Silvije Strahimir Kranjevi HRVATSKI KLASIK PJESNIK I PROFESOR

Silvije Strahimir Kranjčević HRVATSKI KLASIK, PJESNIK I PROFESOR Senj, 1865. – Sarajevo, 1908. 150. OBLJETNICA ROĐENJA SILVIJA STRAHIMIRA KRANJČEVIĆA

Bugarkinje (Senj, 1885. )- troškom Marijana Župana Izabrane pjesme (Zagreb, MH, 1898. ) Trzaji (Tuzla, 1902. )-naklada N. Pissenbergera i J. Schuermachera TRI KAPITALNE ZBIRKE PJESNIŠTVA HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI 19. ST. i početka 20. ST.

POETSKI OPUS SILVIJA STRAHIMIRA KRANJČEVIĆA: Bugarkinje, Izabrane pjesme, Trzaji JEDINSTVENA JE PJESNIČKA TRILOGIJA HRVATSKOGA REALIZMA S. S. KRANJČEVIĆ oponira dominantnoj epici – osebujnim LIRSKIM MONIMENTALNIM IZRIČAJEM stvarajući autentičnu književnost i kapitalne pjesničke umjetnine… “…. Mrijeti ti ćeš, kada počneš sam U ideale svoje sumnjati!” (MOJSIJE, Izabrane pjesme, 1898. )

Rodna kuća Silvija Strahimira Kranjčevića u Senju 17. veljače 1865. godine /pravo ime/ Silvinus Policarpus Antonius -sin gradskog službenika Spiridiona Kranjčevića i njegove treće žene Marije rođ. Marković

Marija Kranjčević Spiridion Kranjčević “…Tko je poznavao njegove roditelje, a naročito ćud i značaj njegove matere, te po prirodi duševno nadarene žene, čiji duh samo radi nedostatka opće naobrazbe nije došao do potpunog razvoja, i tko je imao sposobnosti za prosuđivanje ovih kriterija duševnog života, taj nije bio ni časa u dvoumici o provenijenciji i izvoru Kranjčevićeva pjesničkog talenta…” Milan Gruber: Iz djetinjstva i mladosti S. S. Kranjčevića u: "Obzor", LXXIV/1933, str. 257 – 262. Roditelji Silvija Strahimira Kranjčevića – Marija i Spiridion

1871. upisuje se u prvi razred Osnovne škole u Senju 1883. Završava osmi razred, ali nije mu odobreno polaganje mature zbog nedovoljne ocjene iz vladanja “radi neprikornosti i osornosti” te je bio u sukobu sa školskim vlastima 1883. U listopadu pohađa predavanja u senskoj Bogosloviji, a potom odlazi na Studij teologije u RIM Collegium Germanico. Hungaricum

Mladom učeniku Kranjčeviću odlikašu bilo je zabranjeno u senjskoj Gimnaziji polagati maturu jer je iz “ćudorednosti” dobio “III. red”, odnosno negativnu ocjenu iz vladanja

“Ja bijah odličan đak, za mene ne bijaše straha, ali bilo je mojih prijatelja kojima je prijetio pad. Bijahu mi usko srcu prirasli, meni je bilo nemoguće i pomislit se bez njih. I tako odstupih i ja od mature, kad su mojim zabranili pristup…” S. S. Kranjčević “Pabirci života”, 1883.

Collegium Germanico-Hungaricum u Rimu KO DAŠAK… 1886. Ko dašak svet i čist, Kad mladi miri cvijet, Ko sjajnog sunca blist, Što vedri ovaj svijet. Ko anđeoski san, Ko draga svetinja, Tvoj mili sjaji dan, Oj, dobo djetinja! Životvor ti je plam, Milolik ti je sjaj; Ah, gledam te i – znam, Gdje j’ izgubljeni raj!

