Psihodetektivske prie Pria 1 Zamislite da ste kliniki

Psihodetektivske priče

Priča 1. • Zamislite da ste klinički psiholog i da vas telefonom poziva majka dječaka čija ličnost se iznenada i dramatično promijenila. • Majka: “Do sada je bio zlatno dijete, a odjednom se promijenio, postao čangrizav, naduren i drzak te spreman udariti svakoga na najmanji povod. Ono što me je zaprepastilo je što je prošle noći svom snagom počeo tući svog brata. Ne znam što bi se dogodilo da ih nismo razdvojili. Do sada u životu nisam nikada vidjela nekoga tako razjarenog. ” • Koje bi bilo vaše prvo pitanje majci?

Priča 2. • Dok uživate na nekoj zabavi, prilazi vam vrlo popularni bivši boksač. Nakon nekoliko neobaveznih riječi o ravnopravnosti spolova počinje: • “Prošli tjedan se moj sin obratio majci rekavši da kada dovoljno poraste namjerava postati djevojka. Kada ga je žena upitala odakle mu takve šašave ideje odgovorio je da su dječaci jako grubi i da više voli biti s djevojčicama. Znam da je uvijek bio mamina maza, ali u svakom slučaju ne bih želio da moj sin promijeni spol. ” • Koje bi bilo vaše prvo pitanje ocu?

Priča 3. • Kao dječjem kliničkom psihologu majka vam dovodi svoju kćer: • “Ona je oduvijek bila osjetljiva, ali mislim da se razvijala sasvim dobro sve do nedavno kada su se pojavile neke čudne ideje. Dok smo se vozile autoputom rekla je da može slupati sve automobile na putu samo ako podigne ruke u vis. Mislila sam da se šali, ali ona je pri tomu imala sasvim ozbiljan izraz lica. Sljedeći put je htjela izaći u dvorište dok je pljuštalo i grmilo i bila je ljuta što nisam zaustavila kišu. Sada me svaku večer moli da pripazim na to vise li joj noge s kreveta, jer je čudovište može zgrabiti. Ono što me brine je vjeruje li ona odista da se sve to može dogoditi. Ne znam je li poludjela ili gleda previše filmova na televiziji. ” • Koje pitanje biste prvo postavili?

U sva tri slučaja prvo pitanje je jednako: Koliko vaše dijete ima godina? Parafraze priča kojima Wenar uvodi čitatelje u knjigu Developmental Psychopathology (New York, Mc. Graw-Hill, Inc. , 1994. ) (prema Jerković, I. i Kondić, K. (2003). )

Dijete osnovnoškolske dobi

Kutak za aforizam • Čovjekov život se može podijeliti u tri razdoblja: • "Moj tata je jači od tvog tate", • "Ali tata, ne shvaćaš ti to", • "Moj tata je uvijek govorio. . . "

Patricija, 6 i pol godina, crtež čovjeka Ivan, 10 i pol godina, crtež čovjeka

Andrej, 6 godina, crtež čovjeka Petra, 6 godina, crtež čovjeka

Sličnosti i razlike • Postoje jasni obrasci koji se javljaju u određeno doba – opće značajke koje označavaju uobičajeni razvojni obrazac, no oni nisu kriterij koje svako dijete određene dobi treba postići. • Svako dijete je zasebna jedinka, jedinstveno po utjecaju nasljeđa, kulture, obitelji, okoline, zdravlja. . . – jedinstvena ličnost.

Razvojne karakteristike osnovnoškolske djece

• • Tjelesni razvoj Kognitivni razvoj Razvoj pažnje Razvoj pamćenja Razvoj govora Emocionalni i socijalni razvoj Razvoj pojma o sebi

Razvoj djeteta predškolske i rane školske dobi

Razvoj djeteta predškolske i rane školske dobi • Tjelesni razvoj – promjene u tjelesnom izgledu i motoričkim vještinama • Motorički razvoj – povećana mišićna kontrola – fina motorika (zakopčavanje, vezanje cipela, izrezivanje škarama, precizno bojenje površina. . . )

Čitanje i pisanje Šestogodišnje i sedmogodišnje dijete: • Prepisivanje s ploče teško je šestogodišnjacima i ne treba to tražiti od njih • Teško im je ostavljati razmak između riječi i ostajati na istoj crti pri pisanju. • Sposobnost slijeđenja očima dovoljna je za uspješno čitanje. • Ispravno i sigurno rabi olovku (7 godina). • Sigurno povlači okomite, vodoravne i kose crte. • Sve uspješnije piše slova i brojke. • Još je sklono zrcalnom izvrtanju slova i brojki te likova koje precrtava.

