PSIHOSOCIJALNI TRETMAN ZA POINIOCE NASILJA U PORODICINEISKORITENI POTENCIJALI

PSIHOSOCIJALNI TRETMAN ZA POČINIOCE NASILJA U PORODICINEISKORIŠTENI POTENCIJALI NERA ZIVLAK-RADULOVIĆ Teslić, 02. juli 2018. godine

NASILJE Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je nasilje jednim od glavnih problema javnog zdravlja i objavila je u 2002 godini Svjetski izvještaj o nasilju i zdravlju. U tom izvještaju je vidljiva širina problema pojavljivanja nasilja koje se javlja tokom životnog ciklusa a obuhvata sve oblike nasilja (fizičko, seksualno, psihičko ali i ugrožavanje i lišavanje života. )

Krug E. G, Dahlberg L. L, Mercy J. A, Zwi A. B. i Lozano R. World report on violence and health. Geneva: WHO; 2002 . Taj izvještaj je naglasio potrebu prevencije nasilničkog kriminaliteta pa je SZO pozvala istraživače i praktičare iz čitavog svijeta da ulože zajednički napor za rješavanje uzroka i posljedica mnogih vrsta nasilja širom svijeta. Činjenica je da su psihološki, socijalni i bihejvioralni efekti bilo kakvog nasilja rasprostranjeni i dugotrajni.

Brojke koje govore o stopi rasprostranjenosti nasilja za Evropu ne postoje. Metodologije koje su primjenile države članice koje su pokušale da izmjere obim nasilja nad ženama na nacionalnom nivou su se razlikovale. Rezultati ovih anketa ipak su ukazali da je u različitim državama od jedne petine do jedne četvrtine svih žena iskusilo fizičko nasilje najmanje jednom od punoljetstva i da je više od desetine iskusilo seksualno nasilje uz upotrebu sile. Podaci za sve oblike nasilja uključujući i proganjanje dostižu čak 45 %.

Uglavnom nasilna djela čine muškarci iz njihovog neposrednog društvenog okruženja najčešće partneri i bivši partneri. Nasilje u porodici nad djecom je rašireno i istraživanjem je otkrivena veza između nasilja u porodici nad ženama i fizičkog zlostavljanja djece kao i traume koju djeca prežive ukoliko su svjedoci nasilja u kući.

Council of Europe ( homepage on the internet). Convention on preventing and combating violence against women and domestic violence 2011. Available from: www. conventions. coe. Int /Treaty/ EN/ treaties/html/210. htm Eksperti Savjeta Evrope su predložili da članice treba da preduzmu neophodne zakonodavne ili druge mjere za osnivanje i podršku programa za rad sa počiniocima nasilja koji imaju za cilj sprečavanje ponavljanja krivičnog djela. Kao minimum sve relevantne institucije trebalo bi da izrade smjernice za međusobnu saradnju kroz protokole i sporazume. Preporuka sudijama bi trebala biti izricanje zaštitnih mjera po hitnom postupku zbog bezbjednosti i dobrobiti žrtve a nakon toga i mjere obaveznog liječenja i psihosocijalnog tretmana.

Saznanja kojima raspolažu Centri za socijalni rad treba koristiti kako bi se odredila adekvatna zaštitna mjera. Znanja zdravstvenih institucija po pitanju procjene same ličnosti i odgovarajuće vrste tretmana za počinioca su nezaobilazni dio procjene. Program intervencije u slučaju nasilja u porodici treba da se zasniva na primjeru dobre prakse i rezultatima istraživanja o najdjelotvornijim načinima rada sa počiniocima nasilja. Programi treba da utiču na počinioce nasilja da prihvate odgovornost za svoje postupke i preispitaju svoje stavove.

European Commission ( homepage on the internet). Criminal Justice. Daphne III Funding Programme. Available from http. ec. europa. eu/justice/criminal/programme/index_ en. htm Postoji veliki broj istraživanja o programima za počinioce u oblasti nasilja u porodici, sa preporukama koje su donijele ekspertske grupe Evropske unije. Evropski projekat Dafne za rad sa počiniocima nasilja u porodici u Evropi je izradio standarde (minimalne i idealne ) za programe za rad sa počiniocima.

on the mesures and actions taken in the Council of Europe States: Strasbourg: Directorate General of Human Rights; 2006. Inventarska studija Vijeća Evrope razmatrala je pitanje da li učešće u programima za počinioce treba da bude dobrovoljno ili obavezno naloženo od strane suda. Većina eksperata Vijeća Evrope se slaže da je oboje važno, pošto je i dalje u cijeloj Evropi veoma mali broj počinilaca osuđen. Minimum standarda treba da se primjeni na oba slučaja ( i dobrovoljnog i obaveznog) učešća. Programi ne treba da se koriste kao alternativa kaznenim mjerama, posebno zato što potencijal ovih sankcija može da bude motiv za završavanje programa.