9. listopada 1883. godine zagovorom senjskog biskupa Josipa Posilovića Silvije Strahimir Kranjčević odlazi u Rim u Collegium Germanico- Hungaricum na teološki studij… “Daleki bio je to put, ujedno i moj prvi korak na željeznicu! Plakao sam ja, plakao je i moj pokojni otac, a bura je hitala slane valove preko parobroda!” S. S. Kranjčević: Pabirci života, 1883. KOBNI ODLASCI I TJESKOBNA NOSTALGIJA ZA ZAVIČAJEM…

Pismo biskupu J. J. Strossmayeru 18. svibnja 1884. godine S. S. Kranjčević piše opsežno ispovjedno pismo utjecajnom hrvatskom biskupu Josipu Jurju Strossmayeru 5. lipnja 1884. izdana mu je svjedodžba i ispisnica iz Collegiuma, a u Zavodu sv. Jeronima dobiva preporuku J. J. Strossmayera za Franju Račkog Vraća se u Hrvatsku, preko Zadra dolazi u Zagreb. U vlaku je upoznao kasnijeg najboljeg prijatelja Josipa Milakovića… Nije mogao biti svećenikom… “Ja sam vazda shvaćao svaku svoju zadaću ozbiljno i savjesno. Kad sam na vrelu kršćanstva ozbiljno razmišljao o svojim budućim dužnostima, ja sam se gotovo prepao. Kako da odoli moje slabo tielo naspram kojemu nije mogao odoljeti moj duh? Biti pravim svećenikom, znači biti nadčovjekom… Sebična ljudska narav ne pita za to, ona se podaje pravcu u kom misli naći svoj cilj…”

� Visokoj kr. vladi, odjelu za bogoštovlje i nastavu Zagreb Silvij Kranjčević moli za dozvolu, da može polagati ispit zrelosti na kr. gimnaziji u Senju. Položio je pismeni ispit zrelosti povoljnim uspjehom, pak je hotimice i neprisiljen od usmenog ispita za tada odstupio, što može i ravn. gimnazije uvijek potvrditi, no u tom odstupku nazriješe gg. profesori ko njekakav prkos i radi toga ocijeniše ga u II. pol. 8. razreda iz ćudorednosti onom nepovoljnom ocjenom, koje ni najmanje nije zaslužio. Nemogućnost takve ocjene dokazuje i to, što je odmah u senjsko sjemenište primljen bio, što je svakako najljepši dokaz moralnog mu pada. Da u Senju položi ispit, jer mu je tamo otac (a on u Zagrebu radi kod Vile), a već i maturalne radnje izradio i želi — ako je lanjskim postupkom svoje učitelje uvrijedio, na taj način sve opet popravit. U Zagrebu, 9 lipnja 1884. Prilaz 21 Silvij Kranjčević Kranjče. VIĆEV TRNOVIT PUT DO MATURE … 6. travnja 1884. godine Kranjčević traži ponovno polaganje mature. U Zagrebu (Prilaz 21) piše molbu Zemaljskoj vladi, da mu dopusti polagati ispit zrelosti u senjskoj gimnaziji, jer želi, » ako je lanjskim postupkom svoje učitelje uvrijedio, na taj način sve opet popraviti «. Ali molba mu je bila, na prijedlog ravnatelja senjske gimnazije, odbijena.

Josip Juraj Strossmayer, hrvatski biskup, teolog, političar, pisac, kulturni neimar, erudit (Osijek, 4. veljače 1815. - Đakovo, 8. travnja 1905. ) Franjo Rački, doktor teologije, hrvatski povjesničar, političar (Fužine, 25. studenoga 1828. – Zagreb, 13. veljače 1894. )

Školovanje u Zagrebu “Kakvim li čuvstvom koraknuh na sveto domovinsko tlo! Pobjegoh, jer ne mogoh biti daleko od njega, a sad sam se plašio, da nevrijedan po njem koracam. Kad sam sjedio sam i zapušten, bijah nalik listku, što ga vjetar vije. Al tada se pojavi dobri neki andeo, u mojoj misli stvori se stara ona knjižica o psihologiji. Ajd u preparandiju! jeknulo mi u duši…” S. S. Kranjčević Učitelj na građanskih školah… Potporom J. J. Strossmayera Kranjčević završava tečaj PREPARANDIJE iz SLOVNIČKOHISTORIJSKE grupe za zvanje “UČITELJA NA GRAĐANSKIH ŠKOLAH” (zagrebačka Učiteljska škola). 1886. godine osposobljen za učitelja koji može predavati hrvatski jezik, njemački jezik, povijest i zemljopis…

