PSIHOLOGIJA MALOLJETNIKA Kriminalitet maloljetnika postao je ozbiljan drutveni
*PSIHOLOGIJA MALOLJETNIKA
- Kriminalitet maloljetnika postao je ozbiljan društveni problem - raste broj krivičnih djela sa elementima nasilja - podmlađuje se populacija maloljetnih izvršilaca krivičnih djela - maloljetnici počinju da vrše krivična djela na sve mlađem uzrastu, naročito ispod 14 godina, upravo u uzrastu kada nastaju problemi vezani za socijalizaciju, identifikaciju i potrebu za samopotvrđivanjem
- Maloljetnici ispoljavaju sve veću dozu potisnute agresije, koju nisu naučili da prazne na društveno prihvatljive i kreativne načine - Krivična djela koja čine maloljetnici sve su teža, a nasilje postaje svakodnevni pratilac maloljetnika - Mnogi od ovih mladih ljudi imaju izražene psihopatske crte ličnosti što podrazumjeva nepostojanje osjećanja krivice, kajanja, griže savjesti, sa defektnim super-egom, nemogućnošću uspostavljanja trajnijeg i kvalitetnijeg odnosa
- nedovršen proces emotivnog sazrijevanja - povišena sugestibilnost, uz nizak prag tolerancije na frustracije - veliki broj maloljetnika ima duža iskustva u konzumiranju alkohola i konzumiranju opojnih droga - Imajući u vidu posebne karakteristike ličnosti maloljetnih prestupnika i potrebu da se u suzbijanju njihovog delinkventnog ponašanja primjenjuju specifične krivičnopravne mjere, krivično zakonodavstvo posebnim odredbama i na poseban način reguliše položaj maloljetnika u krivičnom pravu.
Ličnost maloljetnika Za potpuno razumjevanje ličnosti maloljetnika i problema sa kojima se suočava u ponašanju, potrebno je najprije sagledati i razumjeti faktore koji utiču na razvoj ličnosti - naslijeđe, - iskustvo koje ličnost stiče u sredini , - aktivnosti koju provodi sama ličnost
Socijalizacija je proces učenja tokom kojeg usvajamo norme i pravila svoje kulture, te postajemo sposobni da učestvujemo u društvenim odnosima. Socijalizacijom se društvene vrijednosti, norme i obrasci ponašanja prenose s jedne generacije na drugu i usvajaju, kako bi postale sastavni dio ličnosti Proces socijalizacije definiše se i kao proces socijalnog učenja putem koga jedinka stiče socijalno-relevantne oblike ponašanja i formira se kao ličnost sa svojim specifičnim karakteristikama
Sa društvenog stanovišta, socijalizacija je proces kojim se s generacije na generaciju prenose pravila i vrijednosti, proces kojim se obezbjeđuje stabilno i skladno funkcionisanje društva. Pojedinci takva pravila i vrijednosti moraju usvojiti kao svoja vlastita, ne samo da bi bile stabilne i cjelovite ličnosti, već da bi svoje društvene zadatke i uloge lakše obavljali
- Socijalizacija je trajan proces socijalnog učenja kojim pojedinac usvaja norme ponašanja i formira se kao ličnost. - Proces je najintezivniji u djetinjstvu i adolescenciji, a nastavlja se cijelog života. - Socijalizacija tokom djetinjstva smatra se kao osnova kasnijeg moralnog razvoja ličnosti i interakcije s vršnjacima. - Najdramatičnije promjene dešavaju u srednjoj i kasnijoj adolescenciji, a srž tog procesa je potraga za identitetom
Efekti procesa socijalizacije nisu uvijek samo društveno pozitivne socijalne osobine. Postoje i devijantne ličnosti. Te ličnosti su takođe socijalizovane i rezultat su procesa socijalizacije ali nisu prosocijalne, već antisocijalne, asocijalne ili pseudosocijalne
- Razlikuju se tri nivoa socijalizacije: primarna, sekundarna i tercijarna Primarna socijalizacija odvija se od rođenja do 4. godine života, kada dijete uči od članova svoje porodice, prvenstveno roditelja. Tokom tog razdoblja dijete uči kako postati član porodice Sekundarna socijalizacija odvija se od 4. do 16. godine života. To je učenje izvan porodičnog doma, učenje od vršnjaka pri čemu znatan uticaj ima činjenica da li dijete odrasta u gradu, na selu, uticaj religije, škole, profesora. U tom razdoblju, kroz interakciju sa drugim grupama pojedinac uči biti članom grupe, tj. društva Tercijarna socijalizacija obuhvata usvajanje znanja od društva, vršnjaka, prijatelja, nastavnog osoblja, vođa na poslu. To je socijalizacija koja permanentno traje cijeli život i nikada ne završava
AGENSI (POSREDNICI) PROCESA SOCIJALIZACIJE - Proces socijalizacije je trajan proces. - Društvo i kultura su osnovni izvori socijalizacije ličnosti i od njih zavisi koje će se i kakve vrijednosti i norme ponašanja prenositi na nove naraštaje ili korigovati kod onih koji to nisu uspjeli. - Način prenošenja sadržaja socijalizacije određuje i agense (posrednike) socijalizacije, njihovu ulogu, značaj i uticaj na pojedinca.
