PROZNA NARODNA KNJIEVNOST Narodna epska poezija u prozi

  • Slides: 38
Download presentation

PROZNA NARODNA KNJIŽEVNOST � Narodna epska poezija u prozi podeljena je na priče i

PROZNA NARODNA KNJIŽEVNOST � Narodna epska poezija u prozi podeljena je na priče i kraće umotvorine. p r i č e: — mitološke, — bajke, — legende, — basne, — novele (muške priče), — šaljive priče, i — anegdote. k r a ć e u m o t v o r i n e: — pitalice, — poslovice, i — zagonetke.

�Narodna književnost u prozi odražava društvene i ekonomske uslove u kojima je živeo naš

�Narodna književnost u prozi odražava društvene i ekonomske uslove u kojima je živeo naš narod, a naročito njegov pogled na svet. Narodne umotvorine u prozi su nam ostale u nasleđe uglavnom zahvaljujući Vuku Stefanoviću Karadžiću.

BAJKE �Prilikom skupljanja narodnih umotvorina Vuk Stefanović Karadžić je rekao da se u bajci

BAJKE �Prilikom skupljanja narodnih umotvorina Vuk Stefanović Karadžić je rekao da se u bajci priča "ono što ne može biti". I, uopšte, bajka je prozno delo u kome su događaji i doživljaji ličnosti izmišljeni, nemogući, čudnovati tj. fantastični. Pomoću mašte kazivali su se nemogući postupci i nemoguće pojave. Tako su ljudi pretvarani u životinje, a životinjama, biljkama davana moć govora i sposobnost da vrše ljudske radnje.

BAJKE �U bajkama se pominju džinovi i kepeci, aždaje i anđeli, čarobnjaci i đavoli,

BAJKE �U bajkama se pominju džinovi i kepeci, aždaje i anđeli, čarobnjaci i đavoli, zle maćehe, kraljevići i princeze, nesrećne devojke, vile i duhovi, razbojnici, čarobne lampe, leteći ćilimi, čarobni štapići itd. Što je dalja prošlost od nas i našeg vremena, u njoj je sve manje bilo škola i nauke. Obični ljudi nisu znali o postanku prirodnih i društvenih sila (ono što mi danas znamo), pa je prirodno što su verovali da dobra i zla čine bogovi. . . Da zaključimo: u bajkama ima fantastičnih likova i događaja, ali je njima izraženo i ono što se stvarno želelo, mislilo i osećalo.

BAJKE �Svi narodi imaju svoje bajke, pa i naš narod. Naše narodne bajke su:

BAJKE �Svi narodi imaju svoje bajke, pa i naš narod. Naše narodne bajke su: Baš-Čelik, Nemušti jezik, Pepeljuga, Usud, Zmija mladoženja, Divljan, Zlatoruni ovan i druge.

LEGENDE �Naše narodne legende jesu: U cara Trojana kozje uši, Sveti Ilija i đavo,

LEGENDE �Naše narodne legende jesu: U cara Trojana kozje uši, Sveti Ilija i đavo, Otkud se Miloš zove Obilić, Banja Koviljača i planina Vidojevica, Kako je Marko postao junak i druge.

BASNA � Naše narodne basne jesu: Lisica i jazavac, Obad i junac, Medved i

BASNA � Naše narodne basne jesu: Lisica i jazavac, Obad i junac, Medved i pčela, Vo i miš, Vuk i jagnje, Konj i magarac, Neveran drug i druge.

NOVELE (MUŠKE PRIČE) �Novela nema mnogo. One su po svome obimu kratka prozna dela.

NOVELE (MUŠKE PRIČE) �Novela nema mnogo. One su po svome obimu kratka prozna dela. U nas su poznate novele: Svijetu se ne može ugoditi, Sve, sve, ali zanat, Dram jezika, Devojka i knez Jovo i druge.

