Socioterapijski postupci I Marini dr med spec psihijatar

Socioterapijski postupci I. Marinić, dr. med. spec. psihijatar

Socioterapija – razvoj i postavke • vrsta liječenja psihičkih poremećaja koja se temelji na korištenju terapijskih značajki grupe • razvoj postupaka grupne terapije temelji se na činjenici da je čovjek socijalno biće, što se odnosi i na osobe s duševnim smetnjama • takav stav se razvija kao protuteža biologijskom i psihološkom pristupu i utjecao je na afirmiranje važnosti faktora socijalne sredine na razvoj čovjeka

Socioterapija - podjela • socioterapijski postupci u užem smislu – grupna socioterapija – terapijska zajednica – podučavanje socijalnih sposobnosti (trening socijalnih vještina) – radna terapija – rekreativna terapija

Socioterapija - podjela • socioterapijski postupci u širem smislu – izvanbolnički socioterapijski program – dnevna bolnica – socioterapijski klub – liječenje bolesnika u obitelji

Socioterapija - podjela • socioterapijski postupci u užem smislu – grupna socioterapija – terapijska zajednica – podučavanje socijalnih sposobnosti – okupacijska terapija – rekreativna terapija

Socioterapija – Grupna socioterapija • grupna socioterapija – postupak liječenja gdje je terapijsko sredstvo grupa – grupa je skup osoba koje u određenom vremenskom razmaku dolaze u posredni i neposredni odnos – uzajamni odnos pojedinca i društvene sredine omogućuje korištenje grupne dinamike i odnosnih interakcija u terapijske svrhe

Socioterapija – Grupna socioterapija • “Socioterapija je vrsta liječenja čiji je primarni zadatak djelovanje na nivo bolesnikovog socijalnog funkcioniranja i na povećavanje njegovih sposobnosti da djeluje u najboljem socijalnom smislu” • osnovni nazivnik svih socioterapijskih postupaka su pozitivni terapijski učinci koje pruža grupna situacija, život i aktivnost u grupi

Razlike između socioterapijskog i psihoterapijskog pristupa • zadatak socioterapije sastoji se u tome da se članovi socioterapijske grupe prilagode grupi – što bi trebalo značiti i socijalnim uvjetima života u “vanjskom svijetu”

Razlike između socioterapijskog i psihoterapijskog pristupa • u grupi u kojoj se primjenjuje psihoterapijski postupak nastoji se potaknuti verbalizacija vlastitih osjećaja • u socioterapijskoj grupi diskusija ostaje više “predmetno” vezana • članovi grupe se potiču da se međusobno sporazume i razjasne

Razlike između socioterapijskog i psihoterapijskog pristupa • u grupi u kojoj se primjenjuje psihoterapijski postupak pacijenta se uči osvješćivati vlastite osjećaje • u socioterapijskoj grupi uči kako da na nepatološki način savladava emocionalnu napetost • socioterapeut ne pribjegava analizi šutnje člana grupe, neuključivanja u grupu ili slično • nastoji pokušati ohrabriti šutljivog pacijenta na razgovor, povučenog pacijenta će nastojati uključiti u aktivnosti, pohvaliti i sl.

Terapijska svojstva zbivanja u grupi • osjećaj pripadnosti – situacija terapijske grupe stvara osjećaj pripadnosti, osjećaj da nešto dijeli s ostalima, da je dio cjeline

Terapijska svojstva zbivanja u grupi • iskustvo realnosti – grupa ima socijalizirajući utjecaj na članove – pojedinac kojega grupa svakodnevno prihvaća ili odbacuje – prinuđen je na kraju prilagoditi se grupnim standardima – jedan od rezultata ovog procesa socijalizacije – modifikacija opsesivne preokupiranosti pacijenta vlastitim stanjem kao i psihološke izolacije

Terapijska svojstva zbivanja u grupi – uz to, ostali pacijenti u grupi mogu pomoći pacijentu time što će mu pokazati da je moguće poboljšanje njegovog vlastitog zdravstvenog stanja, kao i izlječenje

Terapijska svojstva zbivanja u grupi – Tawadros – smatra da su pacijentove poteškoće nastale u širokom kontekstu interpersonalnih odnosa (obitelj, susjedi, poslovni kontakti) i patogeni odnosi u svakoj od ovih grupa mogu doprinjeti bolesnikovim problemima