1. Porodica je društvena grupa koja se zasniva na braku i odnosima krvnog srodstva Porodica je prvi i osnovni prenosnik zadatih društvenih vrijednosti, pravila i ponašanja ili morala uopšte Porodica kao agens socijalizacije predstavlja i osnovu na koju se nadograđuju uticaji ostalih agenasa procesa socijalizacije
2. Vršnjaci vršnjaci predstavljaju prvi test uspješnosti ili neuspješnosti procesa socijalizacije Vršnjaci tokom adolescentnog razvoja mogu imati dominantnu ulogu. Ako je adolescent povezan sa grupom vršnjaka koji imaju pozitivne norme i vrijednosti, i sam će ih prihvatiti. S druge strane, ako njegovi prijatelji imaju devijantne norme, postoje velike šanse da ih prihvati. Problem nastaje kada djeca ne mogu da shvate i prihvate raskorak između norme koju roditelji i nastavnici kao autoriteti propovjedaju i stvarnog ponašanja i dešavanja u društvu
3. Škola Svako organizovano društvo preko škole nastoji da razvije osobine, stavove i shvatanja koja su za to društvo prihvatljiva Od škole se očekuje da djeci prenese kulturalne vještine i norme ponašanja, te je stoga škola izvor prosocijalnih normi Škola treba biti podsticajna, u smislu da se adolescenti u njoj dobro osjećaju i da se vežu za nju. Interakcija porodice i dobro organizovane i vođene škole, preduslov je za prevazilaženje početnih neuspjeha u školskom procesu, napredovanju i dodatnoj motivaciji
4. Sredstva masovne komunikacije Komercijalizacija medija uz pomoć marketinških agencija potiče ekploataciju sadržaja koji su u procesu socijalizacije od strane porodice i škole okarakterisani kao neprimjereni i neprihvatljivi. Ti sadržaji često su puni agresivnosti, egoizma, negativnih heroja, lažnih zvijezda i sumnjivih vrijednosti. Mas mediji, sami po sebi, teško mogu nekoga da navedu na drugačije ponašanje od socijalizovanog, ali mogu kod onih koji su već skloni tome da produbljuju i poboljšaju njihovo kriminalno ispoljavanje putem učenja novih tehnika, stilova i načina vršenja krivičnih djela Internet i društvene mreže – poseban izazov u novije vrijeme
OSOBINE LIČNOSTI I PONAŠANJE MALOLJETNIH DELINKVENATA - Maloljetnici nisu biološki, socijalno, psihološki i emocionalno potpuno zrele osobe - Adolescencija je prelazni stadijum iz socijalnog položaja djetata u socijalni položaj odraslog čovjeka. To je period velikih i značajnih tenzija u kome se napušta djetinjstvo da bi se stekla zrelost i novi socijalni položaj, koji se odlikuje brzim i snažnim biološkim i psihološkim promjenama -To je ujedno i najintenzivniji kognitivni i emotivni period koji je obilježen sticanjem znanja i usvajanjem određenih navika, vrijednosti i stavova.
period revolta,
- Upravo u periodu puberteta maloljetnici su podložni raznovrsnim uticajima koji mogu razvoj i ponašanje usmjeriti u asocijalnom i antisocijalnom smjeru - Kriminalno ponašanje povezano je sa osobinama i strukturom ličnosti, pri čemu temperament, stavovi, motivi, navike, intreresi i emocije naročito dolaze do izražaja - Promjene u ponašanju počinju u najranijoj životnoj dobi, kao posljedica različitih faktora - Poremećaji u ponašanju je grupni naziv za različite forme neadekvatnog , društveno neprihvaljivog, štetnog i prestupničkog ponašanja djece i mladih.
