Radioaktivnost Radioaktivnost Moe biti radioaktivnost ili jonizujue zraenje
Radioaktivnost
Radioaktivnost � Može biti: � radioaktivnost ili jonizujuće zračenje: � alfa zračenje, � beta zračenje, � gama zračenje, � delta zračenje � rendgensko zračenje, � neutronsko zračenje, � elektromagnetsko zračenje � ultraljubičasto zračenje, � infracrveno zračenje, � toplotno zračenje
� Radioaktivnost je spontani proces u kojem se atomsko jezgro, emitujući jednu ili više čestica ili kvanata elektromagnetnog zračenja, preobražava u drugo jezgro. Prvobitno nije bila poznata priroda zračenja nego se zbirno govorilo o radijaciji pa je ova pojava „raspada“ jezgra nazvana radioaktivnost, a jezgra koja emituju čestice ili zračenje radioaktivna jezgra. Raspadom početnog jezgra, koje se naziva i jezgro roditelja, nastaje novo jezgro, potomak, koje može da ima redni broj Z i/ili maseni broj A različit od jezgra roditelja. Radioaktivni raspad karakteriše se vrstom i energijom emitovane radijacije i vremenom poluraspada.
�α (alfa) zračenje se sastoji od dva protona i dva neutrona identičnih jezgara helijuma. Šire se brzinom od oko 1/20 brzine svjetlosti, što je dovoljno sporo da mogu relativno dugo reagovati sa materijom. Zato imaju jako jonizujuće djelovanje. Zbog svoje veličine brzo se sudaraju sa nekim od atoma nakon čega gube energiju, pa im je domet mali (svega nekoliko cm), i zato ih može zaustaviti list papira i koža. Ukoliko se α čestice unesu u tijelo hranom ili udisanjem, mogu biti opasne zbog svog jakog jonizujućeg dejstva.
�β (beta) zračenje čine elektroni, negativno naelektrisane čestice, koje putuju velikim brzinama. Njihovo jonizujuće dejstvo je dosta slabije od djelovanja α zračenja, ali im je domet u vazduhu puno veći (nekoliko metara). Zaustavlja ga metalna ploča od nekoliko mm debljine. U ljudsko tijelo β čestice prodiru do nekoliko cm dubine. Opasno je za zdravlje ako se izvor unese u organizam.
�γ (gama) zračenje je elektromagnetno zračenje velike energije, koje potiče iz jezgra atoma, a širi se brzinom svjetlosti. Njegovo jonizujuće djelovanje je još slabije od djelovanja β čestica, ali mu je domet znatno veći. Gama zrak je kvant elektromagnetne energije, tj. foton. Gama fotoni nemaju masu i naelektrisanje, ali imaju vrlo visoku energiju, oko 10. 000 puta veću od energije fotona u vidljivom dijelu elektromagnetnog spektra. Zbog visoke energije gama čestice kreću se brzinom svjetlosti i u vazduhu mogu preći stotine hiljada metara prije nego što potroše energiju. Mogu proći kroz mnoge materijale, pa tako prolaze kroz ljudsko tijelo. Njihovo dejstvo se može redukovati pomoću, gustog materijala, npr. debelog sloja olova, betona ili vode.
� Trovanje radijacijom je pojava prouzrokovana jonizujućim zračenjem koja se kod ljudi i životinja manifestuje kroz oštećivanje organa i tkiva. Ovaj pojam se najčešće koristi da bi se izrazilo trovanje visokim dozama radijacije u kratkom vremenskom periodu, mada se koristi i za duže vremenske periode.
MARIJA KIRI � Marija Salomea Sklodovska-Kiri (polj. Maria Skłodowska- Curie; Varšava, 7. novembar 1867 — Salanš, 4. jul 1934) bila je francuska fizičarka i hemičarka poljskog porijekla. Imala je francusko i poljsko državljanstvo. Veći dio života je provela u Francuskoj, a tamo je i započela naučnu karijeru. Vršila je istraživanja iz hemije i fizike. Žena je Pjera Kirija, a majka Eve Kiri i Irene Žolio Kiri. � U njena najveća dostignuća spadaju: rad na teoriji radioaktivnosti, tehnikama razdvajanja radioaktivnih izotopa kao i otkriće dva nova hemijska elementa - radijuma i polonijuma. Pod njenim ličnim nadzorom vršena su, prva u svijetu, istraživanja o mogućnosti izlječenja raka pomoću radioaktivnosti. Jedan je od osnivača nove grane hemije - radiohemije.
� Dvostruka je dobitnica Nobelove nagrade, prvi put 1903. godine, iz fizike, zajedno sa mužem Pjerom Kirijem i Anrijem Bekerelom za naučna dostignuća u ispitivanju radioaktivnosti, a drugi put 1911. godine iz hemije, za izdvajanje elementarnog radona. Ona je do danas ostala jedina žena koja je Nobelovu nagradu dobila dva puta.
FISIJA � Nuklearna fisija (razdvajanje, dijeljenje) je vrsta nuklearne reakcije, koja nastaje kad se jezgro atoma nekog hemijskog elementa cijepa na dva fisijska produkta sličnih masa, uz emisiju jednog ili više neutrona, te velike količine energije. Tokom procesa fisije dolazi do oslobađanja energije, jer je manje energije potrebno za formiranje dva lakša jezgra nego jednog težeg jezgra. Spontana fisija jezgra događa se vrlo sporo, ali kod nekih teških jezgara moguće je inicirati bržu reakciju fisije djelovanjem sporih neutrona s tim jezgrom. Takva jezgra koja su podložna fisiji sporim neutronima nazivamo fisijskim jezgrima.
� Osim jezgara izotopa uranijuma-233 i uranijuma-235, te plutonijuma-239, fisiono je i jezgro izotopa plutonijuma-241. Jedini fisijski izotop koji postoji u prirodi je izotop uranijuma-235. Energija oslobođena fisijom uranijuma-235 iznosi približno 200 Me. V (1 e. V = 1, 602 176 53(14)× 10− 19 J). Dva lakša jezgra koje nastaju fisijom radioaktivna su i zovu se fisijski fragmenti ili fisijski produkti. � Da bi se nuklearna fisija mogla koristiti kao energetski izvor potrebno je stvoriti uslove u kojima će se ta reakcija događati kontinuirano. Kontinuiranu fisijsku reakciju moguće je ostvariti, jer se fisijom izotopa stvaraju dva do tri neutrona koji mogu izazvati fisiju u drugim jezgrima fisijskih izotopa. Takva se reakcija naziva fisijska nuklearna lančana reakcija.
92 Kr 141 Ba
- Slides: 13