Razvojna psihologija Studij nastavnike izobrazbe 2014 15 2

Razvojna psihologija Studij nastavničke izobrazbe (2014. /15. ) 2. dio Nositeljica: doc. dr. sc. Eva Anđela Delale

Socio-emocionalni razvoj Vrste emocija po hedonističkom tonu: ugodne neugodne Dijete se rađa s fiziološki utemeljenim stanjima ili sklonostima, većinom prema ugodnim (veselje, radost, vedrina) i neugodnim emocijama (tuga, bijes, preplašenost) Tijekom odnosa s drugima postepeno ih prepoznaju, razvijaju sheme i mentalne modele o njima Uče prepoznavati svoje i tuđe emocije, koji su osjećaji primjereniji za pojedine situacije, koji se mogu izražavati, koje treba prikriti…

Osjećaji (emocije) Osjećaji: Emocionalni doživljaj (unutarnji, subjektivni) Emocionalna reakcija (vanjska, ponašanje) Fiziološka podloga emocija Emocionalni doživljaj (unutarnji, subjektivni): Unutarnji odnos prema situaciji, spremnost na reakciju

Emocionalna reakcija vanjsko ponašanje uzrokovano/vođeno emocionalnim doživljajem Primjer: Doživljaj: ljutnja- reakcija: agresija (napad) Doživljaj: strah - reakcija: bijeg Doživljaj: tuga - reakcija: povlačenje Dijete može reagirati na dva načina: 1. „na van”: eksternalizacija, agresija slaba emocionalna regulacija, brzopletost, nepromišljenost 2. „na unutra”: internalizacija, povlačenje presnažna emocionalna regulacija (kočenje) Ø Oba: za dijete neprilagođeno, za okolinu neprihvatljivo ponašanje: okolina izražava nezadovoljstvo ili kažnjava; nepovoljna reakcija okoline postaje pojačani izvor neprilagođenih i neprihvatljivih reakcija

Emocije i motivacija Motivacijski ciklus ponašanja CILJ MOTIV -BARIJERE- INSTRUMENTALNO PONAŠANJE

Emocije i motivacija Barijere: Prirodne ili fizikalne barijere Društvene barijere Osobne barijere (tjelesne, psihološke, konflikti između dva ili više ciljeva) Konflikt dvostrukog privlačenja Konflikt dvostrukog odbijanja Konflikt istovremenog privlačenja i odbijanja Gradijent cilja

Dva puta emocionalne reakcije Kratki put – neposredna, nepromišljena reakcija Dugi put – promišljena reakcija, posljedica socijalnoemocionalne regulacije

Kratki put emocionalne reakcije(trajanje: 1/1, 000 sek)

Dugi put emocionalne reakcije (trajanje ¼ sek)

Što je u emocijama urođeno 1. Nastanak unutarnjeg doživljaja: subjektivni osjećaj sreće, tuge, ljutnje, straha, kao automatska reakcija na vanjsku situaciju. 2. Izrazi lica (mimika) povezani uz određene osjećaje.

Što u emocijama treba naučiti 1. Emocionalnu pismenost Prepoznati unutarnji doživljaj Imenovati unutarnji doživljaj Povezati unutarnji doživljaj s tipičnom situacijom Naučiti opisati unutarnji doživljaj 2. Emocionalnu regulaciju Pretvoriti kratki put reakcije u dugi Regulirati unutarnja stanja (subjektivni doživljaj i fiziološka stanja) i vanjska ponašanja koja proizlaze iz unutarnjih stanja

Emocije: pokretači djelovanja, vrlo su važni u razvoju ličnosti; važni signali, prenose izuzetno važne informacije Socijalizacija: usklađivanje uvjerenja, očekivanja i ponašanja djeteta s društvenim normama Što u emocijama treba socijalizirati? • Neposrednu reakciju pretvoriti u promišljenu • Razdvojiti osjećaje od ponašanja

Učenje emocionalne regulacije Razdvojiti osjećaje od ponašanja: Osjećaji su važni signali. To može biti onformacija o sebi, nešto netko treba ili želi; ili može biti o potrebama drugih. Ovu informaciju ne bi trebali ignorirati, trebali bi je istražiti. Osjećaji su različiti od ponašanja. Nema ničeg lošeg u osjećajima, oni su prirodni. Svi osjećaji su u redu. Ponašanje (način na koji ih izražavamo) može biti o. k. ili nije o. k. Neki osjećaj može biti jako teško kontrolirati kad se pojavi, ali možemo donijeti odluku o tome kako ćemo se ponašati. Smanjiti intezitet emocije. Teško je misliti dok nisi smiren. Ne želimo se riješitu emocije. Želimo smanjiti intezitet kako bi mogli jasnije razmišljati o tome kako se osjećamo. Postaviti se u perspektivu druge osobe.

