RASLOJAVANJE JEZIKA Vrste raslojavanja Fenomen jezika ispoljava se

RASLOJAVANJE JEZIKA Vrste raslojavanja

� Fenomen jezika ispoljava se u mnogobrojnim prostornim, društvenim I funkcionalnim varijacijama, uz to podložnim neprekidnim promjenama u vremenu. � Sa tog stanovištva pojedini jezici nijesu kompaktne i stalne cjeline nego se u različitim pravcima raslojavaju u specifičnijie pojavne oblike koji se mogu smatrati njihovim varijetetima, podjezicima ili kodovima.

Raslojavanje jezikamože biti: - Teritorijalno - Socijalno - Individualno - Funkcionalno

� Terijtorijalno raslojavanje manifestuje se u činjenici da isti jezik donekle različito upotrebljavaju ljudi koji potiču sa različitih djelova njegovog govornog područija. � Za odredjene osobenostim u izgovoru, gramatici i rječniku tradicionalno se upotrebljava termin dijalekat.

� Narodne govore na teritoriji nekadašnjeg srpskohrvatskog jezika dijelimo prema izgovoru upitno-odnosne zamjenice za stvari na: 1. 2. 3. Štokavsko Kajkavsko Čakavsko

� Po tome kojim je glasovima zamijenjen stari glas , , jat” svi govori na srpskohrvatsom govornom područiju dijele se na: 1. 2. 3. Ekavski ( “jat”=E: DETE, DECA) Ijekavski ( “jat”=IJE, JE: DIJETE, DJECA) Ikavski ( “jat”=I : DITE, DICA)

� Narječje je skup više dijalekata. � Štokavsko narječje u upotrebi je u Srbiji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori. � Osnovne karakteristike: § jasna artikulacija suglasnika Č, Ć, Đ § prelaz L u O na kraju sloga § sedam padeža § genitiv množine završava na -A

� Dijalekti štokavskog narečja su : Istočnohercegovački dijalekat Ø Šumadijsko-vojvođanski Ø Zetskojužno-sandžački Ø Kosovsko -resavski Ø Prizrensko- timočki Ø Istočnobosanski Ø Slavonski Ø

� Šumadijsko-vojvođanski dijalekat je zastupljen je u najvećem dijelu sjeverozapadne Srbije, u najvećem dijelu Bačke I Banata.

� Istočno-hercegovački � Zetsko- sandžački

� Istočnohercegovački § § dijalekat je mlađi štokavski dijalekat ijekavskog izgovora. Njime se govori u istočnoj Hercegovini (jugoistočna Bosna I Hercegovina i zapadna Crna Gora ), zapadnoj Srbiji kao i u Hrvatskoj. Važnije osobine ovog dijalekta su: Novoštokavska akcuetacija Razvijena nova deklinacija (sa nastavkom -a za genitiv množine i sa jednim oblikom za dativ, instrumental I lokativ množine). Uglavnom je rašireno jekavsko jotovanje U najvećem delu dijalekta nema glasa h

RAZGOVORNI STIL Ø KNJIŽEVNI STIL Ø NAUČNI STIL Ø KNJIŽEVNO-UMJETNIČKI STIL Ø PUBLICISTIČKO-NOVINARSKI Ø ADMINISTRATIVNO-POSLOVNI Ø

je stil javnih komunikacija • jednostavnost, primerenost publici, jasnost i neposrednost. • logična povezanost misli, pažljivo razvijanje sadržine, izbjegavanje dvosmislenosti. •

� Koriscenje zvanicne administrativno-pravne terminoligije � Osnovne osobine: kratkoća, jasnost i učtivost

� Dolazi do djelimično zatvorenih, pa I svjesnomtajnih govornih tipova, poznatih samo članovima uže grupe, koji se tim putem namjerno ili nenamjerno razgraničavaju prema drugim članovima zajednice. � Tu se prije svega ubrajaju žargon i argo ili sleng

Žargon je svaki neformalni I pretežno govorni varijetet jednog jezika koji služi za komunikaciju I indentifikaciju unutar neke društvene grupe-po profesiji, socijalnom statusu, uzrastu I slično- čije članove povezuje zajednički interes ili način života.

� Roditelji- starci, matorci � Otac-ćale � Majka-keva � Brat-tebra � Policajac-pajkan, štrumf � Zatvor-ćuza, ćorka � Brza kafa- sikter kafa