Rat na Pacifiku PEARL HARBOR I MIDWAY Niko
Rat na Pacifiku (PEARL HARBOR I MIDWAY) Niko Pušić 8. b
Rat na Pacifiku � � � Rat na Pacifiku imao je važan utjecaj na poslijeratno stanje ne samo na prostoru Pacifika nego i čitavog svijeta. Završen je 1945. godine, bacanjem atomskih bombi na japanske gradove Hirošimu i Nagasaki bez gospodarskog ili vojnog značaja te smrću velikog broja civila u veoma kratkom roku. SAD je dugo zastupao umjerenu politiku s ciljem izbjegavanja uvlačenja Japana u rat. Pregovori između dviju zemalja odvijali su se vrlo sporo zato što su obje strane htjele zauzeti što povoljnije položaje u nadolazećem sukobu. Japan i SAD ulaze u pregovore, s tim da Japan nudi povlačenje iz Kine i Indokine uz uvjet da ostale države ponovo otvore trgovinu s njima.
Odnosi SAD-a i Japana § § § Obzirom da je japanski premijer tražio sastanak s Rooseveltom koji je to odbio, pada vlada u Japanu te zadnja japanska ponuda glasi da će se povući iz Indokine i da neće napasti Jugoistočnu Aziju ukoliko zapadne sile prestanu pomagati Kinu. Kako je prijedlog odbijen, SAD traži bezuvjetno povlačenje iz Kine te nenapadanje ostalih država. Međutim, prije samog zahtjeva, dana 7. prosinca 1941. godine japanska flota je bez najave napala američku ratnu mornaricu u luci Pearl Harbor na Havajima. Japanci su se od početka 1941. pripremali za napad na SAD, ipak, vojni vođe SAD-a ostali su iznenađeni jer nisu očekivali napad na Pearl Harbor već na Manilu na Filipinima.
Plan napada na Pearl Harbor � Plan napada na luku Pearl Harbor izradio je stožer pod zapovjedništvom admirala japanske mornarice Isorokua Yamamote. � Odredio je šest nosača zrakoplova koje je štitio moćan obruč površinskih i podmorskih plovnih jedinica. � Zamisao je bila za neočekivani napad pun iznenađenja. � U studenom 1941. održan je još jedan sastanak vrhovnih šefova armije i mornarice, na kojem su još jednom razmotreni svi planovi i posljednji dogovor. Protokol tog sastanka sačuvan je i pronađen poslije rata u tokijskim arhivima. Iz toga se vidi da je težište napada bio Pearl Harbour, ali se također planiralo i operacije za zauzimanje Malaje, Filipina i napada na baze Guam, Wake i Singapur, kao i zauzimanje cijele Indonezije. � Japanci su pažljivo pripremili akciju napada zrakoplovstva na američku pomorsku bazu Pearl Harbor. Piloti su se dugo pripremali za taj napad učestalim vježbama dok su japanski špijuni dostavili podatke o položaju brodova.
Plan napada na Pearl Harbor � Prije samog napada Japanci su poslali i izviđački zrakoplov koji je javio položaje američkih brodova. � Mornarica je 2. prosinca primila šifriranu poruku Uspnite se na goru Niitaka, što je značilo neopoziv nalog za napad � Tokio je u noći između 6. i 7. prosinca, uoči napada, poslao japanskom ambasadoru u Washingtonu šifriranim brzojavom notu za ministra vanjskih poslova SAD-a. � Nota je zapravo bio ultimatum koji je na kraju objavio početak ratnog stanja. Uz notu je bio i nalog japanskom ambasadoru, da se dokument preda 7. prosinca u 13 sati, što je bilo istovjetno sa 7 sati i 30 minuta u Pearl Harboru. � Tako je japanski napad bio legaliziran jer je napad bio izvršen 25 minuta poslije objave rata.
Tijek napada 7. prosinca 1941. � � � Bila je nedjelja. U zaljevu Pearl Harbor vladao je mir. Dvadeset i šest brodova bilo je nepomično na sidrištu. Dogodilo se ono što su Amerikanci smatrali nemogućim. Napad je započeo u 7 sati i 40 minuta, eskadrile su odmah zauzele odgovarajuće položaje. U 7 sati i 55 minuta japanski bombarderi i torpedni zrakoplovi ispalili su prve bombe na američke aerodrome. U zaljevu, kojem je dubina vrlo mala, uspjeli su u nepunih 20 minuta lansirati 40 torpeda iz zrakoplova. U pogođene brodove počela je naglo nadirati voda kroz velike rupe u razderanoj oplati. Torpedni napad bio je usmjeren na bojne brodove. Tek što je torpedni napad prošao, poput strašne oluje, preko bojnih brodova naletjela je grupa bombardera u visokom letu, pod vodstvom Fušide. U trenutku napada u Pearl Harboru bilo je 96 američkih ratnih brodova razne veličine, od kojih osam bojnih brodova.
