Realni i inominatni kontrakti Nika Sakar Sebastian Krmar

Realni i inominatni kontrakti Nika Sakar Sebastian Krčmar

REALNI KONTRAKTI Općenita obilježja i povijesni pregled Javlja se potreba za neformalnim poslovima sa slobodnijim tumačenjem – kauzalni, određeni tipičnim svrhama Mutuum, depositum, commodatum, pignus Obveza nastaje neformalnim izručenjem neke stvari u imovinu obveznika; aktom prijenosa nastaje obveza na povratak Gaj: Institucije – zajam: prijenos vlasništva uz obvezu na povratak stvari; fiducija (ali ne u realnim) Justinijan: Institucije i Digesta – uz mutuum javlja se i depositum, commodatum i pignus (starije doba in factum concepta, kasnije in ius concepta)

ZAJAM - Mutuum Jedna stranka (zajmodavac) predaje u vlasništvo drugoj stranci (zajmoprimcu) stanovitu količinu novaca ili drugih zamjenjivih stvari s uglavkom da zajmoprimac imade vratiti jednaku količinu stvari iste vrste i kakvoće Perfektna pogodba: tek trenutkom prijelaza vlasništva (dando), a ne samim neformalnim sporazumom Zamjenjive stvari – res nec mancipi tradicija ili neizravnim načinom Jednaka količina istovrsnih stvari (idem genus); ne nešto drugo ili istu stvar

Negotium stricti iuris; unilateralia; ius gentium Actio (condictio) certae creditae pecuniae – novac Condictio certae rei (triticaria) – ostale zamjenjive stvari Zadužnica – služila kao budući dokaz, querella/ekscepcija non numeratae pecuniae Dužnika obvezuje samo na povratak dužne glavnice; pactum o ugovorenim i zateznim kamatama nije utuživ Stipulatio usurarum – posebni verbalni kontrakt Stipulatio sortis et usurarum Nenovčani zajmovi - nudo pactu

Senatus consultum Macedonianum: zabrana davanja zajma sinu bez očeva pristanka Pretor bi uskratio tužbu ili uvrstio ekscepciju senatus consulti Macedoniani Ako bi zajam ipak bio plaćen, nije se mogao tražiti povratak; naturalis obligatio Pomorski zajam –faenus nauticum /pecunia traiecticia Pomorsko osiguranje – kamate usurae maritimae Justinijan 12%; nudum pactum

FIDUCIJA Uz mancipaciju/in iure cesiju ugovara se pactum fiduciae koji obvezuje difucijara da će vlasništvo remancipirati/ in iure cesijom vratiti natrag na fiducijanta kad se ispuni dogovrena svrha Fiducia cum creditore i fiducia cum amico Samostalni obvezni ugovor – utuživ s actio fiduciae directa/contraria Uti inter bonos bene agier oportet et sine fraudatione 3 st. n. e. izlazi iz prakse

DEPOSITUM – ostavna pogodba Deponent predaje depozitaru pokretne stvari s uglavkom da ih besplatno čuva i na zahtjev povrati; detencija Ne smije upotrebljavati stvari furtum usus Contractus bilaterales inaequales; bonae fidei Depozitar: dužan čuvati i na zahtjev vratiti zajedno s priraštajima i polodovima; odgovara samo za dolus (culpa lata) Deponent: dužan nadoknaditi nužne i korisne troškove, izdatke i štetu; odgovara za svaku krivnju i nepažnju (do culpa levis) Actio depositi directa (infamija), actio depositi contraria

1. 2. Depositum miserabile/necessarium: actio in duplum, prilike kad ne postoji slobodni izbor povjerljive osobe (npr. zbog teške javne nepogode) Depositum irregulare: novac ili druge zamjenjive stvari predaju se u vlasništvo (slično zajmu) nije kredit već čuvanje interesa davaoca, depozitar mora vratiti sve koristi i kamate (neformalno ugovorene ili zbog zakašnjenja) 3. Sekvestracija: više osoba predaje stvar trećemu (sekvestru) u pohranu, a on je mora vratiti samo pod određenim uvjetom i to uvjetno određenoj osobi interdiktna zaštita; actio depositi sequestraria