Učenje emocionalne regulacije Fiziologija i disanje, Kada prepoznate što osjećate i prihvatite imate šansu to komunicirati s drugima, napraviti plan i zaštititi se, odredite intezitet osjećaja i kako ti osjećaji utječu na vas, dajte oduška osjećajima i emocionalnoj nelagodi. “U redu je da si ljut (vidim da si ljut), ali je neprihvatljivo da bacaš stvari (lupaš vratima). . . ” “Možeš li učiniti nešto drugo (što te smiruje)? ” Paleta konstruktivnih načina izražavanja emocija: brojanje, jastuci, boksačka vreća, trganje papira, glina-kad se ispuše može otići u konstruktivno: lijepi kolaž-kanaliziranje energije, zamišljanje najgoreg scenarija Ključna je odrasla osoba, odgovorna je za kontekst

SOCIJALNI RAZVOJ

Socijalni razvoj Izlazak iz obiteljske okoline u širu ljudsku zajednicu Društvena okolina kanalizira socijalni razvoj pomoću Socijalnih očekivanja (roditelji, nastavnici, vršnjaci) Kriterija i standarda (roditelji, škola, vršnjaci) Mogućnosti i prilika za razvoj i obrazovanje Mehanizmi se mijenjaju se u skladu s dobi djeteta te se prema tome izvode razvojni zadatci i preuzimanje uloga.

Razvojni zadaci adolescencije Socijalni Uspješni prijelaz u srednju školu Postizanje školskog uspjeha Stvaranje vlastitog identiteta Slaganje s vršnjacima Stvaranje bliskih prijateljstava Psihološki Razvoj nezavisnosti i autonomije Individuacija Postizanje intimnosti Razvoj socijalno-emocionalne regulacije

Područja osobnog socijalnog razvoja Sociospoznajni razvoj Razvoj samospoznavanja Razvoj identiteta Razvoj odnosa s okolinom Razvoj autonomije Sukob s roditeljima Usmjerenost na vršnjake Sukob s vršnjacima

Sociospoznajni razvoj Pojam o sebi Slika o sebi: “JA”, samopercepcija svojih osobina), Svijest o drugima Spoznaja o unutarnjim stanjima svijesti Vlastitima Tuđima Za razliku od slike o sebi samopoštovanje je način na koji se pojedinac procjenjuje prema nekim standardima uspješnosti. Visoko samopoštovanje proizlazi iz većeg uspjeha nego što ga pojedinac od sebe očekuje.

Utjecaji na sliku o sebi Negativna slika: Usmjerenost na uspješnost Usmjerenost na ocjene Usmjerenost na uspoređivanje Klima natjecanja Pozitivna slika: Usmjerenost na ovladavanje znanja i vještina Uvažavanje individualnih posebnosti Odsutnost usporedbe s drugima

Utjecaji na sliku o sebi Odnos roditelja/nastavnika Negativna slika: Kritika usmjerena na opću sliku Neprimjereni zadaci Previsoka ili preniska očekivanja Nametljivost, prezaštićivanje, oduzimanje inicijative Netolerancija za pogreške

Utjecaji na sliku o sebi U početnim fazama adolescencije važan utjecaj na sliku o sebi ima tjelesni razvoj i izgled. Rano sazrele djevojčice: osjećaj asinkronije Kasno sazreli dječaci: moguće negativne posljedice poput negativne slika o sebi, agresivnosti, ali i pozitivne poput školske uspješnosti.

