Snjeana ulenti dipl defektolog Kada kaemo ADHD koje

Snježana Šulentić, dipl. defektolog

Kada kažemo ADHD, koje su naše asocijacije? živahni nemirni nepažljivi brzopleti neustrajni neposlušni neodgojeni zločesti jure poput motora

ADHD je naziv za čitav niz ponašanja koja nazivamo poremećaj pažnje i koncentracije s nemirom - hiperaktivni poremećaj. Sastoji se od tri skupine smetnji: hiperaktivnost, impulzivnost, poremećaj pažnje. ADD- poremećaj pažnje bez nemira Hiperaktivnost je višak aktivnosti uzrokovan viškom energije. To nije samo faza koju će dijete prerasti niti je znak djetetove zločestoće. To je stvarni biološki uvjetovani poremećaj. *učestalost od 3 do 5% *četiri puta češći u dječaka nego u djevojčica *češći u gradskim nego u seoskim sredinama

Što uzrokuje ADHD? Uzroci: različiti, mnogobrojni, isprepleteni , nedefinirani, nepoznati. Očituju se : nasljeđivanje, poremećeno funkcioniranje mozga, neurobiološki poremećaji i socijalni poremećaj, patologija obiteljskih odnosa.

Koji su simptomi? Kako ih prepoznati? Smetnje se javljaju na: v području motorike v području pažnje v području emocija v području socijalnih odnosa v na perceptivnom planu v na području kognitivnih funkcija

Područje motorike - teško mirno sjede - vrpolje se, okreću - ustaju s mjesta Područje pažnje - ne selektivna, distraktibilna - dobri dani (koncentraciju se najviše do 20 minuta) - loši dani (ne dulje od 5 minuta)

Područje percepcije - smetnje u vidnoj i slušnoj percepciji – opažanju - 75 posto djece s poremećajima čitanja, pisanja i računanja jesu djeca s ADHD-om -opća inteligencija je mnogo viša no što pokazuje dječji uradak, dijete funkcionira ispod svojih stvarnih mogućnosti

Emocionalno- socijalno područje -nepredvidivi -neadekvatno reagiraju -agresivnost -kod neke djece i depresija Područje govora Izražavaju se vrlo kratkim rečenicama ili samo jednom riječju.

Odnosi s okolinom Smanjena je tolerancija na frustracije. Emocionalne veze su površne. Ne pokazuju strah uslijed odvajanja. Lako stječu poznanike, ali ih ne mogu zadržati. Ne mogu se prilagoditi grupi. Bolno su svjesna svoje nesposobnosti da zadrže prijatelje, pokušavaju to promijeniti ali, ne znaju kako.

Često se poteškoće prvi puta prepoznaju tek kada dijete krene u školu: v v v v v dijete ne sjedi na svom mjestu, šeće razredom gleda kako rade druga djeca prije nego pokuša uraditi sam nije sposobno slijediti upute koje se daju cijelom razred ometa drugu djecu u njihovom radu ne stiže prepisati s ploče nema uspjeha u diktatu priča ili pjeva za vrijeme nastave školski uspjeh mu je niži od stvarnih sposobnosti za vrijeme odmora osamljuje se ili je u tuči sanjari

Kako pomoći djetetu? Iskoristimo dobre osobine djeteta, a to su: otvorenost znatiželja kreativnost maštovitost visok stupanj energije i motiviranosti za sadržaje koji ih privlače i u kojima su uspješni intuitivnost sanjarenje vizionarstvo odlučnost, preuzimanje rizika Važno je znati da su njihove dobre osobine uzrok njihovim lošim osobinama i obrnuto. To znači da se ne mogu ukloniti loše osobine kako bi ostale samo dobre. Te dvije strane – dobra i loša – tvore jednu cjelinu.

Što roditelji mogu učiniti? Dijete s ADHD-om može uzrokovati mnogo stresova roditeljima i cijeloj obitelji. Odgajanje djeteta s ADHD-om može biti prilično stresno i svi roditelji ponekad osjećaju ljutnju, strah, frustraciju i tugu dok se bore da pomognu svom djetetu. Važno je znati da se djetetovo ponašanje ne može promijeniti preko noći. Međutim, potrebno je biti ustrajan i dosljedan u odgoju jer se time djeci šalje poruka da mislimo ozbiljno te da nam se može vjerovati. Ako se poteškoće ne tretiraju na odgovarajući način, njegovo će ponašanje biti trajno ometajuće za obitelj. No postoje neke stvari koje roditelji mogu učiniti kako bi mu pomogli u kontroli ponašanja.

Potrebno je razvijati i održati pozitivan odnos s djetetom. Korisno je pronaći neku ugodnu aktivnost sa svojim djetetom i uključivati se u nju što češće, barem nekoliko puta tjedno.

Komunikacija s djetetom üDjeca trebaju što jasniju komunikaciju i upute. üUpute trebaju biti pozitivno formulirane, jednostavne, sažete i konzistentne. üPokušajte promatrati svoje dijete u igri, a u razgovoru nasamo s njim ukažite mu na ono što ste uočili te što mislite kako bi se inače trebao ponašati. üKomentiranje djetetovog ponašanja je korisno kako bi dijete počelo shvaćati što se od njega očekuje. üPri tome je važno objasniti djetetu što mislimo pod određenim terminima, kao što su "biti dobar" ili "biti zločest" jer ti termini mogu biti zbunjujući za dijete. üDobro je reći, na primjer: "Sviđa mi se kako pospremiš svoje igračke", "Ne sviđa mi se kako vičeš u dućanu".

