RAZDOBLJA RAZVOJA SOCIJALNE POLITIKE I SOCIJALNOG RADA U

RAZDOBLJA RAZVOJA SOCIJALNE POLITIKE I SOCIJALNOG RADA U HRVATSKOJ U 20. STOLJEĆU¹ ¹ Prema Puljiz (2006. ) Socijalna politika i socijalne djelatnosti u Hrvatskoj u razdoblju 1900. do 1960. godina. Ljetopis Studijskog centra socijalnog rada, 13 (1), 7 -28.

Četiri razdoblja u razvoju socijalne politike i socijalnih djelatnosti u Hrvatskoj u 20. stoljeću: 1. razdoblje – prethodi 1. svjetskom ratu 2. razdoblje – vrijeme između dva svjetska rata 3. razdoblje – traje od kraja 2. svjetskog rata do 1980 -tih godine 4. razdoblje – od početka 1990 -tih

1. Razdoblje – prethodi 1. svj. ratu Ø Ovo razdoblje je nastavak «dugog 19. stoljeća» koje je u Europi proteklo u znaku dvije velike revolucije koje su promijenile stari svijet: građanske (izvorno francuske) i industrijske (izvorno engleske). Ø Hrvatsko je društvo slabo razvijeno, tavori na periferiji Austrougarskog Carstva, daleko od europske razvojne jezgre, s dominantnim seljaštvom (1900. godine 78, 6% ukupnog hrvatskog stanovništva) te rudimentarnim socijalnim institucijama, koje djeluju bez značajnijeg utjecaja države.

1. Razdoblje – prethodi 1. svj. ratu Ø 1912. godine Hrvatska imala oko 30. 000 industrijskih radnika. Ø Masovno iseljavanje u prekomorske zemlje; samo je u SAD između 1901. i 1913. godine iz Hrvatske iselilo 329. 251 stanovnika; to je ublažilo siromaštvo i agrarnu prenapučenost, ali je Hrvatsku osiromašilo za najvitalniji dio stanovništva. Ø U veljači 1902. donesen Zakon o prisilnom odgoju neodraslih, koji je Hrvatski sabor usvojio na prijedlog dr. Josipa Šilovića.

1. Razdoblje – prethodi 1. svj. ratu Ø 1902. godine u Glini osnovana prva ustanova za delinkventnu omladinu po nazivom Kraljevska zemaljska popravljaonica u Glini. Ø Još od kraja 19. stoljeća zamjetan je razvoj dobrotvornih društava koja su pretežno usmjerena na pomoć siromašnim obiteljima, posebno siromašnoj djeci. Većina tih društava utemeljena je na vjerskoj osnovi.

2. razdoblje – vrijeme između dva svjetska rata Ø Hrvatska dospijeva u nepovoljniji razvojni kontekst nego u doba austrougarske monarhije. Tadašnja država, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1931. godine Kraljevina Jugoslavija), donosi prve značajne socijalne zakone, ali ih nije u stanju primijeniti. Ø Dalje dominira seljaštvo. Početkom 30 -ih godina Hrvatska ima oko 70% poljoprivrednog stanovništva, a u gradovima ne živi ni petina stanovnika.

2. razdoblje – vrijeme između dva svjetska rata Ø U gradovima se pojavljuje sve više socijalnih problema, a slabo razvijene socijalne institucije civilnog društva mogu ih sanirati tek u marginalnoj mjeri. Ø Zakon o socijalnom osiguranju radnika (ZOR) usvojen je 1922. godine; zakon regulira osiguranje socijalnih rizika zaposlenih radnika, kao što je bolest, nesreća na poslu i starost. Zakon nije proveden sve do 1937. godine nakon velikog pritiska sindikalnih organizacija. Ø Godine 1931. u Zagrebu je osnovana Stanica za savjetovanje pri izboru zvanja koja je djelovala sve do 1948. godine.