Spremnost za školu • Djeca se znatno razlikuju u trenutku upisa u školu. Razlikuju se po spremnosti za školu. • Mirna je povučena, tiha djevojčica. Premda ima šest godina i osam mjeseci, teško joj ide skoro sve što se radi u školi. Spora je, dugo traži bilježnicu ili pribor u torbi. Piše sporo i s velikim naporom, neki su joj znakovi kao u ogledalu, a ono što je napisala često briše. Ne može izdvojiti početni glas neke riječi i pri tome katkad zaplače. Na odmoru je vedrija, ali pretežno gleda kako se djeca igraju. Jedva čeka odlazak kući, brzo sve nagura u torbu i žuri, skoro trčeći kući. • Dževdet Hadžiselimović, prof. psiholog: SPREMNOST ZA UČENJE ČITANJA, URL: http: //www. hud. hr/wclanci/spremnost. html

Kognitivni razvoj – Jean Piaget Predoperacijsko razdoblje (2 – 7 godina) • Konkretnost – dijete je usmjereno na razmišljanje o prisutnim predmetima ili onima koji su povezani s trenutnom situacijom. • Ireverzibilnost – nemogućnost logičkog povezivanja uzajamno ovisnih predodžaba. • Egocentrizam – dijete se ponaša kao da svi oko njega znaju ili vide ono što i ono opaža ili zna. • Centracija – usmjeravanje na samo jedan aspekt situacije.

Piaget - Predoperacijsko razdoblje (2 – 7 godina) • Ovisnost o percepciji – usmjerenost na trenutno stanje ili oblik onoga što dijete opaža. • Transduktivno prosuđivanje – nemogućnost međusobnog povezivanja i uspoređivanja poznatih pojmova; dijete još ne koristi induktivno i deduktivno rasuđivanje. • Ograničenja predoperacijske misli ometaju dijete u logičkom prosuđivanju koje počiva na načelima konzervacije (mase, težine, volumena, kontinuirane veličine, broja) • A • B

Što savjetovati učiteljima? • SMISLENO UČENJE MOGUĆE JE SAMO AKO ODGOVARA RAZINI KOGNITIVNOG RAZVOJA; POTREBNO JE POTICATI AKTIVNO UKLJUČIVANJE – ŠTO VEĆI BROJ RAZLIČITIH AKTIVNOSTI KOJE ĆE DJECI OMOGUĆITI IZRAVNU INTERAKCIJU S OKOLINOM.

Razvoj pažnje • Hotimična pažnja djeteta između 6 i 7 godina varira od 10 do 15 minuta. • Trajanje aktivnosti može biti i do sat vremena s povremenim otklonima kao spontanim odmorima.

Razvoj pamćenja • PAMĆENJE – razvoj pamćenja je rezultat povećanja upotrebe strategija pamćenja, povećanje složenosti strategija – npr. kod ponavljanja povećanje broja čestica – mlađa djeca ponavljaju ovako: (yard, yard; cat, cat; man, man; desk, desk), a starija: (yard, cat, man, desk; yard, cat, man, desk). • Djeca od 7 do 10 god. koriste mehaničko ponavljanje, a zatim počinje strukturiranje ponavljanja.

Razvoj pamćenja • • Metamemorija - znanje o vlastitom pamćenju i strategijama koje nam pomažu da bolje pamtimo - djeca u dobi 5 do 6 god. shvaćaju da se poznate čestice lakše pamte od nepoznatih, kraće od dužih, da je prepoznavanje lakše od dosjećanja, da tijek vremena doprinosi zaboravljanju - u drugim područjima metamemorija je relativno ograničena (učenje smisla i dr. ). Mlađa djeca sklona preuveličavanju sposobnosti upamćivanja - starija djeca su realističnija.

