Srednja kola Centar za odgoj i obrazovanje Zagreb

Srednja škola – Centar za odgoj i obrazovanje Zagreb, Zagorska 14 Učenici s poremećajima u ponašanju Maja Postoglu, prof

Učenici s organsko uvjetovanim poremećajima u ponašanju • • Djeca s organsko uvjetovanim poremećajima u ponašanju su djeca čiji su poremećaji u ponašanju posljedica ozlijede mozga Rezultati toga mogu biti: poremećaji percipiranja, mišljenja i emocionalnog ponašanja (pojedinačno ili u kombinaciji) Svi ti poremećaji sprečavaju ili ometaju normalan proces učenja Na početku osnovnog školovanja takva djeca doživljavaju mnogo neuspjeha Hiperaktivnost se očituje putem dvaju osnovnih oblika važnih za učenje: SENZORNA HIPERAKTIVNOST (uzrokuje reagiranje djeteta na nebitne podražaje) i MOTORIČKA HIPERAKTIVNOST (nesposobnost djeteta da se suzdrži od reakcije na podražaj koji izaziva motoričku reakciju) Uz hiperaktivnost značajka ove djece je i DISOCIJA (nesposobnost vidjeti stvari kao cjelinu – dijete vidi dijelove stvari, ali ne shvaća cjelinu) i PERSERVACIJA (nesposobnost pojedinca da s lakoćom prelazi iz jedne mentalne aktivnosti u drugu) SIROMAŠNA MOTORNA KOORDINACIJA I PROSTORNA ORIJENTACIJA (djeca imaju poteškoća u učenju, plivanju, vožnji biciklom i drugim motoričkim aktivnostima) Opisane značajke djece u odnosu prema školi posebno se očituju u: govoru, čitanju, pisanju, matematici, glazbenoj kulturi i tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi

Definiranje poremećaja u ponašanju TRI KRITERIJA KOJA MORAJU BITI ZADOVOLJENA KAKO BI PONAŠANJE BILO POREMEĆENO: 1. Ponašanje mora biti različito od ponašanja većine ljudi te sredine, dobi, spola – svojstveno manjini 2. Ponašanje mora biti štetno ili opasno za tu osobu ili okolinu 3. Ponašanje iziskuje dodatnu stručnu i / ili društvenu pomoć DODATNI KRITERIJI PREPOZNAVANJA PUP –a 1. Kriterij akceleracije (ubrzanje) (npr. trudnoća djevojčice stare 13 godina) i retardacije (zaostajanje) (npr. djevojka s 25 godina nema nikakvog iskustva s osobama suprotnog spola) 2. Kriterij tipičnosti ili atipičnosti modela ponašanja za dotičnu sredinu (npr. prosjačanje Roma – za širu društvenu zajednicu to ponašanje je atipično, dok je u lokalnoj sredini to ponašanje poželjno)

U pozadini poremećaja u ponašanju nalaze se EMOCIONALNE TEŠKOĆE O poremećaju u ponašanju se radi kada su prisutni slijedeći činitelji: 1. TRAJNOST 2. OZBILJNOST 3. ODUPIRANJE TAKVOG PONAŠANJA PROMJENI

Što utječe na pojavu PUP-a Većina autora navodi dvije glavne kategorije uzroka koji dovode do poremećaja u ponašanju: 1. OKOLINSKI ČIMBENICI (obiteljski uvjeti, socioekonomska kriza, neprimjereno roditeljstvo, čimbenici vezani isključivo uz ličnost i psihopatologiju svakog pojedinog roditelja, niska roditeljska primanja, utjecaj vršnjaka na pojedinca, utjecaj lokalne zajednice i društva u cijelini) 2. ČIMBENICI LIČNOSTI VEZANI UZ FUNKCIONIRANJE MLADE OSOBE (impulzivnost, niska inteligencija, genetski faktori, biološki i endokrini faktori) OBITELJSKI ČIMBENICI VEZANI UZ POJAVU PUP - a: • Interakcija djeteta s obitelji (emocionalna atmosfera, pripremljenost za roditeljsku ulogu, praćenje razvoja i potreba djeteta, bračna nestabilnost, zdravstveno stanje obitelji, niži socioekonomski status obitelji, sociopatološke pojave u obitelji – alkoholizam, kockanje, zapuštanje djece, obiteljsko nasilje itd. , broj članova obitelji (veći) i vrijednosni sustav obitelji) • Izolacija u ranim razdobljima razvoja, zlostavljanje od strane roditelja ili najbližih rođaka, emocionalna zanemarenost povezani su sa ranom pojavom agresije kod djece • Obitelji s jednim roditeljem češće imaju problema sa poremećajem u ponašanju djeteta

ŠKOLSKA POSTIGNUĆA • Niska odgojno obrazovna postignuća i neuspjeh na praktičnoj nastavi udruženi su s poremećajima u ponašanju • Školski neuspjeh vodi povećanju rizika od nastanka poremećaja u ponašanju, jer djeca koja manifestiraju probleme u ovladavanju školskim gradivom pokazuju u socijalnom smislu manji stupanj priznanja od strane okoline, osjećaju se odbačeno i imaju niže samopoštovanje ODNOS MORALNOG MIŠLJENJA S POREMEĆAJIMA U PONAŠANJU • Djeca s poremećajima u ponašanju u svim stupnjevima “dolaska do” moralnog ponašanja imaju problem • Njihova interpretacija situacije obično je pogrešna, donošenje odluka što je dobro učiniti u datoj situaciji obično je nezrelo i neadekvatno • Oni nemaju kapacitet i sposobnost preuzeti odgovornost, a mogućnost prihvaćanja dužnosti obično je nedovoljno razvijena • Kod djece s poremećajima u ponašanju je moralno mišljenje nedovoljno razvijeno, a njihovo ponašanje daleko od moralnog ponašanja