KNJIŽEVNI UZORI S. S. KRANJČEVIĆA August Šenoa i Eugen Kumičić

29. travnja 1886. iz Senja, upućuje pismenu molbu » Visokoj zemaljskoj vladi « u Zagreb, da mu ona, » namjestiv ga ma kamo i kada «, omogući » da se posveti � 6. Svibanj uzvišenoj dužnosti učitelja «. Molba mu je bila odbijena. Kranjčević piše molbu za praksu 6. svibnja 1886. upućuje Vladi novu molbu, da mu dopusti besplatno prakticiranje u senjskoj pučkoj školi. 8. srpnja 1886. gradski načelnik u Senju izdao je Silviju Strahimiru Kranjčeviću svjedodžbu da je » uopće uzornoga kako moralnoga tako i političkoga ponašanja «, i to kao prilog i preporuku molbi za » mjesto učitelja u trgovačkoj školi u Bosni i Hercegovini «. 31. kolovoza 1886. imenovan je učiteljem trgovačke škole u Mostaru. 13. rujna 1886. Kranjčević je stupio u svoju službu i odmah položio propisanu prisegu. 5. prosinca 1886. Kranjčević biva obaviješten da je » iz službenih obzira « premješten na trgovačku školu u Livno. 14. kolovoza 1888. premješten iz Livna u trgovačku školu u Bjeljinu.

13. kolovoza 1892. Kranjčević premješten ponovno u Livno 17. listopada 1893. premješten na preparandiju u Sarajevo (Učiteljska škola) 8. rujna 1894. unaprijeđen i dodijeljen na rad Zemaljskoj vladi u Sarajevu, kao suradnik redakcije projektiranoga polumjesečnika za književnost i umjetnost "Nada" Učitelj Silvije Strahimir Kranjčević u livanjskoj narodnoj nošnji "Nada će biti najljepšim listom ovo ga svijeta" Kranjčević, 1894. ) (S. S.

BUGARKINJE PJESNIČKI PRVIJENAC Godine 1885. početkom mjeseca kolovoza izlazi mu prva zbirka pjesama, "Bugarkinje", nakladom knjižara Marijana Župana, s posvetom "Uspomeni neumrloga Augusta Šenoe", i to u Senju gdje boravi od smrti oca. "Posveta Šenoi nije frazerstvo nego iskrena zahvalnost. Kranjčević se razlikuje od Kovačića (koji je od Šenoe naučio koliko i Kranjčević) po sposobnosti da odvoji kod Šenoe političke nesuglasice od umjetničkog divljenja. " Ivo Frangeš: "Rani Kranjčević", Studije i eseji, «Naprijed» , Zagreb 1967, str. 95.

10. Ožujak Izlazi glavna Silvijeva zbirka "Izabrane pjesme" 10. ožujka 1899. objavljena je središnja Kranjčevićeva zbirka pjesama "Izabrane pjesme"

Trzaji, Tuzla, 1902. ". . . za svoje „Trzaje" rekao, da su to komadići duše njegove, a u tome ga pomagala i njegova gospodja veleći, da se njoj svidjaju baš one svjetske pjesme Silvijeve. " P. Krstinić: "Moje spominjanje o Kranjčeviću" u: "Savremenik", Zagreb 1908, str. 729 U Tuzli, » tiskom i nakladom N. Pissenbergera i J. Schnürmachera, komanditnog društva, izašla je - nastojanjem I. Ostojića, - treća Kranjčevićeva zbirka pjesama, "Trzaji", ujedno i posljednja za života. "Kano da nije ljubio dijaloga, bio je više samotni mislilac. "Pustite me u samoći", jer je onda dublje mogao ponirati u more svoje misli i mirnije ih nizati svijetu na oglede“ P. Krstinić: "Moje spominjanje o Kranjčeviću", "Savremenik", Zagreb 1908, str. 730.