Što savjetovati učiteljima? • POTREBNO JE OMOGUĆITI OPAŽANJE OKOLINE SVIM OSJETILNIM PUTOVIMA RADI ODRŽAVANJA PAŽNJE I BOLJEG UPAMĆIVANJA – TAKO DOBIVENI PODACI SE MOGU BOLJE KOMBINIRATI S VLASTITIM ISKUSTVIMA I PREDODŽBAMA. • POVEĆAVATI MOTIVACIJU DJETETA SMISLENOŠĆU MATERIJALA TE POVEZIVANJEM S POSTOJEĆIM ISKUSTVIMA DJETETA. • POTREBNO JE POUČAVANJE UČENJA I KOMUNIKACIJSKIH VJEŠTINA.

Razvoj govora • U dobi od 5 do 6 godina većina djece svlada osnove materinskog jezika, rabe sve vrste rečenica kao i odrasli. • Djeca sa 6 do 7 godina su usvojila artikulaciju, ali zbog ispadanja prednjih zuba mogu imati “nečistoće” u izgovoru. Usvojila su gramatička pravila, ali još uvijek više griješe od odraslih, griješe u padežu i broju. • Upotreba govora u predškolskoj dobi može biti posve egocentrična, djeca često govore sama sa sobom, upotrebljavajući posebne riječi; egocentrični govor se još često sreće u 1. razredu kad djeca nešto pišu ili računaju. Prvoškolci također ne razumiju promjenu smisla u rečenici ako se neki dijelovi različito naglašavaju.

Emocionalni razvoj • 5 – 6 godina – mogu doživjeti ambivalentne emocije (opisuju kao jednu za drugom), do punog razumijevanja i govornog izraza ambivalentnih emocija potrebno je više godina razvoja • 6 godina – djeca razumiju diferencirane izraze za emocionalna stanja i aktivno upotrebljavaju polovicu riječi za emocije koje pasivno posjeduju Ljutnja kod djeteta u dobi 6 – 7 godina: • Sve su rjeđe eksplozije bijesa Emocionalna kontrola kod djeteta u dobi 6 – 7 godina: • Kontrolira svoje ponašanje samousmjeravajućim govorom • Uviđa negativan učinak nekontroliranog emocionalnog reagiranja

Emocionalni razvoj Strahovi: • Brojna istraživanja su potvrdila da djeca školske dobi imaju vrlo često izražene strahove i fobije. • Neki od čestih strahova šestogodišnjaka: od posjekotine, krvi, zvukova (neugodan glas, zvono. . . ), od duhova, vještica, da je netko pod krevetom, da će se netko izgubiti, da će se mami nešto dogoditi, od vode, groma, munje, od samoće. . . • Neki od čestih strahova sedmogodišnjaka: od mraka, tavana, podruma, sjena, duhova, vještica, špijuna, ljudi koji se skrivaju u ormaru, pod krevetom, strahovi koji nastaju nakon pričanja strašnih priča, filmova, pojačava se strah od gubitka ljubavi (roditelja, odgajatelja). . .

Razvoj pojma o sebi • Djeca, na osnovu pohvala i komentara okoline i usporedbe s drugom djecom, vrednuju svoje osobine, stvaraju mišljenje o vlastitoj vrijednosti i povezuju osjećaje s onim što misle o sebi. • Dijete ove dobi je osobito sklono usvajanju “bespomoćnosti” – osjećaja nekompetentnosti, ako mu se ponavljano upućuju kritike, osobito ako to rade odrasle osobe.

Odnos prema vršnjacima • U predškolskom dobu djeca uče vještine dogovaranja i suradnje u igri. • Prijatelji su za dijete oni koji su prema njemu dobri i s kojima je lijepo igrati se. Prijateljstva su u toj dobi često privremena. Stabilnost prijateljstava povećava se s dobi djece. • Djeca u dobi od 5 do 7 godina još uvijek ne prave razliku između “dobrih” i “najboljih” prijatelja.

