SOCIJALNI RAD S POJEDINCEM I EKOLOKA TEORIJA Socijalni

SOCIJALNI RAD S POJEDINCEM I EKOLOŠKA TEORIJA Socijalni rad s pojedincem 2018/19.

PRAKSA SOCIJALNOG RADA l Složena djelatnost čiji je osnovni cilj pomoć pojedincima, obiteljima, grupama i zajednicama u prevladavanju životnih teškoća, obavljanju socijalnih uloga, osnaživanju, unapređivanju kvalitete života te zagovaranju i stvaranju društvenih uvjeta koji su u skladu s dobrobiti ljudi i zajednica. l Praksa socijalnog rada uključuje rad s ljudima i društvenim strukturama kako bi se odgovorilo na njihove izazove i povećala njihova dobrobit. Takav rad temelji se na znanjima i teorijama socijalnog rada i društveno-humanističkih znanosti, te znanjima koja proizlaze iz kulturoloških specifičnosti različitih društava.

Je li socijalni rad samo s pojedincem moguć? l Socijalni radnik/ca radi s pojedincem koji im se obraća za pomoć (bilo da korisnik dolazi sam ili ga šalje netko drugi – škola, sud, druga ustanova), ali on nikada ne dolazi “sam” l Donosi sa sobom sve one utjecaje i odnose koji su ga oblikovali kao ličnost – socijalni radnik “komunicira” sa svim onim osobama koje su bile važne ili su još značajne u životu korisnika (npr. obitelj, prijatelji, susjedi, poznanici, kolege s posla, učitelji, uzori kojima se divi i dr, ) l „ZNAČAJNI DRUGI” – koji mogu biti IZVOR PODRŠKE/ali i izvori poteškoća l Za socijalnog radnika od neprocjenjive je važnosti da upozna socijalne mreže korisnika te rizike i resurse koji se odnose na pojedinca i njegovo okruženje!!!

SOCIJALNI RAD S POJEDINCEM l Socijalni rad s pojedincem: jedna od osnovnih metodoloških razina obavljanja socijalnog rada: l l Socijalni rad s grupom socijalni rad u organiziranju zajednice Rad na individualnoj razini, izdvojenoj od socijalnih utjecaja nije moguć. Djelotvornost procesa planiranih promjena ovisi o međusobnoj povezanosti više činitelja: OSOBE – OKOLINSKE SITUACIJE i njihove MEĐUSOBNE INTERAKCIJE!

PROCES SOCIJALNOG RADA (Howe, 1995. ) Identifikacija problema ili potreba: o čemu se radi? Procjena situacije i ljudi (snaga i rizika): što se događa? Definiranje ciljeva, planova akcija i namjera: što treba učiniti? Metode, odnosno načini za postizanje ciljeva, zadovoljavanje potreba i rješavanje problema: kako ćemo to učiniti? Praćenje i evaluacija problema (poteškoće), realizacije ciljeva i metoda: je li postignuto ono što se planiralo?

EKOLOŠKA TEORIJA l Ekološka teorija je široko prihvaćena perspektiva u edukaciji, praksi i istraživanjima u socijalnom radu (Jenson i Fraser, 2006. ). l To je zbog toga što «odražava temeljnu psihosocijalnu paradigmu socijalnog rada, a to je sagledavanje osobe-u-okruženju» . l Ona omogućuje socijalnim radnicima da izoštre psihosocijalni fokus kroz leću sistemskog pristupa koji ne razdvaja osobu od okruženja već je sagledava u transakcijskoj stvarnosti (Ajduković, 2008 b. : 150). l Socijalni radnici na taj način mogu sagledavati i prepoznavati na koji način materijalne poteškoće, problemi stanovanja ili nedostatak socijalne podrške jesu prepreke u rješavanju nekih značajnih socijalnih rizika ili socijalnih problema, npr. poput siromaštva.

A – POJEDINAC (genetika, fiziologija, temperament) B – MIKROSISTEM (obitelj, škola, susjedstvo) C – MEZOSISTEM (obitelj – škola, odnos između komponenti mikrosistema) D – EGZOSISTEM (sustav podrške, radno mjesto roditelja, socijalne usluge) E – MAKROSISTEM (politička filozofija, socijalna i ekonomska politika, kultura)

EKOLOŠKA TEORIJA l pojedinac se nalazi u središtu (genetika, temperament, fiziologija), a oko njega se u koncentričnim krugovima šire slojevi okruženja kojeg čine: - Mikrosistem – svakidašnja okolina pojedinca – obitelj, škola, susjedstvo Mezosistem – sustav odnosa između komponenti mikrosistema – odnos između pojedinca i obitelji; pojedinca i susjedstva (kako odnosi u obitelji utječu na odnose djeteta s vršnjacima u školi) Egzosistem – šire socijalno okruženje; sustav socijalne podrške, prijatelji, rodbina, radno mjesto roditelja/partnera, socijalne usluge, mediji… Makrosistem - predstavlja obilježja kulture, ideologije u kojoj pojedinac živi: politička filozofija, socijalna politika, državna ekonomska politika, religija… - - -

KONCEPT RIZIKA I OTPORNOSTI u okviru ekološke multisistemske perspektive l l Ishodište u ekološkoj teoriji – koja je usmjerena na proučavanje razvoja pojedinca u njegovu okolinskom kontekstu. sagledavanje “osobe-u-okruženju” Sagledavanje RIZIČNIH ČIMBENIKA I ZAŠTITNIH ČIMBENIKA na 1. individualnoj razini koja obuhvaća bio-psiho-socijalna obilježja pojedinca; 2. razini primarne grupe (obitelj, škola, susjedstvo) i lokalne zajednice u kojoj pojedinac živi te 3. širem socijalnom kontekstu. l

