SOCIJALNOKOGNITIVISTIKE TEORIJE UENJA Dva pravca biheviorizma Klasino i

SOCIJALNOKOGNITIVISTIČKE TEORIJE UČENJA

Dva pravca biheviorizma Klasično i instrumentalno uvjetovanje Socijalno učenje (kasnije socijalnokognitivni pristup)

O socijalnom učenju Drugi pristup biheviorističke tradicije Od teorija opservacijskog učenja, preko teorija socijalnog učenja do socijalno-kognitivnih teorija učenja Veliki dio učenja odvija se u interakciji pojedinca i socijalne okoline i često nema komponentu vlastitog iskustva (socijalno učenje)

IMITACIJA Temelji se na opažanju ponašanja drugih osoba pa se tim opaženim oblicima reagiranja podređuju vlastiti pokušaji koji se obnavljaju sve dok se ta ponašanja ne usvoje Dijete u potpunosti oponaša model, no nužno ne razumije čemu služi takvo ponašanje (djevojčica se šminka poput mame) Baldwin – imitacija je temeljni pojam za proučavanje dječjeg razvoja Najjednostavniji i najmanje naporan način učenja Imitacijom se usvajaju konformistička ponašanja koja društvena okolina podržava Hotimična i nehotimična imitacija

Učenje opažanjem - modeliranje Učenje prilikom kojeg se ponašanje opažača mijenja kao rezultat opažanja modela, a često i posljedica ponašanja modela – modeliranje (direktno i simboličko) Tko su sve modeli? Koji će modeli najvjerojatnije utjecati na ponašanje djeteta? Posredno potkrepljenje (kazna)

Učenje opažanjem – vikarijsko učenje promjene ponašanja kao rezultat promatranja nagrađivanja i kažnjavanja drugih posredno potkrepljenje u obitelji, u školi, u medijima. . .

Socijalno-kognitivna teorija A. Bandure

Eksperiment s agresivnim ponašanjem – A. Bandura Djeca su promatrala model kako se agresivno ponaša prema lutki-klaunu zvanoj Bobo U različitim situacijama opažanja model je nagrađen, odnosno kažnjen za svoje ponašanje Zatim se djecu pustilo u sobu s igračkama, uključujući i Bobo lutku Da li su djeca imitirala ponašanje modela? https: //www. youtube. com/watch? v=zer. CK 0 l. Rjp 8

Bandurin model učenja opažanjem Modelirani događaji Procesi pažnje pamćenja Procesi izvođenja Motivacijski procesi Modelirano ponašanje

Značajke socijalno –kognitivnog pristupa Ljudi su proaktivni, posjeduju mogućnost samoregulacije, samo-refleksije i samo-organizacije Ljudi imaju mogućnost utjecati na svoja ponašanja kako bi ostvarili određene rezultate Ljudi nisu potpuno autonomni niti su isključivo pod utjecajem okolinskih utjecaja

Vrste učenja u kontekstu socijalnokognitivnog pristupa Učenje putem potkrepljenja i kažnjavanja (bihevioristički principi) Učenje putem opažanja drugih (opservacijsko učenje) Učenje putem unutarnjih kognitivnih procesa (socijalno-kognitivni pristup)

Procesi važni za razvoj (kognitivni, vikarijski, samo-regulacijski i samo-refleksivni procesi (Bandura, 1986)

Kognitivni procesi mogućnost simboličke prezentacije događaja, iskustava i okoline omogućava pojedincima razumijevanje okoline i njezinog modificiranja putem simbola, pojedinci transformiraju iskustvo u kognitivne modele koji im služe za rezoniranje i ponašanje

Procesi modeliranja ili vikarijskog učenja modeliranje se razlikuje od imitacije modeliranje ponašanja znači da pojedinac usvaja pravila i obrasce koje će primijeniti u budućim (više ili manje) sličnim situacijama ili ponašanjima za modeliranje je potrebna određena razina apstrakcije – opažač uočava pravila koja su u osnovi nekog modeliranog ponašanja i generira nova ponašanja koja nisu identična onima koje je opažao motivacijsko-emocionalni činitelji; očekivanja

Samoregulacijski procesi Osim očekivanjima ishoda, ponašanje je određeno i samoregulacijom ili samousmjeravanjem Samousmjeravanje kao unutarnja ili autonomna regulacija vs vanjske reguliranog ponašanja Samomotrenje, prosuđivanje i samoreaktivnost Pojedinac ima slobodnu volju, a samoregulacija mu omogućuje odabrati kako će se ponašati Samoregulacija – proces usmjeravanja pojedinčevog ponašanja Za razvoj samoregulacije važna je sposobnost odgode zadovoljenja vlastitih potreba

Procesi samo-refleksije Samorefleksija – verifikacija misli (koliko naše misli odgovaraju nekom indikatoru stvarnosti) Meta-kognitivne sposobnosti Samo-efikasnost

Samoefikasnost – uvjerenje pojedinca o tome da može biti uspješan u aktivnostima; primjerice visoka akademska ili školska samoefikasnost (matematička samoefikasnost, jezična samoefikasnost. . ) Samoefikasnost - netočna u djetinjstvu, razvija se uz pomoć roditeljevih verbalnih uputa, doživljaja uspjeha i neuspjeha, opažanja relevantnih modela, zamjećivanja unutrašnjih reakcija

Izvori samoefikasnosti Uspješnost u vlastitim ponašanjima ili pokušajima (da bi se razvila visoka razina otporne samo-efikasnosti, potrebna su iskustva u kojima će pojedinac uz zalaganje i trud svladavati prepreke) Vikarijska iskustva (opažanje drugih i njihovih uspjeha i neuspjeha) Socijalna persuazija (uvjeravanje od strane drugih o pojedinčevim mogućnostima i uspjesima) Fizička i emocionalna stanja pojedinca (tenzija, anksioznost i sl. mogu rezultirati smanjenim uvjerenjem u vlastite mogućnosti)

Samoefikasnost u školskom/akademskom kontekstu Visoka samoefikasnost povezana je s višom motivacijom i boljim školskim postignućima što je potvrđeno u brojnim istraživanjima Visoko samoefikasni pojedinci: Biraju teže i izazovnije zadatke Duže ustraju u aktivnostima Biraju efikasnije strategije učenja Imaju višu motivaciju

Socijalno kognitivna teorija – objašnjenje ljudskog psihosocijalnog funkcioniranja Recipročni determinizam determinizma nasuprot jednostranog Unutarnje značajke pojedinca (biološke, kognitivne, afektivne), činitelji okoline i obrasci ponašanja – djeluju kao interaktivne odrednice Socijalna okolina – ljudi proizvode ili stvaraju socijalne sustave, ali su i proizvodi socijalnih sustava

RECIPROČNI DETERMINIZAM Ljudski razvoj odražava interaktivan odnos osobe, ponašanja i okoline: Djetetove kognitivne sposobnosti, tjelesne značajke, osobine ličnosti, stavovi……