1. siječanj 1895. izlazi prvi broj časopisa "Nada" U Sarajevu, izašao prvi broj "Nade"; Kranjčević je u njemu objavio pjesmu "San" SAN … Kad jadnik pomoć sa neba moli, Ruke nebesima pruža; I miris tako s hiljade ruža, S trna i cvijeća noćno se vine, S gordoga cedra, sa mahovine, Tamo pred oblačna vrata. I kako pane pred teške dveri. Kruto tvrde i nijeme, Najljepša onda od vilinskih kćeri Otvara lokot od zlata, Izlazi korakom sjene… Šušne li listak il ptica makne, Cjelovom usne tiho ih takne; Pogladi glatko, Šane i da’ne: Ja bdijem – spavajte slatko!

17. veljače 1898. , na svoj 33. rođendan, oženio se s Gabrijelom Anom Kašaj, kćerkom kapetana Franje Kašaja i Julijane Slavice rođ. Kopetzky. Kumovi su bili Ljuboje Dlustuš i Josip Milaković. ". . . ona je vrlo dobro djetence, nepokvareno u svojoj bijeloj duši, koja se malo pomalo preobličuje u dušu mlade ženice. Ja s neizrecivim veseljem zadivljeno gledam u nju i u njezinu ćud, koja je dosta nalik na neku gorsku ptičicu kad prebire na kakvom procvjetalom grmu. Posmatrajući je mene boli srce što je uvedena u praktični okrug gdje će i ona morati da iskusi zbiljsku nepokolebivost svagdašnjeg života, i ja bih želio, da ona ostane uvijek ovakovo bezbrižno čedance. U tome neka je Bog čuva! Ukoliko moguće, vjerujte da nad njom bdijem što se samo više može. Čuvam je i pazim, da joj ovaj prvi korak ispod roditeljskog krova, a na svoju samostalnu stazu ne bude tako nagao. " Iz pisma Slavi Kašaj, Elinoj majci, 26. veljače 1898.

Kranjčević i Nazor u Zadru 1900. god. STARI ZADAR POČETKOM XX. STOLJEĆA 13. travnja 1900. , vedrog i sunčanog zadarskog dana Nazor i Kranjčević susreću se po drugi put… Kranjčević PRAVAŠ, HRVATSKI DOMOLJUB bio je odvojen od Hrvatske jer nije mogao u KHUENOVSKOJ HRVATSKOJ i obavljati profesorski poziv. Bosna ga je prihvatila, ali on je osjećao duboku tugu, nostalgiju i samoću… Bol za domovinom i zavičajem nagrizala je njegovu dušu i tijelo… Zadarski susret dvaju pjesnika značajan je, ne samo zbog književnopovijesne važnosti, nego i zato što je tom prigodom Nazor izrazio želju da mu Kranjčević pomogne kako bi i on prešao u Bosnu. No srčanost kojom ga je Silvije odgovarao od te namisli, rijetko jasno pokazuje kako se sam Silvije osjećao u Bosni. “…Gle! Gle mene! Moram i do dva puta na godinu amo, da se nadišem tog zraka, da se nagledam tog mora i tog krša. . . da, baš toga krša! Pa i te naše bijede. Moram u Senj; odanle ću na Sušak, pa k Caru Eminu u Opatiju, da pođemo u Lovran i u Medveju. Ti bi u Bosni (u Kalajevoj!) trpio i više od mene. Oh, kad bih ti koješta pričao! Jadranče, ondje bi tek zakržljao, klonuo… ” (Silvije Strahimir Kranjčević)

Jedna od posljednjih fotografija S. S. Kranjčevića snimljena u Sarajevu. Pjesnik je dulje vrijeme bio bolestan, iscrpljen nizom teških operacija. Potkraj rujna 1908. zdravlje mu se naglo pogoršalo. Preminuo je u svom stanu u Sarajevu, 29. X. 1908. u 12, 15 sati, pokopan na groblju Koševo u Sarajevu. 18. VII. 1904. rodila se kći jedinica Silvija i Ele, Višnja (Višnjica) Kranjčević. “Kad me pogleda svojim očicama, čini mi se da se nebo otvorilo…” (S. S. Kranjčević) Društvo hrvatskih književnika pokreće akciju prikupljanja sredstava za pomoć Silviju pri liječenju. U tu svrhu namjeravaju tiskati luksuzno divot-izdanje Kranjčevićevih pjesama u ograničenoj nakladi. Tako će nastati zbirka "Pjesme", koju Silvije neće dočekati živ, iako je pripremana u povodu 25. godišnjice pjesničkog stvaranja, što je bilo u kolovozu 1908. S. S. Kranjčević preminuo je s nepune četrdeset i četiri godine života…