Resursni centar civilnog društva ( internet stranica). Izvještaj nevladinih organizacija o nasilju nad ženama Dostupno na http: // www. civilnodrustvo. ba /files/ docs/ biblioteka/ istrazivanja/ CEDAW_Izvjestaj_nasilje_nad_zenama. pdf. Predstavnice nevladinih organizacija smatraju da je slika nasilja u porodici u javnosti oblikovana stereotipizacijom i nerazumjevanjem problema. Smatra se da nasilnici potiču iz najnižih struktura društva, da su neobrazovani, alkoholičari, zavisnici ili duševni bolesnici. Istraživanja pokazuju da je prosječni zlostavljač u B i H suprug ili partner sa najmanje završenom srednjom školom u dobi između 31 do 50 godine. Tek je manji broj zlostavljača alkoholičara, zavisnika ili duševnih bolesnika.

Zakon o zaštiti od nasilja u porodici. Službeni glasnik Republike Srpske broj 118/05 Izmjene i dopune Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Službeni glasniku RS broj 17 /08 U Republici Srpskoj usvojen je 2005. godine Zakon o zaštiti od nasilja u porodici koji teži da žrtvama pruži zaštitu primjenom niza zaštitnih mjera kao što su udaljenje počinioca iz stana, kuće ili drugog stambenog prostora, obavezni psihosocijalni tretman i obavezno liječenje zavisnosti od alkohola i opojnih droga.

Pravilnik o načinu i mjestu sprovođenja zaštitne mjere obaveznog liječenja zavisnosti od alkohola i opojnih droga. Službeni glasnik Republike Srpske broj 97/2006. Pravilnik o načinu i mjestu sprovođenja zaštitne mjere obaveznog liječenja zavisnosti od alkohola podrazumijeva da Centar za socijalni rad izradi plan, prati njeno sprovođenje, obavještava o tome Sud koji je mjeru izrekao i vodi evidenciju. Pravilnik navodi da se ova mjera može sprovoditi u centrima za mentalno zdravlje, psihijatrijskim odjeljenjima opštih bolnica, psihijatrijskim Klinikama, specijalizovanim odjeljenjima za liječenje zavisnosti od alkohola.

Organization for Security and CO-operation in Europe, Mission to Bosnia and Herzegovina. Zapažanja o primjeni Zakona o zaštiti od nasilja u u porodici u praksi nadležnih institucija, 9 juli 2009 godine. Primjećen je čitav niz različitih pristupa u rješavanju zahtjeva za izricanje zaštitnih mjera na prekršajnim odjeljenjima osnovnih sudova. Većina sudija je izjavila da policija podnosi zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka a onda se na sud pozivaju počinitelj, službeno lice koje je podnijelo zahtjev i u nekim slučajevima žrtva. Samo je jedan sudija spomenuo korišćenje stručnog osoblja iz Centara za socijalni rad. Analiza nekih rješenja ukazuje na činjenicu da se razmatraju različiti dokazni materijal, uključujući iskaze svjedoka, vještačenje, te medicinske dokaze. U zaključcima i preporukama ovih zapažanja je da se razmotri propisivanje većeg broja zaštitnih mjera, te da se procjeni prikladnost mjera koje se izriču počiniocima npr. obavezno liječenje zavisnosti od alkohola i opojnih droga. Praćenje sprovođenja izrečenih zaštitnih mjera je neophodno kako bi se osiguralo da ih se počinilac pridržava i kako bi se nepridržavanje kaznilo. Najbolja praksa ukazuje da bi kršenje zaštitnih mjera trebalo smatrati krivičnim djelom. Isto tako bi sudije trebalo da dobiju pravovremene tačne infomacije kako bi ukoliko je to potrebno prilagodile izrečenu mjeru.

Većina modernih zakonodavstava polaze od činjenice da su počinitelji krivičnog djela osobe sa specifičnim ličnim svojstvima što zahtjeva primjenu različitih mjera i sankcija. Izbor odgovarajuće prevaspitne metode ili terapijskih metoda u skladu je sa ličnošću delikventa i uslov je bolje resocijalizacije tj. specijalne prevencije.

