Psihiko zlostavljanje na poslu ili mobbing prikaz sluaja

Psihičko zlostavljanje na poslu ili mobbing- prikaz slučaja vještačenja na okolnosti nematerijalne štete Nurka Pranjić¹ ², Sanja Brekalo- Lazarević¹ ², Branka Hadži- Ristić², Ljiljana MalešBilić³ 1 Katedra za medicinu rada, Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli, Univerzitetska 1, 75 000 Tuzla, Bosna i Hercegovina ² Odjeljenje za profesionalnu patologiju i toksikologiju, Dom zdravlja Tuzla, Albina Herljevića 1, 75 000 Tuzla, Bosna i Hercegovina ³ Služba medicine rada, Dom zdravlja Banja Luka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina

Gospođa M. R. , tužiteljica i bivša zaposlenica u Ministarstva trgovine i turizma Vlade u vrijeme vještačenja po rješenju Općinskog suda imala je 52 godine i novo zaposlenje uz čiju pomoć je uz kreditnu obavezu riješila stambeni problem. Zadatak vještaka (specijaliste medicine rada, eksperta za stres na radu i mobing) je da uvidom u dokumentaciju iz spisa kao i pregledom tužiteljice uz konsultaciju sa psihologom, utvrdi sledeće: izjasni se na okolnosti nematerijalne štete po osnovu psihičkog zlostavljanja na poslu i pretrpljene duševne boli zbog toga, i za dobijanje drugih oboljenja koje su posljedica psihičkog zlostavljanja.

Metodologija Vještak donosi svoj nalaz na osnovu obavljenog: intervjua, anamneze, radne anamneze fizikalnog pregleda imenovane i obavljenog intervjua, provođenje baterije standardnih testova koje se odnose na procjenu (objektivizaciju) psihičkog zlostavljanja na poslu (Upitnik o radnoj anamnezi, Upitnik za psihološko zlostavljanje na poslu (mobing), Tip ličnosti A ili B, Maslach Burnout upitnik o sindromu izgaranja na poslu, Upitnik za procjenu indeksa radne sposobnosti- WAI, i Mississipi upitnik), uz konsultaciju s psihologom koji je stalni član konzilijuma za stres na radu Odjeljenja za profesionalnu patologiju i toksikologiju.

Metodologija Vještak donosi svoj nalaz na osnovu: obavljenog intervjua, anamneze, fizikalnog pregleda imenovane. . konsultacija psihologa koji je stalni član konzilijuma za stres na radu Odjeljenja za profesionalnu patologiju i toksikologiju.

uz provođenje baterije standardnih testova koje se odnose na procjenu (objektivizaciju) psihičkog zlostavljanja na poslu: upitnik o radnoj anamnezi, upitnik za psihološko zlostavljanje na poslu (mobing), tip ličnosti A ili B, Maslach Burnout upitnik o sindromu izgaranja na poslu, Upitnik za procjenu indeksa radne sposobnosti- WAI, i Mississipi upitnik),

Uz preciznu analizu i procjenu medicinske i druge relevantne dokumetacije koja se nalazi u spisu i uvida u zdravstveni karton imenovane korištena je metodologija procjene i objektivizacije i cilja vještačenja prema savremenom algoritmu za vještačenje ovakvih slučajeva u skladu sa praksom i najsavremenijim rezultatima naučnih istraživanja

Istorija bolesti i intervju, izvod iz medicinske dokumentacije Intervju: Tužiteljica, ističe da su problemi na poslu počeli 1998. godine dolaskom novog direktora i vremenom se pojačavali sve dok nije otišla iz radne organizacije zbog novog zaposlenja u drugu radnu organizaciju. Na poslu je u potpunosti izostala podrška nadređenog (direktora), a bile su prisutne stalne prijetnje i zastrašivanja po osnovu njenih osnovnih egzistencijalnih pitanja (smještaj i zaposlenje). Cijelo vrijeme je bio prisutan intenzivan strah da će izgubiti posao i smještaj.

