SIRIJA SIRIJSKA ARAPSKA REPUBLIKA zemlja na raskriju HRVOJE
SIRIJA (SIRIJSKA ARAPSKA REPUBLIKA) -zemlja na raskrižju-
HRVOJE IVANČIĆ � hrvatski novinar i putopisac � autor je reportaža iz Ugande, Konga, Južnoga Sudana, Indije, Pakistana i Sirije � od 2015. godine član je Hrvatskog društva pisaca
Zašto se naziva “zemljom na raskrižju”? � zbog isprepletenosti raznih vjera i kultura � zbog povezanosti s Europom, Afrikom i Azijom Zemlja u kojoj se mogu vidjeti krajolici, od polja pšenice i pamuka, preko bogatih vinograda i maslinika, do palminih oaza i livada prepunih oleandra. Tisućljetni spomenici, arheološka nalazišta, dvorci, i usnuli gradovi pričaju slavnu povijest čak 34 različite civilizacije. Takvo raskrižje kultura ostavilo je dubok trag na arhitekturi i kulturnim spomenicima te podarilo Siriji naziv “zemlja kontrasta”.
Smještaj Sirije Na zapadu 180 km dugom obalom izlazi na istočno Sredozemlje, a graniči na sjeveru s Turskom, na istoku s Irakom, na jugu s Jordanom, na jugozapadu s Izraelom te na zapadu s Libanonom.
Geografija Sirije � Sirija je zemlja smještena u Jugozapadnoj Aziji. Veliki dijelovi zemlje su pustinja i polupustinja � U jugozapadnom dijelu Sirije nalazi se Golanska visoravan čiji je veći dio pod kontrolom Izraela, dio je demilitarizirana zona pod kontrolom UN-a � Eufrat je najvažnija i najveća rijeka u Siriji. Nije plovna, ali je njeno značenje veliko zbog natapanja. Ona je osnova sirijske poljoprivrede � Najvažniji grad na sirijskoj obali je Latakija (Al-Ladiqiyah). To je i najveća luka. Izlaz na Sredozemno more daje Siriji na geostrateškoj važnosti i pogoduje razvoju gospodarskih grana vezanih uz more
Povijest Sirije � nalazi se na razmeđu civilizacija i stoga je redovito kroz povijest bila poprište sukoba � bila je središte jedne od najstarijih poznatih civilizacija - Eble. Na ovom su se prostoru izmjenjivali Feničani, Egipćani, Hetiti, Aramejci, Asirci, Babilonci, Perzijanci te na kraju Aleksandar Makedonski � zemlju kasnije osvajaju Rimljani i u tom je razdoblju jedna od najrazvijenijih provincija. Bila je prva kristijanizirana pokrajina u Carstvu. Pri podjeli Carstva pripala je Bizantu Ruševine Palmire
� u 7. je stoljeću osvajaju Arapi koji šire islam. Damask je tada bio prijestolnica Omejidskog Carstva (660. - 750. ). U srednjem je vijeku poprište borba između Bizanta, Arapa, križara i Turaka Seldžuka � od 16. st. zemljom vladaju Turci Osmanlije i provode daljnju islamizaciju � nakon prvog svjetskog rata postaje francuska kolonija � godine 1941. proglašena je nezavisnost koja je ostvarena tek 1946. Borbe s Izraelom, vojni udari i neuspješno ujedinjenje 1958. s Egiptom u UAR, miješanje u prilike u Libanonu te Zaljevski rat obilježile su modernu Siriju � Izrael je u šestodnevnom ratu 1967. okupirao strateški važnu Golansku visoravan na jugozapadu zemlje � Državni udar ministra obrane Hafiza al-Asada, pripadnika manjinske islamske sekte alavita 1970. označio je kraj razdoblja nestabilnosti. Al-Asad se kombinacijom političke represije i ustupaka ključnim skupinama stanovništva uspio održati na vlasti sve do svoje smrti 2000. , a naslijedio ga je sin Bašar.