Bitno je da djeca osjete posljedicu za vlastito ponašanje i da sami snose odgovornost za nju. Stoga trebate pokušati osigurati da dijete razumije koje je ponašanje prihvatljivo, a koje nije. Specificirajte s djetetom ponašanje koje očekujete od njega, što točnije i konkretnije. Prilikom obraćanja hiperaktivnom djetetu s nekom uputom ili zahtjevom važno je osigurati djetetovu pažnju: Gledajte dijete u oči. Držite ruke na ramenima djeteta dok mu govorite što želite da napravi. Govorite Može smirenim, ali odlučnim glasom. pomoći ako od djeteta zatražite da ponovi što želite da učini.

Rutina i struktura Pružite djetetu rutinu, strukturu i predvidljivost kako biste mu olakšali funkcioniranje. Jasan raspored za ustajanje ujutro, pisanje zadaće poslijepodne i ispunjavanje dnevnih obveza imaju pozitivan utjecaj na njih. Hiperaktivna djeca imaju mnogo koristi od jasnih i konzistentnih granica ponašanja koje postavljaju roditelji. Granice trebaju djetetu kako bi znalo na čemu je jer je za djecu prevelik stres ako se pravila stalo mijenjaju.

Postavljanje pravila üVažno je da u obitelji postoji jedinstveni set pravila koji će prihvaćati svi članovi. üPravila su opis poželjnih ponašanja u nekom okruženju. Stoga je važno da se postavljaju na pozitivan način, a ne kao zabrane. üDakle, važno je djetetu reći što DA radi- bitno je da dijete zna pravila i način na koji ih može slijediti üOsim toga, bitno je uspostaviti pravila prije nego se javi problem. Vrlo često se događa da djeca pokazuju otpor prema novim pravilima. Međutim, potrebno je ustrajati i biti dosljedan!

Pohvaljivanje uspjeha Uz pravila ponašanja, važno je postići i jasan dogovor o sustavu nagrada i sankcija. Nagradite dijete za poželjno ponašanje jer će tako početi vjerovati da može uspjeti. Nagrade mogu uključivati odlazak u šetnju s mamom i tatom, obiteljsko igranje neke društvene igre, razne pohvale i slično.

ØNeka pohvala slijedi odmah iza poželjnog ponašanja ØNeka pohvala bude povezana s konkretnim ponašanjem ØPohvaljujte dijete smiješkom i pogledom, kao i samim riječima ØPohvaljujte dijete svaki put kad se dobro ponaša ØPohvaljujte dijete i pred drugima

Isključenje (time – out) Ako dijete reagira agresivno (udaranjem, bacanjem stvari, urlanjem), dobro je udaljiti ga iz trenutne situacije (time out). To je korisna tehnika za smanjenje neželjenog ponašanja djece. Kratak predah nasamo, na neinteresantnom, ali sigurnome mjestu, dok se dijete ne smiri, puno je bolji izbor od kažnjavanja. (Vrijeme koje dijete treba provesti u isključenju ne smije biti predugo i treba biti u skladu s njegovom dobi. )

Učenje Unaprijed određena rutina učenja stvara podlogu za usvajanje dobrih navika u učenju. Važno je mirno i dosljedno zahtijevati korektno ispunjavanje zadataka u svakodnevnom životu. Tijekom vremena unaprijed određenoga za učenje, ne bi smjelo biti dopušteno gledati televiziju ili prisutnost drugih distrakcija. Preporuča se da hiperaktivna djeca uče u kraćim razdobljima i s češćim prekidima.

Slobodno vrijeme i vršnjaci Uključite dijete u slobodne aktivnosti u kojima će imati kontakte sa svojim vršnjacima i imati mogućnost razvijati prijateljstva i uvježbavati svoje socijalne vještine (potrebno voditi računa da je dijete pod stalnim nadzorom odrasle osobe). Organizirajte druženja djece kod vaše kuće i pod vašim nadzorom te im pokušajte pomoći u strukturiranju igre (ponudite im nekoliko mogućnosti).

I za kraj Djeca s ADHD-om brzo postaju svjesna svojih teškoća, a kao rezultat toga mogu osjećati gubitak kontrole i razviti manjak samopoštovanja. Stoga je vrlo važno što prije dijagnosticirati hiperaktivnost kako bi se mogao započeti terapijski postupak. Nikad ne smijemo odustati i gubiti nadu jer nas ovakvo dijete treba, iako ga je ponekad teško prihvatiti!

Literatura Buljan-Flander, G. , Karlović, A. - Odgajam li dobro svoje dijete, savjeti za roditelje Dubravka Kocijan Hercigonja, Gordana Buljan Flander, Dinka Vučković – Hiperaktivno dijete; Lelia Kiš Glavaš, Rea Fulgozi-Masnjak – Do prihvaćanja zajedno – integracija djece s posebnim potrebama; Snježana Sekušak Galešev – Dijete s deficitom pažnje – hiperaktivnim ponašanjem u obitelji; Thomas W. Phelan-Sve o poremećaju pomanjkanja pažnje Thomas W. Phelan, Sarah Jane Schonour-1 -2 -3 uspjeh za učitelje i odgajatelje (učinkovita disciplina) www. budenje. hr www. hud. hr