Naime, od 26. 02. 1997. godine, u vrijeme kad je imenovana obzirom da je bila izbjeglica zajedno s tada maloljetnom kćerkom bila smještena/ stanovala u nenamještenoj dvokrevetnoj sobi u Vojno- samačkom hotelu kao i druga lica zaposlena u Ministarstvu. Uredno je plaćala određenu zakupninu. Zakupnina je naime za vlastite radnike bila određena prema neekonomskim cijenama. Nadređeni je zloupotrebljavao loš ekonomsko- socijalni status imenovane, status samohrane majke i izostanak podrške i zaštite u porodici, te stambeno – neriješen problem.

Metod zastrašivanja bio je veoma grubo ucjenjivanje i prijetnje. U nekoliko navrata tražio je da plaća zakupninu po ekonomskim cijenama, a koje su bile veće i od iznosa njene plate. Npr. direktor je u nekoliko navrata zahtijevao da njeno maloljetno dijete mora napustiti sobu u kojoj je živjela s njom u hotelu, jer „nije radnik Ministarstva“.

U martu 2000. godine pismeno je zahtijevao da njena kćerka mora napustiti sobu do 24 časa" zbog čega je ona bila primorana da potpiše novi ugovor o zakupu po kojem je zakupnina iznosila 10 x veća od dogovorene; novi ugovor u oktobru 2004. godine po kojem je cijena smještaja iznosila 5 x veća od dogovorene, a zatim bi usmenom naredbom direktora predložena cijena bila smanjena za 1/5 od tražene sume. Direktor je umanjivao njene plate primjenjujući nižu cijenu rada, nije joj isplaćivao regres, zimnicu, ogrev, borački dodatak, povećanje plate za 20% po osnovu obavljanja drugih poslova i otpremninu.

Kada je zbog nagomilanih problema vidjela jedino rješenje u napuštanju radne organizacije željela je postići sporazumni raskid ugovora o radu. Bila je takođe izložena psihičkom zlostavljanju i ponižavanju od strane tuženog, a u vezi postupanja u vrijeme prestanka radnog odnosa kod tuženog i zasnivanja radnog odnosa kod drugog poslodavca (poslodavac nije pravovremeno donio rješenje o prestanku radnog odnosa). Već prve godine, s početkom problema na poslu počela je osjećati simptome u vezi sa stresom na radu: nesanicu, iscrpljenost i zamor, povremene glavobolje, preznojavanja i lupanje srca, depresiju, gubitak samopoštavanja i gubitak povjerenja.

Odlazila bi ljekaru, žalila se na probadanje u grudnom košu, tjeskobu ili da se jednostavno ne osjeća dobro i odlazila na kratka bolovanja uz obrazloženje da ima problema na poslu (u zdravstvenom kartonu prvi put zabilježeno u februaru 2004. godine). Imenovana je rješavanje problema vidjela u novom zaposlenju ili „novoj željenoj sudbini“, što je i uspjela ostvariti u septembru 2006. godine. Svoj prelazak na novi posao opisuje kao „ponovno rođenje“. Misli da je postupak prinudne naplate zakupnine tuženi pokrenuo samo protiv onih radnika koji su ga tužili po bilo kom osnovu.

Radna anamneza Zaposlena je na poslovima finansijskog knjigovođe u građevinskom preduzeću od 2006. Tužiteljica je po zanimanju ekonomski tehničar. Ima ukupno 27 godina radnog staža uvijek na poslovima finansijskog knjigovođe. Prvo zaposlenje zasnovala je u Zagrebu 07. 08. 1980. godine. Od 01. 12. 1992. -2006. godine bila je zaposlena u Vladi.

Lična anamneza Trenutno živi u vlastitom stanu (kupljenom 2008. godine) sa centralnim grijanjem. Negira bolesti od značaja za porodičnu anamnezu, niko u porodici nije bio bolestan od šećerne bolesti, niti duševnih poremećaja. Prije ovonastale situacije/ zdravstvenih poremećaja koji su doveli do ovog vještačenja tužiteljica je bila potpuno zdrava (uredno vođen zdravstveni karton).