Pojedini pojavni oblici poremećaja u ponašanju Neprestano se događa da nastaju novi oblici poremećaja u ponašanju, a nestaju oni raniji (danas se tetoviranje i homoseksualizam više ne smatraju pupom) Najznačajnija podjela poremećaja u ponašanju je ona na dvije kategorije: 1. Pasivni poremećaji u ponašanju (u kojima je subjekt pasivan) 2. Aktivni poremećaji u ponašanju (u kojima je subjekt aktivan negoli većina u toj situaciji) Odrasli većinom reagiraju na aktivne poremećaje pup- a zbog toga jer njima djeca štete sebi, ali i napadaju okolinu, dok se pasivni oblici ne mogu tako lako prepoznati pa se na njih toliko ne reagira (oni štete samom djetetu)

PASIVNI OBLICI PUP-a • • • Plašljivost Povučenost Potištenost Depresivnost Nemarnost ili lijenost Rastresenost i tobožnja zaboravljivost Nezainteresiranost i dosada Samoća Psihogeno uvjetovani oblici pup – a (sisanje palca, grickanje noktiju, čupkanje kose, tikovi, psihogeni kašalj, psihogena nijemost – mutizam, mucanje, afektivni grčevi, povećana ceremonijalnost, hipohondrično jadikovanje, noćno mokrenje, poremećaj sna - mjesečarenje) Poremećaji hranjenja (bulimija i anoreksija) AKTIVNI OBLICI PUP – a • • • Nametljivo ponašanje Deficit pažnje/ hiperaktivni poremećaj Poremećaji ophođenja (kršenje društvenih • • • • • Destruktivnost Vandalizam Bježanje iz škole / od kuće Prkos ili inat Laganje Varanje “Tobožnja” uzornost Krađa Agresivnost Psovanje – oblik agresivnosti Razdraženost Dijete sklono kriminalu Uporaba droga Opijanje Antisocijalno ponašanje Promiskuitetno ponašanje Nepažljiva i divljačka vožnja normi ponašanja)

Dijagnoza poremećaja u ponašanju • • • Mlada osoba s poremećajima u ponašanju vrlo rijetko ili gotovo nikada sama ne traži pomoć, već je najčešće okolina ta koja smatra njegovo ponašanje krajnje bezobzirnim i nekontroliranim To uzrokuje kod stručnjaka veliku poteškoću prilikom dijagnostike zbog nesuradnje djece Vrlo je važno kod postavljanja dijagnoze poseban osvrt na stanje u obitelji Dijagnozu poremećaja u ponašanju postavlja tim stručnjaka koji se sastoji od socijalnog pedagoga, psihijatra, psihologa i socijalnog radnika, a i suradnja stručnih učitelja je od izuzetne važnosti, jer nam oni mogu biti izvor dragocjenih informacija Vrlo je važno promatrati dijete 24 sata na dan kako bi se donijela dijagnoza pup- a (dijagnostika u Dugavama) jer ponekad djeca pokazuju poremećaje u ponašanju samo u jednoj sredini (npr. školi) što nije dovoljno za dijagnozu – nekad se pup ne ispoljava na praksi, jer dijete ima osobu koja njemu predstavlja pozitivan autoritet Muški spol je rizičniji za pojavu poremećaja u ponašanju u omjeru 1: 4

Tretman poremećaja u ponašanju OPĆE PRIHVAĆENI PRINCIPI TRETMANA SU: • S tretmanom treba započeti što ranije • Intervencija treba trajati kontinuirano i dovoljno dugo (većina autora predlaže kako bi tretman djece s poremećajima u ponašanju trebao trajati tijekom cijelog dana u specifičnim uvjetima) • Tretman se treba provoditi i s cijelokupnim djetetovim okruženjem • Intervencija treba biti stalna u svim sredinama djeteta i u svako vrijeme • Tretman treba osigurati zaštitu pojedinca od socijalne izolacije koja se događa ovoj djeci u društvu • Danas kod nas postoje neadekvatni uvjeti za tretman, ali svaki profesionalac prije svega treba biti motiviran i strpljiv za rad s takvom djecom, a prava pomoć rezultira tek kada se udruže znanja i vještine stručnjaka različitih profesija • Promjene su moguće, ali najvažnije je motivirati dijete

Suvremeni odnos društva prema osobama s poremećejima u ponašanju Kroz povijest populacija s poremećajima u ponašanju je bila segregirana, odbacivana ili odvajana s ciljem zaštite društva Suvremeni odnos društva prema takvim osobama karakteriziraju ova načela: 1. Orijentacija na pozitivno u ličnosti i ponašanju čovjeka 2. Princip minimalne segregacije i maksimalne integracije 3. Princip prednosti prevencije nad kurativnim radom Tamo gdje postoji odgoj moguće je očekivati i uspjeh PREVENCIJA “bolje spriječiti nego liječiti” – jedna od ključnih orijentacija odnosa prema osobama s poremećajima u ponašanju