REDOVNIKI ODGOJITELJI PRED MNOGOVRSNIM IZAZOVIMA SUVREMENOSTI P Mijo

REDOVNIČKI ODGOJITELJI PRED MNOGOVRSNIM IZAZOVIMA SUVREMENOSTI P. Mijo Nikić, SJ

Uvod n n n Izazovi suvremenog društva su mnogobrojni i mnogovrsni. Ideologija koja danas dominira svijetom protivna je Evanđelju. U suvremenom društvu u kojem i mi živimo vlada diktatura relativnoga, kako nedavno reče novi papa Klement XVI. Bog i njegov plan sa svijetom sve više se potiskuje iz javnog života, a u prvi plan dolazi čovjek, odnosno njegove sebične želje, njegov emocionalni ego. Taj duh koji prožima moderno društvo prožima također i redovničke kandidate i to njihovi odgojitelji moraju imati na pameti.

1. Odgoj za objektivne vrijednosti n n Glavna oznaka postmodernog društva u kojem živimo je relativiziranje apsolutnog i apsolutiziranje relativnoga. Drugim riječima negiraju se objektivne vrijednosti i stvara se takvo duhovno ozračje u kojem svatko sam sebi stvara ljestvicu vrednota prema svojim sebičnim željama i afektivnim prosudbama. Ponavlja se napast kojoj su podlegli Adam i Eva kad su zaželjeli da oni umjesto Boga odlučuju što je dobro, a što je zlo. «Sa stabla spoznaje dobra i zla, da niste jeli» . A oni su ipak jeli. A znamo i dokle su nas doveli. Filozofija i psihologija Novog doba ide još dalje od napasti kojoj su podlegli prvi ljudi. Njima je Sotona govorio «bit ćete kao bogovi» , a promicatelji Newageovske ideologije govore «vi već jeste bogovi, samo to ne znate» .

n n Nasuprot nauku New Agea da je u dubini ljudske egzistencije sam Bog i da je u konačnici čovjek Bog, kršćanstvo naučava da je čovjek ranjen grijehom, da iz njegova srca izlazi svako zlo (Mk 7, 22 -23) i da prema tome, čovjek treba istinsko obraćenje i vjerodostojnog Spasitelja – posrednika između Boga i ljudi, kako bi se stvarno mogao približiti Bogu i biti sretan. Religijskim idejama koje se protive kršćanskoj vjeri zaraženi su pojedini mladi ljudi koji dolaze u redovnički život. Oni nisu ni svjesni kako su prožeti idejama koje su veoma protivne idealu koji žele slijediti. Odgojitelji to moraju imati na pameti i češće suočavati mlade kandidate za redovništvo s njihovom životnom filozofijom koje nisu posve svjesni, a koja je protivna Evanđelju.

2. Ostvariti sebe ili ostvariti plan Božji sa mnom n Takozvana humanistička psihologija koja danas dominira na većini fakulteta odnosno sveučilišta i koja je na prvi pogled zavodljiva jer lijepo zvuči, u biti propagira samo-ostvarenje osobe, ali ne prema planu koji Bog ima, nego prema planu koji sama osoba sebi zamisli. Ostvariti sebe jest ideal prema kojem treba težiti. To je također volja Božja za svakog čovjeka – da postane ostvarena osoba, da ne ostane torzo, nego da dođe do punine Kristove, kako piše sveti Pavao u jednoj svojoj poslanici. Prema tome i redovnici su pozvani da rade na ostvarenju sebe, da postanu izgrađene, zrele, ostvarene osobe. Međutim, da bi to mogli postići, da bismo se što više približili ideali savršenosti na koji smo pozvani, treba slijediti plan koji Bog ima sa svakim od nas, a ne slijepo slijediti želje svoga sebičnog srca, svojih neodgojenih emocija, svojih predrasuda ili čak svojih patoloških tendencija prisutnih u podsvijesti.

(2. Ostvariti sebe ili ostvariti plan Božji sa mnom) n Mlade ljude koji dođu u redovnički život treba poticati na rad oko ostvarenja sebe i svojih ideala, ali neka to ostvaruju na način kako je to Bog, ne čovjek, zamislio. Za to je potrebno dobro poznavati kršćansku antropologiju.