Što savjetovati učiteljima? • TREBA OMOGUĆITI EMOCIONALNO RASTEREĆENJE KROZ IGRU. • UČITELJI TREBAJU PRIHVATITI UČENIKE ONAKVIMA KAKVI JESU I STVARATI NORMU DA JE SVAKI UČENIK VRIJEDAN I DA SU SVI TU DA UČE. • POTREBNO JE SVAKOM DJETETU OMOGUĆITI DA SAMO PLANIRA I DO KRAJA PROVEDE ZAMIŠLJENU AKTIVNOST UZ OSJEĆAJ USPJEŠNOSTI I KOMPETENTNOSTI. • DJECU TREBA PODUČAVATI DA SE USPOREĐUJU SAMA SA SOBOM I DA UOČAVAJU SVOJ NAPREDAK. • TREBA POMOĆI DJETETU DA UZ UVAŽAVANJE SVOJIH ŽELJA UVIDI I ŽELJE I POTREBE DRUGIH – TO MU TREBA RAZLOŽNO OBJASNITI. • POTREBNO JE ORGANIZIRATI RAZNOLIKE AKTIVNOSTI – TAKO ĆE SVAKO DIJETE IMATI PRILIKU POKAZATI INICIJATIVU I BITI USPJEŠNO. NA TAJ NAČIN SE IZBJEGAVA OSJEĆAJ INFERNIORNOSTI U NATJECATELJSKIM SITUACIJAMA.

Razvoj djeteta od 8 do 10 godina

Tjelesni razvoj • Usporava se rast; za razvoj mišića potrebno je puno vježbe. • Postoje velike razlike među djecom. • Djeca savladavaju mnoge vještine kao što je plivanje, vožnja bicikla, igranje nogometa, vožnja koturaljki i dr. Djeca u ovom periodu pokazuju snažnu potrebu za kretanjem koja u određenoj mjeri opada s početkom puberteta. • Razvoj fine motorike

Tjelesni razvoj • Djevojčice počinju naglo rasti u desetoj godini i do dvanaeste su više i teže od dječaka (u periodu su najintenzivnijeg razvoja), a dječaci tada tek ulaze u tu etapu.

Što savjetovati učiteljima? Vizek-Vidović, V. i dr. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP – VERN

Kognitivni razvoj • Napredovanje kroz razdoblje širenja kompetencija • Piaget – razdoblje konkretnih operacija – sposobnost da se uzimaju u obzir dva aspekta problema istodobno – djeca te dobi još uvijek ne razmišljaju poput odraslih – mogućnost logičnog razmišljanja i mogućnost konzervacije na poznatim i konkretnim sadržajima • Razvoj se premješta iz faze u kojoj dominira egocentrično mišljenje u fazu u kojoj počinje prevladavati vještina uzimanja u obzir tuđeg pogleda i motrišta. Djeca te dobi počinju u svojim socijalnim interakcijama obraćati pažnju ne samo na ono što govore nego i na potrebe slušatelja.

• Kad eksperimentiraju sa zadacima u materijalnom okolišu, kao što su eksperimenti s očuvanjem količina (konzervacija), djeca ne uzimaju više u obzir samo najočitije promjene, nego i istodobne kompenzacijske promjene u drugoj dimenziji (stupac vode prelivene iz čaše u zdjelu postaje niži, ali istodobno i širi). Drugim riječima, mišljenje djece te dobi nije više isključivo pod utjecajem onoga što vide. Umjesto toga, njihovi misaoni procesi sve su više pod utjecajem sustavnije logike.

Što savjetovati učiteljima? • DJECI VALJA OMOGUĆITI AKTIVNO UKLJUČIVANJE U NASTAVNI PROCES. VAŽNO JE POTICATI DJECU DA SAMA ISTRAŽUJU SVIJET OKO SEBE I TAKO STJEČU I IZGRAĐUJU SVOJE SPOZNAJE. STOGA UMJESTO FRONTALNOG POUČAVANJA VALJA OSIGURATI OBRADU GRADIVA KROZ ŠTO VEĆI BROJ RAZLIČITIH AKTIVNOSTI KOJE ĆE DJECI OMOGUĆITI IZRAVNU INTERAKCIJU S OKOLINOM.