Objektivizacija stresa na radu/ psihičkog zlostavljanja (mobbing) Pozitivna radna anamneza: Zanimanje osobe je u grupi zanimanja sa povećanom rizikom od pojavnih oblika stresa na radu. Kao bivša prognanica i samohrana majka pripada grupi osoba sa povećanim rizikom od stresa na radu. Izloženost stresu na radu i /ili mobingu kao pojavnom obliku koji je bio dominantan u ovom slučaju kako u u ponašanju nadređenog prema imenovanoj tako i u obimu radnih zadatakastalna ekspozicija strahu da će izgubiti posao i smještaj;

mober Uloga mobera: direktor ili nadređeni. Dužina ekspozicije: izloženost psihičkom zlostavljanju na poslu bila je dugotrajna, tokom 7 godina, tokom kojih su bili prisutni simptomi u vezi sa stresom na radu. Ozbiljni zdravstveni problemi (hronično oboljenje) pojavili su kad je izloženost trajala već 5 godina. Izloženost zlostavljanju bila je po intenzitetu povremena i umjerena u početku, a onda se vremenom pojačavala i bila učestalija (1 -2 puta sedmično).

Bila su zastupljena mobing ponašanja iz reda: omalovažavanja i diskriminacije i napada na profesionalni status, napada na privatni život, izolacije i ignorisanja, dobijala je stalno nove zadatke koje objektivno nije mogla ispuniti- radni zahtjevi prevazili su mogućnosti.

Mobing ponašanjaČesto je: bez razloga bila izložena stalnim kritikama na poslu, a koje nisu odgovarale realnosti; njen rad je procjenjivan nerealno loše i bio izložen kritici kolega i klijenata; bilo je miješanja u njen privatni život, ismijavanja, ponižavanja i uvreda; pretjerano joj se i bez razloga prijetilo, zastrašivalo i primjenjivale su se disciplinske mjere; nerealno joj je uskraćena dozvola za obaveznu edukaciju za licencu računovođe; skrivane su joj neophodne informacije na poslu; dobijala je stalno nove odgovornosti bez konsultacije s njom; neopravdano je na nju vršen pritisak pri radu i ponižavan je njen uspjeh.

Posebno snažna prijetnja bila je da će biti izbačena iz smještaja koji je koristila, a bio je vlasništvo radne organizacije. Cilj mobing ponašanja- tjelesno i emocionalno iscrpiti osobu da sama napusti smještaj i radno mjesto ili dobije otkaz ili udaljiti je s radnog mjesta, što se u ovom slučaju i dogodilo.

Pismena upozorenja koja su upućena tužiteljici (citirana i kopirana su priložena u spisu): (dokaz tuženog označen kao pregled dugovanja za 2005. , 2006. , 2007. i 2008. godinu (od 2006. imenovana nije vise bila zaposlena u Vladi ali nitad nije dobila rješenje o prekidu Ugovora o radu); obavijest tuženog 5. 3. 2000. godine; ugovor o zakupu br. 133/20 od 5. 7. 2000. godine po kojem je zakupnina iznosila 400 KM; ugovor o zakupu br. 1 -148 od 3. 10. 2004. godine po kojem je cijena smještaja iznosila 200 KM; opomena pred otkaz ugovora o zakupu br. 2 -223 od 21. 9. 2005; ugovor o zakupu br. 28/06 od 23. 2. 2006. godine po kojem je cijena smještaja 340 KM; poslednja opomena pred iseljenje od 3. 10. 2007. godine uz prijetnju "prinudno iseljenje uz prisustvo policije; 25. 9. 2006. godine poslodavac joj je vratio radnu knjižicu, ali nije uručio rješenje o prestanku radnog odnosa; . . . i drugi.

Simptomi koji su bili prisutni i pratili izloženost stresu na radu (6 -7, 8): gubitak povjerenja, gubitak samopoštovanja, depresija, nesanica, umor, glavobolja, stomačni problemi, lupanje srca i znojenje.

