Snjeguljica U davno doba neki je kralj dobio
Snjeguljica
U davno doba neki je kralj dobio kćerkicu. Lice joj je bilo bijelo kao snijeg, usne crvene kao krv, a kosa crna kao ugljen. Zbog toga su kraljevnu prozvali Snjeguljica. Uskoro umre Snjeguljičina majka. Da mala kraljevna ne bude bez majke, otac se nanovo oženi.
Ta druga žena bila je vrlo lijepa, ali sebična i ohola. Imala je čarobno ogledalo. Često se u nj gledala govoreći: -Ogledalce, ti na stijeni, tko je najljepši, reci meni! Ogledalo bi odgovaralo: -Kraljice, ti si najljepša na svijetu!
Snjeguljica je rasla iz dana u dan, i bivala sve ljepšom. Zato je ogledalo jednom moralo reći: - Kraljice, ti si nekad najljepša bila. Sad stoput je ljepša Snjeguljica mila.
Čuvši te riječi, kraljica se silno razljuti i od tog trenutka silno zamrzi Snjeguljicu. Zakune se da će je maknuti s ovog svijeta. Odmah pozove k sebi dvorskog lovca i reče mu: - Odvedi Snjeguljicu tako daleko u šumu, da se ne može vratiti. Ne želim je više vidjeti!
Lovac se prestraši njene srdžbe pa odvede kraljevnu u najdublju šumu i tamo je ostavi.
Sneguljica je dugo lutala između stabala, sve dok nije ugledala neku kućicu.
Ušla je u nju i vidjela u sobi stolić sa sedam malih stolica. Stol je bio prostrt. Na njemu sedam malih tanjurića, sedam žličica i isto toliko vilica, noževa i čašica. Uza zid pružao se niz od sedam niskih krevetića.
Snjeguljica pojede malo iz svakog tanjurića, a onda legne preko krevetića i zaspi. Nedugo zatim vratilo se kući sedam patuljaka. Preko dana radili su u obližnjem rudniku.
Čim su stigli, primijetili su da je netko dirao tanjuriće i jelo. Potom ugledaše kraljevnu gdje leži na njihovim krevetićima.
Nisu je htjeli buditi, nego su tiho promatrali kako spava. Divili su se njezinoj ljepoti.
Kad se drugog jutra Snjeguljica probudila i ispričala im što se s njom dogodilo, smilila se patuljcima.
Rekoše joj: - Ako pristaneš na to da se brineš o nama i o našoj kućici, možeš ostati. Snjeguljica pristane.
Maćeha je vjerovala da je Snjeguljica već odavno mrtva. Jednog dana ipak upita svoje čudesno ogledalo: - Ogledalce, ti na stijeni, tko je najljepši, reci meni! Ogledalo joj odgovori: - Kraljice, ti si nekad najljepša bila. Sada je ljepša Snjeguljica mila. Preko sedam gora i sedam proplanaka ona živi sretna kod sedam patuljaka!
To je tako razljutilo kraljicu da je odlučila sama usmrtiti Snjeguljicu. Preodjevena u staru prodavačicu stigne pred kuću patuljaka i stane uzvikivati: - Kupi lijepu robu, kupi! Snjeguljica pogleda kroz prozor i upita. -Što prodaješ, draga ženo! - Pojaseve u svim bojama!
Snjeguljica pusti staricu u kuću i kupi jedan pojas. - Dođi, reče žena, da ti ga zakopčam! Tek što je to rekla, stisne Snjeguljicu pojasom tako čvrsto da je jadna kao mrtva pala na pod. Na sreću, sedam patuljaka stiglo je na vrijeme kući. Brzo su odvezali pojas, a Snjeguljica je došla k svijesti i ispričala im što se dogodilo.
Zla maćeha požuri kući da sada upita ogledalo tko je najljepši. Ogledalo opet odgovori isto. Zavidna maćeha uzme otrovni češalj, odjene druge haljine i ponovno ode pred kuću sedam patuljka.
Ni ovaj put Snjeguljica nije mogla odbiti njezinu ponudu te kupi češljić. Prerušena maćeha reče: - Dođi, lijepo ću te počešljati. Uzme češalj i zarine ga Snjeguljici u kosu tako čvrsto da je pala na pod.
Na svu sreću, zla maćeha počinila je svoje zlodjelo kasno popodne, upravo kada su se patuljci vraćali s posla. Oni su našli češalj u Snjeguljičinoj kosi i izvukli ga.
Djevojka se brzo oporavila. A kad su patuljci čuli što se dogodilo, zamolili su Snjeguljicu da više nikome ne otvara vrata. Za to vrijeme zlobna maćeha opet je ogledalu postavila isto pitanje. Gotovo da nije vjerovala svojim ušima, jer je odgovor bio isti: - Snjeguljica je stoput ljepša.
Zlobnica zalupa nogama vrišteći: -Snjeguljica mora umrijeti! Odluči da je otruje jabukom. Kada je pokucala na Snjeguljičina vrata, djevojka joj iznutra dovikne neka ide dalje, jer su joj patuljci zabranili da ikome otvori.
-Riješit ću se ja svoje jabuke, naceri se zla maćeha u sebi, i naglas reče: -Imam jabuka. Evo, jednu ću ti pokloniti. Da vidiš kako tu nema nikakva zla, sama ću pojesti pola, a tebi ću dati drugu polovicu. Prerušena kraljica zagrize zdravu polovicu jabuke. Otrovanu polovicu pruži Snjeguljici. Tek što je zagrizla jabuku, lijepa kraljevna padne mrtva na pod.
Patuljci su predvečer stigli kući i našli Snjeguljicu mrtvu. Pokušavali su sve, ali je nisu mogli oživjeti. Da ne ostanu bez nje, odluče izraditi stakleni lijes. Kada je lijes bio gotov, stave u nj Snjeguljicu i odnesu je na proplanak blizu kuće. Dok su drugi bili na poslu, jedan je od patuljaka držao stražu na brijegu. Ni noću je nisu ostavljali samu.
Jednoga dana šumom doluta kraljević na bijelu konju. Upravo kada je htio upitati patuljke kako da izađe iz šume, spazi stakleni lijes i u njemu prekrasnu kraljevnu.
Toliko mu se svidjela da nije mogao odvratiti pogled od nje. Zamolio je patuljke da mu poklone lijes s djevojkom i obećao im da će Snjeguljicu čuvati kao najveće blago. Patuljci teška srca pristanu.
Dok su podizali lijes na kraljevićeva konja, jedan se od njih spotakne i padne. Lijes se potrese i uspravi, a otrovani komadić jabuke iskoči Snjeguljici iz grla. Ona otvori oči. - Gdje sam? , upita tihim glasom. Na to joj patuljci ispričaju što je uradila zla maćeha. Neizmjerno sretni što je opet živa, oni pomognu Snjeguljici da ustane.
Kraljević je sve to začuđeno gledao, a onda je kleknuo pred Snjeguljicu i rekao: - I mrtvu sam te htio povesti sa sobom. Sada, kad te vidim živu, ne mogu više bez tebe. ˝
Poveo je Snjeguljicu u dvorac i vjenčao se s njom. Na raskošnoj svadbi bili su i patuljci. Kažu da je zla maćeha umrla od zavisti kad je čula za Snjeguljičinu sreću. M. G.
- Slides: 28