Šta kažu naučna istraživanja o ličnosti nasilnika U opsežnom radu u kojem je proučeno 120 počinioca i 155 žrtava seksualnih delikata Pospišl Završki ( 1981) je našla da je od svih seksualnih djela silovanje zastupljeno u 60, 64 %. Prema dijagnostičkim obilježjima duševno zaostalih je bilo 19, 1 %, duševno bolesnih 1, 7 % i poremećenih ličnosti 79, 2 %. 90% počinioca je bilo pod uticajem alkohola s time da je 81, 7 % bilo u stanju običnog pijanstva, 5, 8 % je imalo abnormalnu reakciju na alkohol a 2, 5 % je bilo u akutnoj alkoholnoj intoksikaciji.

q Upoznavanje osobina ličnosti delikvenata predstavlja jedan od ključnih problema u forenzičkoj psihijatriji i u krivičnom pravu pogotovo kada je u pitanju primjena načela individualizacije krivične sankcije.

Doheny ( 2009) navodi da je vrlo ilustrativno i podsticajno istraživanje Elbogena koje je sprovedeno skoro na 35, 000 ljudi koji su intervjuisani u dva navrata, 2001 -2003, 2004 do 2005 godine. Istraživanje je bilo usmjereno na procjenu njihovog mentalnog statusa, nasilnog ponašanja i korišćenja psihoaktivnih supstanci.

Nakon prvog intervjua utvrđeno je da 11% ispitanika imalo dijagnozu mentalnog poremećaja, uključujući shizofreniju, bipolarni poremećaj i veliku depresiju. Njih 21, 4 % je imalo znake zloupotrebe ili zavisnosti od psihoaktivnih supstanci a 9, 4 % ispitanika je imalo “duplu dijagnozu” tj. ozbiljan mentalni poremećaj i zavisnost od supstance. U drugom intervjuu učesnici su ispitivani o svom nasilnom ponašanju u periodu između dva intervjua kao što je seksualno nasilje, tuča i podmetanje požara. Kod 2, 9 % ispitanika utvrđeno je postojanje nasilja. Evaluacijom moguće povezanosti između mentalne bolesti i nasilja utvrđeno je da samo postojanje bolesti nije prediktor nasilnosti. Međutim rizik od nasilnosti se povećava kada uz mentalnu bolest postoji i zloupotreba ili zavisnost od psihokativnih supstanci.

Alkohol je povezan sa 25 do 35 % svih samoubistava i 50 do 70 % svih ubistava po Schuskitu (1998). U značajnoj je mjeri zastupljen u zadesnim smrtima i u nasilju u porodici.

Brojne studije pokazuju da se zavisnici razlikuju po ličnim obilježjima poput impulsivnosti, traženja ili žudnje za uzbuđenjima i sklonosti ka skretanju od društvenih normi. Ovaj pomak vodi u prepoznavanje određenih dimenzija ličnosti kod korisnika psihoaktivnih supstanci koje ne izražavaju neizbježno patološke procese po Wolff i Kathleen, (2002) Odum i sar. [2000]

Fox R. Multidisciplinary Approach to the Treatment of Alcoholics. Am J Psychiatry 1967; 123. • • • Fox smatra da ne postoje studije koje su utvrdile karakteristike prealkoholne ličnosti nego da dobijeni rezultati više ukazuju na regresiju nastalu zavisnošću. Fox je alkoholičare svrstao u tri grupe: U prvoj grupe su osobe sa niskim pragom tolerancije na frustracije, s nemogućnošću podnošenja straha, sniženog samopouzdanja, preosjetljive, s elemetima depresije i mazohističkog kažnjavanja. U drugoj grupi su impulsivne osobe koje manifestuju pobunu i neprijateljstvo naročito prema autoritetima. U trećoj grupi nalaze se zavisnici od alkohola s poteškoćama u seksualnoj sferi.

Poulose B, Srinivasan K. High risk behaviours following alcohol use in alcohol dependent men. Indian J Med Res 129, April 2009, pp 376 -381. Istraživanje koje su sproveli Poulose i Srinivasan je pokazalo da postoji visoka prevalenca rizičnog ponašanja nakon epizode teškog pijenja kod muških pacijenata sa sindromom zavisnosti od alkohola u čemu veliku ulogu igra i ličnost zavisnika.