Osnovni podaci � Glavni grad: Damask � Površina: 185. 180 km² � Predsjednik: Bašar al-Asad � Stanovništvo: 22, 85 milijuna, 2013. (Arapi 90, 3%, a ostatak Kurdi i Armenci) � Kontinent: Azija � Valuta: Sirijska funta (stoti dio pijastera) � Službeni jezik: arapski jezik (hamitsko-semitska porodica jezika) � Neovisnost: od Francuske 17. travnja 1946. � Religijski sastav: sunitski muslimani (74%), šijitski muslimani (12%), kršćani (9%), a ostatak alaviti i židovi
Politički ustroj Politički sustav: - prema Ustavu od 13. ožujka 1973. godine Sirija je republika s predsjedničkim sustavom vlasti(predsjednik republike poglavar je države, vrhovni zapovjednik oružanih snaga i nositelj izvršne vlasti) - biraju ga građani na referendumu apsolutnom većinom za razdoblje od 7 godina, bez ograničenja broja mandata - zakonodavnu vlast ima jednodomna Narodna skupština (Madžlis al-Šaab) s 250 zastupnika, koje biraju građani na izravnim izborima za mandat od 4 godine. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi državljani s navršenih 18 godina života - sudbenu vlast ima Vrhovni ustavni sud, koji čine predsjednik i 4 suca, a imenuje ih predsjednik republike za mandat od 4 godine, uz mogućnost obnove mandata
Upravna podjela: - dijeli se na 14 provincija (muhafaza). Nacionalni blagdan je Dan neovisnosti, 17. travnja Zdravstvo: - kakvoća zdravstva koje je ograničeno na gradove i besplatno za siromašne te pitke vode i sanitarija nezadovoljavajuća je. Smrtnost djece je poprilično visoka, a socijalna skrb ograničena Hafez al-Asad Bassel al-Assad Bašar al-Asad
Gospodarstvo � Sirija spada u donju srednju grupu zemalja po razvijenosti � najveći dio stanovništva zaposlen je u poljoprivredi � sirijsko je gospodarstvo u velikim problemima. Unatoč izvozu nafte i turističkom potencijalu, zemlja se nije razvila. Planiran razvoj industrije nije se dovoljno ostvario, što zbog državnog vlasništva, što zbog političkih sukoba i tenzija. Gospodarstvo ovisi o nafti koje ima puno manje nego u ostalim arapskim zemljama Poljoprivreda: - pamuk je glavna i najpouzdanija ratarska kultura - Sirija je 4. u svijetu po proizvodnji maslinovog ulja - dosta se sadi i duhan koji je visoke kvalitete - od stočarstva najviše se uzgajaju koze, ovce i deve.
Industrija: - najvažniji sirijski proizvodi su nafta i zemni plin - hidroenergetska postrojenja na Eufratu, uz termoelektrane na pogon naftom proizvode sasvim dovoljno struje za potrebe zemlje - uključuje proizvodnju tekstila, preradu hrane i strojogradnju. Turizam: - značajnija gospodarska grana - popularno odredište ruševine Palmire. Promet: - prometna je povezanost dobra, pogotovo između dva najveća grada - cestovna i željeznička mreža su dobro razvijene, a gradovi Damask i Allep imaju i međunarodne zračne luke, a najveća morska luka je Latakija.
Kultura U Siriji, zemlji s bogatim povijesnim nasljeđem, nalazi se i mnogo muzeja i knjižnica. Najznačajniji muzej je Nacionalni muzej u Damasku koji sadrži brojne izloške iz azijske, grčke, rimske, bizantske i islamske umjetnosti. Najveća je knjižnica ona sveučilišna u Damasku s preko 150 000 naslova. Današnja je sirijska kultura i način života pod velikim utjecajem vanjskih čimbenika. Sirija je jedna od rijetkih arapskih zemalja u kojoj je postignuta visoka razina emancipacije žena. Obrazovanje: - školstvo je besplatno, no svejedno je blizu 30% stanovništva starijeg od 15 godina nepismeno (muškaraci blizu 15%, a žene nešto više od 44%) - djeluju 4 sveučilišta u kojima je sredinom 1990 -ih studiralo oko 170 000 studenata - u Damasku djeluje i Arapska akademija osnovana 1919. godine i ta je institucija jedna od najvažnijih među onima koje se bave proučavanjem arapskog jezika, književnosti, povijesti i kulture.