Razvoj identiteta Doc. dr. sc. Eva Anđela Delale Odjel za psihologiju Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu

Identitet Identitet: doživljaj vlastitog „ja”, pojam o sebi i kontinuiranom postojanju vlastite ličnosti. Samopercepcija pojedinca tijekom vremena (spolna, tjelesna, moralna, profesionalna). Najvažniji zadatak odrastanja je definiranje identiteta, odnosno sebe prema osobinama koje će se pokazati u različitim ulogama (školskoj, spolnoj, partnerskoj, u odnosu prema roditeljima). Proces izgradnje identiteta sastoji se u usmjerenosti na vlastita unutarnja stanja/ kriza, a pronalaženje cilja i uloge dovodi do postupne predanosti cilju. Traženje i uspostavljanje identiteta jedan je od razvojnih zadataka adolescentskog razdoblja.

ADOLESCENCIJA Periodizacija adolescencije: Približno trajanje 1. Pubertet 12 -15 2. Adolescencija 15 -19 1. Rana adolescencija 2. Srednja adolescencija 3. Kasna adolescencija

Stadij 1. Prva godina života Psihosocijalna kriza Uspostavljanje: Važni socijalni odnosi Povoljan rezultat razvoja temeljnog povjerenja ili nepovjerenja majka povjerenje sigurnost optimizam, NADA 2. Druga i treća godina života autonomije ili roditelji srama/sumnje u sebe osjećaj samoutjecajnosti VOLJA 3. Od četvrte do šeste godine inicijative ili krivnje obitelj cilj, usmjerenost, inicijativnost, SVRHA 4. Od šeste godine do puberteta produktivnosti ili inferiornosti škola, susjedstvo KOMPETENCIJA u intelektualnim, socijalnim i tjelesnim vještinama 5. Adolescencija 12 -18 identiteta ili konfuzije identiteta vršnjaci modeli cjelovita i jasna samospoznaja, VJERNOST 6. Rana odraslost 18 -25 intimnosti ili izolacije partneri prijateljstvo, seks sposobnost uspostavljanja trajnih veza, LJUBAV 7. Srednja dob 25 -65 plodnosti ili stagnacije podjela dužnosti u BRIGA ZA DRUGE, za kućanstvu obitelj i buduće generacije 8. Starost >65 integriteta ili očajanja čovječanstvo zadovoljstvo proživljenim, spremnost za suočavanje sa smrću, MUDROST

ADOLESCENCIJA Ključne promjene Biološke Kognitivne Socijalne

ADOLESCENCIJA Kontekst adolescentnog razvoja (ekološka perspektiva -detaljnije) Obitelj Vršnjaci Škola Rad Slobodno vrijeme

ADOLESCENCIJA Psihosocijalne teme i problemi adolescencije Autonomija Identitet Postignuća Psihosocijalni problemi Adolescencija: razdoblje „izbora i odlučivanja“ Uloge-koje uloge uzeti? Vrijednosti-koje vrijednosti kod sebe razviti?

ADOLESCENCIJA Stvaranje vlastitog, jedinstvenog osjećaja identiteta 1. odbacuju se prethodne ili postojeće identifikacije 2. događa se kriza identiteta: Tko sam ja?

Postizanje identiteta nasuprot krizi identiteta je moguće ako se ispune neke važne pretpostavke formiranja identiteta (Lacković Grgin, 2006): da pojedinac sebe doživljava kao istu osobu u različito vrijeme i u različitim situacijama, da ga drugi pojedinci percipiraju kao istu osobu kroz različito vrijeme i različite situacije da postoji sklad u načinu kako soba sebe percipira i kako je percipiraju drugi da uspješno riješe seksualne konflikte i prihvate svoju seksualnu orijentaciju da je osoba relativno uspješno riješila krize prethodnih razdoblja da identifikacija s idolima nije više prejaka da okolina omogućava izražavanje ego-identiteta, a ne sputavanje da ideologija društva bude jasno oblikovana kako bi mladi ljudi mogli pronaći odgovore…

Proces formiranja identiteta Erikson opisuje kao vršenje izbora pomoću isprobavanja/istraživanja alternativa i predavanja ulogama (uspostavljanja predanosti ulozi). Kritike i unapređenja Eriksona: Vaillant (1997) sugerira umjesto stadija korištenje termina razvojni zadaci Razvojni zadaci: vještine, znanja i stavovi koje osoba mora usvojiti da bi mogla efikasno funkcionirati na način koji se smatra zrelim u svakom razvojnom periodu života Svladavanje ovih razvojnih zadataka je dio procesa individuacije (termin psihoanalitičara)