- Poremećaji u ponašanju najprije se uočavaju u školi u vidu neispunjavanjа školskih obaveza i zadataka, bježanju i napuštanju škole, nedisciplini, agresivnosti prema drugimа - Većina reaguje neadekvatno, agresivno kako u školi tako i van škole - Takvo ponašanje obično prati rano konzumiranje alkohola i opojnih sredstava - Svi ovi poremećaji treba da predstavljaju signal za roditelje i okolinu na koje je neophodno obratiti pažnju i djelovati preventivno
- Emocionalna nezrelost i nestabilnost ispoljava se u raznim oblicima neadekvatnog emocionalnog ponašanja kao što su agresivnost, stalno protivljenje, razdražljivost, neposlušnost, nastupi bijesa i sl. - Maloljetni delinkventi su najčešće emocionalno nezrele osobe koje se odlikuju nemogućnošću kontrole emocija u odnosu na socijalne zahtjeve. Htjeli bi odmah da ostvare ono što žele i nisu u stanju da odlože svoje zahtjeve -U socijalnom smislu, maloljetni prestupnici su socijalno nezrele osobe. Mnogi ispoljavaju izrazito impulsivno, agresivno i destruktivno ponašanje. U svojim antisocijalnim stavovima najčešće su protiv vlasti i autoriteta, tvrdoglavi, sumnjičavi, nezadovoljni, neraspoloženi, skloni da mrze i prkose svima
Osnovne karakteristike ličnosti maloljetnih delinkvenata su asocijalnost, nepoštivanje autoriteta, prkos, inat, neposlušnosti, neprijateljsko raspoloženje prema drugima, destruktivnost, sadizam, impulsivnost, emocionalna i socijalna nezrelost, avanturizam
-Emocionalna stabilnost se postupno stiče, obogaćena emocijama vezanim za ljubav i tek probuđenu polnost, što je povezano sa potrebom za privlačenjem pažnje suprotnog pola i ponašanjima koja do toga dovode - Prisutna je nesigurnost u ličnosti mladih, vezana za status i egzistenciju, kao i druge elemente koji odlikuju život odraslih. Sanjarenje se često bira kao jedino moguće rešenje kada su svesni svojih teškoća i nemogućnosti da se sa njima suoče i da ih reše, ili im ono bar predstavlja način da se oslobode teskobe, napetosti i izbegnu sukobe -U ovom periodu oblikuju se i moralna gledišta i shvatanja mladih. Nekada se u ponašanju mladih ne razvijaju viši moralni ciljevi, a njihova humanizacija i socijalizacija bitno su oštećeni
- Počinje da se razvija i vlastita individualnost. U procesu traganja za svojim identitetom, mladi se uključuju u društvo - u težnji da budu tretirani kao odrasli, nastoje da se ističu, budu zapaženi i originalni, a istovremeno su posebno osetljivi po pitanju ugleda i časti - prisutna je izražena potreba za udruživanjem, pa zahtjeve grupe koju prepoznaju kao sebi blisku često nadređuju zahtevima roditelja, što može dovesti do gubitka individualnosti - pri tome, sve više gube lični kontakt i prisnu povezanost sa roditeljima, sa nastavnicima, ali i sa svojim prijateljima. Gubi se svrha njihovih nastojanja da se uključe u društvo i njegove tokove, iako su za time silno žudjeli. Upravo ovakav doživljaj može predstavljati teren na kriminalne oblike ponašanja
Formiranje slike mladih o sebi Način na koji se formira slika o sebi i drugima može trajnije uticati na ispoljavanje ličnosti adolescenta. Njihove stavove o sebi mogli bismo grupisati u tri cjeline: 1. oni koji prema sebi pokazuju negativan stav i izražavaju nepovjerenje u svoje sposobnosti i vrijednosti, uz nedostatak samopoštovanja, što za posledicu može imati otežano postizanje uspjeha 2. oni koji sebe precjenjuju, čime otežavaju svoju adaptaciju, zbog nemogućnosti da usklade idealnu i realnu sliku sebe, iz čega takođe proističu neuspjesi u rješavanju razvojnih i životnih problema 3. oni koji još uvijek imaju neizgrađen odnos prema sebi, što donosi konfuziju vezanu za lične potencijale i mogućnosti