Tijek napada 7. prosinca 1941. � Oko 8 sati i 40 min uslijedio je i drugi napad koji je predvodio kapetan korvete Shimazaki. � Drugi val je bio drukčije izveden jer se računalo da će naići na mnogo jaču obranu i da više neće moći iznenaditi protivnika. � Trebalo je dovršiti ono što se u prvom valu izbjeglo. Zato se glavni dio ovih zrakoplova sastojao od sunovratnih bombardera, koji je bilo 81, pod zapovjedništvom kapetana korvete Egusa. � Uz to je bila grupa od 54 obična bombardera za napad na aerodrom Hickham Field i Keniohi, a za zaštitu bila je previđena grupa od 36 lovaca. � U drugom napadu srušeno je 14 sunovratnih bombardera i šest lovaca. � Amerikanci su i u drugom napadu pretrpjeli velike štete.
Tijek napada 7. prosinca 1941. � Drugi napad trajao je gotovo sat vremena. U 9 sati i 45 minuta posljednji japanski zrakoplovi napustili su Pearl Harbor. � Poslije napada ostala je hrpa ruševina zgrada i zrakoplova na aerodromima, potopljenih i oštećenih brodova u zaljevu. � Kroz ruševine su izvlačili ranjenike, a motornim čamcima kupili su ranjene mornare i izvlačili preživjele iz vode. � Vatrogasni brodovi sipali su protupožarnu pjenu na zapaljenu naftu, a remorkeri i pomoćne ekipe tehničke službe žurili su se da pomognu brodovima koji su se jedva održavali na površini vode.
Posljedice napada na Pearl Harbor Ø Amerikanci su pretrpjeli vrlo teške gubitke. Nijedan bojni brod nije bio sposoban za akciju, imali su 2403 mrtvih (2 008 mornara, 218 vojnika, 109 marinaca i 68 civila), a 1178 je ranjeno (710 mornara, 364 vojnika, 69 marinaca i 35 civila). Ø Potpuno je uništeno 188 zrakoplova na zemlji, od čega 150 u prvih nekoliko minuta napada, osim toga velik je broj zrakoplova bio teško oštećen. Ø Potopljeno je 18 brodova, od kojih su pet bili ratni.
Posljedice napada na Pearl Harbor � S druge strane japanski su gubitci bili beznačajni, a većinu svojih gubitaka imali su prilikom drugog vala napada. U borbama je sudjelovalo više od 300 japanskih zrakoplova. Japanci su izgubili u akciji 29 zrakoplova, pet džepnih podmornica, oko 60 ubijenih pilota i podmorničara te jednog podmorničara koji je bio zarobljen. Od 414 zrakoplova, 29 ih je uništeno u borbi, dok ih je 74 uništeno od strane američke protuzračne obrane. Roosevelt je održao svoj poznati govor dana 8. prosinca 1941. , u kojem je rekao da je 7. prosinca datum koji će sramotno ostati zapisan u povijesti i pozvao kongres da objavi rat Japanu. Kongres je to prihvatio za manje od sat vremena. Dana 11. prosinca 1941. Italija i Njemačka, kao članice trojnog pakta, proglašavaju rat SAD-u. Istoga dana SAD objavljuje rat Njemačkoj i Italiji. Velika je Britanija objavila rat Japanu nekoliko sati prije SAD-a zbog japanskih napada u Jugoistočnoj Aziji.
Posljedice napada na Pearl Harbor � Napadom na Pearl Harbor rat je postao svjetskim ratom. Sjedinjene Države navijestile su Japanu rat. Churchill se obvezao da će se Britanija odmah pridružiti Americi, ako ona stupi u rat s Japanom. Ta je obveza ispunjena tako brzo da je engleska objava rata stigla prije američke. � SAD napadom na Pearl Harbor dobiva glavni motiv za ulazak u rat, a Japan kao napadač prikazan je kao nova pomorska, zračna, tehnološki i vojno jaka sila, koja je ipak u tom napadu potpisala svoju smrtnu presudu jer je uzrok japanskog poraza bio kasniji američki protunapad, koji je uključivao bacanje atomskih bombi koje su na kraju dovele do japanske kapitulacije i temeljne promjene strukture vlasti i gospodarstva te ukidanje do tada vladajućeg militarizma. � Kasnije su Amerikanci uspjeli uvjeriti ostatak svijeta da je taj napad bio ratni zločin što im je postao jedan od argumenata za bacanje atomske bombe na Hiroshimu i Nagasaki.