3. Odgoj za afektivnu zrelost n n Prema ozbiljnim statističkim istraživanjima, 80% je afektivno nezrelih osoba u populaciji prema Gausovoj krivulji. Afektivno nezrela osoba se ravna prema subjektivnoj afektivnoj procjeni stvarnosti. To znači kao istinu prihvaća samo ono što se njoj sviđa i što njoj koristi. Afektivno zrela osoba poštuje objektivne vrijednosti i pravo druge osobe. Afektivna zrelost je sposobnost osobe da svoje osjećaje i cjelokupni svoj afektivni svijet razborito živi i izražava podložeći ga razumskom dijelu svoje osobnosti i koristeći ga za ostvarenje svojih ideala, a ne samo za zadovoljavanje svojih potreba. Takva zrelost je rezultat višegodišnjeg sazrijevanja, odnosno upoznavanja i prihvaćanja sebe i ostale stvarnosti. Radi si o jednom procesu koji traje čitav život. Dokle god je čovjek živ, on može biti još zreliji, još slobodniji, još ostvareniji.

(3. Odgoj za afektivnu zrelost) n n Afektivno zrela osoba jest ona koja je uspjela na jedan zreo način ujediniti svoju pamet i svoje srce kako bi mogla živjeti istinske objektivne vrijednosti i preko njih, osmišljujući svoj život, ostvariti sebe. "Osjećajna zrelost znači ravnotežu između razuma i osjećaja, skladnost između hladnoće glave i topline srca, što daje ispravnost i dobrotu, ukratko, puninu života

(3. Odgoj za afektivnu zrelost) n Dok razumska sposobnost pomaže čovjeku da stvarnost doživi objektivno, da je na neki način razdijeli i na vani izrazi, dotle afektivna sposobnost teži da ujedini, poveže i na neki način stvarnost "priveže" uz srce, uz naše najdublje "ja". Na području afektivnosti događa se istinski susret ili ranjavanje druge osobe, grubo manipuliranje ili nesebična ljubav izražena kroz velikodušno služenje. Imajući na pameti takvu ulogu i značenje ljudske afektivnosti za cjelokupni osobni život pojedinca, očito je da onaj koji želi u svom životu nešto veliko postići, koji želi ostvariti svoje duhovno zvanje, mora najprije dozreti u svojoj afektivnosti

(3. Odgoj za afektivnu zrelost) n Osobe koje su u tome dobro uspjele, imale bi, prema R. W. Menningeru slijedeće oznake, bolje rečeno sposobnosti: 1) Sposobnost u teškoj nevolji pravilno postupati. 2) Hrabro podnositi udarce života. 3) Sposobnost promijeniti se, u smislu poboljšati se. 4) Pametno postupati pod pritiskom i strahom. 5) Radije davati nego primati. 6. Znati se s bližnjim slagati. 7. Prihvaćati križeve koje život donosi. n n n n

Proces donošenja odluke: n n n n 1) PERCEPCIJA 2) AFEKTIVNA MEMORIJA 3) AFEKTIVNA PROCJENA – temelji se na kriteriju: "što se meni sviđa ovdje i sada", sebična je i subjektivna; istinu prilagođuje sebi, tj. iskrivljuje. 4) EMOCIJE - unutarnji pokret, težnja prema djelovanju ili prema bijegu od neke opasnosti. 5) ODLUKA - DJELOVANJE – odluka donesena na ovoj razini, vlastita je djeci i nezrelim osobama. 6) RACIONALNA PROCJENA – ravna se prema kriteriju: "što je važno u sebi svugdje i svagda". 7) EMOCIJE – PROČIŠĆENE. 8) DJELOVANJE – koje je doneseno nakon pročišćenih emocija u skladu je s dostojanstvom ljudske naravi.

4. Odgoj za život u istini n n Veliki problem i izazov za redovničkog odgojitelja su kandidati koji su naučili da u životu bolje prolaze ako dobro odglume neku ulogu koja im trenutno odgovara, nego li da budu iskreni i da zbog toga nastradaju. Nezrele osobe su dakle sklone živjeti u iluzijama, bježati od sebe i stavljati na se razne maske. Glavni uzrok stvaranja nesvjesne maske, odnosno upotrebe nezrelih obrambenih mehanizama jest nedostatak unutarnje sigurnosti. Bojimo se priznati istinu o sebi i svojim slabostima i ograničenjima pa se svjesno ili što je češće slučaj, nesvjesno predstavljamo u ljepšem svjetlu. Što smo nesigurniji i što smo ovisniji o dobrom mišljenju drugih o nama, to naša maska postaje sve čvršća i usidrenija. Što više zavaravamo sami sebe i živimo lažno, to više povećavamo svoju nesigurnost.