Razvoj pažnje • • • Poboljšava se kontrola pažnje. Povećava se trajanje, a smanjuje lakoća odvraćanja. Npr. događaji u kući sve manje odvraćaju pažnju kod gledanja televizije. Povećava se prilagodljivost pažnje – mlađa djeca se usredotočuju na više nevažnih strana zadatka koji trebaju napraviti. Mijenja se planiranost pažnje – ako dijete, koje je mlađe, treba usporediti dvije slike, promatrat će ih bez plana – starije dijete uspoređivat će jednu pojedinost na slici. Tako, mlađi čitači imaju istu brzinu čitanja bez obzira na težinu teksta, a uvježbani čitači mijenjaju brzinu čitanja prema težini teksta, što znači da lakše i poznatije tekstove čitaju brže. Opseg (koliko stvari možemo zahvatiti pažnjom) i zadržavanje pažnje (koliko se dugo može biti koncentriran na neki sadržaj) povećava se s dobi. Mlađa su djeca “rastresenija” od starije.

Razvoj pažnje • Oko 5% djece (oko četiri puta češće kod dječaka nego djevojčica) imaju teškoće u održavanju pažnje često povezane s hiperaktivnim poremećajem. • Vjeruje se da ove teškoće imaju početak u ranom djetinjstvu, iako se većina slučajeva ne dijagnosticira do početka školovanja. • Ove teškoće mogu biti i razvojne, to je tzv. razvojna hiperaktivnost - kod neke djece se u predškolskom uzrastu javlja prolazni manjak pažnje, pojačana aktivnost i izljevi srdžbe, što otežava rano dijagnosticiranje manjka pažnje i hiperaktivnog poremećaja.

Razvoj pamćenja • Pamćenje u funkciji dobi pokazuje velike razlike – u uspješnosti i korištenju strategija. • Čini se da školski sustav ne koristi dovoljno spoznaje iz ovog područja. • Na određene procese obrade podataka možemo znatno djelovati. ČEMU MOŽEMO POUČITI DJECU? • UVJETI ZA UČENJE • STRATEGIJE PAMĆENJA – PONAVLJANJE, ELABORACIJA, MNEMOTEHNIKE • STRATEGIJE UČENJA • UVJEŽBAVANJE – NA RAZLIČITIM PREDLOŠCIMA • PONAVLJANJE – KORIŠTENJE PREDLOŽAKA KAO ŠTO SU BILJEŠKE, KOGNITIVNE MAPE TEKSTA • UZAJAMNO PRESLIŠAVANJE I DR.

Razvoj govora • Oko 10% osmogodišnjaka još uvijek ima poteškoće s izgovorom nekih glasova (npr. s, š, z, š). • Prosječan šestogodišnjak raspolaže s oko 8 do 14 tusuća riječi, a između 9. i 11. godine rječnik se obogaćuje s još oko 5 tisuća riječi – čini se da je razdoblje srednjeg djetinjstva do ulaska u pubertet osobito važno za širenje rječnika. • U ovom razdoblju djeca nauče i nepisana pravila govora – čekanje na red za javljanje, neupadanje u govor, upravljanje jačinom glasa.

Emocionalni razvoj • • • Mozak je izuzetno prilagodljiv tijekom djetinjstva - mozgovni regulatorni centri za emocionalne reakcije su među posljednjim koji anatomski sazrijevaju, nastavljaju rasti do adolescencije. Ponovljene emocionalne lekcije oblikuju mozgovne krugove za odgovore - ako dijete nauči dobro upravljati svojom srdžbom ili nauči kako se umiriti ili biti empatično, stvara prednost za cijeli život. Strahovi - boje se fizičkih ozljeda, boje se za svoje zdravlje, neuspjeha u školi, požara, odbacivanja vršnjaka i sl. , a kod mnoge djece zadržavaju se i neki od strahova iz predškolskog doba.

Strahovi kod školske djece Radovi djece u programu Ja to mogu Brajković, S i Živković, Ž. (2001. ).