Terapijska svojstva zbivanja u grupi • prihvaćanje vlastite ličnosti – prihvaćen od ostalih članova terapijske grupe bolesnik počinje prihvaćati i samoga sebe • prihvaćanje drugih ljudi – pošto se u grupi smanjuje unutarnja napetost bolesnika, postaje sposoban da više i češće nego ranije obraća pažnju na ljude oko sebe – neke odbacuju, ali i prihvaća mnoge od onih čije “pozitivne strane” ranije mogao zapaziti

Terapijska svojstva zbivanja u grupi • sazrijevanje ličnosti – poremećaj individualnog sazrijevanja jedno je od osnovnih obilježja psihičkog poremećaja – razvojem osjećaja individualne i kolektivne odgovornosti grupa potiče proces individualnog sazrijevanja i/ili ponovno stvara uvjete za njegovo odvijanje

Socioterapija - podjela • socioterapijski postupci u užem smislu – grupna socioterapija – terapijska zajednica – podučavanje socijalnih sposobnosti (trening socijalnih vještina – radna terapija – rekreativna terapija

Terapijska zajednica • dosta je stara ideja o tome da sam život u određenim institucijama, odnosno njihova atmosfera mogu imati određen terapijski učinak • 1938. godine J. Bierer u programu tretmana psihijatrijskih pacijenata uvodi princip “samoodređujuće zajednice” i participacije bolesnika u rukovođenju bolnicom

Terapijska zajednica • 1946. godine američki psihijatar T. F. Main je prvi upotrijebio pojam “terapijska zajednica” – time je želio označiti tip terapijske aktivnosti koji je susreo u engleskim bolnicama nakon završetka II. svj. rata • taj tip tretmana inicirao je i počeo provoditi engleski psihijatar M. Jones

Terapijska zajednica • značajan poticaj daje izvještaj ekspertne skupine Svjetske zdravstvene organizacije 1953. godine – “atmosfera” je najznačajniji pojedinačni faktor koji doprinosi učinkovitosti tretmana u duševnoj bolnici – “. . . Duševne bolnice bi trebale biti terapijske zajednice. Stvaranje atmosfere terapijske zajednice jedan je od najvažnijih oblika tretmana koji se može pružiti u uvjetima psihijatrijske bolnice”

Terapijska zajednica • “U terapijskoj zajednici se teži rješavanju problema kroz interpersonalne odnose time što se bolesniku pomaže da se identificira sa socijalnom grupom i da putem identifikacije modificira svoje socijalne stavove i ponašanje zahvaljujući sve većoj svijesti o svojoj ulozi u odnosima s drugim ljudima” H. A. Wilmer

Terapijska zajednica – osnovni principi -terapijsku zajednicu ravnopravno čine svi članovi osoblja i bolesnici - umjesto hijerarhije odnosa uvodi se demokratski tip odnosa -podjednako se poštuje i uvažava mišljenje svakog člana -raspored odgovornosti na sve članove terapijske zajednice za većinu odluka koje se donose u terapijskoj zajednici -svakodnevno preispitivanje problema koji se javljaju na odjelu i problema uloge svih članova osoblja i bolesnika

Terapijska zajednica – Sastanak terapijske zajednice • sastanku terapijske zajednice prisustvuju svi članovi terapijske zajednice • predstavlja institucionalno, vremenski i prostorno predviđeno zbivanje koje je namijenjeno iznošenju različitih poteškoća i nesporazuma koji se javljaju u svakodnevnom životu zajednice • raspravlja se o ponašanju grupe kao cjeline ili pojedinih bolesnika ili članova osoblja

Terapijska zajednica – Savjet terapijske zajednice – usuglašavanje odnosa među bolesnicima i između osoblja i bolesnika – organizacija aktivnosti – iniciranje i organizacija razgovora o pojedinim temama – suglašavanje odnosa među bolesnicima i između osoblja i bolesnika – organizacija aktivnosti – iniciranje i organizacija razgovora o pojedinim temama

Socioterapija - podjela • socioterapijski postupci u užem smislu – grupna socioterapija – terapijska zajednica – podučavanje socijalnih sposobnosti (trening socijalnih vještina) – radna terapija – rekreativna terapija

Podučavanje socijalnih sposobnosti • trening socijalnih vještina • sastoji se u poboljšanju i razvijanju bolesnikovih sposobnosti u svladavanju raznih životnih situacija i zadataka

Socioterapija - podjela • socioterapijski postupci u užem smislu – grupna socioterapija – terapijska zajednica – podučavanje socijalnih sposobnosti (trening socijalnih vještina) – radna terapija – rekreativna terapija