(4. Odgoj za život u istini) n . Kad osoba počne živjeti prema nekom svom zamišljenom perfekcionističkom standardu, koji je viši od onoga koji joj je sam Bog namijenio, onda će nužno doći u sukob sa samom sobom i past će u napast da počne glumiti ono što ne može postići, a misli da tako mora živjeti. Ima pojedinaca koji traže od sebe više nego što sam Bog od njih traži. U takvim slučajevima radi se o podsvjesnoj, u biti sebičnoj motivaciji u kojoj osoba, nastojeći postići svoj zamišljeni perfekcionizam, zapravo želi pobjeći od sebe, od svoj osjećaja nemoći.

(4. Odgoj za život u istini) n n n Svi smo mi pozvani na svetost koja se ostvaruje po slobodnom i potpunom prednju Bogu iz ljubavi. Treba, međutim, razlikovati tu iskrenu težnju za svetošću koju u nama izvodi Duh Sveti kad mu se osoba istinski preda, od onog stava voluntarističkog perfekcionizma koji misli da sve mora i može postići svojim vlastitim silama. Nije moguće stalno živjeti u laži, okovan nezrelim obrambenim mehanizmima negacije, regresije i projekcije. Prije ili kasnije takva osoba «pukne» na psihičkoj, tjelesnoj ili što je najčešće slučaj na psihosomatskoj razini svoje osobnosti. Kad um svjesno ili nesvjesno laže, tijelo to nastoji ispraviti nekom bolešću koja se aktivira kod onih koji masivno upotrebljavaju nezrele obrambene mehanizme.

5. Odgoj za slobodu i samostalnost n n Temeljni cilj svakog odgoja, pa tako i redovničkog trebao bi biti odgoj za slobodu. To znači naučiti mladog čovjeka da bude odgovoran, da se u svojoj slobodi odlučuje za ono što je dobro, za ono što doprinosi njegovom istinskom ostvarenju prema Božjem planu. Mladi koji danas dolaze u samostan ljubomorni su na svoju slobodu, a nju shvaćaju uglavnom kao pravo da čine ono što se njima prohtije. Moguće je da u redovnički život zažele doći pravi ovisnici. Krivo realizirana sloboda vodi u ovisnost. Redovnički odgojitelji bi trebali povjerene mlade ljude odgajati za slobodu u kojoj će oni moći samostalno donositi zrele odluke.

(5. Odgoj za slobodu i samostalnost) n n Odgoj za slobodu je nužno potreban da bi redovnik mogao ostati vjeran zavjetima koje treba položiti i savjesno izvršavati. Što osoba postigne veći stupanj slobode, trebalo bi joj dati i više samostalnosti. Svakako, redovnički odgojitelji bi se trebali čuvati napasti da mlade navežu na se, da sve umjesto njih odlučuju i na taj način blokiraju njihov psihološki i duhovni razvoj.

6. Odgoj za zrelu pobožnost Pojedini mladi koji se javljaju za redovnički život najvjerojatnije su bili na nekom karizmatičkom seminaru gdje doživjeli nešto lijepo, pa možda i osjetili poziv za duhovno zvanje. n Opasnost je da takvi u redovničkoj zajednici traže i prihvaćaju samo onaj oblik pobožnosti koji se njima sviđa, gdje se oni mogu emocionalno izraziti po svojoj želji. n

n n n Na spomenutim karizmatskim seminarima stvori se atmosfera pogodna za vjeru, ali također pogodna i za sugestiju i autosugestiju. U prvi plan dolaze emocije: puno se pjeva, pleše, daje se oduška molitvama u jezicima, kako bi što više progovorila čovjekova sputana podsvijest u kojoj se nalaze potisnuti konflikti, ukliješteni afekti, zamrznuti strahovi, drugim riječima bolne psihotraume. U ambijentu u kojem se mogu i smiju spontano izraziti emocije kroz molitvu, pjevanje, plesanje, držanje za ruke i slično, otvaraju se mogućnosti trenutnog rasterećenja potisnutih bolnih emocija, a samim tim dolazi i do uklanjanja simptoma koji su povezani s potisnutim psihotraumama. Međutim, to nije definitivno rješenje. Ako se osoba bitno ne promijeni, nego i dalje nastavi rješavati svoje probleme tako da ih potiskuje, simptomi psihosomatskih bolesti opet će se javiti i osoba će opet biti bolesna.

n Pravo, istinsko ozdravljenje događa se vjerom u Svemogućeg Boga koji iznutra mijenja čovjeka i otvara mu neslućene horizonte slobode i novog života. Međutim, vjera kao temeljno povjerenje u Boga traži da priznamo istinu o sebi, da se spustimo u svoju nemoć, na pravu razinu svoje egzistencije i da se tamo susretnemo sa svojim ranama, svojim traumama i potisnutom tjeskobom koju izaziva osjećaj vlastite nemoći. Tko se usudi jedno vrijeme izdržati tu tjeskobu i priznati vlastitu nemoć, ima veliku šansu da istinski zavapi Bogu i bude uslišan, jer ga Bog upravo tamo čeka. Bog nalazi svoj narod kao i svakog pojedinca u “pustinjskoj jezivoj pustoši” kako to lijepo reče biblijski pisac.