Glavni razvojni zadaci prema Havighurst-u (1951, prema Lacković Grgin, 2006): Prihvatiti fizički izgled i brigu o tijelu Postići nove i zrelije odnose s vršnjacima oba spola, steći nove socijalne vještine Usvojiti maskulinu i femininu ulogu, odgovoriti na pitanje što su muškarci, a što su žene Postići emocionalnu zrelost od roditelja i drugih odraslih Pripremati se za profesionalno djelovanje i s tim u vezi postizanje ekonomske neovisnosti Pripremiti se za brak i obiteljski život Željeti i postati socijalno odgovorna osoba, prihvatiti društvene vrijednosti, Usvojiti sustav vrijednosti i etičkih načela prema kojima će se ponašati u životu

Elementi identiteta i glavne krize u adolescenciji 1. Vremenska perspektiva 2. Samosvijest 3. Provjeravanje uloga 4. Izobrazba za rad 5. Seksualna polarizacija 6. Vođenje i slijeđenje 7. Ideološka predanost Budući da je izgradnja identiteta cjeloživotan proces, posebno izražen u adolescenciji, za svaki od ovih elemenata korijeni su u iskustvima iz ranijih stadija razvoja: primjerice osoba će vremensku perspektivu i planove razvijati lakše ako je u prvom stadiju razvila osjećaj povjerenja, samosvijest imati izraženiju ako je bila poticana kao nezavisna (prema Eriksonu)…

Provjere Eriksonove teorije i klasifikacija statusa identiteta: Marcia (1966, prema Lacković-Grgin, 2006) istražuje Eriksonov pojam identiteta prema procesima i fazama njegova razvoja. Predlaže 4 statusa identiteta (prema prisutnosti ili odsutnosti krize ili predanosti određenom životnom izboru): moratorij, difuzija identiteta, zaključeni identiteta i ostvareni identitet. o Pojedinac se rađa u stanju difuzije identiteta, nakon čega slijedi zaključivanje zbog identificiranja s roditeljima i internaliziranja njihovih vrijednosti i standarda. o U adolescenciji se te vrijednosti relativiziraju i reevaluiraju, da bi se došlo do ostvarenog identiteta. o Difuzija identiteta je najčešća i normalna u ranoj adolescenciji.

Klasifikacije statusa identiteta (Marcia, 1966. ; prema Lacković-Grgin, 2006) I S T R A Ž I V A NJ E (KRIZA) VISOKA NISKA VISOKA Ostvareni identitet Zaključeni identitet NISKA Moratorij Difuzija identiteta Predanost

Četiri identitetna stanja Ostvareni identitet Kriza razriješena, postoji predanost životnom izboru sposobnost da se može i želi posvetiti i biti lojalan poslu, vrijednostima i osobnim (intimnim) odnosima Čvrsta obaveza prema poslu, vjeri, moralnim vrijednostima Zaključeni identitet/ isključenje postoji predanost životnom izboru, nije doživljena kriza identiteta. roditeljske vrijednosti, društvene vrijednosti, . . . nikad nisu bile upitne, prihvaća identifikaciju s roditeljima/društvom kao dovoljnu nije došao do osjećaja identiteta vlastitim aktivnim traganjem Kriza se može doživjeti kasnije u životu

Četiri identitetna stanja Moratorij/ odgoda nema još životnih izbora privremena, osoba aktivno traga osoba je u stanju krize i traži alternative u pokušaju da se nečemu posveti vrijeme eksperimentiranja s različitim životnim stilovima, vezama ako se predugo odgodi rezultirat će difuzijom Difuzija identiteta/ rasap ne postoji kriza niti predanost određenom životnom izboru negativni identitetni status, nedostaju odgovornost i identitet pojedinac pokazuje malu ili nikakvu posvećenost poslu, vjeri, vrijednostima, . . . ne pokušava se aktivno posvetiti ili potražiti identitet depresija, ravnodušnost

Razvoj odnosa s okolinom Razvoj autonomije Odnos prema roditeljima Usmjerenost na vršnjake (vršnjački pritisak)

