada je osobno podnio zahtjev za naknadni temeljni upis u maticu rođenih, u izvanbračnoj zajednici s hrvatskom državljankom, troje djece hrvatskih državljana � njegovi roditelji su stekli hrvatsko državljanstvo 1993. g. , a nešto kasnije i ostala njegova braća i sestre � u razdoblju od 2001. do 2005. godine bio je u tretmanu CZSS, niti tada nije reguliran njegov status iako je to bila dužnost CZSS-a

Romi - specifičnosti u reguliranju statusa - slučaj � u više navrata od 2008. godine prekršajno prijavljen zbog vožnje vozila bez vozačke dozvole. Položio je vozački ispit ali dozvolu ne može dobiti jer nema reguliran boravak. Prekršajne prijave navodile su se kao prepreka za odobravanje boravka. � PU mu izdaje dozvole za privremeni ostanak – ne smije raditi u tom statusu � pučki pravobranitelj upućuje mišljenje MUP-u, ukazano na propuste CZSS -a, u svezi prometnih prekršaja ukazano na praksu ESLJP-a da “osobno ponašanje pojedinca mora predstavljati stvarnu, sadašnju i dovoljno ozbiljnu prijetnju koja utječe na jedna od temeljnih interesa društva”, privremeni ostanak nije rješenje. . .

Romi - specifičnosti u reguliranju statusa - slučaj � naknadno reguliran stalni boravak zbog propusta državnog tijela i njegovih roditelja – O. I. je, zapravo, još 1991. godine stekao stalni boravak sukladno tada važećem Zakonu o kretanju i boravku stranaca.

Statusna prava nacionalnih manjina HVALA! igor. lekic@ombudsman. hr