2. razdoblje – vrijeme između dva svjetska rata Ø 1937. godine u cijeloj tadašnjoj državi bilo 48 domova za napuštenu i ugroženu djecu u koje je bilo smješteno 2. 417 djece. Najviše je takvih domova bilo u Hrvatskoj, jer je ona bila razvijenija i veću je pažnju posvećivala socijalnim institucijama. Ø 1922. godine usvojen je Zakon o zaštiti djece i omladine. Na temelju toga zakona osnivane su banovinske i mjesne ustanove socijalne djelatnosti. Ø Zavod za preodgoj djece «Pahinsko» kod Ivanca počeo je s radom 1925. godine.

2. razdoblje – vrijeme između dva svjetska rata Ø U Zagrebu je djelovao Zavod za slijepe, Zavod za gluhu djecu te jedna specijalna škola. Društva gluhih i slijepih osnivaju svoje klubove. U većim gradovima postoje radionice za zapošljavanje gluhih i drugih hendikepiranih građana. Ø Dosta je dobrotvornih udruga za pomoć siromašnima. Početkom 30 -ih godina u pučkim zagrebačkim kuhinjama prosječno godišnje dijelilo 220. 000 obroka, 370. 000 obroka hrane u dječjim skloništima te 310. 000 obroka mlijeka u mliječnim kuhinjama.

2. razdoblje – vrijeme između dva svjetska rata Ø Istaknuto je djelovanje vjerskih humanitarnih organizacija, posebno Caritasa. Ø Ovo razdoblje u razvoju socijalne politike i socijalnih djelatnosti je donijelo novu dinamiku, ali nije bitno promijenilo tradicionalni sustav koji je pretežnim dijelom počivao na dobrotvornim inicijativama građana i udruga, a uz relativno malu državnu intervenciju.

3. razdoblje – traje od kraja 2. svjetskog rata do 1980 -tih godine Ø Drugi svjetski rat brutalno je prekinuo sve društvene i gospodarske tokove u zemlji, pa tako i razvoj socijalne politike i socijalnih djelatnosti. Ø Procjenjuje se da je Hrvatska imala oko 400. 000 poginulih, pa je bila među europskim područjima s najviše ljudskih žrtava. Razorena je industrija, druge gospodarske grane, osnovna infrastruktura te mnogi stambeni objekti. Ø Snažna državna intervencija u svim sferama života, pa tako i u socijalnoj sferi.

3. razdoblje – traje od kraja 2. svjetskog rata do 1980 -tih godine Ø Socijalistička vlast promovira egalitarne vrijednosti besklasnog društva, prema svom ideološkom poslanju ona mora uzeti u obzir težnje radničke klase, u čije ime vlada, za boljim životom. Ø U godinama nakon rata uspostavlja se socijalno zakonodavstvo, koje prvenstveno štiti žrtve i učesnike NOB-e te populaciju zaposlenu u državnom sektoru, dok brojno seljaštvo ostaje izvan glavnih sustava socijalne sigurnosti.

3. razdoblje – traje od kraja 2. svjetskog rata do 1980 -tih godine Ø U Hrvatskoj su 1945. godine postojala 92 dječja doma u kojima je smješteno 8. 938 djece. U 1950. godini od 1, 200. 000 djece i omladine (toliko ih je bilo u dobi do 18 godina), 50. 882 je bilo na besplatnom ljetovanju, 233. 600 djece i dojilja dobivalo je dodatnu hranu, 44. 941 dijete bilo je smješteno u ustanove za zbrinjavanje djece i omladine, oko 40. 000 djece ostvarivalo je pravo na invalidninu, obiteljske mirovine ili rente, a 256. 689 djece primalo je dječji doplatak.

3. razdoblje – traje od kraja 2. svjetskog rata do 1980 -tih godine Ø S postupnim napuštanjem administrativnog socijalizma u 50 -im godinama, veća se pažnja počinje pridavati socijalnim problemima. U tom vremenu u Hrvatskoj nastaju značajne socijalne institucije, među kojima izdvajamo Višu stručnu školu za socijalni rad te centre za socijalni rad (1952. ).