COMMODATUM - posudba Komodant predaje komodataru određenu stvar na besplatnu upotrebu time da je komodatar nakon određenog vremena ili upotrebe treba povratiti Pokretnine i nepokretnine; detencija; nepotrošne stvari (potrošne iznimno – ad pompam vel ostentationem) Contractus bilaterales inaequales; bona fidei Komodatar: smije stvar upotrebljavati do ugovorenog vremena na ugovoreni način (furtum usus), snosi primjerene redovite troškove, odgovara za svaku krivnju (do culpa levis in apstracto) Komodant: mora nadoknaditi izvanredne troškove ili štetu, odgovara za dolus (culpa lata), Actio commodati directa (in factum concepta, in ius concepta)/contraria

PIGNUS – ručno založna pogodba Založni dužnik predaje založnom vjerovniku neku pokretnu ii nepokretnu stvar u zalog za osiguranje vjerovnikove tražbine s time da založni vjerovnik ima stvar povratiti kad prestane založno pravo Stvarno pravo, obvezni odnos; izvedeni posjed (interdiktna zaštita) Contractus bilaterales inaequales; bona fidei Actio pigneraticia directa (in factum concepta, in ius concepta)/contraria Založni dužnik: mora vratiti eventualni višak iz prodaje nakon namirenja tražbine; odgovara do culpae levis Založni dužnik: nadokaditi šteti i izdatke; odgovara do culpae levis Pignus irregulare –tantundem eiusdem generis

INOMINATNI KONTRAKTI Pojam i obilježja Potreba za priznavanjem pravnog učinka i različitim drugim ugovornim odnosima, a koji se po svom sadržaju nisu mogli svrstati ni pod jedan od tipičnih realnih ili konsenzualnih kontrakata Da bi se postigla utuživost svih takvih drugih ugovora mogli su se zaodjenuti u oblik stipulacije, no stipulacija nije odgovarala prometnim prilikama zbog svoje formalnosti i zahtjevom stranačke prisutnosti Potreba ispunjena pojavom i priznanjem inominatnih kontrakata – svaki dvostrani (sinalagmatični) sporazum o činidbi i protučinidbi bilo kojeg sadržaja (ako nije pravom nedopušten) postaje obvezatan i utuživ postaje kontraktom onim časom kad jedna stranka svoju obećanu čnidibu ispuni Bizantska teorija ih je uvrstila u kategoriju neimenovanih (inominatnih) kontrakata

KONSENZUALNI KONTRAKTI Obveze stranaka nastaju sporazumom o činidbi i protučnidbi INOMINATNI KONTRAKTI Obveze stranaka nastaju tek time što je jedna stranka svoju činidbu već i izvršila REALNI KONTRAKTI INOMINATNI KONTRAKTI Obvezni odnos nastaje tek time što je jedna stranka izvršila svoju činidbu da bi dobila ugovorenu protučnidbu Činidba se sastoji u predaji stvari, a protučnidba u vraćanju iste ili istovrsnih (kod zajma) stvari Činidba se može sastojati i u nekom drugom djelovanju ili propuštanju, a protučinidba se također sastoji u nekom drugom djelovanju ili davanju kakve druge stvari Ø zbog zajedničke osnovne karakteristike nastajanja obveze protučnidbe tek izvršenjem činidbe po jednoj stranci komentatori Justinijanova prava zovu inominatne kontrakte “inominatnim realnim kontraktima”, a tipizirane realne kontrakte zovu “imenovanim realnim kontraktima”

Inominatni kontrakti prema naravi činidbe i protučinidbe 1. DO UT DES: izvršena činidba i očekivana protučinidba sastoje se u davanju neke stvari (dare), tj. u prijenosu vlasništva (npr. – zamjena) 2. DO UT FACIAS: sadržaj činidbe je dare, a sadržaj protučinidbe je facere (npr. jedna stranka daje prsten da joj druga stranka naslika portret) 3. FACIO UT DES: sadržaj činidbe je facere, a sadržaj protučinidbe je dare 4. FACIO UT FACIAS: obje se činidbe sastoje od facere