Britansko istraživanje kriminala koje su izvršili Martin i Bachman pokazalo je da je 32% incidenata nasilja između intimnih partnera počinjeno od strane počinioca koji su bili pod uticajem alkohola. Opsežnija istraživanja nasilja u intimnim odnosima u Hrvatskoj proveli su Kovčo i Dundović a unutar navedenih istraživanja se djelimično obrađuje i alkohol kao jedan od uzročnika nasilnih intimnih odnosa. Savremene spoznaje u području kriminologije alkohol analiziraju kao značajan faktor ali ne i odlučujući.

Uzimajući u obzir intraindividualne teorije o nasilju koje se odnose na nedostatke karaktera ili uticaja droga i alkohola kao uobičajenih činioca, klinička literatura opisuje takve nasilnike kao nesigurne, ljubomorne, emocionalno zavisne i uhvaćene u zamku stereotipnih uloga koje im uslovljava njihov pol. Po Shepardu prisutan je visok udio zlostavljanja pod uticajem alkohola i droga ali se oni ipak smatraju pratećim elementima a ne neposrednim uzrokom porodičnog nasilja.

Steadman HJ. Monahan J, Appelbaum PS. Designing a new generation of risk assessment research. Violence and mental disorder: developments in risk assesment Chicago: University of Chicago Press, 1994. Psihološki faktori nasilnog ponašanja prema Steadmanu i saradnicima dijele se u tri grupe: 1) Faktori okrenuti prema sebi: nedostatak samopouzdanja, loša samoprocjena, odsustvo sopstvenog identiteta, osjećanje grandioznosti ili praznine, afektivna nestabilnost i egocentričnost. 2) Faktore okrenute prema drugima: odsustvo empatije, odsustvo doživljaja krivice, nepovjerenje prema drugima i socijalno neadekvatno ponašanje. 3) U bihejvioralne faktore spadaju: loša kontrola ponašanja, impulsivnost, potraga za uzbuđenjem kao i životni stil.

Pitanje predikcije opasnosti od izvršenja krivičnog djela je od izuzetnog značaja. Naime jedna od tri osobe koju je procijenio psihijatar ili psiholog kao agresivnu, počini krivično djelo. Bolji prediktori nasilnog ponašanja su pol, životna dob, socijalni status i istorija prethodnog nasilnog ponašanja. Lošiji su psihološko psihijatrijski faktori koji uključuju psihijatrijski poremećaj i obilježja ličnosti. sam

Pastuović S. Korelati depresije žena zaposlenih u tekstilnoj industriji. Diplomski rad. Zagreb: Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog rada; 1999. Kako je pokazao Straus po Pastuoviću muškarci koriste opasnije oblike nasilja koji imaju teže posljedice zbog njihove veće tjelesne snage. Muškarci češće koriste nasilje kao način postizanja onog što žele dok će žene koristiti nasilje u samoodbrani i da zaustave već prisutno nasilje. Najučestalije ponašanje tokom sukoba je verbalna agresija koju češće koriste žene.

Šta znamo o alkoholu i impulsivnosti ?

Moeller F. G, Barratt E. S, Dougherty D. M, Schmitz J. M. , Schwann A. C. Psychiatric aspects of impulsivity. American Journal of Psychiatry, 2001; 158, 1783 -1793. U svom longitudinalnom istraživanju Moller i saradnici su utvrdili da je dob započinjanja uzimanja alkohola obrnuto razmjerna impulsivnosti.

Dom G, Hulstijn W, Sabbe B. Differences in impulsivity and sensation seeking between early-and late-onset alcoholics. Addictive Behaviors 2006: 31; 298 -308. Belgijski istraživači Dom i saradnici ispitivali su crte ličnosti poput impulsivnosti i traženja uzbuđenja u osoba koje su rano započele sa uzimanjem alkohola i kod onih koji su započeli u odrasloj dobi. Oni koji su rano započeli, imaju veću težinu simptoma , više razine agresije i impulsivnosti.