Razvoj nezavisnosti i autonomije Zbog tjelesnih, emocionalnih i kognitivnih promjena te konsolidiranja identiteta dolazi do porasta samopouzdanja i osjećaja mogućnosti preuzimanja samostalnog odlučivanja i samostalnog upravljanja životom. Oblici samostalnosti: nezavisnost i autonomija Nezavisnost: može podnijeti odvojenost od roditelja, prestaje ih idealizirati roditelje, prihvaća roditeljske mane i nedostatke, roditelji se percipiraju kao nezavisna bića Autonomija u mišljenju: subjektivni osjećaj da mogu sami upravljati svojim životom donositi samostalne odluke bez oslanjanja na druge Autonomija u ponašanju: Samoregulacija, upravljanje ponašanjem Samostalno donošenje odluka

Uspostavljanje nezavisnosti i autonomije Nezrelo: Traženje uzbuđenja, novih i opasnih oblika ponašanja, odmjeravanje snage: pušenje, alkohol, droge, opasni oblici seksa, adrenalni sportovi, brza vožnja, opasni životni stilovi, markiranje, skitnja, napuštanje škole. Prekidanje obiteljskih veza, potpuna usmjerenost na vršnjake. Zrelo: Adolescent mora pronaći ravnotežu između nezavisne, samopouzdane akcije i pozitivnih odnosa s drugima u okolini. Roditelji moraju postupno mijenjati svoj odnos: od odnosa jednosmjernog autoriteta na odnose međusobne ovisnosti i dogovaranja. o Mnogi roditelji adolescenata nerado prihvaćaju činjenicu da im djeca rastu. o Roditelji vole dijete, ali su u strahu kada ga trebaju prepustiti svijetu, iako znaju da je to neizbježno.

Vršnjaci Od rane adolescencije raste usmjerenost na vršnjake: Sve veće slobodno vrijeme provode s vršnjacima, manje s obitelji. Vršnjaci imaju sve veći utjecaj na ponašanje i donošenje odluka adolescenta. Vršnjaci adolescentima zadovoljavaju dvije važne potrebe: Uspostavljanje identiteta Uspostavljanje autonomije

Dva pristupa adolescenciji Pristup deficita: sprječavanje negativnog ponašanja Pristup pronalaženja najjačih strana: potpora i ojačavanje

Mlade ljude brine: škola, prijatelji, roditelji, činjenica da se osećaju drugačiji, da su Ijuti, da ne ispunjavaju svoja očekivanja kao ni očekivanja svojih roditelja Introjektirali su brojne (pogrešne) poruke koje ih pogađaju. Imaju duboke osećaje koje ne mogu podijeliti s obitelji. Potrebna im je pomoć da izraze svoju anksioznost, usamljenost, frustriranost, samopotcjenjivanje, seksualnu konfuziju i strah. „Ako se osjećam nesigurna, ili ako se osjećam kao da u stvari nemam prijatelja, to ne mogu reći ljudima kojima inače sve govorim, prijateljima, mami, tati. Te stvari ne mogu reći, ne mogu reći šta osjećam. Što je ono sto sam stvarno ja, što je ono što je stvarno u meni. Posebno to ne mogu reći roditeljima. Njima čak ne mogu reći ono što mogu prijateljima. « Kako preuzeti odgovornost za vlastiti život koliko god je to moguće.

Sveučilište u Zagrebu Hrvatski studiji odsjek za psihologiju Utjecaj obitelji na motivacijski razvoj djeteta

Osjećaj bespomoćnosti U razvijanju oblika odgovornog ponašanja djeteta presudna je uloga roditelja 1. Ponašanje roditelja 2. Odnos s djetetom kad doživi neuspjeh 3. Osnovni odnos roditelj-dijete Razlika ponašanja u predškolskoj i školskoj dobi

Razvoj motivacije za učenjem Razvoj motivacije djeteta za učenjem i stjecanjem novih vještina ovisi o: Motivacijskim uvjerenjima: samoprocjena, pozitivna slika o sebi, osjećaj samoučinkovitosti/vlastitog utjecaja na uspjeh Samoregulaciji: samostalno odlučivanje o započinjanju nekog zadatka, upornom rješavanju zadatka i ostvarenju cilja

Predškolsko razdoblje Samopouzdanje veliko, preuveličano pozitivna slika o sebi Ranjivi na kritiku i pokudu Oblici bespomoćnosti: negativne emocije, nekonstruktivnost, odustajanje Ponašanje majki: -prekidanje -ograničavanje -depresivnost

