SAVREMENI PROBLEMI ZATITE IVOTNE SREDINE U SVETU I
SAVREMENI PROBLEMI ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE U SVETU I KOD NAS
GLOBALIZACIJA I KONKURENTNOST Fenomen globalizacije čine 3 međusobno povezana faktora: Blizina Lokacija Stav Globalizacija je povećala ulogu vlasti u uticaju na konkurentnost između nacija. Vlade zemalja mogu uticati putem ekonomske klime, institucije i politike. Takođe je došlo do spajanja kultura
Međunarodna i regionalna saradnja Regionalna politika EU značajna je zbog: Razvijene zemlje imaju interes da se poboljša ekonomsko stanje u manje razvijenim državama, članicama. Slab ekonomski učinak jedne zemlje sigurno će negativno uticati na zajedničko tržište EU. Iz tog ugla regionalna politika EU mogla bi se definisati kao mehanizam koji dozvoljava jednoj državi članici da aktivno stimuliše ekonomsku aktivnost druge. Drugi razlog je čisto ekonomski – visoka cena za države-članice. Neke zemlje imaju veći broj siromašnih regiona koje t 4 eško mogu same da finansiraju, zato ih bogate zemlje mogu pomagati. Regionalna politika unapređuje veću političku koheziju i duh zajednice , tako siromašne zemlje nemaju osećaj da su napuštene.
Globalno zagrevanje i klimatske promene Zagrevanje planete iznad granica normale, izumiranje biljnih i životinjskih vrsta. . . glavni razlog povećanja temperature je vek i po industrijalizacije, sagorevanje ogromnih količina uglja, gasa, seča šuma. . Šta je efekat staklene bašte? To je prirodni je mehanizam kojim se zagreva atmosfera, apsorbujući svetlost većih talasnih dužina i tako zadržava Sunčevu energiju koja se odbija od tla, nalik na toplotu koja se čuva u baštenskom stakleniku, po čemu je efekat dobio ime. Šta je globalno zagrejavanje? Fenomen sve većeg zagrevanja atmosfere i podizanja globalne temperature, tj. uvećanje Ugljen-dioksid antropogenog porekla. Meteorolog Edvard Lorenc nazvao je osetljivost klimatskog sistem planete Zemlje efektom leptira – ako leptir na madagaskaru trepne krilima, to će tri dana kasnije na karibima izazvati uragan. Ovaj poznat stav iz teorije haosa i fraktalne matematike je najbolja ilustracija koliko je klima globalni fenomen, i u velikoj meri nepredvidljiv fenomen.
Energetska efikasnost podrazumeva niz mera koje preduzimamo u cilju smanjenja potrošnje energije, a koje pri tome ne narušavaju uslove rada i života. Pojam energetska efiksnost ima dva moguća značenja, gde se jedno odnosi na tehničke uređaje, dok se drugo odnosi na određene mere i ponašanja. Za uređaje kažemo da su energetski efikasni ako imaju visok stepen korisnog dejstva tj. male gubitke prilikom transformacije jednog oblika energije u drugi. Krajnji cilj je svesti potrošnju energije na minimum, a pri tome ne narušiti nivo komfora već zadržati ili čak povećati nivo udobnosti. Kada pomislimo na štednju, uglavnom su preve asocijacije na odricanje, dok efikasna upotreba energije direktno vodi ka povećanju kvaliteta života, konkurentnosti privrede i energetskoj bezbednosti. Rezultat povećane efikasnosti su značajne uštede u finansijskom smislu, ali ne treba zanemariti i direktan uticaj na očuvanje životne sredine.
Energetski efikasne mere podrazumevaju ponašanje koje se primenjuje u cilju smanjenja potrošnje energije. Bez obzira da li je reč o tehničkim ili netehničkim merama, ili o promenama u ponašanju, sve mere podrazumevaju isti ili čak mi viši, stepen ostvarenog komfora i standarda. Najčešće mere koje se preduzimaju u cilju smanjenja gubitaka energije i povećanja eneregetske efikasnosti su: Zamena neobnovljivih energenata obnovljivim, Zamene energetski neefikasnih potrošača efikasnijim, Izolacija prostora koji se greje ili hladi, Zamena dotrajale ili neefikasne stolarije prostorija koje se greju ili hlade, Ugradnja mernih i regulacionih uređaja, Zamena ili ugradnja efikasnih sistema za grejanje, klimatizaciju ili ventilaciju.
Kvalitet životne sredine kao ekonomsko dobro Kako se resursi koji se mogu iscrpeti, tačnije koji se ne mogu obnoviti mogu nazivati ekonomskim dobrom. Posebno ukoliko se posmatra životna sredina koja podrazumeva dugoročno korišćenje resursa. Odgovor na ovo pitanje je održivi razvoj. On podrazumeva definsianje takve razvojne koncepcije koja će dati odogovor na pitanja za koga razvoj, kakav razvoj, kak oga ostvariti. Čime ga ostvariti, kojim sredstvima. . . Održivi razvoj predstavlja integralni ekonomski, tehnološki, socijalni i kulturni razvoj, usklađen sa potrebama zaštite i unapređenja životne sredine, koji omogućava sadašnjim i budućim generacijama zadovoljavanje njihovih potreba i poboljšanje kvaliteta života. To znači da bi jedno društvo trebalo da se razvija u skladu sa ekološkim mogućnostima i sposobnostima samoobnavljanja resursa koje čovek iz prirode koristi.