Stresori radnog mjesta bili su: veoma mala mogućnost uticaja na stvari koje se događaju na poslu, a tiču se tužiteljice; ističe se veoma mala podrška nadređenog. Sindrom izgaranja: prema analizi evaluacije sindroma izgaranja putem Maslah- Burnout instrumentu na dan 30. 07. 2009. (3 godine nakon prekida izloženosti mobingu kao pojavnom obliku stresa na radu) emocionalno i tjelesno iscrpljenje nije otkriveno, ali depersonalizacija visokog stepena i pad ličnog dostignuća visokog stepena govori u prilog posljedice dugotrajne kumulirane ekspozicije hroničnom stresu i/ili mobingu.

Prema Upitniku O osobi A ili B- rezultati analize su pokazali da se radi o osobi B, individualne osobine ličnosti nisu karakteristike osobe koja ima povećan rizik za stres na radu. Indeks radne sposobnosti- otkriva procjenu indeksa radne sposobnosti (3 godine nakon prekida izloženosti mobingu, period koji može podrazumijevati u novoj radnoj sredini i period profesionalne rehabilitacije) ima skor 43 koji upućuje na vrlo dobru radnu sposobnost u odnosu na izvrsnu.

psiholog Nalaz psihologa za tužiteljicu: MISS (T=71; N=1. 82; 3 godine nakon prekida izloženosti mobingu)- prisutnost konfliktnih situacija na poslu, koje su remetile njen mir, kreativnost i činile je maladaptivnom uz prisustvo somatovegetativnih smetnji, problema u vezi narušenog sna, smetnji sa koncentracijom i drugih. Nalaz ukazuje na produženu reakciju na stres i smetnje u interpersonalnim komunikacijama sa osjećajem gubitka spontanosti i bliskosti. Prisutni simptomi potiskivanja i rezigniranosti. Potrebno je provesti psihotretman.

medicinske dokumentacije Iz medicinske dokumentacije: nalaz specijaliste interniste endokrinologa od 23. 01. 2008. godine zbog pogoršanja osnovne šećerne bolesti tipa 2 (Diabetes mellitus tipa 2) i dijagnostikovanih komplikacija na oba oka promjene na krvnim sudovima (OU- Angiopathia diabetica; Iz Zdravstvenog kartona br. 5299/01: vrijednosti šećera u krvi (ŠUK): 4. 3; kad se žalila na probleme na poslu bile su visoke ŠUK= 8. 2; 9. 6; 11. 5. ; 13. 02. 2004. masnoća u krvi 7. 25; Javljanja ljekaru i korištenje bolovanja kratkog trajanja, a koja se mogu dovesti u vezu sa problemima na poslu:

15. 09. 2004. javila se ljekaru zbog probadanja u grudnom košu i problema na poslu; bolovanje zbog kašlja i jer se ne osjeća dobro od 24. 01. do 28. 02. 2005. ; bolovanje zbog bolova u kičmi od 24. 04. 2005. – 28. 04. 2005. ; bolovanje zbog problema kičme i bolnih leđa sa produženim menstrualnim krvarenjem od 03. 05. 2005. do 11. 05. 2005. godine; bolovanje zbog šećerne bolesti od 28 05. do 29. 06. 2005. godine (ŠUK 9. 0; Hb. A 1 C 6. 82); od 13. 12. – 13. 12. 2005. nejasnog razloga; Treba istaći da nakon ovog perioda tužiteljica više ne koristi bolovanja-

Iz fizikalnog pregleda (Status praesens): Dobro razvijena i uhranjena, pokretna, kontakt se lako uspostavlja. Grudni koš pravilan, obostrano respiratorno pokretan. Cor akcija ritmična, normokardična, tonovi jasni, šuma se ne čuje. Krvni pritisak visok- TA 130/80 mm. Hg. Pulmo- vezikularno disanje. Abdomen - mek. Jetra i slezina se ne palpiraju.