n n n Za razliku od sugestije i autosugestije koje imaju ograničenu i privremenu moć, prava vjera otvara neograničene mogućnosti čovjeku koji svoju nadu stavi u Svemogućeg i dobrog Boga. «Sve je moguće onome koji vjeruje» , kaže Isus (Mt 9, 23). Snaga vjere nadilazi moć sugestije i autosugestije jer se u činu vjere aktiviraju sve čovjekove sposobnosti: njegov razum i srce, misli i emocije, tako da čitav čovjek vjeruje. To je istina, vrlo teško postići jer u nama postoje svjesne, a još češće nesvjesne blokade vjere. Postoji sumnja koja uništi snagu vjere.

7. Kandidati opterećeni na seksualnom području svoje osobnosti n n Danas se za redovnički život sve više prijavljuju mladi ljudi koji su na području svoje seksualnosti veoma izranjeni i opterećeni, koji su već imali razne heteroseksualne, a neki čak i homoseksualne avanture. Odgojitelji su u tom slučaju zaista pred velikim izazovom što učiniti s njima i kako ih odgajati. Prvo treba uvažiti istinu da i takve osobe mogu ostvariti svoje redovničko zvanje, ali pod ovim uvjetima.

(7. Kandidati opterećeni na seksualnom području svoje osobnosti) n n Potrebno je da dožive istinsko obraćenje, da radikalno raskrste sa svojom grešnom prošlošću. Nadalje, potrebno je jedno dulje vrijeme apstinencije da se vidi da su na tom području stekli potrebitu zrelost i da nisu više ovisni o seksualnom užitku. Kad su u pitanju osobe sklone homoseksualnom ponašanju treba biti jako oprezan i skeptičan u njihovo duhovno zvanje. Velika je opasnost da takve osobe nesvjesno zažele ući u redovničku zajednicu gdje će živjeti s osobama istog spola koji ih privlače i na taj način stalno biti u mogućnosti da zadovoljavaju svoje potrebe homoseksualne naravi

(7. Kandidati opterećeni na seksualnom području svoje osobnosti) n n Ukoliko se ustanovi da je kandidat prakticirao homoseksualne odnose, on nije prikladan za redovnički život, jer bi stalno živio bližoj grešnoj prigodi. Ako se pak radi samo o homoseksualnoj sklonosti koju osoba može kontrolirati, onda bi se takva osoba, uz određene uvjete mogla primiti u kandidaturu gdje bi je trebalo provjeravati koliko uspijeva mirno živjeti u novom ambijentu.

(7. Kandidati opterećeni na seksualnom području svoje osobnosti) n n Ljudska seksualnost je kompleksna stvarnost koju nije lako opisati ni dešifrirati njezin govor koji se očituje na svjesnoj i nesvjesnoj razini. Ipak, može se reći da u naravi ljudske seksualnosti na poseban način iskaču dvije glavne oznake: svudašnjost i plastičnost. Zahvaljujući ovim karakteristikama, simbolizam sadržan u ljudskoj spolnosti može izraziti emocije i odnose koji nisu nužno seksualne naravi.

(7. Kandidati opterećeni na seksualnom području svoje osobnosti) n n Svudašnjost seksualnosti znači da ona prožima svaku ljudsku stanicu, prisutna je i u svijesti i u podsvijesti, i kao takva može poslužiti da se preko nje izraze mnoge druge potrebe, a ne samo one koje su povezane sa seksualnošću. Ljudska spolnost, slikovito rečeno, "oboji" sve međuosobne odnose jer je njezina prisutnost vrlo snažna u afektivnom svijetu i životu svake osobe. Svudašnjost seksualnosti, hoće reći kako se jedan problem u bilo kojem području osobe, može vrlo lako izraziti kroz seksualnost, koja u toj perspektivi izgleda kao velika rijeka koja prolazi kroz čitavu osobu i tako može primiti sve ostale male rijeke ili potoke koji se ulijevaju u najbližu veliku rijeku. Male rijeke i potoci u ovoj perspektivi simboliziraju ostale konflikte i neriješene probleme kojih osoba često nije ni svjesna.