Poznati gradovi u Siriji Damask glavni grad i jedno od 14 upravnih oblasti Sirije prijestolnica Sirije gdje se nalaze vlada i ministarstva, dok gradom upravlja Ministarstvo unutarnjih poslova drevni grad Damaska je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji još 1979. godine god. 2008. izabran je za arapski glavni grad kulture Džamija Saiyida Zainab Glavna ulica u središtu Damaska -
Alep - grad u sjevernoj Siriji i sjedište provincije Alep, najnaseljenije u Siriji - najveći grad u Siriji - jedan od najstarijih nastanjenih gradova u povijesti - njegovo drevno središte je upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji još 1986. godine. God. 2006. izabran je za arapski glavni grad kulture - nalazi se na strateškoj trgovačkoj točki između mora i Eufrata. Velika alepska džamija
Latakija - glavni lučki grad u Siriji i glavno mjesto istoimene pokrajine - u njezinom okružju nalaze se poljoprivredna područja - glavni izvozni proizvodi su bitumen, asfalt, žitarice, pamuk, voće, jaja, ulje, lončarski proizvodi i duhan - lokalne industrije su prerada pamuka, ulja, koža i izlov morskih spužvi - u gradu se nalazi sveučilište od 1971. godine koje se danas zove Listopadsko sveučilište - grad je prometno povezan s važnijim gradovima u Siriji i Libanonu.
Homs(Hims) - grad u zapadnoj Siriji i sjedište regije Homs - smješten je na rijeci Oront i predstavlja glavni spoj između mediteranske - obale i gradova u unutrašnjosti zemlje glavno industrijsko središte Sirije treći po veličini grad u Siriji stanovništvo odaje vjersku raznolikost zemlje, iako većinu čine suniti uz kršćansku manjinu u gradu postoje brojne crkve i džamije, a u blizini je Krak des Chevaliers, lokalitet Svjetske baštine.
Razlika između šiita i sunita � Razmirice počinju sa smrću Proroka Muhameda 632. godine. Arapska plemena koja su pratila proroka tada su se zavadila oko toga tko će naslijediti Muhamedovo mjesto, koje je postalo kako religijska, tako i politička pozicija. Većina, preci današnjih Sunita koji čine oko 80% muslimana, podržala je Abu Bakra, prijatelja Proroka i oca njegove žene Aiše. Ostali su smatrali da oni koji su u srodstvu s Muhamedom imaju prednost. Oni su tvrdili da je prorok odabrao svog rođaka Alija, i tada su postali poznati pod imenom "šiat Ali" odnosno Alijeva stranka.
� Pristalice Abu Bakra su pobijedile, iako je Ali na kratko vladao kao četvrti Kalifa, a raskol islama je "zacementiran" kada je Alijev sin Husein ubijen 680. godine kod Karbale(Irak, veliko svetište Šiita) od strane Sunitskih trupa. Sunitski vladari su u narednim godinama upravljali, monopolizirajući političku moć, dok su Šiiti živjeli u sjenci obraćajući se za savjet i pomoć svojim imamima(vođama, tj. osobama koje vode muslimane u molitvi/namazu, temeljnom islamskom obredu/ibadetu), od kojih su prvih 12 bili direktni potomci Alija. Kako je vrijeme prolazilo, vjerovanja ove dvije grupacije sve više su se mimoilazila. � Danas 1. 6 milijardi muslimana smatra da je Alah jedini bog i Muhamed jedini prorok, ali dok se Suniti oslanjaju direktno na Prorokova učenja, Šiiti imaju Ajatolaha, odnosno vjerskog vođu koji predstavlja Alaha na Zemlji. Zbog toga Suniti optužuju Šiite za jeres(krivovjerje), dok Šiiti smatraju da su sunitska učenja dovela do pojave ekstremističkih sekti kao što su Vehabije(konzervativni pokret u Islamu). Većina šiitskih sekti vjeruje da je dvanaesti i posljednji imam "sakriven" i da će se jednog dana pojaviti kako bi sproveo božju volju na zemlji.
� Iako nikada nije došlo do velikog rata između ove dvije sekte, kao recimo između katolika i protestanata, sukob između ova dva pravca odnio je veliki broj života i do danas potresa muslimanski svijet. Iran kao vođa šiitskog i Saudijska Arabija sunitskog svijeta prenijeli su svoj političko-religijski sukob na većinu zemalja Bliskog istoka, a crte koje razdvajaju sfere utjecaja ova dva pravca se konstantno prepravljaju.
� https: //www. youtube. com/watch? v=0 b. Pg. E 185 qlg � https: //www. youtube. com/watch? v=Cv. J 7 DMg. TCu. A
HVALA NA PAŽNJI! Izradili: Tin Kuzmanović i Ana Matijević, 3. a
- Slides: 28