Dijagnoze: Psihosomatski sindrom reakcija na psihološko zlostavljanje/ veliki stres Trajni poremećaj prilagođavanja usljed produžene reakcija na stres na radu sa naglašenom depersonalizacijom i padom samopoštovanja Diabetes mellitus, OU Angiopathia diabetica E 11 UZROK: Dugotrajna izloženost psihičkom zlostavljanju na poslu (profesionalna štetnost, diskriminacija) Z. 56. 2– ugroženost od gubitka namještenja, Z. 56. 4– neslaganje s poslodavcem Y. 07 - drugi sindromi lošeg tretmana

Psihofizičke Zahtjevi radnog sposobnosti mjesta ili samo (biološke karakteristike) “Koje je tvoje zanimanje? ” ORS

Zaključno mišljenje vještaka: Psihičko zlostavljanje na poslu/ Mobing je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina u ovom slučaju nadređeni- direktor sistematično psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Psihičko zlostavljanje prolazi kroz 5 osnovnih razvojnih faza (915). U prvoj fazi mobinga, kao njegova moguća osnova, pojavljuje se neriješen konflikt, a posljedica su poremećeni međuljudski odnosi. Izvorni sukob se ubrzo zaboravlja, a zaostale agresivne težnje se usmjeravaju prema odabranoj osobi, u ovom slučaju tužiteljici koja je samohrana majka, izbjeglica sa neriješenim stambenim pitanjem. U drugoj fazi potisnuta agresija eskalira u psihoteror.

U vrtlogu spletki, poniženja, prijetnji, psihičkog zlostavljanja i mučenja, tužiteljica koja je u ovoj situaciji žrtva gubi svoje profesionalno i ljudsko dostojanstvo. Počinje se osjećati i postaje manje vrijednim subjektom, koji u svom radnom okruženju gubi ugled, podršku i pravo glasa. Može izaci sa djetetom na cestu bez egzistencije, bez budućnosti, u beznađu. U trećoj fazi već obilježena i neprekidno zlostavljana osoba postaje „vrećom za udarce“ ili „dežurnim krivcem“za sve propuste i neuspjehe kolektiva. Četvrta faza koja se u tužiteljice registruje tokom 2005. godine je karakteristična po očajničkoj „borbi za opstanak“ žrtve, kod koje se tada pojavljuje sindrom izgaranja na poslu, odnosno hronični sindrom umora, psihosomatski ili depresivni poremećaji.

U petoj fazi, žrtva oboli od hroničnih bolesti i poremećaja, odlaze na bolovanje ili napušta/ traži drugi posao (drugu željenu sudbinu; u ovom slučaju se to događa 2005 -2006. godina). Konačno u bespomoćnoj situaciji na radnom mjestu opće pravilo je bijeg na bolovanje. Aktivnosti ponašanja odvijaju se u pravilnim intervalima i često kroz duže vrijeme (u ovom slučaju više od 5 godina). Mobing se, kao što je bilo u ovom slučaju ispoljio kroz incidente koji su se ponavljali ili ponašanja koja su vrijeđala, zastrašivala, ponižavala i vodila u bespomoćnost. U ovom slučaju nije bilo teško utvrditi logičku povezanost između mobinga kao stresora radnog mjesta i posljedične biološke štete (duševne boli): simptoma i bolesti u vezi sa stresom (privremenih i trajnih), odnosno bolesti u vezi sa radom, jer su nizali baš kao u školskom primjeru takvih događanja prema Nacionalnom institutu za sigurnost i zdravlje na radu, 1996; izvještajima Svjetske zdravstvene organizacije, kao i Međunarodne organizacije rada (1 -2).

Samo ih tužiteljica u pravo vrijeme nije identificirala, nego je znake sindroma izgaranja doživljavao kao probadanja u grudnom košu, loše se osjećala, prehladu (privremeni simptomi, bolesna stanja). U ovom primjeru bila su zastupljena uobičajena ponašanja psihičkog zlostavljanja: napad na profesionalni status i integritet ličnosti visokog stepena- prijetnje otkazom/ otkazom smještaja, zadržavanje informacija ili namjerno davanje krivih informacija; nadziranjem ili praćenjem; dodjeljivanje posla i zahtjeva radnog mjesta koji prevazilaze njene mogućnosti „pun sto“, podcjenjivanje stavova i mišljenje; nezasluženo kažnjavanje; sprečavanje napredovanja. Dužina ekspozicije psihičkom zlostavljanju do pojave hroničnog (trajnog) somatskog oboljenja (a misli se na šećernu bolest) bila je u ovom slučaju ≥ 5 godina, koliko je trajala ekspozicija do razvoja trajnog oboljenja psihičkog zdravlja po principu poremećaja prilagođavanja i afektivnog poremećaja.