3. razdoblje – traje od kraja 2. svjetskog rata do 1980 -tih godine Ø Za praksu socijalnog rada ključan događaj bilo je otvaranje prvog centra za socijalni rad u Puli 1959. godine (Centar za socijalno-medicinski rad). Preporukom Savezne narodne skupštine iz 1961. godine centri za socijalni rad osnivaju se u cijeloj zemlji i postaju temeljna institucija socijalne zaštite. Njihov zadatak je da u lokalnim sredinama registriraju i rješavaju socijalne probleme. Ø Udio poljoprivrednog stanovništva u Hrvatskoj je opao sa 63, 2% u 1948. godini na 43, 9% u 1961. godini. Seljaštvo po prvi put u povijesti nije činilo.

3. razdoblje – traje od kraja 2. svjetskog rata do 1980 -tih godine Ø U 1960 -im, sve snažnije izbijaju socijalni problemi, prije svega siromaštvo i nezaposlenost, kao i oblici socijalno devijantnog ponašanja; na značenju dobiva socijalna politika te razni oblici socijalne djelatnosti. Ø Društvena poduzeća ne mogu zaposliti velik broj ljudi koji se nude tržištu rada - visoka nezaposlenost. Rješenje - zapošljavanja u Zapadnoj Europi, koja u to vrijeme doživljava gospodarski prosperitet. Iz Hrvatske je u inozemstvu 1971. godine, bilo zaposleno 194. 000 radnika.

4. razdoblje od početka 1990 -tih Ø 80 -ih godina propast socijalizma u europskim zemljama Ø Hrvatska je 90 -ih godina vodila teški rat za neovisnost, a istovremeno je prolazila kroz mukotrpnu postsocijalističku tranziciju, što je uzrokovalo radikalne promjene u socijalnoj politici i u socijalnim djelatnostima.

Vratimo se na I fazu…. Ø Od početka 20 stoljeća koristio se pojam socijalni rad - nije označavao profesionalnu aktivnost - upotrebljavao se za opis aktivnosti s ciljem pružanja pomoći ugroženim dijelovima stanovništva (siromašnima i djeci)

Pojavljuju se dva oblika pružanja pomoći A) Filantropski model dobrotvorna društva organizirala su društvena događanja s ciljem prikupljanja financijske pomoći (čajanke i tombole). B) Aktivno sudjelovanje volontera u pružanju praktične pomoći privatne organizacije (Zaštitnice mladih djevojaka, Liga za zaštitu djece) razvili su male timove s ciljem pomoći različitim skupinama ugroženog stanovništva. U njima su djelovali pravnici, doktori i učiteljice koji su dobrovoljno i volonterski pružali besplatnu pravnu i medicinsku pomoć.

Grad Zagreb Poslovima iz domene socijalne skrbi bavio se: Ø Sirotinjsko – skrbnička referada/ Sirotinjsko povjerenstvo (1857. - 1918. ) - siromašni i osobe pod skrbništvom, djeca i osobe lišene poslovne sposobnosti Ø Odsjek za socijalnu skrb (nakon 1918. ) – brinuo je za siromašne članove gradske općine „zavičajnike“ (smještajem u ubožnicu, podjelom mjesečne potpore)

Socijalna skrb u gradu Zagrebu bila je orijentirana na djelovanje prema najugroženijem stanovništvu Radilo se o intervencijama kurativne prirode naslonjene na dobročinstvo bez sustavnog i preventivnog djelovanja (prigodna naturalna davanja siromašnima: drva, obuća i odjeća) Funkcioniranje gradskih odsjeka i ureda koji su se bavili socijalnom skrbi bilo je vrlo birokratizirano Oslanjali su se na rad i ideje dobrotvornih udruženja, kojima se dodjeljivalo potpore za rad. Briga o socijalno ugroženima bila snažno isprepletena sa zdravstvenom skrbi

Ø Do krize 30. godina nikakvu pažnju gradska vlast nije bila posvećivala problemu nezaposlenih radnika i općenito lošim prilikama u kojima su radnici živjeli Ø Do krize bio je dominantan stav da gradska uprava nije dužna rješavati pitanje nezaposlenosti Ø Najveći broj nezaposlenih radnika bio je 1929. godine i te je zime grad morao organizirati dodatne poljske kuhinje kako bi radnicima dijelili obroke te su dijelili novčanu pomoć