(7. Kandidati opterećeni na seksualnom području svoje osobnosti) n Plastičnost seksualnosti, kao njezina druga bitna značajka omogućuje da seksualno izražavanje mogne biti motivirano stvarima koje nemaju veze sa seksualnošću, nego im ona služi samo kao sredstvo izražavanja (kao plastelin koji se može vrlo lako po želji oblikovati). Ono što se izvana vidi i primjećuje jest seksualna želja ili ponašanje, ali korijen takvog ponašanja treba tražiti u drugim sferama osobe.

(7. Kandidati opterećeni na seksualnom području svoje osobnosti) n n Ono što spomenuta tvrdnja želi izraziti najbolje će se vidjeti u slijedećem primjeru: osoba koja se boji otvoreno izraziti svoje emocije, posebice ako nema hrabrosti izraziti svoju agresivnost na prihvatljiv i kontroliran način, nego je potisne u podsvijest, ona će, kad se nagomila, postati dinamički vrlo aktivna i tražit će sebi kanal da se izrazi i tako smanji nutarnju napetost. Vrlo često baš preko seksualnosti (masturbacija, spolni čin ili razne vrste perverzija na seksualnom području) osoba traži i nalazi način i priliku da izrazi svoju potisnutu srdžbu, neprihvaćenu agresivnost i potisnutu želju za osvetom.

(7. Kandidati opterećeni na seksualnom području svoje osobnosti) n n Psihološka zrelost na području seksualnosti sastoji se u tome da osoba postane svjesna svoje seksualnosti, da je ne doživljava kao teret, nego da je prihvati kao dar Božji, da je kontrolira i s vremenom sublimira, tj. njezinu snagu usmjeri prema ostvarenju svojih visokih ciljeva i plemenitih ideala. To nije lako, ali uz milost Božju to se može postići. Osoba koja je proživjela afektivno iskustvo zaljubljenosti, koja se na emocionalnoj razini znala nesebično otvoriti drugoj osobi, prikladnija je za duhovno zvanje i redovnički život od osobe koja je duboko potisnula svoju afektivnost te bježala od drugih plašeći se vlastitih pozitivnih emocija prema nekoj osobi

(7. Kandidati opterećeni na seksualnom području svoje osobnosti) n Nije nužno da osoba prije nego što uđe u redovnički život ima iskustvo zaljubljenosti, ali je bolje ako je to prošla. Ako joj se to i u redovničkom životu dogodi, ne treba dramatizirati stanje, nego joj pomoći da se otvori i o tome mogne pričati sa svojim duhovnikom ili nekom drugom osobom koja joj može pomoći da sa što manje afektivnih ožiljaka prođe to lijepo i bolno iskustvo zaljubljenosti i tako još više psihološki dozrije za zrelo življenje svoga redovničkog ideala koji se sastoji u gorljivoj zaručničkoj posvemašnjoj ljubavi prema Isusu Kristu

(7. Kandidati opterećeni na seksualnom području svoje osobnosti) n n n U ljudskoj seksualnosti treba uočiti dijalektiku želje i užitka. Čovjek je, naime, biće koje želi, biće želja i težnje nečemu ili nekomu. I Bog je beskrajna želja koja se ostvaruje i neprestano obnavlja u trojstvenom odnosu, a nikad se ne iscrpljuje. A čovjek je Božja slika i stoga želja i težnja Drugome. Već se dojenče okreće majci i dojenjem u užitku zasićuje svoju želju da bi na koncu zaspalo. Seksualni čin je sličan proces. Muškarac i žena u užitku smiruju svoju želju jednoga prema drugome.

(7. Kandidati opterećeni na seksualnom području svoje osobnosti) n n n Redovnička osoba ne uklanja želju, ali je ne troši u užitku, nego je vodi kulminaciji, punini. Samo po sebi to je teško, tako da je navedenu stvarnost moguće živjeti ili u nepodnošljivoj napetosti ili kao istinski zanos cijelog bića bez čisto biološkog osjetilnog užitka. Ubiti želju nije poželjno jer bi to značilo ubiti čovjeka. Sam Isus potvrđuje da je za to potrebna Božja snaga. To znači da je posvećena čistoća nadnaravna stvarnost koju je moguće živjeti jedino u vjeri u Boga i po milosti koja dolazi od Boga. Čovjek zatvoren u horizontalu, koji misli samo po ljudsku, ne može to shvatiti. Čovjek djevičanstvom nadilazi sebe, vlastitu prirodu. Čovjekova čežnja je usmjerena Apsolutnom i Beskrajnom. Pretjerani užitak kojeg naglašava današnji potrošački mentalitet udaljuje čovjeka od tog Beskraja. Naprotiv, vodi ga njegovu kraju – u prezasićenost svime i u očaj.

