religije kratka pria o njima Kakvu imaju mo

religije kratka priča o njima

Kakvu imaju moć? Priča počinje prije više tisuća godina. Čovjek neki, lovac il' sakljupač, stajao pod nebeskim svodom i gledao mnoštvo rasutih zvijezda. I pitao se, zadivljen: Odakle dolaze ova čudesna svjetlucava bića? Tko li ih je postavio na nebeski svod?

ONDA JE NEBOM SIJEVNULA MUNJA. O koliko li je samo moćna, i silna i strašna bila ta munja u noći. I čovjek je pomislio: NIJE LI MUNJA BOG? Zadrhtao je čovjek, čitavim bićem. Kako li je silna ta munja koja daje svjetlost i progovara u tutnju groma?

Jer čovjek je oduvijek znao da nije nastao slučajno ni on, ni potok, ni cvijet, ni planina, ni svjetlila nebeska… i tražio je onoga koji je sve stvorio. Tražio je Boga. I nije ga našao. Našao je tek neka Njegova stvorenja.

I ugledao je čovjek životinju - veliku i brzu i snažnu. I pomislio je: Možda je ovo Bog. Al' onda vidje da je i životinja tek smrtna i da Bogom ne može biti.

I pitao se čovjek često: zašto smrt; odakle patnja; čemu strah? Postavljao je sebi ista pitanja koja i mi danas postavljamo.

I vidio je odsjaj sunca koje daje toplinu i odlazi nekamo u nepoznato da se ponovo vrati. Sunce je dobro i O Sunce, jesi li korisno. ti sve stvorilo i daješ život i odgovore na teška pitanja? pitao je čovjek. NO, ODGOVORA NIJE BILO.

Sunce je dolazilo i odlazilo pobijeđeno noćnom tminom. Ne, ni sunce nije Bog.

A kad je čovjek čuo tutanj, i vidio silnu planinu koja izbacuje dim počeo se pitati da nije u njoj stvoritelj. Ali i planina je zašutjela i nastavila svoje tiho postojanje.

Čovjek je shvatio da Bog mora biti veći od sunca, od zvijezda, od planina i mora, od bilo koje životinje…

Tko je bio taj čovjek? Ime mu ne znamo. Znamo tek da je bio jednostavan čovjek koji je živio davno, jako davno u špilji ili u nekakvu zaklonu. I njegova je vjera bila iskrena i jednostavna. Mi kažemo da je bila PRIMITIVNA.

Kasnije su neki maštoviti ljudi, k tome i jako vješti graditelji počeli podizati veličanstvene oltare, graditi hramove, slikati, rezbariti, izrađivati velebne kipove i moliti se raznim bogovima.

Da, bogovima. Tako su oni nazivali kipove od drva, mramora, zlata, ukrašene dragim kamenjem. . . Ove ljude nazivamo politeisti, a njihovu religiju POLITEIZAM jer vjerovali su u više bogova.

Od svih politeista na svijetu nama su najpoznatiji Egipćani sa svojim grobnicama u obliku piramida; Grci koji su štovali svoje bogove na Olimpu i Rimljani po njihovim dugim i rastrošnim svečanostima.

Danas pod nebeskim svodom koračaju milijarde monoteista, pripadnika MONOTEISTIČKIH RELIGIJA. Njima posvećujemo ovo poglavlje naše priče.

Bog se javio jednomu bogatomu pastiru koji je bio i vlasnik stadâ. Imao je puno godina ali nije imao djece koja bi ga naslijedila. Bog je razgovarao s njim. Pravi, istiniti, živi Bog.

I čovjek je Bogu povjerovao da će se dogoditi nemoguće. I dogodilo se. On starac i njegova stara žena dobili su sina.

Taj se čovjek zvao Abraham, a neki ga zovu i Ibrahim, a njegov sin Izak.

Abrahamov unuk Jakov-Izrael i unukovih 12 sinova kao i njihovi nasljednici do današnjeg vjeruju u jednoga Boga i mole mu se. Njih nazivamo Izraelci, Hebreji ili Židovi.

A u zemlji Hebreja u skromnoj špilji gradića Betlehema dogodio se jedan od najvećih događaja svih vremena. Rodio se Bog. Kako je uopće moguće da se pravi, živi Bog stvoritelj svijeta, svemira i vremena rodi kao malo dijete?

Rekli bismo da je nemoguće, ali sam Bog je tako htio. Htio se roditi i živjeti kao čovjek. Čak i umrijeti.

I umro je na križu, raspet, jednog petka u 3 sata poslije podne. I mnogi su pomislili da je bio tek jedan čovjek iznimne mudrosti i neviđene dobrote. Ali On je ustao poput mitske ptice feniksa. Samo što feniksa nitko nikada nije vidio, a ovog čovjeka imenom Isus mnogi su vidjeli živoga nakon njegove smrti.

U svom kratkom zemaljskom životu za sebe nikada nije rekao da je Bog. Zato su rekli su oni koji su vidjeli Njegova djela. Mi kršćani znamo i vjerujemo da je On pravi Bog.

Prošlo je nekoliko stoljeća od Isusova rođenja. Jedan čovjek, po imenu Muhamed, u Arabiji je počeo okupljati sljedbenike.

Učio ih je da žive i mole se Bogu prema pravilima koja nazivamo - islam. Oni su također monoteisti, a nazivamo ih muslimanima.

Neke religije više ne postoje. Druge su nastale kroz povijest. Možda će se pojaviti i neka posve nova. i-portal. com n p: vjeronauc t t h. , S ja n a a. S tekst i izrad Internetu a n e đ a slike pron Zato naša kratka priča o religijama i nije završena priča.