- Nesklad i raskorak između ličnih interesa i mogućnosti čini da je upravo ovaj segment društva upravo onaj koji društvene promene najsnažnije doživljava - izloženi pritisku negativnih političkih, kulturnih i ekonomskih tendencija, podložni su krizama koje samo dodatno kontaminiraju ionako tešku i kompleksnu razvojnu sliku ovog životnog perioda - Neke od osnovnih vrijednosti koje adolescenti sebi postavljaju odnose se na potrebu za privatnošću, samosvojnošću, odgovarajućim materijalnim položajem, profesionalnim uspjehom i kvalitetnim organizovanjem slobodnog vremena - Iz redova onih koji su izrazito nezadovoljni mogućnostima ostvarenja ovih ciljeva regrutuju se oni koji na ovakve okolnosti reaguju socijalno devijantnim i kriminalnim oblicima ponašanja.
OSNOVNE KARAKTERISTIKE KRIMINALITETA MALOLJETNIKA 1. Najčešće se radi o muškim, a rijeđe ženskim osobama, 2. Ženska maloljetna lica pojavljuju se najčešće kao izvršioci imovniskih krivičnih djela i prostitucije. U prostituciji, kao ozbiljnom društvenom problemu, maloljetnice najčešće ulaze kao žrtve prevara i ucjena. 3. Skoro identično su zastupljeni i mlađi i stariji maloljetnici u vršenju krivičnih djela. 4. Višestruki su povratnici u vršenju krivičnih djela. 5. Najčešće su iz urbanih sredina. 6. Međe maloljetnicima najviše je onih koji nisu završili osnovnu školu. 7. Saučesništvo u vršenju krivičnih djela.
Grupno vršenje krivičnih djela od strane maloljetnika - jedna od bitnih razlika kriminaliteta maloljetnika od kriminaliteta odraslih jeste u tome što maloljetnici znatno češće vrše krivična djela u manjim ili većim grupama - U preko 50% slučajeva maloljetnici vrše krivična djela u grupi. Najčešće su to provaljivanja u automobile, stanove, prodavnice, kioske i sl. jer je njihovo izvršenje znatno olakšano uz učešće više lica i uz podjelu uloga. Kao uzrok za grupno vršenje krivičnih djela potrebno je naglasiti njihovu naglašenu potrebu za socijalnom komunikacijom koju iz različitih razloga ne mogu realizovati u nedlikventnom okruženju - maloljetničke bande ili „gangovi“
Recidivizam maloljetnika Povrat i vršenju krivičnih djela istih subjekata predstavlja pouzdan indikator da ponašanje nije proizvod slučajnih okolnosti i da nema epizodan karakter, već da je uslovljeno trajnim i dubljim subjektivnim i objektivnim faktorima. Pod permanentnim dejstvom tih faktora, kao i usljed samog ponavljanja kriminalnog ponašanja, ono često prerasta u naviku, odnosno stereotipni oblik reagovanja na spoljne stimulanse - Povratnici su uglavnom psihopatski struktuirane ličnosti: bezosjećajne, egocentrične, emocionalno labilne i povodljive, sa odsustvom radnih navika. Oni veliki dio života provode u sukobu sa društvenim normama.
Socio-kulturni uzroci delinkventnog ponašanja mladih 1. ratovi i katastrofe, 2. ekonomske krize i privredne depresije, 3. siromaštvo i nezaposlenost, 4. urbanizacijа i migracije, 5. porodični odnosi i prilike (socio-ekonomski status i stambene prilike; porodice sa poremećenim odnosima; kvalitet i način vaspitanja; porodice sa poremećenom strukturom) 6. škola, 7. slobodno vrijeme, i 8. sredstva masovne komunikacije
- Slides: 30