Gradska ubožnica Primala je nemoćne i za rad nesposobne zavičajnike (građane sa stalnim boravištem) grada Zagreba. Ubožnicom je upravljao konvent sestara milosrdnica Grad je za svaku osobu plaćao smještaj Npr. 1902. smješteno je bilo 132 osobe od toga 59 muškaraca i 73 žene

Pučka kuhinja 1875. osnovalo je Društvo čovječnosti (od 1846. najstarije dobrotvorno društvo u Hrvatskoj) Pomoć su najviše pružali siromašnima i to u naravi (novcu i hrani) Financirala se od grada i donacijama dobrostojećih građana, I. hrvatske štedionice, prihodima od tombole i darovima Obrok se bio plaćao po vrlo niskoj cijeni, uz siromašne jeli su i radnici; besplatno su bila jela djeca iz srednjih škola Jelo se svih godina sastojalo od kruha, juhe, variva i govedine. Npr. 1910. godine prosječno je dnevno bilo podijeljeno 484 obroka

I. svjetski rat - kuhinja počinje bilježiti negativnu bilancu poslovanja (hrana je bila sve skuplja, sve je više ljudi bilo jako siromašno pa se hrana dijelila besplatno) Prestaje s radom 1918. zbog nedostatka sredstava i povećanih cijena hrane te sav inventar i poslove oko kuhinje predaje društvu Prehrana. Društvo čovječnosti bilo je nastavilo sa svojom djelatnosti kroz podjelu mjesečnih potpora učenicima, siromašnim udovicama s puno djece, dijeleći pakete za Božić i Uskrs. 30 tih god. ekonomska kriza - podjela pomoći u naravi, dnevno kruh i mlijeko, te pomažući siromašne učenike i obitelji. Društvo čovječnosti prestaje s radom 1946. godine

Društvo protiv prosjačenju Osnovano 1898. s ciljem sprječavanja prosjačenja siromašnih, starih i nesposobnih za rad po ulicama grada Zagreba Siromašni građani bez obzira na vjeru, etničku pripadnost i zavičajnost koji bi se javili društvu (pismeno ili usmeno) dobili bi novčanu potporu ili pomoć u naravi Pučki dom Posredovni odjel od 1901. - siromašnima i nesposobnim za težak fizički rad pronaći posao Odjel pučke knjižnice i čitaonice - besplatna posudba knjiga Odjel spremišta robe - podjela odjeće koju bi građani donirali Odjel čajne i grijaone /Društvena grijaona - tijekom zime prostorija u koju su siromašni bili mogli doći od 7 do 18 sati te dobiti čaj s pola žemlje Svi odjeli zajedno nazivali su se.

Ø 1902. mijenja naziv u „Uboški dom“do tridesetih godina u „Dom Milosrđa“ (dom za starije) Ø U Jelisavinoj ulici 10 (današnja Klaićeva ulica) podigli tri zgrade (iz dobrotvornih doprinosa): Ø Društvo je bilo dijelilo pomoć u novcu; besplatne obroke kave s kruhom za zajutrak i večeru i, besplatno prenoćište za muškarce i žene (putnike, otpuštene iz bolnice i beskućnike), kupaonica. Ø Od 1913. do 1918. društvo je držalo predavanja o zdravlju i čistoći na teme „Malodušnost je uzrok siromaštvu!, Katekizam proti pijanstvu“.

Društvo sv. Vinka Paulskog Ø 1858. brinulo je i posjećivalo siromašne obitelji Ø Pomoć u naravi (hrana, drva i odjeća), a iznimno u novcu. Ø Vodio se popis onih obitelji koje su posjećene. Ø 1910. pomagalo je u prosjeku 65 obitelji, u godini 1912. to je bilo oko 120 obitelji. Ø U ratnim godinama podupirano je oko 50 obitelji mjesečno Ø U društvo su se primali dječaci kršćani. Ø Djelovalo je pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa uz godišnju potporu od Grada