Izloženost psihičkom zlostavljanju na poslu u tužiteljice je bila okidač za povišene vrijednosti šećera u krvi, povišene vrijednosti masnoća u krvi preko razvoja sindroma izgaranja i metaboličkog sindroma te kasnije razvoja trajnog hroničnog poremećaja, odnosno Diabetesa mellitusa tipa 2. Danas se bilježi i komplikacija šećerne bolesti sa suženjem krvnih sudova. Ključni period za nastanak hroničnih zdravstvenih efekata i emocionalnog izgaranja kao posljedice izlaganja psihološkom zlostavljanju bili su tokom 2005. godine. Kao što je tipično za opisanu situaciju te iste godine je povremeno koristila bolovanja (kraćeg trajanja) uz simptome probadanja u prsnom košu i uz pritužbu da se loše osjeća i da ima problema na poslu (12 -15).

Tužiteljica je trpila biološku štetu zbog hronično narušenog tjelesnog i mentalnog zdravlja (poremećaj afektiviteta), a koja su u značajnom dijelu ≥ 80% uzročno posljedicna veza s dugogodišnjom, kontinuiranom ekspozicijom psihološkom zlostavljanju visokog stepena. Oko 20% uzročnosti se može dovesti u vezu sa socijalnom okolnošću i izbjeglištvom) Imenovana je trpjela duševnu bol zbog djelomičnog smanjenja opće životne aktivnosti umjerenog intenziteta od 2002. do 2005. godine, a tokom 2005. i 2006. godine visokog intenziteta. Stepen smanjenja opće životne aktivnosti može se procijeniti 40% zbog duševne boli koju će imenovana trpjeti u budućnosti zbog trajnih, doživotnih posljedica. Naime u tužiteljice se razvio trajan oblik oštećenja tjelesnog zdravlja, te za 20 - 30% joj je umanjena kvaliteta življenja.

Psihičko zlostavljanje kao stresor radnog mjesta, narušili su homeostazu (ravnotežu) organizma, što za posljedicu ima cijeli spektar tjelesne i psihičke patnje (duševna bol) uz stalno povišene vrijednosti kortizola (16 -25). U slučaju tjelesne povrede razvijala su se stanja privremenog trajanja prehlade, bolovi i probadanja u grudnom košu, umor i malaksalost „loše se osjeća, muskuloskeletni bolovi, menorrhagia, šećerna bolest. Psihički znaci bili su osjećaj nepovjerenja, pad motivacije za rad, gubitak samopuzdanja, depresija, nesanica, umor, glavobolja, lupanje srca i preznojavanje, do razvoja poremećaja prilagođavanja sa depersonalizacijom. Većina od nabrojanih bili su privremeni ali perzistiraju i danas. Uz biološku štetu tužiteljica je trpila i profesionalnu štetu, egzistencijalnu i moralnu štetu. U profesionalnom smislu trpila je štetu zbog izgubljenih zarada, zaustavljene mogućnosti profesionalnog napredovanja i životnog planiranja.