Strahovi kod školske djece

Strahovi kod školske djece

Strahovi kod školske djece

Strahovi kod školske djece

Strahovi kod školske djece

Strahovi kod školske djece

Strahovi kod školske djece

Strahovi kod školske djece

Strahovi kod školske djece

Strahovi kod školske djece

Strahovi kod školske djece

Strahovi kod školske djece

Radionice za djecu – ciljevi • Prepoznavanje straha na tri razine: ponašajnoj, fiziološkoj i kognitivnoj • Prepoznavanje emocija straha u raznim situacijama • Potaknuti nošenje sa strahom • Naučiti tehnike opuštanja i ovladavanja strahom

Radionice za djecu Vježba: • “Gdje je strah? ” Gdje strah počinje, kako se širi, kakve bi strah bio boje da je u boji, koliko je strah velik? • Diskusija – koja su mjesta najčešće označena, koje boje, kako se strah širi?

Gdje je strah? Crtež učenice 5. razreda u vježbi “Gdje je strah? ” (Gdje strah počinje, kako se širi, kakve bi strah bio boje da je u boji, koliko je strah velik? )

Gdje je strah?

Gdje je strah?

Što savjetovati učiteljima? • • • ŠTO UČITELJI MOGU UČINITI DA BI SPRIJEČILI SMANJILI STRAH KOD UČENIKA: koristiti suradničko učenje, projektnu nastavu poticati grupni rad, rad u parovima kao i individualni, a izbjegavati frontalni rad odnositi se prijateljski prema učenicima uz razumijevanje i prihvaćanje, izbjegavati kritike i ruganje izbjegavati sarkazam i dvoznačne poruke u komunikaciji koristiti humor i smijeh ne organizirati «prozivanja za ocjenu» , već pratiti i ocjenjivati uradak učenika postavljati individualizirane zahtjeve omogućavati aktivnosti koje će dovoditi do uspjeha poticati suradničku, nenatjecateljsku atmosferu u razredu

Odnos prema vršnjacima • • • Za vrijeme srednjeg djetinjstva, u nižim razredima osnovne škole, prijatelji su oni koji se međusobno pomažu i vjeruju jedni drugima. Prijatelji se vole zbog određenih osobina, a ne samo zbog zajedničke igre. Raste vrijeme posvećivanja prijateljima u odnosu na druženje s odraslima. Prijatelji su najčešće istog spola, tek pred kraj ovog razdoblja dječaci i djevojčice počinju posvećivati više vremena jedni drugima. Djeca u ovom razdoblju u stanju su razgovarati o svojim osjećajima i mislima, postupcima i odnosima s drugima. Potrebni su im prijatelji s kojima mogu razmijeniti iskustva o zadovoljstvima i frustracijama. 6 do 11 % djece u osnovnoj školi nemaju prijatelje, a upravo ta socijalna izoliranost najbolje predviđa traženje pomoći psihijatra ili psihologa u adolescentnoj ili odrasloj dobi. Prihvaćenost djece od vršnjaka povezana je s ljubavlju, prihvaćanjem i dosljednošću u odgoju.

Razvoj pojma o sebi • • Osnovnoškolci u opise samih sebe uvode termine koji se odnose na njihove tjelesne, socijalne i intelektualne sposobnosti i uspješnost te opažanje uspjeha u školi Važne su osobine koje su vezane uz obitelj, vršnjake i vlastitu emocionalnu zrelost. Dječacima su važnije njihove sposobnosti i talenti, a djevojčicama tjelesni izgled i uspjeh među vršnjacima. Način na koji dijete vidi samo sebe, značajno utječe na njegove osjećaje, njegov rad i konačno na njegovo postignuće.

Radionice za djecu - ciljevi • Prihvatiti na realan način vlastite osobine • Razumjeti relativnost «dobrih» i «loših» osobina • Razumijevanje razlika u osobinama i njihovo uvažavanje

Što savjetovati učiteljima? • BUDITE JASNI U DAVANJU UPUTA, POSTAVLJANJE JASNIH OČEKIVANJA VRLO JE VAŽNO • VALJA IZBJEGAVATI SARKASTIČAN HUMOR, DJECA SU VLASTITI NAJŽEŠĆI KRITIČARI. • PITANJA PRIJATELJSTVA I PRAVEDNOSTI SU VAŽNA; PRIMIJENITE GRUPNE I TIMSKE IGRE I NATJECANJE KAKO BISTE VJEŽBALI SOCIJALNU INTERAKCIJU.