Koncept rizičnih i zaštitnih čimbenika l ČIMBENICI RIZIKA – su svi događaji, okolnosti ili iskustva koji povećavaju vjerojatnost da će do problema doći ili da će se stanje pogoršati, a mogu se pronaći u individualnim obilježjima, socioekonomskim, kulturnim, demografskim i drugim uvjetima i okolnostima koje povećavaju izvjesnost ozbiljnih poteškoća u životu pojedinca (djeteta) ili obitelji. l ČIMBENICI ZAŠTITE - su svi resursi, individualni ili oni iz okruženja pojednica (djeteta), koji mogu minimalizirati učinak rizične okolnosti, odnosno sve one pozitivne snage koje pridonose poželjnom ishodu u situaciji rizika.

Zajednički rizični i zaštitni činitelji za probleme djece i mladih na individualnoj, interpersonalnoj i okolinskoj razini utjecaja (Jenson i Fraser, 2006. : 7, 9) SISTEMSKA RAZINA OKOLINSKA – društvo u cjelini INTERPERSONALNA I SOCIJALNA primarne grupe i lokalna zajednica INDIVIDUALNA – bio-psiho-socijalna obilježja pojedinca RIZIČNI ČIMBENICI ZAŠTITNI ČIMBENICI

Zajednički rizični i zaštitni činitelji za probleme djece i mladih na individualnoj, interpersonalnoj i okolinskoj razini utjecaja (Jenson i Fraser, 2006. : 7, 9) SISTEMSKA RAZINA RIZIČNI ČIMBENICI ZAŠTITNI ČIMBENICI OKOLINSKA – društvo u cjelini Pravo i norme povoljne za antisocijalno ponašanje Siromaštvo i ekonomska deprivacija Male ekonomske mogućnosti Dezorganizacija susjedstva (lokalne sredine) Mala privrženost susjedstvu (lokalnoj sredini) Više prilika za edukaciju, zapošljavanje i druge prosocijalne aktivnosti Brižan odnos odraslih ili članova šire obitelji Socijalna podrška šire okoline INTERPERSONALNA I SOCIJALNA primarne grupe i lokalna zajednica Obiteljska komunikacija i konflikti Slaba veza roditelji – dijete Alkoholizam i ovisnost o drogama u obitelji Napuštanje školovanja Slaba povezanost sa školom Odbacivanje od strane vršnjačkih skupina Povezanost sa asocijalnim vršnjacima Privrženost roditeljima Efektivno roditeljstvo Brižan odnos braće i sestara Malo roditeljskog konflikta Visoka razina pripadnosti školi Uključenost u konvencionalne aktivnosti Vjerovanje u prosocijalna pravila i vrijednosti INDIVIDUALNA – bio-psiho-socijalna obilježja pojedinca Povijest obiteljskog alkoholizma Nizak prag tolerancije na frustraciju Deficiti pažnje Hiperaktivnost Socijalne vještine i vještine rješavanja problema Samopoštovanje i samoefikasnost Pozitivni stavovi Temperament Visoka inteligencija Niska razina stresa u djetinjstvu

Koncept otpornosti l OTPORNOST – označava osobni kapacitet za uspješnu prilagodbu u prisustvu rizika, odnosno životne nevolje. Pojam otpornosti odnosi se: 1. dobre razvojne ishode usprkos visokorizičnoj situaciji (kumulativni rizici siromaštva) 2. zadržavanje kompetentnosti u prijetećim situacijama ili kriznim događajima (suočavanje s ekonomskim stresom u obitelji) 3. uspješan oporavak od trauma (u slučaju grubog zanemarivanja potreba djeteta u uvjetima teškog i kroničnog siromaštva) l

Koncept otpornosti l l l Otpornost – razvojni ishod koji se razvija, ako uz nepovoljne činitelje (rizike, vanjske ili osobna obilježja) postoje i pozitivni vanjski i unutarnji činitelji (zaštitni činitelji). To ne znači da otpornije pojedince „manje bole” nepovoljne životne okolnosti (da dijete izloženo nasilju manje pati od djeteta koje nije otporno) – već da pojedinac zadržava kompetentnosti u rizičnim situacijama, nepovoljne situacije procijeni kao izazov Zaštitni činitelji omogućuju djelovanje s razumijevanjem, povjerenjem i ustrajnošću u savladavanju prepreka ili u prevladavanju negativnih posljedica.

Koncept otpornosti l Otpornost se temelji na spoznaji da pojedinci i zajednice odolijevaju i nadvladavaju teške životne udarce s kojima se suočavaju. Koncept otpornosti ne negira proživljeno teško iskustvo već govori o snazi pojedinca da odolijeva, odnosno da ljudi i zajednice sebi pomažu tako da nepovoljne okolnosti ne vode samo u nemoć i patologiju. l Omogućuje da se određene nepovoljne situacije procijene kao izazov te da pojedinac, unatoč prisutnim rizičnim čimbenicima, postigne dobre rezultate. l Socijalni radnici istražuju, zajedno s korisnicima, koji su to zaštitni čimbenici u životu korisnika kako bi u najvećoj mogućoj mjeri iskoristili njegove osobne, obiteljske i okolinske resurse u procesu planiranih promjena. FOKUS NA RESURSE, ZAŠTITNE ČIMBENIKE! l