(7. Kandidati opterećeni na seksualnom području svoje osobnosti) n n n Djevičanstvo je tihi protest protiv uživalačkog mentaliteta. Ono prihvaća biti žedan, ostati žedan, dovesti žeđ do vrhunca bez utaživanja žeđi; ili biti gladan u postu dovodeći glad vrhuncu znajući da je Vječni kruh njegova hrana. Čemu sve to? Želja izaziva trpljenje, prazninu, bezdan, otvorenost. Ona time produbljuje čovjeka, njegovo srce otvara Beskonačnom i povećava mu sposobnost da ljubi. Čisto srce je pozvano rasti, otvarati se, a ne zatvarati. Želja proširuje prostor u koji će ući Vječna ljubav. Takvim nadilaženjem sebe po zavjetu djevičanstva ili čistoće, čovjek se očovječuje i ostvaruje.

(7. Kandidati opterećeni na seksualnom području svoje osobnosti) n n Pogrešno bi bilo misliti da je lako ispuniti prazninu zbog odsutnosti onih koje volimo. Bog ne zadovoljava tu želju, nego ostavlja prazninu u našoj dubini. Božja prisutnost drukčije zadovoljava ljudsko srce, produbljuje ga čak i pod cijenu trpljenja koje podnosi. Produbljenje donosi rast. Pitanje se javlja je li redovnička osoba doista zrela, sposobna rasti ili potiskuje svoje želje i stvara komplekse? Ispravno rješenje je znati produbiti želju ili bolje rečeno dopustiti Bogu da nam srce ostavi prazno, produbi ga kako bi čovjek mogao rasti i dozrijevati.

(7. Kandidati opterećeni na seksualnom području svoje osobnosti) n n n Čistoća se može usporediti ne samo s postom i žeđi nego i s molitvom. Moliti znači isprazniti srce i dopustiti da u njega uđe Božja prisutnost. Molitva produbljuje tu prazninu. Ona je razjapljenost i iščekivanje. Stvarnosti posta, molitve, siromaštva, poslušnosti i čistoće svodi se na jedno: «To je stav stvorenja u potpunom nutarnjem siromaštvu i otvorenosti pred Apsolutnim koji ga nadilazi» . Navedene stvarnosti, osim toga, kriju u sebi jednu koja ih sve obuzimlje – smrt. Redovnička osoba je iskusila vlastito umiranje, raspeta jer se nalazi s ovu stranu, a živi s onu stranu života.

8. Kandidati s određenim sklonostima i formiranim stavovima n n Pitanje koje nam se ovdje nameće glasi u kojoj mjeri treba tolerirati navike koje je kandidat u svijetu usvojio a koje se ne slažu sa stilom i načinom redovničkog života. Uzmimo na primjer upotrebu mobitela, kompjutora i drugih tehničkih pomagala. Svaka redovnička zajednica ima pravo propisivati i zahtijevati svoj način života i ponašanja prema svojim konstitucijama i pravilima. U to se ne bih želio miješati. Međutim, osobno smatram da je uporaba mobitela danas toliko postala uobičajena da mobitel spada na osobni inventar.

(8. Kandidati s određenim sklonostima i formiranim stavovima) n n n Problem nastaje onda ako se ustanovi da je kandidat ili kasnije redovnička osoba postala ovisnik o mobitelu ili internetu. U tom slučaju trebaju odgojitelji mudro reagirati i pomoći osobi da opet bude slobodna. Također smatram da je i kompjutor danas stvar koju može i treba imati svaki redovnik koji se bavi poslom za koji mu je potreban kompjutor, odnosno Internet. Sigurno, da neće biti lako uvijek pomiriti želje pojedinaca sa stvarnom mogućnošću redovničke zajednice i tu će trebati činiti pametne kompromise.

9. Prepoznavati psihopatološke crte kod osoba koji se javljaju za redovnički život n n n Skoro sve redovničke zajednice danas oskudijevaju s duhovnim zvanjima i zato mogu biti u velikoj opasnosti da olako primaju sve koji im se jave. To je veliki izazov prema kojem bi trebalo mudro postupiti, a to znači, sumnjive tipove treba podvrći ozbiljnom testiranju kako se redovnička zajednica ne bi opteretila psihopatološkim osobama i tako blokirala svoj duhovni i apostolski život. Napose treba biti oprezan kad se radi o osobama s paranoidnim crtama ličnosti jer su takve osobe kadre razoriti redovničku zajednicu misleći da pri tom čine dobro.