Individualne razlike • U svakom području razvoja normalan je raspon od oko dvije godine. • Često među djecom jednake kronološke dobi nalazimo velike razvojne razlike. • Jedno dijete može imati različit stupanj razvoja u različitim područjima (npr. šestogodišnjak može čitati kao učenik trećeg razreda, a imati naglašenu potrebu natjecanja kao većina šestogodišnjaka).

Razlike između dječaka i djevojčica • Dječaci i djevojčice razvijaju se po istom obrascu, ali su dječaci pri upisu u osnovnu školu u prosjeku razvojno mlađi od djevojčica. • Prema istraživanjima kod neuspjeha djevojčice više rješavaju problem i krive sebe za lošu ocjenu, dječaci u većoj mjeri reagiraju emocionalno ili pokušavaju zaboraviti problem. • U nižim razredima osnovne škole grupe vršnjaka sastoje se obično od djece istog spola i dobi. Grupe dječaka obično su veće i usmjerene na sportske i druge fizičke aktivnosti. Grupe djevojčica su manje i više su usmjerene na socijalnu interakciju. Djevojčice obično imaju bliskije međusobne odnose nego dječaci.

Razlike između dječaka i djevojčica • Dječaci dobivaju na statusu ako su fizički agresivni, dobri sportaši, hrabri, sposobni privuči pažnju i prijateljski su raspoloženi prema drugim dječacima. • Djevojčice kod drugih djevojčica cijene privlačnost, popularnost, optimizam, prijateljsko raspoloženje i smisao za humor na vlastiti račun. • Istospolne skupine djece su česte u svim krajevima svijeta – čini se da djeci pomažu naučiti ponašanje prikladno za spol i uspostavljanje bliskosti s vršnjacima iste dobi bez preranih seksualnih kontakata.

Pubertet i adolescencija

Pubertet i adolescencija • Pod pubertetom (lat. pubescere: spolno sazrijevati) misli se na stadij spolnog sazrijevanja čovjeka, a pod adolescencijom ili mladenaštvom (lat. adolescere: odrastati) određena dob čovjeka. • Pubertet - vrijeme kad se postaje muškarac odnosno žena; vrijeme kada postaje moguća reprodukcija. Traje više godina, može biti uzbudljivo vrijeme, ali mnogobrojne promjene mogu opterećivati dijete odnosno mladu osobu • Adolescencija - Postavljanje dobnih granica adolescencije je više stvar našega mišljenja što je mladost ili mladenaštvo, uobičajeno je da se prema dobi razlikuju tri razdoblja adolescencije: • rana adolescencija - od 10/11 – 14 godina • srednja adolescencija - od 14 – 16/17 godina • kasna adolescencija - od 16/17 – 21 godine

Kognitivni razvoj • U predadolescenciji razmišljanje postaje sve apstraktnije – dijete može rješavati probleme koji uključuju proporcionalno i analogijsko mišljenje.

Razvoj govora • Kada djeca počnu međusobno raspravljati, to je znak da je govor izgubio egocentrično obilježje – djeca doista slušaju jedni druge. • Pri kraju osnovne škole djeca su sposobna razgovarati o određenoj temi, iznositi vlastito mišljenje, izražavati vlastite osjećaje i uživljavati se u tuđe.

Odnos prema vršnjacima • Oko jedanaeste godine, u predadolescentskom razdoblju, prijatelji postaju ljudi koji razumiju jedan drugoga i koji dijele najdublje misli i osjećaje. • Prijateljstva postaju sve trajniji odnosi temeljeni na interesima i osobinama, a neka od tih prijateljstava potraju i cijeli život. Povjeravanje prijateljima pomaže riješiti mnoge probleme. Od prijatelja se očekuje razumijevanje, prihvaćanje i povjerljivost. Djeca procjenjuju prijatelje po tomu koliko im mogu povjeriti svoje najdublje tajne. • Djeca ove dobi često se druže i u skupinama u kojima imaju osjećaj sigurnosti. Skupine oblikuju zajednički ukus i članovi međusobno utječu na način oblačenja, izbor odjeće, glazbe, način ponašanja. Utjecaj vršnjaka djeluje sve više uz utjecaj roditelja, a ponekad mu je i suprotan. • U šestom razredu djeca formiraju skupine koje uključuju i dječake i djevojčice

