SASTANAK VILA ZA SPAS ZEMLJE Prilagoeno prema knjizi

SASTANAK VILA ZA SPAS ZEMLJE Prilagođeno prema knjizi “Priroda pripovjeda djeci” (Bojović, D. )

Draga djeco, danas je rođendan našoj planeti Zemlji, i zato ću vam ja, Dječja vila, ispričati jedan važan događaj. Naime, prije nekoliko dana održan je sastanak vrhovnog vilinskoga vijeća na najvišoj planini na Zemlji. Odatle se pruža predivan pogled po cijeloj zemaljskoj kugli. Vide se oceani, šume i prašume, rijeke, pustinje, planine, gradovi, sela, livade i parkovi, životinje i naravno mi ljudi. Morala sam hitno okupiti sve vile jer nam je zaprijetila velika opasnost. Naša majka Zemlja se razboljela. Ponekad kašlje, pa onda kiše, uhvati je reuma, pa astma, požuti u licu. Uskoro će morati početi koristiti aparat za disanje. Zdravlje joj je jako ugroženo. Osim čarolija, mi vile znamo i liječiti, pa smo se sastale da Zemlji ustanovimo uzrok bolesti, i propišemo lijek.

Doletjele su tako k meni, Dječjoj vili, u posjet vile iz raznih dijelova svijeta. Sa zapada, istoka, sjevera i juga. Šumska vila, Vodena vila, Proljetna vila, Jesenja vila, Ljetna vila, Zimska vila, Izvorska vila, Gradska vila, Seoska vila, Planinska vila, Livadna vila, Zračna vila… Sve smo bile jako zabrinute. Svaka vila je ispričala koji dio Zemlje najviše voli i što može učiniti kako bi ga zaštitila. Podnosim vam izvještaj s održanog sastanka.

ŠUMSKA VILA „Meni su ptice najljepše. Naćulim uši, pažljivo osluškujem i uvijek čujem cvrkut ptica s grane, iz žbunja, iz šume. Tako divne pjesme, vesele… Pjesme koje slave život. Ptice su neumorni pjevači. Odlično poznaju melodiju, ritam, sve tonalitete. Svaka ptica pjeva svoju pjesmu. Neka je tenor, pa ima dubok glas poput sove, a neka sopran pa cvrkuće poput vrapčića. Zahvalna sam prirodi što postoje ptice. One me svojom pjesmom podsjećaju kako je lijepo živjeti na Zemlji. Njihov let je pozdrav Suncu i slobodi. Potrudit ću se napraviti sve što mogu da Zemlja bude zdrava i čista i da sve ptice nastave pjevati svoju pjesmu o ljubavi. “

GRADSKA VILA „Kroz gradove protječe mnoštvo rijeka. Od njih ljudi imaju velike koristi. Često odlazim na obalu promatrati galebove i patke. Malo plove, a malo lebde iznad vode. Utrkuju se, mašu krilima, veselo grakću. Ponosna mama patka za sobom vodi svoju djecu- pačiće. Pačići plivaju blizu mame jer su još mali i preplašeni. U vodi ima mnoštvo hrane za njih. Siti su i zadovoljni. Sve ću učiniti kako bi rijeka ostala čista i kako bi mama patka mogla uvijek svoje pačiće prošetati po vodi. ”

SEOSKA VILA „Volim šetnje livadama. Tako su osvježavajuće. Miris zemlje i svježe pokošene trave je najopojniji miris na svijetu. Usput berem ljekovito bilje. Kamilicu, kantarion, majčinu dušicu, smilje, kadulju. U proljeće livada plamti od boja. Često sjednem pod neko drvo, u hladovinu, da se malo odmorim. Kada pogledam u visinu, vidim vesele, zaigrane i znatiželjne vjeverice. Po cijeli dan užurbano skakuću s grane na granu. Kako su samo energične. Sad su na drvetu, sad na zemlji. Oprezno gledaju na sve strane. Njuškaju zrak. Bademaste oči promatraju okolinu. Začas pronađu lješnjak ili orah, svoju omiljenu poslasticu. A onda trk opet na drvo, na skrovito mjesto, među zelenim krošnjama. Potrudit ću se učiniti sve da livada i šuma ostanu čiste, da drveće bude zdravo kako bi se vjeverice nesmetano igrale skačući s grane na granu. Naravno, nastavit ću i dalje raditi najzdravije čajeve od ljekovitih trava. “

PLANINSKA VILA „Ja sam sretna što u prirodi postoji mnoštvo raznovrsnih životinja i biljaka. S visine se sve odlično vidi. Neke su velike, neke male. Neke nas hrane, a neke samo postoje da bi bile ukras svijeta. Da se divimo njihovoj ljepoti, da na njima možemo odmarati svoje oči. Različite su boje, imaju različite navike. Neke su umiljate, a neke nisu. I one najmanje imaju svoj zadatak. Bubice, leptiri, bubamare, mravi, cvrčci, zrikavci, svatko igra svoju ulogu. Sva bića zajedno čine da naša Zemlja bude najljepše mjesto za život. Potrudit ću se da tako i ostane. “

VODENA VILA „Nemojte zaboraviti na potoke, vodopade, jezera, rijeke, mora, močvare. Na svu vodu na Zemlji. Čak i na barice. Na kišu i snijeg. Voda je jako važna za sva bića. Ona je dio svakog bića. Treba je biti dovoljno i mora biti čista. Postoje mjesta na našoj zemlji gdje vode ima jako malo. Tamo djeca pješače kilometrima daleko, da bi stigla do vode. Negdje je voda toliko prljava da nije za piće. Od nje se mogu razboljeti i životinje i ljudi. Trudit ću se da ne potrošimo svu vodu koju imamo na Zemlji i da nam ona ostane čista. “

ZRAČNA VILA „Zaboravili ste na zrak. On je svuda oko nas, iako ga ne vidimo. Bez zraka nema ni života. Zapamtite ovu riječkisik. Čist zrak za čista dječja pluća. Za to se vrijedi boriti. Kada je zrak prljav onda nas napadaju razne bolesti. Nastavit ću se truditi opominjati sve one koji zagađuju zrak, kako bi što duže ostao čist. “

Ja sam sve pažljivo saslušala. Moja riječ je bila zadnja: „Zaboravili ste na najljepši ukras naše planete, na djecu. Njima treba osigurati svijet koji će još dugo, dugo trajati. Da sva djeca mogu uživati u svim bogatstvima koje nam priroda nesebično dijeli. Sve se slažemo da moramo naučiti kako pomoći prirodi kako bi ona bila sretna, kako izliječiti našu dragu Zemlju. Trebamo odlučiti kako svatko od nas može spriječiti neodgovorne ljude koji je zagađuju. Trebamo postati mudri i odgovorni stanovnici Zemlje i čuvari prirode. Priroda će nam zahvaliti i darovat će nam čisti zrak, bistru vodu, zdravu hranu i veliki prirodni zagrljaj. . . ”