Literatura World Medical Association Declaration of Helsinki: Recommendations guiding medical doctors in biomedical research involving human subjects (database on the Internet), Helsinki: WHO, c 1989 - (updated 2001 Mart 8) Available from: http: // www. fda. gov/oc/health/helsinki 89. html. National Institute for Occupational Safety and Health (2002) The changing organization of work and safety and health of working. People: Knowledge Gaps and research Directions. Authored by the members of NORA organization of Work Team. Department of health and human Services. NIOSH, publication No. 2002 -116. USA. Karasek R, Theorell T. Healthy work: Stress, productivity and the reconstruction of working life. New York: Basic Books; 1990. Karasek RA. Job demands, job decision latitude and mental strain: implications for job redesign. Adm Sci Q. 1979; 24: 285– 307. Selye H. A syndrome produced by diverse nocuous agents. Nature (USA), 1936; 138 -232. Selye H. The general adaptation syndrome and the diseases of adaptation. J Clin Endocrinol 1946; 6: 117 -230. Henry JP, Stephens PM. Coping/predictability concept. In: Henry JP, Stephens PM. (ed) Stress, Health, and the social environment: A sociobiology Approach to Medicine. 1977; New York, Springer Publisher. Pp 1 -282. Edwards JR. A cybernetic theory of stress, coping and well- being in organisations. Academy of Management Review. 1992; 17: 238 -274. Leiter MP, Maslach C. The impact of interpersonal environment on burnout and organisational commitment. J of Organisational Behavior. 1988; 9: 297 - 308. Ilmarinen J, Tuomi K, Klockars M. Changes in the work ability of active employees as measured by the work ability index over an 11 -year period. Scand J Work Environ Health 1997; 23(Suppl. 1): 49– 57. Kloimuller I, Karazman R, Geissler H et al. The relation of age, work ability index and stress-inducing factors among bus drivers. Int J Ind Ergon 2000; 25: 497– 502. Koić E, Filaković P, Mužinić L, Matek M, Vondraček S (2003). Mobing/ Mobbing. Rad i sigurnost 1: 1 -19.

Pranjić N, Maleš-Bilić Lj, Beganlić A (2004). Kako se postaje žrtva stresa na radu. Svet rada 3 (1): 391 -398. Pranjić N (2005) Satisfaction with work, work environment, distress and medical error in doctors. Motovunski glasnik 44: 1 -7. Pranjić N, Maleš- Bilić Lj, Beganlić A, Mustajbegović J. Mobbing, stress and, work ability index among physicians in Bosnia and Herzegovina: survey study. Croat Med J 2006; 47: 750 -8. Pranjić N, Brković A, Beganlić A. Discontent with financial situation, self-rated health, and wellbeing of adolescents in Bosnia and Herzegovina: Cross- sectional study in Tuzla Canton. Croat Med J. 2007; 48: 691 -700. Houtman ILD, Groudswaard A, Dhondt S, et al. Dutch monitor on stress and physical load: risk factor, consequences, and preventive action. Occup Environ Med. 1998; 55: 73 -83. Maslach C, Leither MP. The truth about burnout. San Fransisco, Calif: Josey-Bass Publishers; 1997: 13 -15. Schaufeli WB, Enzmann D. The burnout companion to study, practice: a critical analysis. London: Taylor and Francis; 1998. p. 77 -8. Pranjic N. Burnout and predictors for burnout among physicians in Bosnia and Herzegovinasurvey and study. Acta Medica Academica 2006; 35: 66 -76. Maslach C, Jackson SE. Maslach Burnout Inventory. Palo Alto, CA: Consulting Psychology Press; 1986. Gill-Monte PR. Factorial validity of the Maslach Burnout Inventory (MBI-HSS) among Spanish professionals. Rev Saude Publica. 2005; 39 (1): 1 -8. Schaufeli WB, Van Dierendocnck D. UBOS: Utrechts Burnout Schaal- handleiding (UBOS: Utrecht Burnout Scale- manual). Lisse, Nederland’s Swets-Zeitlinger BV. ; 2000. Ito JK, Brotheridge CM. An examination of the roles of career uncertainty, flexibility, and control in predicting emotional exhaustion. J of Vocational Behavior. 2001; 59: 406 -424. Bodiroga Vukobrat N, Frančišković T, Pernar M. Mobbing: prikazi slučaja. Društvo psihologa Primorsko-goranske županije. Sveučilišna knjižnica Rijeka, 2008.

Psihofizičke Zahtjevi radnog sposobnosti mjesta ili samo (biološke karakteristike) “Koje je tvoje zanimanje? ” ORS

Konceptualni model radne sposobnosti

WORK ABILITY Opening Doors to Work