Ela Kranjčević, rođena Kašaj, udovica, učiteljica prisjeća se Silvijeva života i bolesti: “Silvije preuzme godine 1905. upravu, vodstvo trgovačke škole. Taj ga je posao tako apsorbirao da nije imao ni časak vremena da sam sebi posveti. Kao upravitelj, volio je Silvije svoje đake, pomagao im svakom prilikom, branio ih, ublažavao preoštre kazne. Već u ovo vrijeme bijaše Silvije veoma nervozan, razdražljiv, ali najsretniji i najmirniji kod svoje male Višnjice koju je smatrao kao posebno neobično dijete… Koncem ožujka 1906. bukne mu ponovno strašna upala mjehura, uz grozne neopisive boli. Osam mjeseci ležao je Silvije na poliklinici u Beču. On nije znao da katar nikad popustiti ne će jer tijelo je bilo izmrcvareno…” “Silvije je volio glazbu, bio je od prirode muzikalan. Na glasoviru sam mu odigrala sekstet iz Prodane nevjeste i neke partije iz Fausta. Ali, početkom listopada Silvije je izgubio pomalo volju za sve…”

PJESNIŠTVO, SINTEZA, POANTA… � � � biblijske i antičke parabole simboli iz povijesti kršćanstva i židovskog naroda – alegoričnost tragikomedija svijeta (khuenovska Hrvatska) nesklad svijeta kozmička razina Hrvatska vila” – urednik Eugen Kumičić („Taj će vam biti najbolji hrvatski pjesnik!“) Kranjčevićevo PRAVAŠTVO I DOMOLJUBLJE � “Sloboda”: Pozdrav, Senju-gradu � “Vienac”: Noć na Foru Zbirke pjesama: BUGARKINJE (1884. ) IZABRANE PJESME (1898. ) TRZAJI (1902. ) PJESME (1908. ) � � � � domoljublje: “Moj dom” socijalno-satirične teme: “Radniku”, “Gospodskom Kastoru” misaone pjesme (biblijski motivi): “Mojsije”, “Zadnji Adam”, “Eli! Lama azavtani!” intimno nadahnuće: “Iza spuštenijeh trepavica” krajolik: “Ditiramb”, “Angelus posvetna pjesma A. Šenoi - pjesnički credo naglašena priznanja i pohvale (M. Šrepel) “barjaktar slobode” (M. Krleža) “poeta vates” – poetske vizije misaonost – filozofske ideje stil - britki sarkazam i hladna ironija, gorčina - profetizam, makabrizam - patetika i retoričnost - univerzalnost poezije

MISAO SVIJETA …Sa zemljice vjekovi ih isparili mučni, pusti! Pa su krili zvijezdu onu, što ju ljudsko srce sluti, A ljudske je nijesu oči nikad mogle dostignuti - - Ukaza se preko neba ljudske patnje slika cijela, Svjetlost ju je na nebesa za dan suda prenijela! Planu zemlja, svemir planu u krvavom, žarkom krijesu, A sa slika, koda sumpor, vrele suze kapale su. Kapale su vrhu živih i vrh onih što su bili, Kroz vjekove što su ljudstvu kaplju po kap krvi pili. Proklete su onda glave okrenule zemlji lice Ne mogavši gledat neba: strašne knjige osvetnice! A vrh svijeta azur drhtnu tamjanovim lakim dimom Nad bratskijem čovječanstvom i nad zemljomdomovinom! � Glas se začu sa nebesa: Amo k meni, pravde žedni, Amo k meni, uvrijeđeni, poniženi, gladni, bijedni! A obasjan srijed svijeta o alat se junak štápi, - Bogu hvala! muški zbori, briše s čela znojne kapi. Gledao je pun veselja gdje se zvijezda na njeg smije, Pa je protro zadovoljno žuljevite ruke dvije. I podiže čekić teški miškom tvrdom kao kamen. "Naprijed!" reče, a nebesa namignuše na to: Amen! Vienac, 1896. MOJ DOM Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim, I brda joj i dol; Gdje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim, I. . . gutam svoju bol! � Slobode koji nema, taj o slobodi sanja, Ah, ponajljepši san; I moja žedna duša tom sankom mom se klanja I pozdravlja joj dan. � U osamničkom kutu ja slušam trubu njenu I krunidbeni pir, I jedro gdje joj bojno nad šumnu strmi pjenu U pola mora šir! � Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj more Posvećuje mi grud; Ko zvijezda sam, na kojoj tek njeni dusi zbore, I. . . lutam kojekud. � Tek kad mi jednom s dušom po svemiru se krene, Zaorit ću ko grom: O, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene, To moj je, moj je dom! � Vienac, 1897. �

SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ “Bugarkinje” (1885. ) Hrvatskoj, Hrvatskoj majci, Suzi roblja, Lovoru, Utjeha, Hrvatica kod kolijevke, Malenim velikanom, Udovičin novčić, Sjeni majke, Život i ljubav, Ljubimo se, Primorkinji, Moć zagrljaja… “Izabrane pjesme” (1898. ) Iza spuštenijeh trepavica, Lucida intervalla, Misao svijeta, Radniku, Prolaznost, Otpušteni vojnik, Providnost, Heronejski lav, Eli! Lama azavtani? !, Resurrectio, Zadnji Adam, Angelus, Mojsije, Suzi roblja, Gospodskom Kastoru, Pred knjigom povijesti roda moga, Slavenska lipa, Moj dom, Domovini, Hrvatskoj braći iz Dalmacije, Uskočke elegije: Iseljenik, Trsatska sjena, Na obali uskočkoga grada, Oproštaj… ANTOLOGIJSKE PJESME “Trzaji” (1902. ) Ouvertira, Ditiramb, Život, Sveljudski hram, Al je lijepa, Hrist djetetu u crkvi, U zanosu, Sanak, Što me glediš, Propali genij, Pjesnik i svijet, Ah, sve je sanja pusta, “Vox humana”, Duša, Orlu, Nostalgija, Monotonija, Excelsior, Mir vam! “Pjesme” (1908. ) Pjesmo moja, kud si htjela, Ja sam…, Što lijep si, bijeli svijete…, Ja mišljah…, Hristova slika, Na golu sjeđah kamenu, Triptih, Vizija…

…I tebi baš što goriš plamenom Od ideala silnih, vječitih, Ta sjajna vatra crna bit će smrt Mrijeti ti ćeš kada počneš sam U ideale svoje sumnjati! (Mojsije) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati! – antologijski su stihovi koje je velikan, klasik hrvatske poezije Silvije Strahimir Kranjčević ovjekovječio u svojoj pjesmi Mojsije. “Kad čovjek podlegne sumnjama života, kad počne dvojiti o vrijednostima života i o njegovim idealima, kad ga obuzme malodušje, potrebno je skupiti hrabrosti i krenuti dalje … Čovjekov pogled treba biti uprt u zvijezde iako hoda po zemlji. Vjera ga uči da svaka granica ima svoju granicu, čak i ona granica smrti. Ako čovjek počne u to sumnjati, onda je mrtav i prije smrti …” (HAZU) Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati!, S. S. Kranjčević

LITERATURA I IZVORI: S. S. Kranjčević: Dom pod zvijezdama, Založba Mladinska knjiga, Ljubljana - Zagreb, 1990. Dubravka Bouša: Priručnik za interpretaciju poezije s pojmovnikom, Školska knjiga, Zagreb, 2004. SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ: Heronejski lav – Izabrane pjesme, Školska knjiga, 2008. Silvije Strahimir Kranjčević: Iza spuštenijeh trepavica, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1989. Ivo Frangeš: Povijest hrvatske književnosti, NZMH, Zagreb, 1987. http: //www. nsk. hr/mrijeti-ti-ces-kada-pocnes-sam-u-ideale-svojesumnjati-u-spomen-na-s-s-kranjcevica/ http: //hr. wikipedia. org/wiki/Silvije_Strahimir_Kranj%C 4%8 Devi%C 4%87