(9. Prepoznavati psihopatološke crte kod osoba koji se javljaju za redovnički život) n n n Redovnički život se ostvaruje u zajednici osoba koje imaju iste ideale. Prema tome nezaobilazna kvaliteta kandidata za redovništvo mora biti njegova/njezina sposobnost da skladno i miroljubivo živi u zajednici i da svojim životom, svojim riječima i svojim ponašanjem doprinosi izgradnji zajedništva po evanđeoskim načelima. Međusobna ljubav članova jedne redovničke zajednice najbolja je propaganda za duhovna zvanja dotične zajednice. Prema tome, kandidat za redovnički život ne smije biti konfliktna osoba, tj. osoba koja olako dolazi u konflikt s drugim ljudima.

(9. Prepoznavati psihopatološke crte kod osoba koji se javljaju za redovnički život) n n n Paranoidne ličnosti ili osobe s jakim paranoidnim crtama veoma su neprikladne za zajednički život. Takve osobe mogu postati velika kočnica u apostolskom poslanju i djelovanju redovničke zajednice, budući da takve osobe za sve neuspjehe osobne i zajedničke uvijek optužuju druge, a nikada sebe. Evo glavnih oznaka za prepoznavanje takve ličnosti: 1) Takva je osoba sposobna upropastiti čitavu redovničku zajednicu, razoriti obitelj, organizirati kontestacije, poticati druge na pobunu, zato prema njoj treba biti jako oprezan.

(9. Prepoznavati psihopatološke crte kod osoba koji se javljaju za redovnički život) n n 2) Glavna karakteristika takve osobe nije samo agresivnost nego jedna vrsta hladne agresivnosti koja je obično kontrolirana u izražavanju, koja je "ego-sintonik". Takva osoba misli da uvijek ima pravo. One često ponavljaju: «Ja sam u pravu» . 3) Stav paranoidne osobe da uvijek ima pravo zadržava se i učvršćuje obrambenim mehanizmom projekcije: Logika joj izgleda ovako: postoje problemi; krivnja ne može biti moja, budući da ja uvijek imam pravo, dakle drugi su krivi za sve neuspjehe i probleme zajednice.

(9. Prepoznavati psihopatološke crte kod osoba koji se javljaju za redovnički život) n n n 4) Obično takve osobe ne govore gluposti; često su inteligentne, sa velikom analitičkom sposobnosti. Manje inteligentni obično biraju drugi oblik patologije, npr. pasivnu agresivnost. Potrebna je dakle solidna inteligencija da netko bude dobar paranoik. Paranoidna osoba vidi dobro određene aspekte neke situacije, primjećuje također postojeće napetosti među osobama koje može iskoristiti. 5) Obično se ne može prepoznati paranoidni proces na temelju gluposti poduzetih stavova: sud se zato temelji na određenim načinima kako osoba zauzima stav:

(9. Prepoznavati psihopatološke crte kod osoba koji se javljaju za redovnički život) n n n a) rigidnost (krutost, strogost): zauzeti stav je vrlo jednostran i nefleksibilan: nema sumnje, postoji samo jedan način gledanja stvari, svako drukčije razmišljanje ne vrijedi ništa. b) svaka stvar se personalizira u smislu da: "svaki onaj koji nije sa mnom, loš je, ja uvijek imam pravo, situacija je po sebi jasna, prema tome nesloga je nastala zbog zle volje drugih". c) manjak spontanosti: paranoidna osoba se teško izdaje, neće reagirati impulzivno. Ostaje u hladnoj i kalkulatorskoj srdžbi. Nema intimnih prijatelja s kojima može biti spontana, ali može imati saveznike, istomišljenike. d) Mnogo je jasnije što takva osoba osuđuje, a manje što predlaže. e) Nikada nije zadovoljna. Kad završi jedan rat, mora odmah početi drugi, zato što ona ne podnosi mir, jer joj on ne da priliku za projekciju vlastitog nezadovoljstva i potisnute agresivnosti.

(9. Prepoznavati psihopatološke crte kod osoba koji se javljaju za redovnički život) n n n 6) Paranoidna osoba može lako zaplašiti druge jer dosta lako nalazi njihovu slabu točku i tamo napada. Budući da je paranoidna osoba u stanju razoriti redovničku zajednicu, treba biti veoma oprezan u primanju kandidata koji pokažu spomenute simptome paranoidne osobe. Ukoliko je ta osoba već u redovničkom staležu, treba je pokušati urazumiti i zatražiti od nje da prihvati određenu psihoterapijsku pomoć. Ukoliko to ne bude željela, poštivajući sve crkvene propise i norme, treba je ukloniti iz redovničkog života. Nisu druge, više-manje zdrave osobe dužne podnositi teroriziranje patoloških tipova koje treba liječiti.