ŠALJIVE NARODNE PRIČE �Šaljive narodne priče jesu: Pop u trnju, Laž za opkladu, Seljaci

ŠALJIVE NARODNE PRIČE �Šaljive narodne priče jesu: Pop u trnju, Laž za opkladu, Seljaci kupuju pamet, Kupovao naočare da zna čitati.

ANEGDOTE �Anegdota je prozno delo u kome nema široko razvijene radnje kao u bajkama,

ANEGDOTE �Anegdota je prozno delo u kome nema široko razvijene radnje kao u bajkama, ali u kome se nalazi neki važan trenutak, nešto karakteristično što je vezano za neki događaj, neku ličnost ili mesto.

ANEGDOTE �Naše narodne anegdote jesu: Ćosa i ugursuz, Ero i kadija, Šljive za đubre

ANEGDOTE �Naše narodne anegdote jesu: Ćosa i ugursuz, Ero i kadija, Šljive za đubre i druge. U narodnim anegdotama o Ćosi saznajemo da je to lice slabog fizičkog izgleda, ali je veoma mudro i lukavo. Ćosa pobeđuje čak i mnogo jače od sebe, pa i same džinove.

PITALICE �Evo nekoliko pitalica: Pitali su raju: Koji vam je do danas bio najbolji

PITALICE �Evo nekoliko pitalica: Pitali su raju: Koji vam je do danas bio najbolji paša? — Oni te nije među nas ni dolazio. Pitali seljani popa: Znaš li pisati? — Znam, ali pošto se osuši, ne znam čitati. Pitali lenjivca: Zašto se tako protežeš i zijevaš? — Umorila me lenjost. Pitali đaci učitelja: Koji je zanat najmučniji na svetu? — Poštena čoveka i književnika.

POSLOVICE �To su kratke i sažete misaone izreke kojima se kazuje savet, pouka. Saveti

POSLOVICE �To su kratke i sažete misaone izreke kojima se kazuje savet, pouka. Saveti ili pouke nastajali su na osnovu proverenog životnog iskustva. Zbog ovih vrednosti poslovica nastala je izreka da su one "buktinje govora". � Mnoge poslovice uče nas kako da se vladamo i ponašamo u životu. Naše poslovice su: "Gvožđe se kuje dok je vruće", , "Ko se hvali, sam se kvari", "U sreću se uzda lud, a pametan u svoj trud", "U dobru se ne ponesi, ni u zlu ne poništi", "Ko drugome jamu kopa, sam u nju pada", "Bolje je ne početi, nego ne dočeti" i druge.

ZAGONETKE �Da navedemo neke od njih: "Dva se mrtva pobiše, trećeg živog rodiše", "Lonac

ZAGONETKE �Da navedemo neke od njih: "Dva se mrtva pobiše, trećeg živog rodiše", "Lonac pojedoh, iz lonca bacih", "Nit se peče nit' se vari, od njega se svijet hrani", "Pali — paprika nije, peče — vatra nije, bode —trn nije", "U naše bake staklene oči", "Gde je voda najskuplja", "Zašto bele ovce više jedu nego crne? ", "Ko ide da se kupa, a ostavi trbuh kod kuće? ", "Ko pocrveni kad umre? ", "Šta je najbrže na svetu" i "Šta kapu na glavi drži? ".

Prozna narodna književnost �NARODNE GOVORNE UMOTVORINE �Sem pesama i pripovedaka u usmenom stvaralaštvu naših

Prozna narodna književnost �NARODNE GOVORNE UMOTVORINE �Sem pesama i pripovedaka u usmenom stvaralaštvu naših naroda veliki je broj različitih govornih umotvorina koje, iako nisu na umetničkoj visini pesama I pripovedaka, ipak predstavljaju osobeno bogatstvo kako raznolikošću sadržaja i dubinom misli tako i lepotom izraza. To su: poslovice, pitalice, zagonetke, govorni izrazi za različite životne situacije kao i zdravice, brzalice, bajaličke "basme" itd.