Istine i laži oko napada na Pearl Harbor � Postoji rasprava među povjesničarima je li američki predsjednik Roosevelt mogao naslutiti da će doći do japanskog napada. � Jedni kažu kako je znao za napad i da je htio da se katastrofa dogodi, kako bi američka javnost pristala na ulazak SAD-a u Drugi svjetski rat, a drugi pak povjesničari ne mogu vjerovati da bi Roosevelt bio spreman na takvu zakulisnu igru, naročito s obzirom na poginule američke vojnike pri tom napadu. � Svakako u Pearl Harboru je potopljen veliki dio američke Pacifičke flote, barem što se tiče bojnih brodova. Ono što je Amerikance spasilo bila je činjenica da su nosači zrakoplova bili, slučajno ili namjerno, na drugim lokacijama. � Tijekom Drugog svjetskog rata pokazalo se da su upravo nosači aviona imali ključnu ulogu u ratu na Tihom oceanu.
Bitka kod Midwaya � Bitka kod Midwaya započela je 4. lipnja 1942. godine. � � To je bila odlučujuća pobjeda SAD-a protiv Japana za vrijeme Drugog svjetskog rata. Četiri dana su trajale borbe u zraku i na moru, brojčano nadjačana vojska SAD-a uspjela je uništiti četiri japanska nosača aviona i izgubiti samo jedan svoj, Yorktown. � Inače do tada japanska mornarica je bila nepobjediva. � Prije bitke za Midway Japanci su nizali pobjede diljem Pacifika uključujući Maleziju, Singapur, Filipine i brojne druge otoke i skupine otoka. � Ipak SAD je postajao sve veća prijetnja te je admiral Isoruku Yamamoto odlučio uništiti američku mornaricu prije no što postane dovoljno jaka da uništi njegovu vlastitu.
Plan napada na Midway � Strateški otok Midway postao je središnja točka Yamamotovog plana uništenja američkog otpora Japanskom imperiju. � Isplanirao je lažni napad prema Aljasci nakon kojeg bi slijedio iznenadni napad na otok. Kad bi američka mornarica došla na njega kako bi ga obranila, uništila bi ju japanska mornarica koja bi ju čekala u zasjedi prema zapadu. � U slučaju uspjeha, Japanci bi mogli spriječiti bilo kakvu buduću američku prijetnju na središtu Pacifika. � Cijelu akciju trebala je pratiti "radijska šutnja" kako Amerikanci ne bi doznali prave namjere Japanaca. � Međutim, američka tajna služba razbila je kod japanske mornarice te je očekivala ovaj iznenadni napad.
Plan napada na Midway � � � Kako bi svoj plan proveli što uspješnije, odlučeno je da se flota podijeli u nekoliko skupina. Sjeverna skupina imala je za zadatak napasti otočje Aleute blizu Aljaske i time odvući najveći dio američkih pomorskih snaga. Ta skupina je u svom sastavu imala manje nosače aviona. Ipak glavne snage su bile usmjerene prema Midawayu. Glavna snaga bila su 4 velika nosača aviona kojima je zapovijedao Nagumo. Uz to jedna skupina se sastojala od transportnog brodovlja koja je prevozila vojnike koji su trebali zauzeti otok. Plovio je i najveći bojni brod na svijetu Yamato na kojem je bio glavni japanski stožer s Yamamotom na čelu.
Tijek napada na Midway � Japanci su 4. lipnja 1942. , zračnim udarima uspjeli teško oštetiti zrakoplovne baze na Midwayu. � Mnogobrojni problemi kao što su: slaba koordinacija, problemi s navigacijom, neiskusna američkih posada dovela je do raspada organizacije američkog zračnog udara. � Japanski zrakoplovi su uspješno odbili napad i uništili gotovo sve torpedne zrakoplove. � Nagumo je shvatio da su američki nosači blizu Midwaya pa je naredio da njegovi zrakoplovi umjesto bombama u drugom udarnom valu naoružaju torpedima. To se pokazalo fatalnom pogreškom, jer dok su Japanci na palubi opremali zrakoplove torpedima, bombama, streljivom i punili ih gorivom, njihovim nosačima približili su se bombarderi za obrušavanje. Kako na japanskim brodovima nije bilo radara, pa nisu niti bili upozoreni na taj napad. �
Tijek napada na Midway � � Američki bombarderi su se obrušili i bombama pogodili tri japanska nosača (Akagi, Kaga i Soryu) čije su palube bile nakrcane zrakoplovima, torpedima, bombama i gorivom. Uslijedio je niz eksplozija na nosačima, koji su tako pretrpjeli teška oštećenja. Hiryu nije pogođen, jer je tada bio udaljen od ostalih triju nosača.