10. Izazov za same odgojitelje: vidjeti i ono što se ne vidi n n Redovnički kao i svaki drugi odgojitelji trebali bi biti svjesni činjenice da čovjek nije nikada potpuno svjestan čitave svoje naravi. Svi mi imamo svoju prošlost koja je velikim dijelom nepristupačna našoj svijesti. Svi mi imamo također aktualne potrebe kojih nismo svjesni. Ipak ta prošlost i te potrebe čine sastavni dio našega JA i jako utječu na naše trenutno raspoloženje i ponašanje. Za one kojima je teže prihvatiti postojanje nesvjesnog sadržaja psihe i psihičkog života donosimo dokaze koji potvrđuje postojanje nesvjesnih sadržaja u psihičkom životu bilo koje osobe.

(10. Izazov za same odgojitelje: vidjeti i ono što se ne vidi) n n n 1) Simptomatična radnja: automatski, bez razmišljanja učinjena neka radnja, motivirana je nesvjesnom motivacijom. Zatim gestikuliranje rukama, izražaj lica otkriva dubinske potisnute emocije. Djela koja činimo spontano bez svjesnog htijenja otkrivaju duboke psihičke procese: švrljanje olovkom za vrijeme telefonskog razgovora i sl. 2) Pogreške: npr. u čitanju - rezultat su konflikta dviju nezavisnih psihičkih sila: svjesne i nesvjesne. Te pogreške su izraz potisnutih želja. 3) Aktivno zaboravljanje: nešto se zaboravi ne zbog oštećenja memorije, nego zbog zapreka neke podsvjesne potisnute sile. Npr. muž ne dođe na sastanak ženi jer je zaboravio, a zaboravio je zato što je “želio” izbjeći konfliktni susret.

(10. Izazov za same odgojitelje: vidjeti i ono što se ne vidi) n n n 4) Hipnoza: poslije hipnoze osoba može učiniti ono što joj je rečeno dok je bila u transu, tj. dok je poruke primala njezina podsvijest. 5) Anestetička opažanja: Binet-ov eksperiment: 6) Umnožena ličnost: pacijent provodi dva različita života, često nezavisna i kontradiktorna. 7) Subliminalna percepcija: percepcija ispod praga svjesne zamjetljivosti, 8) Snovi: kraljevski put do podsvijesti. Kad oslabi nutarnja cenzura svijesti, otkrivaju se nesvjesni potisnuti sadržaji.

Sadržaj podsvjesnog n n n 1) Iskustva i uspomene potisnute jer su traumatične i nepoželjne (skladište memorija). Npr. djevojčica postala mucavac nakon prometne nesreće, a da to i ne zna, ili nakon nekog drugog traumatskog događaja. 2) Psihičke energije još ne upotrijebljene od osobe, jer nije osoba svjesna da ih ima ili jer se boji upotrijebiti ih jer još nisu zrele i prihvatljive za svijest. Tako mnoge energije ostaju neiskorištene i onda se okreću protiv same osobe, pretvaraju se u psihosomatske bolesti, uz ostale potrebne uvjete. 3) Impulsi još potpuno ne integrirani, odnosno potisnuti jer stvaraju konflikte. Npr. osjećaji seksualne i agresivne naravi, osjećaj manje vrijednosti. . .

(Sadržaj podsvjesnog) n n 4) Motivacijske težnje, odnosno načini uobičajenog ponašanja, navike, koje su postale automatske - sjedište stilova života, tračnice po kojima krenu želje. Tu može biti prisutna latentna homoseksualnost, egzibicionističko ponašanje, isticanje sebe. Gospodariti podsvjesnim ne znači samo poznavati uzroke traumatskog stanja, nego također i osloboditi veliki dio svojih želja, kreativnosti, spontanosti bez kojih bi život bio monoton. Doći u zdravi kontakt s podsvjesnim znači povećati stupanj slobode i kreativnosti.

Zaključak n n Veliki izazov za redovničke odgojitelje se sastoji i potrebi da nauče raditi, odnosno odgajati mlade ljude a da ne vide odmah uspjeh svoga rada. Trebaju naučiti i htjeti sijati za plodove koje će donijeti neka druga vremena i koje će žeti neki drugi odgojitelji. Biti strpljiv u svome odgojiteljskom radu je velika krepost koja se traži od današnjih odgojitelja. Sveti Pavao kad govori o ljubavi, onda na prvo mjesto stavlja strpljivost: «Ljubav je strpljiva» , kaže on u 1. poslanici Korinćanima.