Činjenica je da će muškarci i žene koji piju češće udarati jedno drugo ili djecu. Muškarci koji piju tri puta su nasilniji prema ženama od onih koji ne piju. No to ne dokazuje da je alkohol uzrok nasilja u porodici. Ako je muškarac koji prekomjerno pije i nasilan, on onda ima dva različita problema: problem alkoholizma i problem nasilja, i treba ga podstaći da riješi oba po Furnissu.

q Na osnovu toga treba i kreirati terapijske programe pa sa počiniocima nasilja u porodici osim što radimo liječenje sindroma zavisnosti od alkohola potrebno je raditi i na kontroli impulsivnosti s obzirom da ih impulsivnost ponovo uvodi u problem zavisnosti ali i nasilja. Iz tog razloga je neophodno izricati mjere psihosocijalnog tretmana uz mjere obaveznog liječenja od zavisnosti. Primjena mjera obaveznog liječenja kako u zatvorenim uslovima tako i na slobodi treba da postane multisektorska aktivnost ( zdravstvo, pravosuđe, socijalna zaštita ) i izuzetno sofisticirana kooridinisana od multisektorskih institucija i ustanova po Nastasiću.

Šta kažu međunarodne organizacije ? U posljednjih nekoliko godina međunarodne organizacije kao UN, UNICEF i Vijeće Europe su razvile strateške dokumente čiji je cilj sprečavanje i zaustavljanje nasilja muškaraca u porodici odnosno nasilja u porodici uopšte. Zajedničko im je da nasilje u porodici određuju kao društveno neprihvatljivo i kriminalno ponašanje i potiču potrebu razvoja programa usmjerenih na nasilnike uz stalni razvoj i unapređivanje usluga žrtvama porodičnog nasilja. Po mišljenju Vijeća europe ( 1995) pretpostavke djelotovornih intervencija su teoretski dobra konceptualizacija tretmana i njegova primjena usklađena s potrebama specifične skupine počinioca krivičnih i prekršajnih djela.

Losel F ( 1995) Psychosocial interventions in the criminal justice system. European Comiiittee on Crime Problems. V criminological researc. Vol. XXXI, 79 -114. Pod pojmom psihosocijalne intervencije obično se razmatraju različiti postupci individualne i grupne psihoterapije, savjetovanja, učenja socijalnih vještina, socioterapije kriznih intervencija. Osnovno im je obilježje sistemska i planirana primjena tehnika koje su proizašle iz psiholoških načela koje provodi za to kvalifikovana osoba u cilju promjene ličnih obilježja kao što su osjećaji vrijednosti, stavovi i ponašanja koji su procijenjeni kao neprilagođeni

Nasilno ponašanje je neodgovorajući način nošenja sa stresom, srdžbom, strahom i frustracijom. Sa srdžbom se može suočavati na različite načine a nenasilni način izražavanja srdžbe može se usvojiti i u kasnijoj životnoj dobi. Nasilni muškarci mogu uspostaviti kontrolu nad svojim ponašanjem ali im je za to potrebna odgovarajuća stručna pomoć. Danas postoje programi namijenjeni promjeni ponašanja nasilnih muškaraca ( Sonkin 1985, Edleson i Tolman 1992, Russell 1995, Jukes 1999 i drugi). U društvima koji imaju programe za nasilne muškarce nastoji se različitim društvenim mehanizmima uključujući i zakonsku prisilu postići da se oni u njih uključe.

Stručnjaci Vijeća Europe ( 1995) daju prednost na osnovi metaanalize niza evaluacijskih istraživanja dejlotovornosti pojedinih intervencija. Prednost daju kognitivno-bihejvioralnom pristupu koji po njihovom mišljenju ima najveći potencijal. Kognitivno- bihejvioralni pristup usmjeren je na to kako se pojedinac izražava kroz svoje ponašanje te specifično na njegove vještine. Usmjeren je na kontrolu impulsivnosti, nedostatak socijalnog prilagođavanja, poteškoće apstraktnog rezonovanja, nesposobnost rješavanja problema u međuljudskim odnosima i slično. Evaluacijska istraživanja u ovom području pokazala su višestruku prednost kognitivno-bihejvioralnog pristupa koji se provodi u grupnom okruženju. Riječ je o programima u kojima se radi na kontroli srdžbe integrisan s psihoedukacijom i mjenjanju uvjerenja i stavova koji dovode do nasilnićkog ponašanja.

Stop nasilju i zavisnosti Program koji implementirao KLA grada Banjaluke u saradnji sa Gender centrom Vlade RS, a u sklopu aktivnosti UNWOMEN misije u Bi. H. Cilj je obezbijediti bolju i efikasniju umreženost relevantnih institucija, kontinuiran psihosocijalni tretman i monitoring počinilaca nasilja.