Radna terapija • Planska aktivnost koja radnu aktivnost koristi kao terapijsko sredstvo za postizanje cilja • Suvremeni koncept radne terapije usmjeren je prema učenju vještina i podizanju stupnja samostalnosti u svakodnevnom životu • Povećati samostalnost osobe u svakodnevnim aktivnostima, reintegrirati je u obitelj i društvo, omogućiti joj da i dalje obnaša životne uloge a kako bi se osoba osjećala korisnom, potrebnom, produktivnom i zadovoljnom

Radna terapija • Radni terapeut nakon procjene funkcioniranja pojedinca dogovara s bolesnikom uključivanje u grupni ili indvidualni trening ovisno koji je u tom trenutku za njega najprikladniji • Terapiju usmjeravaju učenju vještina i podizanju stupnja samostalnosti u svakodnevnom životu • Oni su stručnjaci u razumijevanju multidimenzionalne prirode okupacije i njenog utjecaja na zdravlje

Radna terapija kod osoba sa psihičkim poremećajima • Mnogi psihički poremećaji mogu utjecati na široku lepezu sposobnosti i vještina • Potrebno – Procijeniti vještine – Uzeti u obzir prijašnje i sadašnje funkcioniranje obzirom na brigu o sebi, provođenju slobodnog vremena i rada

Implikacije za radnu terapiju • Motiviranje klijenata sa psihičkim poremećajima nije jednostavan zadatak, obzirom da su mnogi vrlo obeshrabreni • Često je potrebno pažljivo i dugotrajno ispitivanje kako bi se otkrile aktivnosti koje imaju značenje za osobu i načini na koje one mogu biti terapijske za pacijenta • Obnavljanje oslabljenih vještina kroz učenje, ponašajne pristupe

Područja rada • Interpersonalne i socijalne vještine – uvježbavanje interakcije/komunikacije sa društvenom okolinom na prikladan način • Aktivnosti svakodnevnog života (procjena aktivnosti samozbrinjavanja, uvježbavanje aktivnosti osobne njege: hranjenja, oblačenja, higijene)

Područja rada • Trening socijalnih vještina – Psihosocijalna intervencija je posebno strukturirana u odnosu na potrebe socijalno disfunkcionalnih osoba – Odijevanje, kodeks ponašanja, pravila o tome što reći a što ne reći, kako izraziti emocije, interpersonalnu distancu, socijalnu podršku i sl.

Područja rada • Asertivnost – Kako upitati, zamoliti, odbiti molbu, dati kompliment, odgovoriti na kompliment, izraziti neugodne emocije, izraziti ljutnju, zatražiti informaciju, ispričati se • Vještine komunikacije – Započeti razgovor, slušati druge, održavati razgovor, završiti razgovor

Područja rada • Pored treninga socijalnih vještina kronične duševne bolesnike potrebno je uključiti i u trening životnih vještina • Neovisno življenje – Resursi u zajednici, briga o kućanstvu, upravljanje vremenom, rukovanje novcem, kupovanje, korištenje javnog prijevoza – Samozbrinjavanje, vanjski izgled, lijekovi, razumijevanje pisanih uputa, snalaženje u telefonskom imeniku, korištenje gradskog prijevoza, korištenje slobodnog vremena, sigurnost u kući i zajednici

Područja rada • Vještina rješavanja problema – Osobe s psihičkim poremećajima često imaju teškoća u pronalaženju uspješnijih načina rješavanja problema, rješavanje povećava samopouzdanje i omogućava osobi da se bolje osjeća

Područja rada • Profesionalni interesi i težnje – profesionalna orijentacija, predstavljanje poslodavcu, pisanje životopisa, molbi za zaposlenje • Treniranje aktivnosti u zajednici • Učenje prilagođavanja životnog prostora (doma, radnog mjesta…)

Područja rada • Upotreba kreativnih aktivnosti u terapijske svrhe (igra, glazba, ples, gluma, biblioterapija, slikanje…) • Razvoj interesa i vještina • Uključivanje u socioterapijske klubove i dnevne centre gdje se provodi rehabilitacija osoba sa shizofrenim poremećajem • Uz rad na obnavljanju vještina i sposobnosti, potrebno je raditi i na samopoštovanju – Smanjenje sposobnosti često dovodi do negativnog samovrednovanja

Područja rada • Uz rad na osposobljavanju za životne vještine, potrebno je staviti naglasak i na slobodno vrijeme, obzirom da nekim osobama sa psihičkim teškoćama nestrukturirano vrijeme može biti najteže za upravljanje • Također, važna je i fizička kondicija – Studije su pokazale da fizička vježba ima blagotvorne učinke i također bi ju trebalo smatrati terapijskim sredstvom i redovito provoditi