Školsko razdoblje i adolescencija Motivacijski odnos prema zadatku ili učenju općenito: 1. Orijentacija na zadatak Pristupaju zadatku sa samopouzdanjem, očekuju uspjeh, ne obeshrabruju ih teški zadaci, u slučaju prepreka ne odustaju nego pojačavaju napor i uporni su, mijenjaju taktiku/ koriste različite strategije/pristupe zadatku, prate i kontroliraju rezultat. Roditelji (majke) koje su poticale, usmjeravale Osjećaj bespomoćnosti: roditelji (majke) sa negativnom emocionalnošću, pasivne i neproduktivne

Školsko razdoblje i adolescencija 2. Orijentacija na izvedbu (egoorijentacija) Djeca: motivirana za postizanje rezultata, ali kao rezultat doživljavaju samo vanjsko priznanje vlastite vrijednosti, ocjena ili mišljenje drugih kao dokaz vlastitih vrijednosti, gube samopouzdanje, kratko i slabo znanje Roditelji ističu važnost vanjskih nagrada i ocjene

Teorija samoodređenja Humanistički pristup motivaciji Opća teorija motivacije, usmjerena na stupanj u kojem je ponašanje voljno ili samoodređeno Tri tipa motivacije: o Nemotivirano stanje/amotivacija o Ekstrinzična motivacije o Intrinzična motivacija Samoodređenje: Stupnjevi samoregulacije ponašanja variraju od potpunog vanjskog do potpunog unutarnjeg određenja

Tri tipa motivacije Motivacija Amotivacija Intrinzična Ekstrinzična

Motivacija prema teoriji samoodređenja: kontinuum samoodređenja EKSTRINZIČNA MOTIVACIJA: VANJSKA REGULACIJA: vezana je uz posljedice, udovoljavam vanjskim zahtjevima, radim nešto potaknut/a potrebom za vanjskom nagradom (izbjegavanjem kazne) USVOJENA/INTROJEKTIRANA REGULACIJA: izbjegavam osjećaj krivnje ili napetosti, trebam to raditi POSITOVJEĆENA/IDENTIFICIRANA MOTIVACIJA: radim nešto jer sam shvatio/la da je važno, čak i kad u tome ne uživam INTEGRIRANA REGULACIJA: za mene je to što radim vrijedno, to što radim odražava moje vrijednosti INTRINZIČNA (UNUTARNJA) MOTIVACIJA Činim nešto zbog unutarnje potrebe: interesa, uživanja, unutrašnjeg zadovoljstva, doživljaja vlastite kompetencije, autonomije, sigurnosti i povezanosti; uživam u toj aktivnosti samoj po sebi

Temeljne psihološke potrebe (Deci i Ryan, 2000) POVEZANOST • Potreba za bliskim i sigurnim odnosima s drugim ljudima: potreba za ljubavi, emocionalnom toplinom, prihvaćanjem, pripadanjem, za „sigurnom bazom” KOMPETENTNOST • Potreba da se osjećamo sposobni i učinkoviti (ovladavanje znanjima i vještinama) i sposobnost utjecaja nad okolinom: intelektualna, emocionalna i socijalna kompetentnost AUTONOMIJA • Potreba da svojevoljno i samostalno biramo aktivnosti i donosimo odluke važne za naš život: osjećaj da upravljamo svojim ponašanjem, imamo inicijativu i slobodu izbora, bez vanjske ili unutarnje prisile i pritiska

Ekstrinzična motivacija ekstrinzične nagrade najčešće smanjuju intrinzičnu motivaciju (opipljive ili očekivane nagrade smanjuju intrinzičnu motivaciju za razliku od verbalnih ili neočekivanih nagrada) ekstrinzične nagrade odvlače pažnju od učenja na dobivanje nagrade te mijenjaju ciljeve sklonost neugodnim emocijama te procesuiranju informacija na relativno pasivan način ugrožena fleksibilnost u razmišljanju i rješavanju problema narušena kreativnost

Intrinzična motivacija prirodna motivacija koja je spontana proizlazi iz naše potrebe za kompetentnošću i autonomijom vanjski događaji ne mogu stvoriti intrinzičnu motivaciju već je mogu poduprijeti (Reeve, 2010) utječe na kreativnost, ustrajnost, razumijevanje naučenoga i osjećaj dobrobiti intrinzično motivirani ljudi razmišljaju o informacijama i fleksibilno ih integriraju (Reeve, 2010)