Stop nasilju i zavisnosti U prvoj fazi projekta smo planirali da ostvarimo kontakte sa relevantnim institucijama, nakon čega su potpisani memorandumi o saradnji, koji su stvorili osnovu za definisanje i podjelu zadataka unutar vladinog i nevladinog sektora. U sklopu ove faze kreirani su sledeći dokumenti: 1. Memorandum o razumijevanju i saradnji između Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske i Kluba liječenih alkoholičara grada Banjaluke 2. Memorandum o razumijevanju i saradnji između Osnovnog suda Banjaluka i Kluba liječenih alkoholičara grada Banjaluka 3. Memorandum o razumijevanju i saradnji između JU „ Centar za socijalni rad Banjaluke“ i Kluba liječenih alkoholičara grada Banjaluke. Ova faza je predviđena za period maj-jul 2017. godine.

Stop nasilju i zavisnosti Druga faza projekta je bila planirana je za period od avgusta 2017. godine do januara 2018. godine. Radilo se na sakupljanju ulaznih podataka za svakog korisnika i formiranju grupe korisnika. Rad sa korisnicima, tj. osobama sa nasilnim ponašanjem i članovima njihovih porodica realizuje se kroz motivaciju, psihoedukaciju, različite psihosocijalne intervencije. Kako smo i ranije planirali kroz projekat naš rad je koncipiran na tretmanu nasilnika koji imaju razvijen sindrom zavisnosti od alkohola i drugih PAS i tretmanu nasilnika koji nemaju razvijen sindrom zavisnosti od alkohola.

Stop nasilju i zavisnosti Važno je naglasiti da psihosocijalni tretman počinitelja nasilja može imati skromne rezultate ako drugi sistemi ne djeluju koordinisano u odnosu na nasilnika. Ako je tretman počinitelja integririsan u sistem intervencija koje uključuju podršku osobama koje su preživjele porodično nasilje i represivne reakcije od strane sistema, učinkovitost tretmana je visoka ( a u našem slučaju jo[ uvijek nismo imali osobe sa izrečenom mjerom psihosocijalnog tretmana).

Kako koncipiramo psihosocijalni tretman u Klubu liječenih alkoholičara grada Banjaluke Struktura psihosocijalnog tretmana sastoji se od tri dijela: Procjenjivanja da li je klijent podoban za uključivanje u tretman. Od tehnika se primjenju dijagnostički intervju, motivacioni intervju, eksploracija porodičnih odnosa i evaluacionu anketu. Potrebno je da počinitelj pokaže minimalnu spremnost za promjenu svojeg ponašanja. Tretman nasilnika uz korištenje psihoedukacije i elemenata kognitivnobihejvoralne i porodiče terapije. Grupe trenutno broji 5 članova. Grupa je otvorenog tipa kako bi se skratilo vrijeme čekanja da klijent uđe u tretman. Cilj je izgradnja drugačijeg sistema vrijednosti i uspostavljanje kontrole impulsivnosti. Teme koje se prolaze tokom tretmana pokrivaju četiri područja: vlastita odgovornost za nasilno ponašanje, upravljanje ljutnjom, vrijednosti u partnerskom odnosu i izgradnja socijalnih vještina. U sklopu ovoga uključivali smo ih i u kulturne aktivnosti (odlasci u pozorište) i radno- okupacione aktivnosti u cilju adekvatnije rehabilitacije i resocijalizacije.

Tretman bolesti zavisnosti i održavanje apstinencije u kombinaciji sa strukturisanim psihosocijalnom tretmanom (koji je gore opisan) je koncept rada koji se primjenjuje u tretmanu bolesti. Sa osobama sa istorijom nasilnog ponašanja a bez sindroma zavisnosti osnova za rad bi bila bazirana samo na psihosocijalnim intervencijama. Obzirom da psihosocijalni tretman predstavlja model rada KLA grada Banjaluka možemo ga shvatiti kao jedan od neiskorištenih potencijala za razvijanje modela rada sa počiniocima nasilja u porodici u Republici Srpskoj.

Rad KLA grada Banja Luka

Posljedice nasilja Po Akermanu emocionalne smetnje većine ljudi potiču iz iskustva u svakodnevnom porodičnom životu. Emocionalno davanje i uzimanje u porodičnim odnosima je centar svih snaga koje stvaraju i ruše mentalno zdravlje.

kla. banjaluka@yahoo. com nera. zivlak@kc-bl. com HVALA NA PAŽNJI www. klublijecenihalkoholicarabl. com www. kc-bl. com