• Funkcioniranje u zajednici može zahtijevati znatan trening vještina, koji se najčešće započinje u bolnici, a potrebno ga je nastaviti kroz rehabilitacijske programe u izvanbolničkim uvjetima

Socioterapija - podjela • socioterapijski postupci u užem smislu – grupna socioterapija – terapijska zajednica – podučavanje socijalnih sposobnosti (trening socijalnih vještina) – radna terapija – rekreativna terapija

Rekreativna terapija • rekreativna terapija obuhvaća sportske i kulturno -zabavne aktivnosti koje djeluju rekreativno i opuštajuće • u osnovi ne postoji bitna razlika između okupacijsko-terapijskih i rekreativno-terapijskih postupaka • terapijski učinak se pripisuje velikim dijelom činjenici da su u pitanju grupne aktivnosti u kojima dolaze do izražaja svi ranije spomenuti terapijski aspekti življenja u grupi

Rekreativna terapija • “Pacijent u sportskoj grupi uviđa da i drugi imaju slične motive kao i on (pobjedu), osjeća da je prihvaćen i da dobiva podršku da ispuni postavljeni zadatak te se stoga ovdje rijetko vidi težnja za izolacijom čak i kod shizofrenih” • prilagođavajući svoje stavove grupi i njihovom modifikacijom omogućuje se bolja kontrola agresivnosti i mogućnost lakšeg prihvaćanja kritike • Značaj zadovoljstva i straha koji nastaju putem kinestetičkih senzacija

Socioterapijski postupci u širem smislu • socioterapijski postupci u širem smislu – socioterapijski postupci u izvaninstitucionalnoj skrbi su pristupačniji, smanjuju socijalnu stigmu i socijalnu izolaciju • uključuju – izvanbolnički socioterapijski program – dnevnu bolnicu – socioterapijski klub – liječenje bolesnika u obitelji

Socioterapija - podjela • socioterapijski postupci u širem smislu – izvanbolnički socioterapijski program – dnevna bolnica – socioterapijski klub – liječenje bolesnika u obitelji

Dnevna bolnica • institucijski oblici unutar kojih su organizirane različite socioterapijske aktivnosti i postupci u užem smislu • primjena različitih farmako-, psiho-, socioterapijskih postupaka

Socioterapija - podjela • socioterapijski postupci u širem smislu – izvanbolnički socioterapijski program – dnevna bolnica – socioterapijski klub – liječenje bolesnika u njegovoj obitelji

Socioterapijski klub • način liječenja posebnog organizacijskog oblika • može biti organiziran u bolnici i izvan nje • razmjenjuju se iskustva, mišljenja, savjeti o životu u socijalnoj sredini, organiziraju se sportske, kulturne i zabavne aktivnosti

Socioterapijski klub • pacijent u socioterapijskom klubu ne osjeća da je pacijent mada je u klubu prisutan terapeut • odgovornost se maksimalno prenosi na bolesnike • često sudjeluje i obitelj bolesnika • ide se za tim da pacijenti sve rade sami od sebe i za sebe same i ostale pacijente

Socioterapijski klub • aktivnosti koje se odvijaju unutar kluba sastoje se od niza situacija pogodnih za stvaranje novih iskustava • obzirom da su uključeni i članovi obitelji i rodbina – donose socijalne modele ponašanja (mišljenja, osjećaje)

Socioterapija - podjela • socioterapijski postupci u širem smislu – izvanbolnički socioterapijski program – dnevna bolnica – socioterapijski klub – liječenje bolesnika u obitelji

Liječenje bolesnika u obitelji • obitelj predstavlja primarnu skupinu koja ima važnu ulogu u procesu socijalizacije pojedinca • dva pristupa – liječenje u vlastitoj obitelji – liječenje u udomiteljskoj obitelji • oba pristupa bi trebala uključivati medikamentnu terapiju, okupacijsku terapiju, grupnu terapiju

Liječenje bolesnika u obitelji – osobito u obiteljima gdje je prisutna izraženija patologija kod većeg broja članova obitelji – kronično psihotični bolesnici sa učestalim recidivima – shizofreni bolesnici skloni autističnom i regresivnom ponašanju – starije osobe sa poremećajima u smislu demencije, sa psihotičnim fazama – u liječenju sudjeluje tim stručnjaka: psihijatar, psiholog, medicinska sestra, socijalni radnik i dr.