Tužbe za ispunjenje protučinidbe Klasično pravo nije takvim neformalnim ugovorima priznavalo tužbu na ispunjenje protučinidbe Stranka je po ispunjenju svoje činidbe tražiti samo povratak svoje činidbe Ako se radilo o davanju (dare) neke određene stvari § condictio ob rem dati; za povratak po civilnom pravu (Just. – condictio causa data causa non secuta) tužba na certum zbog bezrazložnog obogaćenja Ako se radilo o izvršenju nekog djela (facere) § actio doli; stranka je mogla tražiti samo odštetu za izvršenu činidbu NIJE JOŠ POSTOJALA TUŽBA KOJOM BI SE PROTUSTRANKA PRISILILA NA IZVRŠENJE SVOJE PROTUČINIDBE

Do prisiljenja protustranke na ispunjenje protučinidbe došlo je tek postepenim djelovanjem pretora i pravnika Klasični su se pravnici prepirali oko utuživosti zamijene (permutatio) gdje se obećaje dati stvar za neku drugu stvar (do ut des) - Sabinovci smatrali su zamjenu kupnjom; daju tužbu na protučinidbu - Prokulovci osporavaju to; daju samo kondikciju na povratak predane stvari Pretor je počeo davati actiones in factum na ispunjenje protučinidbe Kasniji pravnici su pod utjecajem Prokulovaca počeli smatrati takve ugovore kontraktima za utuženje za koje se davala već i civilna tužba – actio civilis incerti U tim tužbama opisivalo bi se u demonstraciji formule činjenično stanje (praescriptio – zato praescriptis verbis agere) Justinijan je tužbu proširio na ispunjenje svih takvih ugovora, a pretorsku actio in factum i civilnu actio civilis incerti spojio je u jednu tužbu na ispunjenje Actio praescriptis verbis

Ostala sredstva za ispunjenje protučinidbe Umjesto akcije praescriptis verbis na ispunjenje protučinidbe mogla se je stranka poslužiti i kondikcijom causa data causa non secuta na povratak svoje činidbe – ali, sada samo u slučaju ako se protivnoj stranci može prigovoriti krivnja što protučinidbu nije izvršila (npr. svojom je krivnjom onemogućila izvršenje ili je dospjela u zakašnjenje) Justinijan je također uveo i condictio ex poenitentia (kondikcija ‘zbog pokajanja’) njome je stranka mogla tražiti odmah povratak svoje činidbe i time jednostrano odustati od ugovora još prije nego što je protustranka došla u zakašnjenje, pa i unatoč tome što je protustranka bila pripravna svoju protučinidbu izvršiti

Vrste inominatnih kontrakata ZAMJENA (permutatio) – najvažniji inominatni kontrakt skupine do ut des § jedna stranka prenosi na drugu stranku vlasništvo neke stvari uz obavezu druge stranke da će u zamjenu dati vlasništvo neke druge stvari § prevladalo mišljenje Prokulovaca prema kojem se radi o posebnoj vrsti pogodbe § prema načelima bonae fidei svaka stranka odgovara za svaku krivnju, za skrivene nedostatke stvari i za evikciju NALOG PRODAJE (aestimatum ili contractus aestimatorius) § vlasnik predaje stvar drugome uz označenu cijenu time da je taj drugi proda i vlasniku izruči samo označenu cijenu (a eventualno razliku do polučene više cijene da zadrži) § ako stvar ne bi prodao do primjerenog ili određenog roka, morao ju je vratiti § davala se posebna actio in factum (aestimatoria, de aestimato), a Justinijan ju je pretvorio u općenitu aestimatoria praescriptis verbis actio koja je bonae fidei

PREKARIJ § drugome se prepušta upotreba neke stvari do svojevoljnog i svakodobnog opoziva § nije kontrakt, niti ovdje postoji kakav obvezni odnos i tužba jer je to samo faktički, svakodobno opozivi odnos § prema trećim osobama bio je prekarist po rimskom pravu kao posjednik zaštićen posesornim interdiktima, ali nije bio zaštićen prema davaocu stvari (precario dans) § ako prekarist na opoziv ne vrati stvar, bit će mu ona oduzeta interdictom de precario, jer je prekaristov posjed časom opoziva postao viciozan § u carsko doba prekarij je uvršten među inominatne kontrakte – Justinijan kaže da se povratak stvari, osim putem interdikta, može tražiti i obveznom tužbom (kondikcijom incerti, id est praescriptis verbis)

HVALA NA PAŽNJI!