Individualne razlike • • • Vrijeme ulaska u pubertet vrlo je različito - djevojčicama pubertet može početi između desete i petnaeste godine, a dječacima između jedanaeste i šesnaeste godine. Brzina kojom adolescenti prolaze kroz pubertet razlikuje se jednako mnogo kao i dob u kojoj ulaze u pubertet, npr. nekim djevojčicama treba svega jedna i pol godina da završe pubertet, a drugima čak pet godina. Ako zabilježimo trenutak kada je prvi učenik ušao u pubertet i pratimo cijelu skupinu sve dok posljednji učenik nije završio pubertet, vjerojatno bismo taj razred trebali pratiti punih 10 godina. – Možete zamisliti kako velike razlike u zrelosti mogu postojati sredinom tog razdoblja i kako se mogu odražavati na socijalne odnose, sliku o samome sebi i samopouzdanje.

Što savjetovati učiteljima? • TEMPO RAZVOJA JE RAZLIČIT – POTREBNO JE PRILAGODITI ZADATKE MOGUĆNOSTIMA POJEDINOG DJETETA ILI MANJIH SKUPINA UČENIKA UMJESTO CIJELOM RAZREDU; DJETETOV ŠKOLSKI USPJEH TREBA ODREĐIVATI NA TEMELJU PRAĆENJA NJEGOVOG NAPRETKA, A NE U USPOREDBI S POSTIGNUĆEM DRUGE DJECE ISTE DOBI. • PRI POUČAVANJU VALJA VODITI RAČUNA DA DO KRAJA OSNOVNE ŠKOLE ODREĐENI BROJ DJECE NE PRIMJENJUJE FORMALNO MIŠLJENJE, DOK SE VEĆINA UČENIKA NALAZI U TZV. PRIJELAZNOM RAZDOBLJU IZMEĐU STUPNJA KONKRETNIH I FORMALNIH OPERACIJA. NO, ČAK I NAPREDNIJI UČENICI, KOJI MOGU IZVODITI FORMALNE OPERACIJE, UŽIVAJU U KONKRETNIM PRIMJERIMA I AKTIVNOSTIMA.

Literatura • • • • Apel, K. Masterson, J. J. (2004). Jezik i govor od rođenja do 6. godine. Lekenik: Ostvarenje Brajković, S i Živković, Ž. (2001). Ja to mogu. Osijek: Nansen Dijalog Centar Burke Walsh, K. (obrada hrvatskog izdanja Hitrec, G. ). (2002. ). Kurikulum za prvi razred osnovne škole – Stvaranje razreda usmjerenog na dijete. Zagreb: Udruga roditelja Korak po korak za promicanje kvalitete življenja djece i obitelji Burke Walsh, K. (obrada hrvatskog izdanja Hitrec, G. ). (2002. ). Kurikulum za 2. do 4. razred osnovne škole – Stvaranje razreda usmjerenog na dijete. Zagreb: Udruga roditelja Korak po korak za promicanje kvalitete življenja djece i obitelji Hadžiselimović, Dž. Spremnost za učenje čitanja. URL: http: //www. hud. hr/wclanci/spremnost. html Stangl, W. Die sozial-kognitive Entwicklung. Arbeitsblaetter URL: http: //www. stangltaller. at/ Starc, B. i dr. (2004). Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolske dobi. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga Vasta, R. ; Haith, M. M. ; Miller, S. A. (1998). Dječja psihologija, Zagreb: Naklada Slap Vizek-Vidović, V. i dr. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP – VERN Wood, C. (1994). Yardstick for children. Greenfield, MA: Northeast Foundation Zarevski, P. (1994). Psihologija pamćenja i učenja. Jastrebarsko: «Naklada Slap» Živković, Ž. (2005). Pamtim, pamtiš, pamti. Pamtimo, pamtite, pamte. Jastrebarsko: «Naklada Slap» Živković, Ž. (2005). Susreti s roditeljima I. - Priručnik za održavanje roditeljskih sastanaka. Đakovo: Tempo