Ekološko urbano restruktuiranje Uloga ekološkog urbanog restruktuisanja u ublažavanju ili rešavanju krize spoljašnje sredine zasniva se na činjenici da gradovi predstavljaju najmaterijalniju formu interakcije društva i prirodne sredine. Tako je grad centralna polazna tačka kao i centralno mesto daljeg razvoja društvene aproprijacije prirodnih izvora, transformacije tehnologije, društvenih inovacija i kulturne promene. Novi postupci planiranja i nove tehnologije moraju biti razvijene i testirane u pravim urbanim situacijama i da se postepeno učine operativnim da bi se postigao novi kontekst, korak po korak. Sa tranutno raspoloživim tehnologijom i organizacionim merama već je moguće drastično smanjiti štetna isparenja, sačuvati prirodne izvore i olakšati teret okoline. Što se tiče mera koje bi bile sprovedene date su sledeće sugestije: primena pasivne termičke zaštite u zgradama, povećano pretvaranje u gas, korišćenje grejanja na struju. Potrošnja energije i štetna isparenja dalje bi se mogla smanjiti i merama kao što su povraćaj toplote, privremena termička zaštita, uvodjenje tampon zona i aktivna upotreba solarne energije.
Što se tiče vode pokazalo se da se više od 20% vode za piće može uštedeti ulaganjem u odgovarajuću tehnologiju, sa periodom otplate od godinu dana. Uštede su moguće i uvođenjem tehnologije za ponovno korišćenje sive vode za ispiranje toaleta i decentralizovanim korišćenjem kišnice. Dokazano je da se pokrivanjem nekorišćenih površina kao što su dvorišta, fasade sa vegetacijom, ekološki aktivne zelene površine u gradovima mogu uvećati i 10 puta. Znatnu količinu prašine i zagađivača tako bi apsorbovale biljke. Lokalna temperatura u izgrađenim oblastima bila bi znatno snižena, a količina kiseonika i vlažnost vazduha bi se povećale. Što se tiče đubreta predložene su sledeće mere redukcije izbegavanja otpada, odvojeno prikupljanje materijala i otpada. Mesta za gomilanje organiskog otpada radi stvaranja đubriva, postavljanje stanica za preradu.
OSAM TAČAKA ORIJANTACIJE Ljudsko-etologijska orijentacija: Ako nemamo više razumevanja za "prirodu u sebi", ne mogu se naći rešenja za "prirodu oko nas". Kriterijumi ljudskoetologijskog planiranja obuhvataju potrebu ljudskog bića za individualnim prostorom i grupnom teritorijom, njegovu potragu za identitetom i predstavljenjem sebe, njegovo traženje orijentacije i društvenih struktura. Participacija i demokratizacija: Participacija stanovnika je prvi ekološki zakon; Svoditi stanovnike grada samo na potrošače i smatrati ih samo nekompetentnim prijemnicima usluga bio je socijalni i ekološki ćorsokak. Lično učešće, iskustvo i odgovornost u interakciji sa okolinom daće podstrek pozitivnom procesu učenja.
Orijentacija ka ciklusima i mrežama: Priroda je najekonomičniji i ekološki arhitekta. Njeni proizvodi su skladno smešteni u energetske i prirodne cikluse, optimalno prilagođene lokalnim uslovima. Orijentacija ka prirodi i čulima: Nije dovoljno razumeti cikličnu orijentaciju i učešće u čisto organizacionom ili tehničkom smislu. Ljudima treba omogućiti da ih ponovo dožive lično. Pošto većina prirodnih i cikličnih odnosa arhitekture, urbanog planiranja i tehničkih sistema ne može više da se iskusi čulno, osetljivost i odgovornost blede i javlja se nezainteresovanost za to šta je dobro, a šta loše u životu.
Orijentacija ka ograničenoj gustini: Ekološko urabno restruktuiranje u suštini znači integraciju urbanih funkcija, kreativnu mešavinu aktivnosti stanovanja, rada i slobodnog vremena u najmanjoj mogućoj meri. To označava realizaciju brojnih alternativa za saradnju i mogućnosti za uštedu vremena, odstojanja i sredstava. Orijentacija ka "genius loci": Danas ova orijentacija znači povezivanje arhitekture i urbanog planiranja za istoriju datog mesta. Stoga je veza "genius loci" vizualizovanje grada i urbanog susedstva kao osećanja koje je živo.
Ekologija i ekonomija: Moraju se uvesti nova, inovativna sredstva, kao porezi, naplaćivanje prema potrošnji, odgovarajući standardi izgradnje, zakoni planiranja i strateška novčana pomoć. Potrebno je da se stvore pogodni uslovi za nove oblike kooperacije formalne i neformalne ekonomije, prema zajedničkom planiranju, zajedničkoj proizvodnji i odgovornosti u stvaranju lokalnih habitata. Međunarodna orijentacija: Lokalni i globalni problemi čovekove okoline, uništenje izvorne baze u zemljama u razvoju i rasipanje izvora u industrijskim zemljama, tesno su povezani. Ekološko urbano restruktuiranje stoga zahteva međunarodnu razmenu znanja i iskustava, kao i međusobnu podršku u sprovođenju novih urbanih ekoloških strategija.
- Slides: 13