Tijek napada na Midway � Slijedeći američke zrakoplove koji su se vraćali na svoje nosače, japanski piloti uspjeli su pronaći i probiti se do nosača Yorktown i teško ga oštetili. � U zoru 7. lipnja neopaženo se privukla japanska podmornica I-168, te Yorktown dokrajčila torpedima.
Tijek napada na Midway � � � Amerikanci su započeli drugi val napada, te su bombarderi za obrušavanje pronašli Hiryu koji je uništen bombama. Time je uništen i posljednji japanski veliki flotni nosač kod Midwaya. Tijekom noći 4. lipnja američka flota je krenula u progon. Međutim, suprotno očekivanjima, admiral Spruance se vratio na početni položaj s kojeg je mogao braniti Midway od napada, istovremeno predosjećajući japanske namjere. Japanska flota bila je puno bolje uvježbana za noćne borbe, i u takvoj situaciji Amerikanci ne bi imali nikakve šanse. Admiral Yamamoto našao se tada u dvojbi, nastaviti li bitku i sljedećeg dana ipak pokušati invaziju na Midway, ili prekinuti bitku. Yamamoto se ipak odlučio za povlačenje, jer je ocijenio da invazijske snage bez zračne podrške ne bi imale šanse. Osim toga, glavni japanski cilj bilo je uništenje američkih nosača i Pacifičke flote, a to im gubitkom vlastitih nosača, te američkim izbjegavanjem noćne borbe nije uspjelo. Yamamoto je naredio prvo japansko povlačenje u ratu, i time je bitka 7. lipnja završena.
Posljedice bitke kod Midway-a � � SAD je izgubio jedan razarač, 145 letjelica i oko 300 života. Uslijedilo je nizanje uspjeha SAD-a sve do predaje Japana. Japan je izgubio četiri nosača aviona, jednu krstaricu, 292 letjelice i oko 2 500 života. � Bitka za Midway bila je posljednja ofanzivna akcija japanske flote u Drugom svjetskom ratu, nakon čega su inicijativu preuzeli Amerikanci. � U tom smislu, bitka za Midway je prava prekretnica rata na Pacifiku
Svjedočanstvo Betty Mclntosh Ø Betty Mc. Intosh, danas 97 -godišnjakinja, u prosincu 1941. pisala je izvještaj o japanskom napadu na Pearl Harbor. Emocionalan i šokantan izvještaj je objavljen ovih dana. Ø „Sedam užasnih, zbunjujućih dana smo u ratu. Ženama s Havaja ovo znači potpun poremećaj života, naglo privikavanje na noći bez struje, zastrašujuće glasine, strah od nepoznatog dok avioni lete iznad naših glava, a vojni kamioni jure cestama. Ø Sedam dana moglo bi se odužiti na sedam godina, a žene s Havaja će morati prihvatiti novu životnu rutinu. Vrijeme je da, nakon početne zbunjenosti i straha, sumiramo događaje od prošlog tjedna i napravimo planove za budućnost. Ø Možda bi bilo dobro rezimirati događaje prošlih sedam dana bez umanjivanja straha, da bi se bolje pripremili za ono što dolazi”.
Literatura: § Povijest, udžbenik za 8. razred, Stjepan Bekavac, Mario Jareb, Alfa Zagreb, 2014. Predvečerje rata i Drugi svjetski rat, knjiga 17, Jutarnji list, 2008. Prikril, Boris, Pakao Pacifika, Prodor japanskih snaga, Marjan tisak, Split, 2005. § Poveznice: § https: //NAPAD%20 NA%20 LUKU%PEARL%HARBOR. htm https: //Istine i laži oko napada na Pearl Harbor – 1941_ Povijest_hr. mht https: //Rat na Pacifiku – Wikipedija 2. mht § § § § https: //www. youtube. com/watch? v=7 jqt. DUp. Bv 8 E https: //www. youtube. com/watch? v=bj. C 7 Wv. EZ 7 j 0&t=380 s https: //www. dnevno. hr/ekalendar/zanimljivosti-izpovijesti/procitajte-nikad-objavljen-novinski-izvjestaj-onapadu-na-pearl-harbor-73271/
- Slides: 22